Tag Archives: žene u fizici

Eksperimentalna fizika, elementarne čestice, Fizika elementarnih čestica, Sva Fizika

Upoznajte ženu koja je tri puta uzdrmala svijet fizike elementarnih čestica

Leave a comment

Godine 1963. godine, MARIA Goeppert Mayer je dobila Nobelovu nagradu za fiziku za opisivanje slojevitih struktura atomskih jezgara. Od tada nijedna žena nije dobila Nobelovu nagradu za fiziku.

Jedna od mnogih žena koje su, u nekom drugom svijetu, osvojile nagradu fizike u zadnjih 55 godina, je Sau Lan Wu. Wu je ugledni profesor fizike Enrico Fermi na Univezitetu u Wisconsinu u Madisonu i eksperimentalac u CERN-u, u laboratoriju u blizini Ženeve, gdje se nalazi Veliki hadronski sudarivač. Wuovo ime pojavljuje se na više od 1.000 radova u visokoenergetskoj fizici, a posljednjih je 50 godina pridonijela pola desetina najvažnijih pokusa na ovom području. Čak je postigla i nevjerojatan cilj koji je postavila za sebe kao mladu istraživačicu: napraviti barem tri glavna otkrića.



Wu je bio sastavni član jedne od dvije skupine koje su promatrale J / psi čestice, koje su objavile postojanje četvrte vrste kvarkova, sada nazvanog šarmom. Otkriće je 1974. godine poznato kao revolucija u Novembru, koja je dovela do uspostave standardnog modela fizike čestica. Kasnije sedamdesetih godina, Wu je napravila velik dio matematike i analize kako bi prepoznao tri “mlaznica” energije koja su letjela od sudara čestica koja su signalizirala postojanje gluonih čestica koje posreduju u snažnoj sili koja sadrži protone i neutrone. Ovo je bilo prvo promatranje čestica koje komuniciraju sila budući da su naučnici priznavali fotone svjetlosti kao nosioce elektromagnetizma. Wu je kasnije postala jedan od voditelja skupine za ATLAS eksperiment, jednu od dvije suradnje Large Hadron Collidera koji je otkrio Higgs boson u 2012, popunjavajući posljednji dio Standardnog modela. Ona i dalje traži nove čestice koje će nadići Standardni model i gurati fiziku prema naprijed.

Sau Lan Wu je rođena u okupiranom Hong Kongu tokom Drugog svjetskog rata. Njena majka bila je šesta supruga bogatog biznismena koji ih je napustio i kada je Wu bila dijete. Odrastala je u užasnom siromaštvu, spavala je samo u prostoru iza prodavnice pirinča. Njena majka je bila nepismena, ali je pozvala svoju ćerku da nastavi obrazovanje i postane nezavisna od nestabilnih muškaraca.

Wu je diplomirao na državnoj školi u Hong Kongu i prijavila se na 50 univerziteta u Sjedinjenim Državama. Dobila je stipendiju da prisustvuje koledžu Vassar i stigla je sa 40 dolara.

Iako je prvobitno namjeravala postati umjetnica, bila je inspirisana da proučava fiziku nakon čitanja biografije Marie Curie. Radila je na eksperimentima tokom uzastopnih letova u Nacionalnoj laboratoriji Brookhaven na Long Islandu, a pohađala je fakultet na Univerzitetu Harvard. Bila je jedina žena u njenoj grupi . Od tada je radila kako bi napravila prostor svima u fizici, i podučavala više od 60 muškaraca i žena kroz svoje doktorate.

Magazin Quanta se pridružio Sau Lan Wu na sivom kauču u sunčanom Clevelandu početkom juna. Upravo je održala predavanje o otkrivanju gluona na simpozijumu u čast 50. rođendana Standardnog modela.

Slika 1: MARIA Goeppert Mayer u CERN – u

Tu je rekla da joj je tipičan dan jako naporan jer radi u CERN – u. Ima muža koji radi na Harwardu kao profesor fizike, a koji radi i više od nje, po njenom savjetu, jer raditi naporno je dobro po mentalno zdravlje u starijim godinama.

Otkriti gluon joj je bilo jako uzbudljivo, jer je bila i najmlađi član tima koji ga je otkrio.

Na pitanje kako je uspjela baš ona da napravi to otkriće rekla je da ako želite da budete uspješni morate biti brzi i morate da budete prvi.

Učestvovala je i na otkriću Higzovog bozona za koji kaže da je radila na njemu 30 godina radeći eksperiment za eksperimentom. Iako je kaže ATLAS koalaboracija u CERN- u tako velika da ne možete govoriti o individualnim zaslugama. ATLAS broji oko 3000 članova.

Slika 2: dio ATLAS tima

Kaže da je danas lakše za žene u nauci nego kad je ona počela raditi.

Danas je Standardni model tako dobro razvijen da slabo ima iznenađenja, iako nije potpun jer ne objašnjava i gravitaciju. Ona radi i na tom problemu, istraživanju tamne materije i daljnjem proučavanju Higzovog bozona.

Slika 3: Wu u CERN – u

Neki od mladih eksperimentalaca danas su previše konzervativni. Drugim riječima, oni se plaše da rade nešto što nije u mainstreamu. Oni se plaše da rade nešto rizično i ne dobiju rezultat. Ne krivim ih. Tako je kultura. Moj savjet je da shvate koji su najvažniji eksperimenti, a zatim da budu uporni. Dobri eksperimenti uvijek zahtjevaju vrijeme.

“Jedino što možete učiniti je da naporno radite. Ali, takođe kažem svojim učenicima: “Komunicirajte. Ne zatvarajte se. Pokušajte da sami donesete dobre ideje ali i u grupi. Pokušajte biti inovativni. Ništa neće biti lahko, ali je vrijedno truda da se otkrije nešto novo. “,

MARIA Goeppert Mayer



Fizika i ekonomija, Fizika i politika, Nobelove nagrade za fiziku, O fizici općenito, Poznati fizičari, Sociofizika, Sociologija fizike

5 najvećih naučnica u historiji

Leave a comment

Tokom historije, žene su imale poteškoće u stjecanju obrazovanja, pronalaženju posla radi istraživanja i dobijanju kredita za svoj rad. Ipak, ima dosta žena koje su prevazišle sve ove prepreke kako bi ostavile trag u historiji.

1. Marie Skladowska Curie

Marie Skłodowska Curie je uglavnom prva osoba o kojoj ljudi razmišljaju prilikom sastavljanja spiska uticajnih naučnica, i sa dobrim razlogom.

Pošto ženama u Varšavi nije bilo dozvoljeno da pohađaju koledž kada je stigla, Marie se nekoliko godina školovala tajno dok se nije preselila u Pariz da bi stekla odgovarajuće obrazovne stepene. Tamo je upoznala Pierre Curie, fizičara za koga se kasnije udala. Zajedno, Curie je sarađivao na Mariovom radu o radioaktivnosti uranijuma. Par je osvojio Nobelovu nagradu za fiziku iz 1903. godine. Marie je bila prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu.

Nakon smrti njenog supruga, Mari je 1911. dobila Nobelovu nagradu za hemiju za otkriće radija i polonijuma, a ona ostaje jedina osoba u historiji koja je osvojila Nobelove nagrade u dvije različite naučne kategorije.

Element 96, Curium, dobio je ime po Mari i Pjeru.

Marie Curie nije samo jedna od najvećih naučnica ikad; ona je jedan od najvećih naučnika svih vremena.

2. Ada Lovelace

Ada Lovelace je završavala svoje obrazovanje odrastajući u ranom 19. vijeku. Bila je podučavana u matematici i nauci, za koje je ranije pokazala izuzetan talenat.

Na kraju je otišla na rad s pronalazačem Charlesom Babbage-om, koji je dizajnirao mašinu koja je sposobna samostalno izrađivati kalkulacije. Ona je bila u stanju da pruži uvid u stvaranje mašine daleko bolje od prvobitno zamišljene za obradu jednačina koje su bile složene. Njen doprinos se naširoko smatra prvim računarskim programom.

Iako se njen rad nije proslavio mnogo prije njene prerane smrti u 36. godini, ponovno otkrivanje njenog rada sredinom dvadesetog vijeka dovelo je do toga da joj je dato pravo mjesto u historiji.

Njeno zapanjujuće nasljeđe slavi se svake jeseni na dan Ade Lovelace.

3. Rosalind Franklin

Rosalind Frenklin je odrasla u bogatoj jevrejskoj porodici koja je pomogla izbjeglicama da pobjegnu od nacista. Frenklin je bila vrlo sjajna studentica. Dobila je više stipendija, ali je prosljeđivala novac jevrejskim izbjeglicama.

Njen najznačajniji doprinos nauci je bila upotreba tehnike koja se zove X-ray kristalografija, kako bi se napravila prva slika DNK. Ova slika pomogla je da se rješi 3-D struktura DNK 1953. godine, jedna od najvećih zagonetki u biologiji u to doba.

4. Lise Meitner

Odrastajući u Beču, Lise Meitner je dobila privatno tutorstvo, pošto djevojkama nije bilo dozvoljeno da dobiju formalno obrazovanje. Jednom kada se to promjenilo, postala je jedna od prvih žena koje su stekle doktorsku disertaciju sa Univerziteta u Beču.


Ona je postala štićenik Max Plancka, jednog od najpoznatijih fizičara na svijetu. Nije bila plaćena za rad, već je stekla vrijedno iskustvo koje je iskoristila kada je postala prvi profesor fizike u Njemačkoj. Na žalost, porast nacističke stranke je natjerao ju da napusti posao i emigrira u Holandiju.

Nobelova nagrada za hemiju 1944. godine otišla je za njenog dugogodišnjeg saradnika Otta Hana; Meitnerov doprinos tom radu je zanemaren.

Meitnerin naučni doprinos je bio besmrtan sa elementom 109, Meitnerium, koji je otkriven i dobio ime po njoj.

5. Jocelyn Bell Burnell

Za razliku od većine ostalih žena na ovoj listi, Jocelyn Bell Burnell je imala pristup visokom obrazovanju (1960-ih godina), ali je i dalje morala da se bori s puno seksizma.

Dok je radila diplomski rad radio-teleskopom na Univerzitetu u Kembridžu 1967. godine, Bell Burnell je primjetila anomaliju u signalu. Nakon daljnje istrage, Bell Burnell je otkrila prvi pulsar, koji je neutronska zvjezda koja se nevjerovatno vrti. To otkriće je priznato 1974. godine Nobelovom nagradom za fiziku – iako doprinos Bell Burnell-a nije bio priznat. Nagrada je dodjeljena njenom savjetniku i jednom od njenih kolega.

Biofizika, Fizika i politika, O fizici općenito, Sociofizika

Je li uzrok malom broju žena u fizici i drugim tehničkim naukama i djelatnostima biologija ili su uzroci kultura i tradicija?

Leave a comment

Ovih dana je burnu raspravu u svijetu podiglo to što je jedan od inžinjera koji rade za kompaniju Google, James Damore, dobio otkaz jer je objavio manifesto u kojem između ostalog tvrdi da bi uzrok malom broju žena u tehničkim naukama i djelatnostima mogao biti biološki i da se može na taj način objasniti.

Slika: Otpušeni Google inžinjer James Damore sa svojim tezama, ilustracija

Prema njemu, mnoga naučna istraživanja ukazuju na to da glavni razlog malom broju žena u fizici i drugim tehničkim naukama i djelatnostima nije muški šovinizam, seksizam i kultura, nego biologija. Žene su tvrdi naučno je dokazano više zainteresirane za ljude nego za ideje, za emocije nego za racionalno. Čovjek je to rekao i zbog toga je otpušten iako tvrdi da je to jednostavno naučna činjenica i mnogi ugledni naučnici su ga podržali u tome.

S druge strane, ima i onih koji se ne slažu s njim i koji misle da biološke razlike igraju malu ulogu, a da kultura ima puno veću ulogu, odnosno da je malo žena u fizici i drugim tehničkim naukama i djelatnostima iz razloga što su tako odgojene.

Kad god imamo veliki broj ljudi na jednoj strani argumenta i veliki broj na drugoj strani, mišljenja sam da bi moglo biti istine u stavovima obije grupe i da u ovom slučaju ovaj inžinjer nije trebao biti otpušten nego da se trebalo izvršiti više istraživanja o ovoj temi.

 

 

Historija fizike, Poznati fizičari

Je li Albert Einstein ukrao rad o relativnosti od njegove supruge Mileve Marić Einstein?

Leave a comment

To je izvanredna tvrdnja i kao takva zahtijeva dokaze. Einsteinovi znanstvenici (osobito John Stachel i Robert Schulmann) proveli su puno vremena i truda kako bi razjasnili izvore navoda koji se, koliko ja mogu vidjeti, svodi na dvije tvrdnje:

Da je Abram Fedorovich Joffe, član sovjetske akademije znanosti, i asistent Röntgenu 1902. do 1906. godine, vidio izvorni rukopis relativističkog papira, Zur Elektrodynamik bewegter Korper, i taj je rukopis potpisan “Einstein-Marity”. A “Marity” je mađarska inačica srpskog “Marić”, Milevina djevojačka imena. Dakle, tužba ide, ime Mileva Marić Einstein bila je na izvornom rukopisu, ali je tada izostavljeno iz objavljenog članka, gdje se ime Albert Einsteina pojavljuje samo.

27. ožujka 1901. Einstein je napisao pismo Marić koji je uključivao klauzulu “… dovođenje našeg rada o relativnosti kretanje na uspješan zaključak”. Napominjemo “naš”, što podrazumijeva da je rad obavljen u suradnji.

Razmotrimo sad ove dvije tvrdnje.

Problem s prvom tvrdnjom je da to jednostavno nije točno. Čini se da je ova priča došla od dr. Trbuhovića-Gjurića koji tvrdi da je Joffe vidio rukopis relativističkog papira iz 1905. prije nego što je bio objavljen i da su na njemu bila i Einsteinovo i Marić ime.

No Dr. Trbuhović-Gjurić je intervjuirao (Schulmann) i zatražio njezine dokaze za tu tvrdnju. Navela je objavljene memoare Joffea kao njezin izvor. Ovo je fascinantno, jer Joffeovi memoari su javno dostupni, tako da ih možemo izravno provjeriti.

A Joffe ne govori ništa slično u svojim sjećanjima. Ovo je ono što kaže umjesto toga:

Godine 1905. pojavljuju se tri članka u ‘Annalen der Physik’, koja su započela tri vrlo važne grane fizike 20. stoljeća. To su bile teorije Brownovog gibanja, teorija fotona svjetlosti i teorija relativnosti. Autor ovih članaka – nepoznata osoba u to doba bio je birokrat u Uredu za patente u Bernu, Einstein-Marity (Marity je djevojačko ime Einsteinove supruge, koju švicarskim običajem dodaju muževom prezimenu).

(Stachel, 2005, citirajući Joffeov članak iz 1955. u sovjetskom časopisu Uspekhi fizicheskikh nauk)

Dakle, nema ničega o tome da je vidio izvorni rukopis, ne članak o relativnosti, niti o ostala dva. Joffe također ne tvrdi da je “Einstein-Marity” bilo napisano bilo gdje na ovim radovima. Dakle, ono što Joffe kaže ovdje (50 godina nakon činjenice?) prvo, izričito pripisuje zasluge za sva tri rada Albertu (bio je onaj koji radi u Patentnom uredu u Bernu). I drugo, primjećuje švicarsku tradiciju. Čini se da Joffe pretjeruje u prevalenciji ove tradicije: švicarski muževi ponekad dodaju ime svoje supruge, ali ne i vrlo često, a ne znam nikakav da je to učinio Albert Einstein.

Nekako Joffeov komentar od 50 godina nakon činjenice čini se da je pogrešno shvaćen i pretvorio se u tvrdnju da je vidio ime na izvornom rukopisu jednog od papira (što Joffe nikad nije izjavio), a zatim je tumačeno kao tvrdnja da je njegova supruga ko-autor članka (interpretacija koju je izravno negirao Joffe).

Usput, Joffe vrlo vjerojatno nije vidio bilo koji rukopis iz papira o teoriji relativnosti iz 1905. Röntgen je bio eksperimentalni fizičar i nije bilo razloga da mu pošalje rukopis koji u njemu nema poznatih eksperimentalnih rezultata.

Druga tvrdnja bar ima prednost što se odnosi na nešto stvarno. Ovo je doista ono što je Einstein napisao u pismu Marić. Pogledajmo kontekst.

Trenutačno Michele [Besso] boravi u Trstu kod roditelja sa svojom ženom i djetetom i vraća se ovdje [Milano] za oko 10 dana. Ne morate se bojati da ću mu reći riječ ili bilo tkom drugom o tebi. Vi ste i ostat ćete mi sveti svetište u koje nitko ne može ući; Također znam da od svih ljudi ti me najviše voliš i da me najbolje razumiješ. Uvjeravam vas i da se nitko ovdje ne usuđuje i ne želi reći ništa loše za vas. Kako ću biti sretan i ponosan kad ćemo zajedno zajedno dovesti naš rad na relativnosti kretanja na uspješan zaključak! Kad pogledam druge ljude, onda stvarno shvaćam ono što jesi!

(27. ožujka 1901, Vol. 1, str. 282).

Ovo je zanimljivo, ali jasno je napisao mladić duboko zaljubljen i želi pogledati par kao tim, čak i kao jedno biće.

Mnogo je drugih pisama Einsteina Mariću gdje je jasno tko je stvarno radio na teoriji relativnosti. A ta pojašnjenja pojavljuju se i prije i poslije ovog pisma 1901. godine. Nekoliko primjera, svaka strana 1901. godine (postoji mnogo drugih za odabir, stoga se odgurujte: izvorni su svi ovdje: Digital Einstein Papers Home)

Dobar način istraživanja kako relativno gibanje tijela u odnosu na luminiferous eter utječe na brzinu širenja svjetlosti u prozirnim tijelima dogodilo mi se u Aarau. Također sam mislio na teoriju o ovoj temi koja mi se čini vrlo uvjerlja. Ali dovoljno o tome!

(10. rujna 1899. Vol. 1, 230)

Proveo sam cijelo poslijepodne s Kleinerom u Zürichu i objasnio moje ideje o elektrodinamici pokretnih tijela. … Savjetovao me da objavim svoje ideje o elektromagnetskoj teoriji svjetlosti za pokretna tijela zajedno s eksperimentalnom metodom. Pronašao je eksperimentalnu metodu koju sam predložio da bude najjednostavnija i najprikladnija koja se može zamisliti. … sigurno ću pisati članak u narednim tjednima

(19. prosinca 1901. Vol. 1, str 328)

Imamo i nekoliko odgovora od Marić na ova pisma. Ne govori ništa tehnički o znanosti ni u jednom od ovih pisama, ali nudi samo opće ohrabrenje (npr. “Drago mi je što je Kleiner bio ljubazan prema tebi”). I ponudom ovog ohrabrenja, Marić se više puta odnosi na vaš rad, vaše ideje i vaše studije. Također, imajte na umu da je upravo razlog zbog kojeg se pišu ta pisma da su fizički odvojeni. Za to vrijeme, ako je došlo do suradnje, tada bi to moglo biti samo pismo.

Lako je vidjeti kontrast kada usporedimo ta pisma s pismima Einsta s njegovim dugogodišnjim suradnicima Marcelom Grossmanom i Michaelom Bessoom koja su ispunjena teorijama, formulama i spekulacijama o fizici, kako za i od Einsteina. Pisma za Marić i od nje toga nemaju.

Čini se, dakle, da podupire sliku pisma iz 1901. godine u kojem je Einstein, u jednom pismu, proširio svoju koncepciju zbroja Albertovih i Milevinih nastojanja na proizvod para kao tima. U drugim pismima (a mnogo je njih) jasno je gdje se obavlja znanstveno djelo.

Naravno da bi moglo biti da ovo nisu ključni dokazi. Ako postoji još nešto, trebali bismo to također razmotriti. Previše žena ima kojima je dato premalo kredita u znanstvenoj povijesti, a nitko ne smije biti iznad sumnje. Međutim, to su jedini dokazi za koje znam da su navedeni u prilog tvrdnji da je Einstein plagirao od svoje supruge, a oni su, nažalost, neadekvatni da podrže takve tvrdnje.

Izvor: https://www.quora.com/Did-Albert-Einstein-steal-the-work-on-relativity-from-his-wife/answer/Paul-Mainwood?__pmsg__=+X0VIVG1jTVhFTF9lUFpyV2NjMFQ6YS5hcHAudmlldy5wbXNnLk9wZW5ncmFwaEFkZGVkVG9UaW1lbGluZTpbW10sIHt9XQ**#_=_