Tag Archives: zima

Kako voziti u zimskim uslovima?

Zimske gume

Ovaj je članak besmisleno čitati ukoliko na svom vozilu imate 4 ljetne ili 4 istrošene zimske gume. Urađeni su mnogi testovi na automobilima opremljenim sa ljetnim ili istrošenim gumama, te svi daju iste rezultate i donose identičan zaključak. Takve gume su totalno neupotrebljive u zimskim uslovima vožnje, te samim tim rizikujete svoj i život svojih saputnika, kao i sigurnost ostalih učesnika u saobraćaju. Ukoliko niste stavili barem dvije zimske gume, najbolje bi bilo da ne koristite vlastiti automobil. Možete ostati kući, pozvati prijatelje, praviti toplu čokoladu ili koristiti druge vrste prijevoza.

Ukoliko imate dvije dobre zimske gume, vozite krajnje oprezno. U većini slučajeva dvije zimske gume se stavljaju na pogonske točkove, a to donosi sljedeće izazove u zavisnosti od prednjeg ili zadnjeg pogona. Automobili sa pogonom na prednje točkove i zimskim gumama postavljenim naprijed, će susresti probleme u zavojima kada zadnje gume zbog nedostatka gripa (trenja, odnosno kontakta sa podlogom) mogu proklizati. Što je veća brzina, mogućnosti za proklizavanje su veće, ukoliko ste postavili samo dvije zimske gume, uvijek vozite izuzetno sporo i oprezno, pa čak i na parkingu. Drugi slučaj je automobil sa pogonom na zadnje točkove i gumama postavljenim nazad, zbog nedostatka gripa u prednjim točkovima, u zavojim nakon što ste okrenuli volan, auto i dalje ide pravo, ne mijenja pravac. I u ovom slučaju brzine kretanja treba da budu minimalne.


Stavili ste zimske gume, vežite se, krećemo

Kretanje i kočenje

Prilikom vožnje po snijegu sve se radi u skladu sa opisima i značenjem riječi ‘mekano’, što znači polako, umjereno, bez naglih promjena pri puštanju i pritiskanju pedala kvačila, gasa i kočnice, i bez naglih promjena pravca. Nakon nekoliko kretanja brzo ćete dobiti osjećaj za puštanje i pritiskanje papučica kvačila i gasa, te gdje je granica kada auto počinje proklizavati. Pri kretanju na uzbrdici, u odnosu na kretanju po ravnom, sve mora biti kao u usporenom snimku. Kvačilo puštate polako i dugo (kao i ručnu kočnicu), a papučicu gasa pritišćete tek vrhovima prstiju.

Prebacivanje stepena prenosa

Sve radite polako i nježno, svaki nagliji pokret koji je inače normalna vožnja na suvoj podlozi, na klizavoj cesti može da znači gubljenje balansa i kontrole nad automobilom.U suvim uslovima na cesti, tokom prolaska krivinom možete smanjiti brzinu prenosa, i ukoliko se krećete umjerenom brzinom, ništa se neće desiti osim što će auto usporiti usled kočenja motorom. Međutim, na klizavoj cesti, ukoliko u zavoju prebacite u nižu brzinu i ‘naglo’ pustite kvačilo auto će blokirati pogonske točkove, na isti način kao da ste pritisnuli kočnicu. Što će rezultovati zanošenje prednjeg ili zadnjeg dijela automobila u zavisnosti da li je automobil sa pogonom na zadnje ili prednje točkove.

Također, bitno je napomenuti da trebate održavati mnogo veće rastojanje od vozila ispred sebe, te svako kočenje ili pripremu za ulazak u zavoj treba početi mnogo ranije nego što to činite kada je cesta suva.


Uzbrdica i nizbrdica

Jedan od najzahtjevnijih i najrizičnijih uslova je snijeg na cesti, te strma uzbrdica ili nizbrdica zavisno od pravca kojim se krećete. Kada se svojim vozilom spuštate nizbrdo, odmah ubacite u prvi stepen prenosa, polako puštajte pedalu kočnice i kvačila. Kada je riječ o većoj nizbrdici, ne prebacujte u više stepene prijenosa, i ne puštajte kočnicu do kraja, već održavajte blag i konstantan pritisak.

Vozite po ravnom dijelu ceste, međutim ispred vas je uzbrdica koju trebate savladati. Automobil proklizava onda kada se pogonski točkovi okreću više nego što imaju gripa (trenja). U zavisnosti od nagiba uzbrdice najbolje je vozit u najvišem mogućem stepenu prenosa (tj. 3, a ne 2 brzinom) sa time da ste sigurni da nećete morati prebaciti u niži stepen. Razlog je sljedeći, u nižem stepenu prenosa automobil ima više snage, motor se radije vrti, a to znači da je veća mogućnost da se točkovi naglo okrenu što će dovesti do proklizavanja. Ako niste sigurni, bolje je odmah ići u niži stepen, npr. jako oštra uzbrdica, dvoumite se između prve i druge brzine… najbolje je od početka krenuti prvom brzinom sa konstantnim održavanjem brzine, te konstantnim i blagim pritiskom papučice gasa proći zahtjevnu trasu. Mnogi naprave grešku krećući u drugoj brzini, i onda na pola brda motor izgubi snagu i potrebno je prebaciti u niži stupanj prijenosa. Međutim, to je na klizavoj cesti veoma zahtjevno, a ponekad skoro i nemoguće raditi uglađeno. U većini slučajeva, dešava se da vozači brzo puste kvačilo i jače pritisnu papučicu gasa, što rezultuje time da auto počinje nekontrolisano „šlajdrati” i ne postoji mogućnost da nastavi kretanje. Ukoliko je cesta dosta klizava, nećete moći ponovo krenuti iz stanja mirovanja. Ukoliko imate sreće, uspjet ćete se okrenuti, spustit i probati opet; ako nemate sreće… upravo ste izazvali kolaps u saobraćaju.


Klizava cesta i zavoji

Vrhunac umijeća predstavlja bezbjedna vožnja po zavojitoj i snijegom prekrivenom cestom, što ne mora značiti da vam treba neki uzbudljivi planinski prevoj sa mnoštvom nepredvidivih zavoja. Izlaz sa parkinga, oštrije skretanje ili čak izbjegavanje prepreke pri vožnji po pravcu Vas mogu natjerati da naglo namotate volan. Mnogi misle ukoliko im je auto opremljeno raznim elektronskim pomagalima ili pogonom na sva četiri točka da mogu ići brzo, te da će elektronika obaviti sav posao. Elektronika vam može pomoći kada ste oprezni da što prije povratite kontrolu nad automobilom. Međutim, ništa vam neće pomoći, ukoliko vozite brže nego što uslovi dozvoljavaju. Kada tu dodamo, još par pogrešnih reakcija, najblaže što vam se može desiti je neugodno okretanje nasred ceste. Osnovna pravila za vožnju zavojitom cestom, je blago i pravovremeno kočenje pred okukom, te prebacivanje u niže stupnjeve prijenosa. Sve ove radnje obavljate prije nego što ste došli do okuke. Okuku prolazite umjerenom brzinom, bez pritiskanja kočnice ili gasa. Ukoliko se budete pridržavali osnovnih uslova zimske vožnje, bit ćete dobar i siguran vozač.

Izvor: http://www.autoskolaivic.com/?page_id=26

Evo zašto nije dobro voziti s manje od pola tanka goriva

Optimalna situacija za zdravlje vašeg vozila je da ne vozite s manje od polupunog spremnika goriva kako ne bi oštetili motor, naročito ako imate stariji automobil
Jedna od stvari koje bi prilikom vožnje svakako trebalo izbjegavati jest vožnja s malo goriva u spremniku goriva. Odnosno, rezervoar goriva nikad ne bi trebao biti prazan više od polovice svoga kapaciteta jer tako čuvate zdravlje motora svog vozila.



Kada je rezervoar goriva većim dijelom svoga volumena prazan u njemu se kondenzira voda zbog razlike u temperaturama.
Ovlašteni sudski vještak za vozila i promet Goran Husinec navodi kako on štetno djeluje i na benzince i na dizelaše. “Voda u sustavu ubrizgavanja goriva je jedan od najvećih neprijatelja vašeg motora jer izaziva prijevremenu koroziju sustava za ubrizgavanje te probleme u radu motora. Navedeno je najopasnije u prijelaznim vremenskim periodima kada su kao primjerice sada noćne temperature ispod ništice a dnevne i preko desetak stupnjeva Celzijusa. Najveća opasnost su rezervoari velikih automobila koji imaju zapreminu i po 100 litara. To su velike ‘prazne bačve’ pune vodenog kondenzata.”, kaže Husinec.
Dodaje kako je problem još izraženiji kod starijih vozila jer su njihovi spremnici napravljeni od lima, za razliku od plastičnih kakve imaju moderni automobili. ‘Lim zbog navedenog korodira te se hrđa miješa s gorivom. To vrlo često dovodi do kvara Bosch pumpe pri čemu nerijetko vozilo stane u prometu baš u trenutku kada se vozi većim brzinama pri čemu je velik protok goriva kroz sustav ubrizgavanja. Ovu pojavu mehaničari u žargonu mehaničari zovu “studentski sindrom” jer studenti zbog neimaštine obično voze svoje automobile na rezervi. Navedeno se još događa vrlo često na vozilima koja se sezonski upotrebljavaju kao što su kamperi i radni strojevi.’, izjavio je Husinec.

Izvor: https://www.tportal.hr/tehno/clanak/evo-zasto-nije-dobro-voziti-s-manje-od-pola-tanka-goriva-20170215

Šta su to pahulje i kako nastaju?

Pahulja

Pahulja je kristal leda, oblik čvrstog agregatnog stanja vode. Ako pahulje nastaju iz otopine proces se naziva flokulacija. Ako kondenziraju riječ je o zgrušavanju.

U 17. stoljeću, filozof i znanstvenik René Descartes, napisao je traktat o pahuljama kao i Johannes Kepler. Oba su utvrdili, da kristali leda imaju približan oblik šesterokuta. Međutim, nisu savršeno simetrične.

Američki znanstvenik Wilson Bentley utvrdio je, da je svaka pahulja jedinstvena i ima svoj poseban oblik , koji ovisi o temperaturi na kojoj je nastala. Na primjer, pahulje pri temperaturi od -2 °C imaju neobičan trokutasti oblik. Najljepše oblike imaju kada kristali leda brzo izrastu, npr. pri prolasku vodenih kapljica kroz olujni oblak. 

Najveća izmjerena pahulja pala je 1887. godine u Montani (SAD), bila je široka 38 cm. 

 

Galerija

Izbor iz fotografija, koje je uslikao Wilson Bentley (1865. – 1931.):

 

Izvori

  1. Moore, Leonard: Dječja enciklopedija prirode, Stvarnost Zagreb 1985.
  2. Klesius, Michael (2007), “The Mystery of Snowflakes”, National Geographic 211 (1): 20, ISSN 0027-9358
  3. http://www.its.caltech.edu/~atomic/snowcrystals/class/class.htm
  4. Taylor, Charles, Pople Stephen: Oxford: Čudesni svijet znanosti, Sysprint, Zagreb 1999.
  5. http://www.nytimes.com/2007/03/20/science/20snow.html?_r=1

Šta su to pahulje i kako nastaju?

Pahulja

Pahulja je kristal leda, oblik čvrstog agregatnog stanja vode. Ako pahulje nastaju iz otopine proces se naziva flokulacija. Ako kondenziraju riječ je o zgrušavanju.

U 17. stoljeću, filozof i znanstvenik René Descartes, napisao je traktat o pahuljama kao i Johannes Kepler. Oba su utvrdili, da kristali leda imaju približan oblik šesterokuta. Međutim, nisu savršeno simetrične.

Američki znanstvenik Wilson Bentley utvrdio je, da je svaka pahulja jedinstvena i ima svoj poseban oblik , koji ovisi o temperaturi na kojoj je nastala. Na primjer, pahulje pri temperaturi od -2 °C imaju neobičan trokutasti oblik. Najljepše oblike imaju kada kristali leda brzo izrastu, npr. pri prolasku vodenih kapljica kroz olujni oblak. 

Najveća izmjerena pahulja pala je 1887. godine u Montani (SAD), bila je široka 38 cm. 

 

Galerija

Izbor iz fotografija, koje je uslikao Wilson Bentley (1865. – 1931.):

 

Izvori

  1. Moore, Leonard: Dječja enciklopedija prirode, Stvarnost Zagreb 1985.
  2. Klesius, Michael (2007), “The Mystery of Snowflakes”, National Geographic 211 (1): 20, ISSN 0027-9358
  3. http://www.its.caltech.edu/~atomic/snowcrystals/class/class.htm
  4. Taylor, Charles, Pople Stephen: Oxford: Čudesni svijet znanosti, Sysprint, Zagreb 1999.
  5. http://www.nytimes.com/2007/03/20/science/20snow.html?_r=1