Mi ljudi radimo u timovima, pokušavamo naše društvo učiniti boljim. To ne ide uvijek tako lahko. Svake godine pokušavamo napredovati, međutim ne napredujemo uvijek na osnovu naučnih istraživanja. Mogli bi međutim napredovati ako analiziramo razne testove koji su rađeni u društvu i timovima. Na osnovu toga bi mogli odrediti koji timovi su uspješni i po čemu se izdvajaju.
Na MIT smo na oči jednoj grupi studenata stavili određene detektore i senzore na tijela i mjerili nihova ponašanja dugi niz godina.
Odmah smo primjetili da kad stavimo ovakve senzore na tijela jednoj velikoj grupi ljudi, onda dobijamo podatke kakve nikad nismo u historiji imali. Na osnovu ovog možemo otkriti kako se raspoloženje širi, kako emocije itd. Na osnovu ovog možemo razviti društvene nauke kao nikad prije.
Pokazalo se da mi i danas funkcionišemo na osnovu primitivnih gesti iz prošlosti koje pokazuju stah, uzbuđenje itd. Jezici koje smo razvili nisu ništa suštinski promjenili, samo su nagradili na te primitivne oblike komuniciranja, komuniciranje gestama i izrazima na licu, kao i govorom tijela, kako stojimo itd.
Koji su primjeri ovog?
Razmislite o energiji. Kad ste preplašeni, brže se krećete. Otišli smo u kafić i posmatrali speed dating događaj. Kad su parovi koji su razgovarali bili sinhornizovani, kad su gestama pokazivali slaganje, pokazalo se da možemo predvidjeti uspjeh njihovog razgovora bez da slušamo šta govore.
Ljudski odnosi su poput plesa. To su signali koji pokazju ishod komunikacije, poslovanja itd.
Pokazalo se da timovi i društva koja više komuniciraju, gdje ima više dinamike, da su uspješnija. Bitno je da razni članovi učestvuju što više, a što više učestvuju, društvo je zdravije i uspješnije.
Zalaganje i učešće je bitno za uspjeh, a drugo što je bitno je otkrivanje i otvorenost, odnosno koliko govorimo sa novim ljudima, sa onima koje ne poznajemo, koliko otkrivamo nove stvari.
(Vaš način komuniciranja sa drugim ljudima je najbolji pokazatelj da li i koliko ćete uspjeti u životu.)
Ovi tragovi zalaganja i istraživanja ili otkrivanja su vrlo stari i karakteristični i za primitivna društva, ali i životinje, kao npr. pćele. Mi se ponašamo kao pćele. Ovo nam omogućuje da otkivamo obrasce ponašanja i da ih primjenimo ako su uspješni.
Siromašna društva su skupine individua koje ne komuniciraju, ne druže se, ne istražuju nove stvari.
Interesantno je da se nedostatak druženja i zalaganja i učestvovanja svih u donošenju odluka i pravljanju projakata i istraživanja odražava na razvoj mozga kod djece. Djeca ne postanu dobra u svim stvarima koje vam trebaju da bi izgradili zdravo društvo. Rezultat odrastanja u lošem društvu, sa malo komunikacije i istraživanja i upoznavanja novih stvari jest da imamo loše zdravstvo i veliki kriminalitet.
Jedan primjer gdje bi mogli primjenti ova istraživanja jest da u gradovima izgradimo tramvajske mreže između svih kvartova, a ne samo do centra. Tako bi se djeca u tim gradovima bolje razvijala.
Društveno zalaganje i istraživanje je ključ zdravih sredina i zbog toga bi trebali više primjenjivati sociofiziku!
Izvor:
https://www.youtube.com/watch?v=C-wHdSJM_GI
