Tag Archives: Učenje

Djeci moramo dati funkcionalno znanje? Sve ostalo radit će roboti?

“Učenje lekcija, pjesmica, unaprijed zadanih odgovora napamet je reproduktivno znanje od kojeg nema koristi. To je stav koji su podijelili učesnici predavanja na Filozofskom fakultetu u Tuzli među kojima su bili učitelji, nastavnici, profesori i roditelji. Nasuprot reproduktivnom, zalažu se za funkcionalno znanje koje može imati primjenu u stvarnom životu. Da doznaju više o metodologiji ovakve vrste učenja u nastavi pozvali su stručnjaka, doktora Ranka Rajovića.




Učitelji postepeno shvataju da nešto ne štima u ustaljenom sistemu učenja i žele mijenati način na koji njihovi učenici u okviru obrazovnog sistema stiču znanje.

– U našim školama je evidentno da još njegujemo to ponavljanje činjenica bez posebne primjene i svrhe i upućivanja koja bi to primjena tog znanja bila. Tako da to zaista jeste problem, naročito na časovima koje i ja posjećujem i imam priliku da vidim da čujem, zaista se toga mnogo javlja bez konkretnog cilja da razvijamo ličnost koja će se moći snaći kad počnu da nešto rade. To su uglavnom činjenice koje smo i mi učili kad smo bili mali. Ostaje zanemarena kategorija funkcije, a to je kako ćemo koristiti to što znamo – zašto nam treba to što znamo, kaže za RTVTK Selma Teparić, predsjednica Društva pedagoga i psihologa TK.

Da bi znanje bilo funkcionalno ono mora biti potaknuto razmišljanjem, još od najranijeg doba, kaže profesor Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja, nazvanog tako prema programu Centra Nikola Tesla čiji je on osnivač. O tome je govorio na predavanju roditeljima i prosvjetnim radnicima koji su se oko ove teme okupili na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Nama je izuzetna čast i zadovoljstvo na ovaj način otvoriti Filozofski fakultet zajednici. U osnovi mi zajednici i trebamo služiti. Ovo je jedno od nastojanja Filozofskog fakulteta posebno u posljednje dvije godine, da prepoznamo društvene probleme i veliko nam je zadovoljstvo ugostiti dr. Rajovića, roditelje i brojne kolege jer se na taj način vidi zdrav interes društva za one koji jesu najveće bogatstvo našeg društva, a to su djeca. NTC program pokušava razviti sve potencijala djece, u svim područjima razvoja na naročiti u kongitivnim, a pojačan interes svih naših saradnika, među njima i naših bivših studenata  govori o tome koleko mi lutamo u radu sa djecom. Roditeljima treba pomoć. Odgajateljima, nastavnicima treba pomoć, pa onda i svaki vid edukacije koji se bavi pospješivanjem razvoja djece je itekako značajan, pojašnjava dr. sc. Ljubica Tomić Selimović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Funkcionalno znanje je važno za budućnost kaže ovaj ljekar i profesor čiji se koncept učenja izučava u 17 zemalja svijeta. U Sloveniji su se prije drugih zemalja okruženja, među kojima su Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina odlučili uvesti medicinu u ustanove da poboljšaju efekte predškolskog odgoja. Profesor Rajović tamo vodi univerzitetsku katedru za neuronauku. Kaže da se i druge zemlje postepeno počinju zanimati za promjenu načina primjene naučenog u praksi kad su u pitanju školska djeca. Vrijeme učenja napamet i pukog ponavljanja lekcija zapisanih u udžbenicima mora proći, kaže on.

– Samo je pitanje kada ćemo shvatiti da mozak tako ne radi, da reproduktivno učenje za mozak ne postoji. Evo jedan primjer – od 10 najtraženijih zanimanja u svijetu, ako gledamo danas, 9 nije postojalo prije 10 godina. To znači da mi spremamo djecu za zanimanja koja još ne postoje i to je osnovno pitanje. Čekajte šta je funkcija škole – da ih učimo da misle ili da znaju napamet? Naravno da ih učimo da misle. A onda drugo pitanje – kad dijete počinje da misli u školi ili prije škole? Naravno prije škole. Mi moramo da krenemo još od vrtića, roditelji kod kuće, da povezuju, da s djecom misle. Jedno tipično pitanje za djecu kad moraju da misle je: Preko koje životinje pređe najveći broj pješaka? Oni se malo zamisle, zbune, pa kažu zebra. A šta je klasično pitanje reproduktivno – kako se zovu crno bijele životinje koje žive u Africi, liče na konja – dijete onda odgovori zebra. Tu razmišljanja nema. A šta je cilj – da ih učimo da misle. Zato mi moramo da koncipiramo pitanja tako da misle, kaže dr. sc. Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja.




Ne moramo čekati da nam razvijene zemlje koje se mogu pohvaliti svojim obrazovanjem poput Finske i Engleske nametnu nove metode za učenje. Generacije koje su sada u vrtićima i školama trebaju novu metodologiju i zato je potrebna dodatna edukacija nastavnika, slažu se i u Međunarodnoj organizaciji Interektivne otvorene škole koja je bila posrednik u prganizaciji ovog predavanja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Mi u međunarodnom udruženju MIOS podržavamo  škole koje kod djece razvijaju funkcionalno znanje, a kad govorimo o funkcionalnom znanju, a to je znanje koje konkretno mogu primijeniti u dobu dok su djeca, a naravno taj transfer treba da bude na tržištu rada. U traganju da imamo konkretne vještine došli smo NTC sistema obrazovanja i profesora Rajovića. Tokom našeg rada sa školama konstantno čujemo rečenice da djeca nemaju znanje, da ne mogu da koriste neko osnovno znanje kako bi poboljšali kvalitet života. Nedavno je izašlo istraživanje s rezultatom da naša djeca tek imaju 60 odsto mogućnosti da ostvare svoj obrazovni potencijal, što govori u prilog da se nešto u obrazovanju treba mijenjati i mi vidimo rješenje u tim metodama kako. Toplo smo podržali ovu inicijativu da ovaj sistem predstavimo roditeljima, a onda i prosvjetnim radnicima i djelatnicima ministarstva obrazovanja, kaže za RTVTK Edina Malkić, direktorica MIOS-a.

Roditelji, pedagozii i prosvjetni radnici iz TK, iz RS-a i drugih kantona Federacije koji su se organizirali da učestvuju na ovom predavanju svjesni su kažu da nedostatak funkcionalnog učenja, dovodi do činjenice da se velikom broj učenika još u početnim razredima osnovne škole dijagnosticraju razvojne smetnje. Više od polovine učenika, što je alarmantno, kažu oni  ne mogu mirno da sjede, da pišu, nemaju koncentraciju. Dijagnosticira im se disleksija, disgrafija i drugi poremaćaji, svjedoče nastavnici. Djecu još od najranijeg doba treba usmjeravati da ono što nauče znaju i koristiti. Tako se razvija funkcionalno znanje na osnovu kojeg će kasnije graditi svoja interesovanja i zanimanja za koja se obrazuju.

– Amerikanci su radili istraživanja o tome da nestaju zanimanja gdje nema šta da se misli. Ta zanimanja će mijenjati roboti. Mi moramo spremati djecu za budućnost da uče da misle. A s druge strane to što su radili Amerikanci – zanimanja gdje mora da se misli su u porastu. Za 20, za 30 godina roboti preuzimaju ta zanimanja. Mi sa robotima ne možemo da se borimo. Oni će tu pobijediti. Šta mi moramo. Da spemamo djecu tamo gdje roboti ne mogu. Da povezuju da stvaraju nešto novo. To su vrijednosti koje će sutra odvojiti našu djecu od robota. To je za budućnost. Ako to ne uradimo padamo na ispitu, kaže profesor Rajović.

Nastavnici će se truditi da u školskom sistemu ponude djeci takvu vrstu učenja na osnovu kojeg će oni moći povezivati znanje. To je proces, koji se stalno može unapređivati, ali od velikog je značaja i priprema djece za školu što je zadatak za roditelje. Stručnjaci roditeljima preporučuju: Neka dijete bude spretno i okretno, pričajte mu priče, čitajte knjige, provodite puno vremena u prirodi. Neka hodaju bosi kad god to mogu, neka nauče neke vještine, na primjer da sade cvijeće, da ušiju dugme na košulji, da pecaju, da znaju da zakrpe gumu na biciklu i stalno i u svakoj situaciji postavljajte im pitanja za razmišljanje, na koja nasuprot njima roboti nikad neće moći da odgovore.




, novinar Azra Mešić

Tekst je u cjelosti preuzet sa: https://rtvtk.ba/djeci-moramo-dati-funkcionalno-znanje-sve-ostalo-radit-ce-roboti/

Implantati “Google mozga” mogli bi značiti kraj škole jer će svatko odmah moći nešto naučiti

Stručnjak vjeruje da će u idućih 20 godina naše glave biti pojačane posebnim implantatima, tako da ne morate ništa pamtiti.

Implantati iz GOOGLE mozga mogli bi značiti kraj škole – budući da će svatko odmah moći nešto naučiti, kaže stručnjak za umjetnu inteligenciju.

Nikolas Kairinos, osnivač i izvršni direktor tvrtke Fountech.ai, kaže da bi tehnologija mogla poboljšati naše živote i potpuno promijeniti način na koji učimo.



U intervjuu za Daily Star, objasnio je da radi na revolucionarnoj umjetnoj inteligenciji kako bi “personalizirao obrazovanje” kako bi omogućio “svatko može naučiti gotovo sve, koristeći AI”.

I vjeruje da će nam u iduća dva desetljeća naše glave biti pojačane posebnim implantatima, tako da “ne morate ništa pamtiti”.

Rekao je za Daily Star da ljudi neće morati gnjaviti bilo kakva pitanja, jer će se na sve upite odmah odgovoriti iz “implantata umjetne inteligencije”, što će rezultirati završetkom učenja “papiga mode” u školama.

Stručnjak, koji je ostvario više od 20 godina rada s start-upovima, dodaje: “Google će biti u vašoj glavi, a to nije pretjerano. To će biti kao da imate stvarno pametnog asistenta koji će skoro misliti za vas.”



Kairinos vjeruje da će se takvim AI-om svatko u dobi od osam do osamdeset godina moći naučiti “gotovo sve” vlastitim tempom.

Rekao je da će biti personaliziran i da će se vremenom poboljšati, tako da što više tehnologija “upoznaje vas, to više prilagođava svoj stil poučavanja, svoj glas, doba dana koje vam govori – sve kako bi optimizirali učenje”.

Prema Fountechovoj web stranici: “Za nekoga tko nema dublje razumijevanje tehnologije, AI može izgledati kao izvanzemaljski koncept.

“Ipak, osnovna srž pojma je jednostavna – naime sposobnost računala ili stroja da razmišlja, uči i oponaša inteligentno ljudsko ponašanje.”



“Kada je riječ o inteligentnoj inteligenciji u učenju, mi samo grebemo površinu … ne bismo trebali misliti da je prilagođeno učenje kroz inteligenciju nešto što nećemo vidjeti za desetljeća.”

Izvor: https://www.thesun.co.uk/tech/8710836/google-brain-implants-could-mean-end-of-school-as-anyone-will-be-able-to-learn-anything-instantly/

5 strategija olakšavanja učenja za one koji imaju problema sa učenjem.

Profesionalna biografija Barbare Oakley ne sugerira da je ona nekada bila studentica koja je imala puno poteskoća da savlada matematiku i fiziku: Ona je inženjerski profesor, autor knjiga Mind For Numbers: Kako briljirati u matematici i nauci i Mindshift: probiti prepreke učenju i otkriti skriveni potencijal (koji nije povezan s ovim MindShiftom). Oakley je zajedno s Terrenceom Sejnowskim stvorila Courserin najpopularniji tečaj “Učenje kako učiti”, koji je uključio gotovo 2 milijuna studenata.

Oakley je samoproglašeni “bivši matematički antitalent” koja je “preoblikovala” svoj mozak – i od tada je to učinila svojim životnim radom kako bi pomogla drugima da nauče učiti objašnjavajući neke ključne principe moderne neuronauke.

Polje metakognicije edukatorima nudi mnoge tehnike koje su ukorijenjene u istraživanju mozga, kao što su namjerna praksa i prepletanje. “Ali prije nego što se s tim možete pozabaviti”, kaže Oakley, “morate učenicima usaditi protiv ideje da su glupi ako prije ne mogu shvatiti stvari. Moraš ih naučiti da brže nije uvijek bolje. ”

Dok je njezin online kurs prvenstveno za odrasle, Oakley sada radi na knjizi namijenjenoj mladima od 10 do 14 godina. “Odabrala sam tu dobnu skupinu jer je dovoljno stara da mogu shvatiti ideje, ali dovoljno mladi da ne misle nužno da su loši u matematici.”

“Moramo prodrijeti do njih prije nego zaključaju mogućnosti.”

Kada učenici ne razumiju kako njihov mozak uči i zadržava materijal, oni mogu razviti pogrešne predodžbe o sebi kao učenicima – kao što je pogrešna pretpostavka da su loši u nekom predmetu ili da pate od tjeskobe u izvedbi. Oakley dijeli zajedničko iskustvo učenika koji su pročitali svoje bilješke i misle da poznaju materijal – samo da bi došli na test i otkrili da ne mogu dohvatiti informacije. “Oni su užasnuti i misle da moraju imati testnu anksioznost.” Vjerojatnije je da se oni jednostavno nisu učili kako učiti na način koji im omogućuje da dođu do informacija.

Oakley priznaje da „mnogi nastavnici uopće nisu zadovoljni ili obučeni u neuronauku“, pa ona razgrađuje nekoliko ključnih principa koje nastavnici mogu koristiti u učionici i dijeliti s učenicima kako bi im pomogli da demistificiraju proces učenja.



  • Pješački mozak u odnosu na mozak trkaćeg automobila

Počnite učiti studente o razlici između fokusiranog i difuznog mišljenja, kaže Oakley. Kada je mozak u fokusiranom načinu rada, možete započeti s zadatkom. Ali duboko razumijevanje nije u potpunosti ostvareno u ovom načinu rada.

Raspršeno razmišljanje se događa kada dopustite svom umu da luta, zamišlja i mašta. U ovom načinu rada mozak još uvijek radi – konsolidirajući informacije i „shvaćajući ono što pokušavate naučiti“, kaže Oakley. Ako vam je lako shvatiti koncept, fokusirani način može biti dovoljan, ali ako se nova vještina ili koncept “uzme u obzir, morate se prebacivati natrag i naprijed između ta dva načina razmišljanja dok stignete do istinskog razumijevanja materijala – a to se ne događa brzo.

Budući da je prebacivanje ključno za učenje, učitelji i učenici moraju izgraditi zastoje u svom vremenu kada se učenje može “dogoditi u pozadini” dok igrate igru, idete u šetnju ili bojite sliku. To je također jedan od razloga zašto je spavanje tako vitalno za zdrav kognitivni razvoj.

Budući da učenici izjednačavaju brzinu s pameti, Oakley predlaže dijeljenje ove metafore: „Postoji mozak trkaćeg auta i mozak pješaka. Oba dolaze do cilja, ali ne u isto vrijeme. Mozak trkaćeg automobila dolazi tamo vrlo brzo, ali sve prolazi u zamućenosti. Mozgu pješaka treba vremena. Čuje pjev ptica, vidi tragove zeca, osjeća lišće. To je vrlo različito iskustvo i, na neki način, mnogo bogatije i dublje. Ne morate biti super brz učenik. Zapravo, ponekad možete učiti dublje ako idete polako.

  • Lanci i komadići

U kognitivnoj psihologiji, “chunking” se odnosi na dobro prakticirane mentalne obrasce koji su bitni za razvoj stručnosti u nekoj temi. Oakley preferira sliku “lanca” kada to objašnjava učenicima.

Učenje je sve o razvoju snažnih lanaca. Na primjer, kaže Oakley, kada prvi put učite kako voziti automobil, morate svjesno razmisliti o svakom koraku, od toga kako okrenuti kolo upravljača do načina na koji ćete koristiti retrovizore. No, “kada je taj proces uvježban, to je lahko” – postaje automatski. Jednako tako, kad se u matematici riješe određene jednadžbe, učenici mogu primijeniti te jednadžbe na složenije probleme.

Nastavnici mogu pomoći učenicima da identificiraju postupke u jedinici studija koje trebaju ovladati kako bi svoje učenje prenijeli na sljedeću razinu – od koraka naučne metode do osnovnih tehnika crtanja.

Svaka vrsta majstorstva uključuje razvoj lanaca proceduralne tačnosti. Tada možete ući u složenija područja tačnosti “, kaže Oakley. Evo još jednog načina razmišljanja o tome. Svi imamo oko četiri utora radne memorije koje možemo iskoristiti za rješavanje problema u svakom trenutku. Jedan od tih slotova može se popuniti cijelim proceduralnim lancem – a zatim možete staviti nove informacije u druga mjesta.



  • Moć metafore

“Metafora i analogija su iznimno moćni nastavni halati i vrlo često nedovoljno iskorišteni”, kaže Oakley. “Kada pokušavate naučiti nešto novo, najbolji način da naučite je povezati ga s nečim što već znate.”

Formalni izraz za to je “neuralna ponovna upotreba” – ideja da metafore koriste iste neuronske putove kao koncept koji metafora opisuje. Tako poznate metafore omogućuju učeniku da se osloni na koncept koji su već ovladali i primijeni ga na novu situaciju. Ili, kako kaže Oakley, metafore “brzo ukrcavaju” nove ideje. Primjerice, kaže Oakley, uspoređivanje protoka elektrona s protokom vode je način da studenti “počnu razmišljati”.

Kao dio svog istraživanja, Oakley se obratila hiljadama profesora koji se smatraju vrhunskim učiteljima u svojim područjima. Mnogi od tih profesora imali su tajnu koju su koristili u svom podučavanju:

metafora i analogija.

Bilo je to kao tajno zajedničko rukovanje. ”Oakley potiče učitelje da ne koriste samo metaforu nego i da izazovu učenike da razviju svoje metafore kao strategiju studiranja.

  • Problem odugovlačenja

Oakley kaže da je odugovlačenje izazov broj jedan s kojim se suočava većina učenika. Trenirati mozak za sustavno fokusiranje i opuštanje – za uključivanje – preporučuje “Pomodoro tehniku”.

Razvijenu od Francesca Cirilla, ova strategija koristi štopericu kako bi pomogao učeniku da radi i odmori se u zadanim intervalima. Prvo odaberite zadatak koji želite izvršiti. Zatim postavite štopericu na 25 minuta i radite dok se štoperica ne isključi. U tom trenutku napravite pauzu od pet minuta: ustanite, prošetajte se, popijte vodu, itd. Nakon tri ili četiri 25-minutna intervala, uzmite dulji odmor (15 – 30 minuta) za ponovno punjenje. Ova tehnika “obučava vašu sposobnost fokusiranja i učvršćuje da je opuštanje na kraju ključno za proces učenja”, kaže Oakley. Nastavnici i administratori mogu izgraditi sličan ritam u školi, pružajući prekide u mozgu i vrijeme kretanja kako bi pomogli učenicima da se prebace između fokusiranog i difuznog mišljenja.


  • Širenje mogućnosti

Kad podučavamo djecu i tinejdžere kako uče, možemo otvoriti njihov osjećaj za mogućnost, kaže Oakley. “Rekla bih studentima, da ne morate biti zaglavljeni za svoje strasti. Možete jako proširiti svoje strasti. A to može imati ogromne implikacije za način na koji se vaš život odvija. Uvijek kažemo “slijedite svoje strasti”, ali ponekad to ljude usredotočuje na ono što dolazi lako ili ono u čemu su već dobri. Možete se strastveno zabaviti – i stvarno dobro – mnogim stvarima! ”

Izvor: https://www.kqed.org/mindshift/49697/5-strategies-to-demystify-the-learning-process-for-struggling-students?fbclid=IwAR0OhkQnzXg6_J745c3rXVHqoDyd4CD5ymXoH2KiIwmoEAI9EBQ81d3XmDk

Koja je razlika između razumjevanja i znanja? Šta znači da nešto znamo, a šta da to razumijemo?

Postoji poznata priča o Albertu Ajnštajnu. Možda je apokrifna, ali je lijepa.

Želeo je da nauči tenzore da razvije svoju intuiciju o teoriji na kojoj je radio.

Zato je otišao kod John von Neumann, istaknutog matematičara i zamolio ga da ga nauči.

Posle lekcije, Ajnštajn je rekao: “Sve je dobro i divno gospodine von Neumann. Ne vidim nikakve probleme sa tehnikom, ali bojim se da to ne razumem. “

John von Neumann se nasmešio Ajnštajnu. “Gospodine Einstein”, rekao je. “U matematici ne razumeš stvari. Samo se na njih navikneš.”

Lepa priča – da?

Ali postoji još suptilniji nivo na koji možete da ju razumijete. Vidite, naviknuti se na nešto je dobro. Razumevanje je bolje. I na kraju, znati je najbolje od svega. Razumevanje nečega se razlikuje od poznavanja.

U razredu uvek pitam učenike da li su shvatili težak koncept pre nego što krenem dalje. Kad kažu da, često ih pitam da li razumeju 100% ili 99%. Razumjeti nešto 100% je ogromno bliže znanju nego 99%. Tek kada se ukloni poslednja sumnja u tačnost činjenice to otvara put do osećaja njene korektnosti.

Kada kažete da razumete nešto, ustvari kažete da se neprimetno uklapa sa svim ostalim što razumijete. Da ne uvodi nedoslednosti u vašem pogledu na svet. Da je kompatibilno sa vašim razumevanjem kako svet funkcioniše.

Ako mislite na svet kao ogromnu slagalicu koju morate sastaviti, onda je razumevanje nešto kao da znate mesto određenog komada u odnosu na druge delove oko njega.

Ali znati nešto je kao osećaj da taj deo pripada određenoj lokaciji bez obzira na lokacije drugih delova.

Kao da shvatate da ovaj komad ide tačno ovde, a ostali dijelovi se mogu složiti oko njega kako bi završili sliku. Ako se ne uklapaju, pa to je loše jer ne možete čak ni zamisliti ono što znate bilo gdje drugde osim tamo gde znate da pripada.

“To je mrtva istina” koju osećate. “Jedna stvar koju znam sigurno”. Sve ostalo je jednostavno istina o pogodnosti s kojom se bavimo ovom nepodnošljivom činjenicom “.

Fokusiranje na iskustveni aspekt života pomaže vam da se na taj način povežete sa stvarnošću. Situacija u kojoj vaš um koristite do makismuma obučava um da uradi upravo to, tako da možete naučiti da svesno razdvojite diskriminativni um kada se protivi osećaju … da osetite šta nešto zaista znači … a ne samo da razumete stvari tako što kažete da su kompatibilni sa vašim pogledom na svet.

Izvor: https://pionic.org/understanding-vs-knowing

Kako naučiti fiziku: 5 tehnika da postanete izuzetni

Kako naučiti fiziku : 5 tehnika da postanete izuzetni

Fizika je tema koja često daje učenicima mnogo glavobolje jer obuhvata složene matematičke probleme. Međutim, to je fascinantna prirodna nauka koja je u velikoj mjeri doprinijela tome da nam pomogne da razumijemo svijet oko nas i da se tehnološki razvijamo. Razgovaramo o nekim važnim savjetima kako bismo vam pomogli da steknete razumijevanje fizike i uspijete naučiti fiziku i postignete dobre rezultate u ovom predmetu.

 


1. Usavršite znanje osnova:
Fizika se zasniva na više centralnih teorija iz kojih se sve drugo razvija. Zbog toga je vrlo vjerovatno da će se problemi koje ćete morati da rješite na ispitu bazirati na osnovnim konceptima ili varijanti ovih. Shodno tome, umjesto pokušaja memoriranja složenih problema, preporučljivo je usvojiti osnovne koncepte i teorije koje će vam pomoći razumjeti osnovne principe i vezu između različitih subjekata.
Efikasan način da dobijete pregled ovih osnovnih fizičkih koncepata i njihovih odnosa je stvaranje Mind Map-a.

2. Jačanje znanja matematike:
Kao što je već pomenuto, ako proučavate fiziku onda ćete videti da sadrži mnoge matematičke elemente. To znači da ćete lako ovladati temom ako ste bili umješani u rješavanju više problema. Pregledajte ili proučite matematiku zajedno sa svojom fizikom i to će vam pomoći da poboljšate svoje upravljanje formulama i konceptima.

3. Pojednostavite:
Pokušajte pojednostaviti situaciju što je više moguće. Problem iz fizike koji radite može izgledati težak za rješiti u početku, ali pogledajte još jednom i počnite da ga analizirate i shvatićete da je to lakše nego što ste prvo razmišljali. Važno je da ostanete mirni i pokušajte da dovedete problem u kontekst koji razumijete tako što ćete ga pojednostaviti u svom umu.

4. Koristite crteže:
Odličan način za primenu gornje tačke je kroz crteže ili grafiku. Već smo diskutovali o prednostima Mind Maps-a, ali crteži takođe mogu biti od suštinskog značaja za razumijevanje i proučavanje fizike. Kada god možete, preporučujemo vam da izvedete crtež da ilustrujete koncept.

5. Koristite Flash kartice za proučavanje:
Primijetite nove riječi, mjere, opšte principe i druge koncepte koji se pojavljuju. Ovo će vam pomoći da pratite temu teorije i ojačate nove informacije koje će imati pozitivne posljedice kada se suočite sa rješavanjem problema.



Želite li se besplatno obrazovati? Ovo su neke stranice koje vam to omogućavaju.

fizikafizikafizika – Sva fizika i još mnogo toga vezanog za fiziku.

edX— Online kursevi od nekih od najboljih svjetskih univerziteta.

Coursera — Svjetski najbolji kursevi, online, besplatni.

Coursmos — Uzmite mikrokurs, bilo kada, na bilo kojem uređaju.

Highbrow —Dobite kurseve na vaš e – mail.

Skillshare — Online časovi i kursevi koji mogu otključati vašu kreativnost.

Curious — Razvijet vaše vještine kroz online lekcije.

lynda.com — Naučite tehnologiju, kreativnost i biznis online.

CreativeLive — Uzmite slobodne časove od svjestkih vrhunskih stručnjaka.

Udemy — Naučite vještine iz stvarnog svijeta online.

Learn how to code

Codecademy — Interaktivno nauči programiranje, besplatno.

Stuk.io — Nauči kako da programiraš s nule.

Udacity — Zaradi nanozvanje koje je priznato od mnogih firmi.

Platzi — Uživo časovi.

Learnable —Najbolji načlin za naučiti web programiranje.

Code School — Nauči programirati radeći.

Thinkful —Razvij tvoju karijeru kroz 1-on-1 mentorstvo.

Code.org — Počni učiti danas sa lahkim tutorijalima.

BaseRails — Master Ruby on Rails i druge tehnologije.

Treehouse — Uči HTML, CSS, iPhone apps & drugo.

One Month — Nauči programirati i izrađivati web aplikacije za jedan mjesec.

Dash — Nauči da praviš vrhunske web stranice.

Naučli obrađivati podatke

DataCamp — Online R tutorijali.

DataQuest— Nauči obrađivati podatke.

DataMonkey—  Razvij tvoje analitičke vještine. 

Nauči nove jezike

Duolingo — Nauči jezik besplatno.

Lingvist —Nauli jezik za 200 sati.

Busuu — Zajednica besplatnog učenja jezika.

Memrise —Koristi flashkarte da bi brže učio.

Proširite vaše znanje

TED-Ed —Pronađi pažljivo izrađene obrazovne video materijale.

Khan Academy— Pristupi velikoj biblioteci interaktivnog sadržaja.

Guides.co — Pretraži veliku kolekciju online uputstava.

Bonus

Chesscademy — Nauči kako igrati šah besplatno.

Pianu — Novi način da se nauči svirati klavir, online interaktivno.

Yousician— Vaš lični instruktor gitare, za digitalno doba.

Koja je formula za uspješno učenje?

–  potpuno se posvetiti samo tome i ne dopustiti da bilo što drugo odvuče pozornost.
– otkriti kad se najlakše i najefikasnije uči -učenje obavezno podijeliti na više kraćih ili duljih ciklusa.
– nakon svakih sat vremena rada napraviti kratku stanku te se potom vratiti učenju.– ako ste dekoncentrirani,  češće praviti pauze te, na primjer, nakon svakih 15 minuta učenja uzeti mali predah.
 – kad vodite opasnu bitku s vremenom, tada mijenjati taktiku te jednostavno dati sve od sebe da se što bolje usredotočite na gradivo i da, što je dulje moguće, zadržite koncentraciju te učite  po nekoliko sati u komadu 
– ili se držati cijelog nia znanstvenih te popularnih metoda učenja i brzog čitanja ili pomno prateći i osluškujući svoj unutarnji ritam koncentracije i pamćenja, razviti vlastiti stil učenja. 
– usavršiti sposobnost razlučivanja bitnog od manje bitnog dijela gradiva što ne znači da manje bitno treba preskakati, no na te dijelove trošiti manje vremena te se fokusirati na najbitnije.
– nakon što se prođe određena cjelina, može  se  ustati te ponavljati i propitivati  se hodajući gore-dole po sobi jer izgleda da  se mnogo bolje pamti kad je se u pokretu nego kad se mirno sjedi (nakon dugog sjedenja mozak postaje pospan i lijen te je kretanje itekako potrebno. (Dokazano je i da se proces pamćenja odvija tijekom fizičke aktivnosti te, bilo da vježbamo, pješačimo ili pak samo stojimo, pamtimo mnogo bolje nego kad sjedimo)
– glazba pospješuje pamćenje i koncentraciju te, prema mišljenju psihologa, djeluje poticajno na učenje, a nekima je od koristi samo dok se rješavaju zadatci iz matematike i fizike.
– kad je riječ o memoriranju nekima najviše odgovara učenje u tišini – u sobi gdje se uči najbolje da nije ni računalo ni televizor.
– da biste otkrili pomaže li vam ili odmaže glazba pri učenju, najprije učite jedno poglavlje uz glazbu, a drugo poglavlje u tišini. Nakon toga usporedite kvalitetu i brzinu naučenog gradiva. Utvrdite li da vam glazba odvlači pozornost, pokušajte kao zvučnu kulisu upotrijebiti tonove koji sliče šumu. Oni na mozak djeluju slično kao antivirusni program na računalo te ga istodobno potiču na rad i uklanjaju stres.  Važno je da glazba nije glasna i nametljiva te da riječi ne odvlače pozornost. Stoga je najbolje odabrati nešto s repertoara opuštajuće ambijentalne, meditativne ili klasične glazbe. Mozartov repertoar, tvrde stručnjaci, može poboljšati sposobnost razmišljanja.– ovisno o predmetima, postoji lakše i teže gradivo, no ne postoji takvo gradivo koje ne možemo naučiti, potrebno je samo posvetiti učenju dovoljno vremena i truda
 – tijekom školovanja kad se priprema za testove treba učiti temeljito da bi kasnije učenje bilo  lako i nimalo stresno, a rezultati briljantni.
– za pripreme za kasnije testove, maturu i prijemne ispite treba ponavljati već naučeno gradivo
– bit je u tome da se radi kontinuirano i da se naučeno gradivo konstantno ponavlja– vizualiziranje vlastita uspjeha još jedna vrlo važna karika na putu do cilja jer poboljšava pamćenje te ublažava strah od ispita.

– naspavajte se! U snu se rehabilitiraju živčani završeci pa se informacije lakše sele iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.

– nakon čitanja gradiva, postavite si i zapišite pitanja. Prvo odgovorite uz pomoć udžbenika, a potom bez gledanja u knjigu. Za svaki odgovor dajte + ili -.

– procijenite koje vam doba dana najbolje odgovara za lakše, a koje za teže dijelove gradiva te koliko vam je odmora potrebno da se osvježite. Pazite da se previše ne opustite kako biste mogli nastaviti učiti.

– na početku radni periodi traju oko 45 minuta. Postupno ih produljujte te ćete uskoro koncentraciju moći zadržati 2-3 sata. Čim osjetite zamor, uzmite pauzu, no ne dulju od 10, 15 minuta

– opustite se te usredotočite na dodir stopala s podom. Kad osjetite da su stopala toplija, udahnite kroz nos i izdahnite na usta tri puta. Stavite dlan na trbuh i pratite kako se pomiče dok dišete. Zamislite da ste na ispitu te da točno odgovarate. Vizualizirajte sebe, učionicu, profesora i željenu ocjenu. Vježbu ponovite svaki dan prije učenja i ublažit će strah od ispita

– kad se umorite uzmite pauzu da odmorite um. Pritom bi trebalo i jesti, češće, ali pomalo. Velika količina hrane krade energiju pa mozak lakše odluta. Pijte puno tekućine, vodu ili zeleni čaj koji smanjuje stres. Grickajte bademe i suho voće jer su izvrstan izvor energije, a ne čine nas tromima.

– odredite u stranica taj dan morate naučiti i primijenite tehniku brzog čitanja – očima brzo prelazite preko teksta ne izgovarajući riječi, ni u sebi ni na glas, jer to usporava čitanje

Izvor: http://www.24sata.hr/lifestyle/rijecki-genijalac-otkriva-svoju-formulu-za-brzo-i-lako-ucenje-381290

Šta je to učenje i kako učiti (fiziku)?

Učenje

Učenje je složeni psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva. Obuhvaća usvajanje navika, informacija, znanja, vještina i sposobnosti. To je proces uskladištavanja podataka u skladištu pamćenja. Učenje i pamćenje su dva međusobno nadopunjujuća aspekta procesa učenja.

 

Fiziološki faktori

U fiziološke faktore spadaju:

  1. Dob – smatra se da je kapacitet pamćenja neograničen, no postoji životno razdoblje u kojem je lakše učiti (20 – 24 god.). Do 50. godine ne postoje čimbenici koji bi usporavali učenje, a iz godine u godinu, čovjekovo iskustvo se povećava te je veća mogućnost prepoznavanja važnih podataka. O tome govori i činjenica da su velika otkrića znanstvenici nalazili oko pedesete godine. Također, ljudski mozak stvara nove asocijacije na temelju poznatih, što omogućava lakše i brže učenje. Dob ne ograničuje čovjeka da uči, što je i pretpostavka cjeloživotnog učenja.
  2. Spol – smatra se da muškarci više djeluju u području prirodnih znanosti, dok su žene jače u društvenim znanostima. O tome govori i sama činjenica da studije matematike, fizike, elektrotehnike i sličnih znanosti upisuje više muških studenata, dok društvene predmete i jezike studira više studentica. To se tumači time što su muškarci i žene različiti u obrađivanju informacija, po načinima usvajanja informacija i brzini kojom usvajaju određenu vrstu informacija. “Muški” mozak lakše pamti apstraktne ideje, znakove, lakše se prostorno orijentira i predočuje nešto u prostoru. “Ženski” mozak s druge strane lakše se uživljava u stanja drugih ljudi, u osjećaje, socijalne konflikte, uspješniji je u obradi verbalnih podataka i jezične građe.
  3. Dispozicije – urođena građa i funkcija organizma također utječe na učenje. Genetski nasljeđujemo dispozicije od roditeljskog para i prijašnjih generacija. Čim naučimo nešto novo, na temelju riješavanja nekog problema, čega nema u našem iskustvu, idemo dalje u razvoju svojih dispozicija.
  4. Umor – umor je jedan od obrambenih mehanizama organizma koji nas štiti da se ne bismo previše opteretili. To je reverzibilno stanje. Postoji fizički i psihički umor. Fizički umor se javlja nakon što intenzivno, kroz dulje vrijeme opterećujemo neku mišićnu skupinu. Psihički umor sa manifestira kao monotonija i jako emocionalno opterećenje koje nastaje zbog nedostatka stimulacije, a ponekad i kao frustracija. Naime, tijekom učenja trošimo mnogo kisika i organizmu je potrebno više kisika. Kad osjetimo umor, treba se odmoriti. Već odmor od kojih pola sata do sat vremena znači brz oporavak. Za psihički odmor potrebno je nešto više vremena, no ako se previše umaramo može biti opasan i manifestirati se kao neurotičnost, depresija i razna psihosomatska oboljenja. Umor u procesu učenja preventira se pravodobnim početkom odmora. U učenju su bitni kratki odmori nakon prvih znakova umora (kad osjećamo da gubimo nit u gradivu, kad počinjemo zuriti u prazno ili kroz prozor…), jer je tada veća mogućnost obnavljanja energije. Dovoljno je prestati s učenjem na 3 do 5 minuta, prošetati i jednostavno se maknuti s mjesta učenja. Tijekom učenja bitno je i paziti na prehranu, jer dodatni stimulansi poput kave ili red bulla samo privremeno odgađaju znakove umora. Zdraviji su fiziološki stimulatori poput umivanja hladnom vodom ili hiperventilacije! Već i samo mijenjanje položaja tijela može biti stimulans. Važno je poštivati znakove umora, jer nas oni upozoravaju da se u našem tijelu odvija nešto što traži energiju, a tu energiju ćemo dobiti odmorom. Farmakološki pripravci poput tableta za “zdravo” i “bistro” učenje i “čvrstu” koncentraciju koji održavaju stanje budnosti i do 20 sati samo otklanjaju osjećaj umora, odnosno blokiraju dolazak informacije o umoru u naš mozak, ali organizam se i dalje umara – to može biti vrlo štetno.
 

Psihički faktori

Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost, što tu aktivnost usmjeruje i što joj određuje intenzitet i trajanje. To je “volja za nešto”. Motivacija je bitna za učenje i za bilo koji drugi rad. Sve što radimo bez volje i s negativnim stavom s vremenom ostavlja tragove na planu ličnosti i do psihičke nestabilnosti. Načini za motiviranje su sljedeći:

  • I. Postaviti si cilj – što želim realizirati? Uz cilj, bitno si je postaviti i očekivanja – koliko mogu naučiti, do kada itd. Dobro je napraviti popis svojih zadataka koje mislimo napraviti u jednom danu i onda križati završene poslove. I to pridonosi motivaciji, sama činjenica da smo nešto s popisa uspjeli riješiti i da je popis sada manji.
  • II. Poslove razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše obavljivih ciljeva te redoslijed kojim će se ti ciljevi obavljati. Na taj način lakše raspolažemo s vremenom.

Kad postignemo neki cilj bitan je osjećaj zadovoljstva na kraju, što mora biti posljedica naše svjesne odluke da ćemo se početi mijenjati na bolje danas.

Postoji unutarnja (intrizična) i vanjska (ekstrizična) motivacija. Unutarnja motivacija je kad imamo neke pokretačke snage unutar nas samih da napredujemo i uspijevamo, za naše potrebe. Vanjska motivacija je neki vanjski motiv zbog kojeg radimo neku aktivnost (npr. ocjena, plaća, poklon itd.)

Kako se motivirati za učenje?
  1. Prilaziti poslovima s pozitivnim stavom – imati volju učiniti nešto!
  2. Postaviti si cilj – što želim ostvariti?
  3. Postaviti očekivanja – koliko mogu ostvariti?
  4. Biti određen – kako ću to ostvariti?
  5. Biti realan – postaviti takve zahtjeve koje mogu ispuniti – imati na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.
  6. Napraviti popis što trebam obaviti – precrtavati obaljeno.
  7. Poslove razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše obavljivih ciljeva.
  8. Napraviti redoslijed obavljanja poslova – štedim na vremenu.
  9. Postaviti si nagrade za obavljen posao – ako obavim posao.
  10. Podsjetiti se na dobre strane svog rada – zašto to radim.
  11. Osjećaj zadovoljstva na kraju mora biti posljedica naše svjesne odluke da ćemo se početi mijenjati danas!
  12. Iskoristi višak energije za svoj rad!
  13. Iskoristi negativnosti – podsjeti se na posljedice ako ne obaviš zadatak!
  14. Ne prekoračiti vrijeme koje si zadaješ za neki zadatak.
  15. Drži se rokova.
  16. Napraviti jasnu razliku između “ne mogu” i “neću”.
  17. Počni odmah. Ne odugovlači!
  18. Poboljšaj svoju sposobnost samouvjeravanja!
  19. Budi optimističan – šanse za uspjeh će se povećavati!
  20. Koristi bilješke, podsjetnike, natuknice i sl.
  21. Iskoristi svaki uspjeh kao dodatnu motivaciju za daljnji rad.
  22. Prepoznaj ono što bi te moglo ometati i napravi izbor.
  23. Imaš pravo pogriješiti – nitko nije savršen.
  24. Vježbaj svoj smisao za humor – smijeh ukazuje na to da si realan!
  25. Nagradi se za ostvaren cilj – realne nagrade!

Razina aktivnosti učenja

  1. Slušanje predavanja – informacije ne ostaju dugo u pamćenju, podaci se ne stignu strukturirati, što ovisi o predznanju, o tome koliko nam je zanimljiva tema, kako predavač tumači itd.
  2. Učenje iz literature – samostalnim prolaženjem kroz literaturu možemo prekidati učenje, tražiti nove informacije, raditi svojim tempom i približiti si sadržaje.
  3. Izrada bilježaka – na predavanju primarno slušati i stvarati veze, a bilješke naknadno bilježiti i nadopunjavati sadržajima iz literature. Najbolje je koristiti veliki format papira i na jednu stranu bilježiti pojmove, ključne riječi, podjele i definicije, dok na drugoj strani ostaviti mjesta da osobno nadopunjavanje iz literature. Bilješke se rade tek kad smo prošli literaturu i znamo cjelinu, te služe samo kao pomagalo za učenje i reprodukciju sadržaja.
  4. Samostalna reprodukcija – samoprovjera koliko razumijemo gradivo. Najbolje je svoje znanje provjeriti 4 ili 5 sati nakon učenja ili drugi dan, s time da nam ne smiju biti dostupne bilješke. Bitno je formulirati cijelu rečenicu pri samostalnoj reprodukciji i ne otvarati bilješke pa viriti. Čim napravimo strukturu informacija, reprodukcija je lakša. Uvjet za daljnje učenje jest razumijevanje gradiva. Uspjeh u učenju temelji se 40% na radu s literaturom i bilješkama, te 60% na radu na reprodukciji i strukturiranju znanja.
  5. Diskusija – razgovor s više različitih osoba o njihovim razmišljanjima, idejama, znanjima i praksi o određenoj temi. Na taj način vidimo sadržaj iz više stajališta i aspekata. Svaki učesnik diskusije trebao bi predstaviti i obrazložiti svoje ideje na način da napravi odabir informacija, a ne da ponavlja iz bilježaka ili literature. Rad u grupama pri pripremanju ispita je bitan jer na taj način uviđamo što je drugima bitno gradivo, a što nama i uvijek naučimo nešto više.
  6. Rješavanje problema – najviša razina učenja u kojoj koristimo naučeno ponašanje i znanje u realnoj situaciji u svakodnevnom životu.
 

Uvjeti za učenje

Za učenje je važno da se odvija na istom mjestu, tako da već samim prilaženjem tom mjestu znamo da ćemo tu nešto naučiti i osjećati se ugodno. Za takvo mjesto idealno je imati jednu ravnu plohu, npr. radni stol koje je uvijek spremno za učenje, prazno, bez distraktora (koji odvlače pozornost), ugodnog osvjetljenja (da ne umara oči). Također je važno da u okolini nema distraktora poput televizije ili slučajnih prolaznika, što otežava koncentraciju. Stolica na kojoj sjedimo mora biti udobna, visinom usklađena s visinom stola zbog pravilnog držanja, bolje cirkulacije i boljeg disanja, a time i veće količine kisika potrebne za učenje. Prostorija mora biti dobro prozračena i ugodne temperature (ne pretopla). Na mjestu gdje učimo valja samo učiti, zato uvijek treba sjesti za stol sit i bez potrebe za vodom, kavom i sl. što nas može samo dekoncentrirati.

 

Vrste učenja

Prema namjeri

a) namjerno (intencijsko)

b) nenamjerno – promjene u ponašanju koje se ostvaruju, a nemamo namjeru ostvariti ih, nismo svjesni i možemo naknadno steći uvid u to.

Npr. subperceptivno učenje – ako neki podražaji češće djeluju na naš organizam, ulaze u naš živčani sustav kratko, slabog su intenziteta, to ulaženje se kumulira, nadograđuje i počinje svjesno djelovati na naše ponašanje. Tako su za vrijeme projekcije filma u film ubacili sličicu Coca Cole u svakoj sekundi. Većini gledatelja se javila potreba za Coca Colom nakon projekcije filma.

Npr. hipnopedija ili učenje u snu ili u stanju mirovanja kada osjetilnim kanalima stižu informacije u mozak. Na taj način lakše je učiti monotone sadržaje, poput gramatike, značenja riječi, preko slušalica. Moguće je naučiti strani jezik tom metodom, no bitno je nadoknaditi san kasnije jer se budimo umorniji.

Npr. latentna učenja – prikrivena učenja dok se ne stvori uvjet da se manifestiraju (npr. vrata koja zapinju pa ih uvijek zatvaramo jače, sve dok se ne poprave nismo svjesni načina na kojeg smo ih otvarali prije; ne znamo nabrojiti pjesme na CD-u kako idu jedna za drugom, ali znamo početak sljedeća pjesme kad čujemo kraj prijašnje).

Prema tipu građe

a) psihomotorno (motorno)

b) misaono-verbalno (verbalno)

Prema načinu učenja

a) jednostavno

a.1) učenje uvjetovanjem

a.2) mehaničko (asocijativno)
b) složeno

b.1) instrumentalno uvjetovanje

b.2) uvid u situaciju

b.3) socijalno

b.4) po modelu

b.5) stvaralačko

b.6) kombinatorno

 

Akcelerirano učenje

Akcelerirano učenje temelji se na šest osnovnih koraka koji su potrebni za lakše i brže učenje. To su:

  1. Priprema
  2. Informacije
  3. Istraživanje
  4. Pamćenje
  5. Test
  6. Osvrt

Suvremene metode učenja uključuju i izradu mentalnih mapa te brzo čitanje.

Pojam akceleriranog učenja javio se u suvremenom ubrzanom društvu koje želi doći na brz i jednostavan način do korisnih informacija. Originalni koncept brzog učenja razvio je profesor Lozanov, a tijekom sedamdesetih godina su ga je šire objavili Ostrander i Schroeder. Oni su dokazali da učenjem u određenom ritmu i frekvencijama, sposobnost učenja i zadržavanja informacija može se uvelike poboljšati. Akcelerirano učenje temelji se na najnovijim istraživanjima ljudskog mozga. Svaki pojedinac ima svoj način učenja – način koji mu najbolje odgovara. Ako znate i koristite tehnike koje se poklapaju s vašim načinom učenja, učite prirodnije. Budući da je prirodnije, postaje i lakše. A budući da je lakše, ujedno je i brže. Stoga i samo ime akceleriranog učenja. Uklapanjem dobro istraženih tehnika pamćenja, akcelerirano učenje čini učenje ugodnim, uspješnim i zadovoljavajućim iskustvom. Profesor Gardner sa sveučilišta Harvard razvio je «Teoriju višestrukih inteligencija» koja govori da se IQ ne bi smio mjeriti kao apsolutna mjera poput visine, težine ili krvnog tlaka. Ne radi se o tome koliko si pametan, već kako si pametan. Svi mi kao ljudska bića imamo repertoar vještina za rješavanje različitih vrsta problema. Gardner definira inteligenciju kao sposobnost rješavanja problema ili oblikovanja nekog proizvoda koja se procjenjuje u jednom ili više kulturnih okvira. Mreža akceleriranog učenja je uzela Gardnerovu teoriju i stavila je u praksu. Stvorili su proizvode koji omogućuju učenicima da uče prema vlastitim mogućnostima učenja. Dodatno se bave i nizom aktivnosti učenja koje uključuju sve inteligencije, tako da svatko ima jednaku priliku za učenje. Postoji osam inteligencija, a to su:

  1. Jezična inteligencija – sposobnost čitanja, pisanja i komuniciranja pomoću riječi
  2. Logičko-matematička inteligencija – sposobnost razumijevanja i računanja, razmišljanja na logičan i sistematičan način
  3. Vizualno-prostorna inteligencija – sposobnost razmišljanja u slikama, vizualizacije budućeg ishoda, zamišljanja stvari u glavi.
  4. Glazbena inteligencija – sposobnost stvaranja ili komponiranja glazbe, dobrog pjevanja ili razumijevanje i cijenjenje glazbe, sposobnost držanja ritma.
  5. Tjelesno-kinestetička inteligencija – sposobnost vještog korištenja tijela za rješavanje problema, stvaranje proizvoda ili prezentiranje ideja i emocija.
  6. Društvena (interpersonalna) inteligencija – sposobnost učinkovitog rada s drugima, povezivanje s drugim ljudima, pokazivanja empatije i razumijevanja, primjećivanja njihovih motivacija i ciljeva.
  7. Osobna (intrapersonalna) inteligencija – sposobnost za samoanalizu i refleksiju, sposobnost samopromišljanja i samoprocjene vlasitih postignuća, samokritika vlastitog ponašanja i unutarnjih osjećaja, sposobnost planiranja i postavljanja ciljeva, mogućnost poznavanja samog sebe.
  8. Prirodna inteligencija – sposobnost prepoznavanja flore i faune, stvaranja drugih posljedičnih razlikovanja u prirodnom svijetu i produktivnog korištenja ove sposobnosti, npr. u lovu, poljodjelstvu ili biologiji.

Tradicionalno su se školski predmeti poučavali uključivanjem samo jezične i logičko-matematičke inteligencije. To znači da su učenici koji su prirodno jaki u tim područjima dobro prolazili u školskom sustavu. Danas su te inteligencije jako važne, ali postoji i šest drugih inteligencija. Tek kad dovedemo u red sve svoje inteligencije zaista počinjemo koristiti cjelokupnu moć uma!

Jedna od suvremenih tehnika koja pomaže u učenju su mentalne mape. Mentalna mapa je dijagram koji se koristi da bismo si predočili riječi, ideje, zadatke ili druge stvari međusobno povezane i poredane oko centralnog pojma ili ideje. Stavljanje različitih informacija u mentalnu mapu radijalno omogućava lakše povezivanje pojedinih informacija, a time olakšava pamćenje i učenje. Elementi mape mogu se poredati prema važnosti na grupe, grane ili područja. Elementi koji spadaju pod jednu granu mogu se obojiti jednom bojom i tako vizualno bolje prikazati. Koristi se za prikupljanje znanja ili obnavljanje starih znanja. Najpopularniji autor mnogih knjiga o mentalnim mapama, Tony Buzan, predlaže da se središnji pojam stavi na sredinu papira. U mapi se mogu koristiti sličice, simboli, šifre, i različite dimenzije. Ključne riječi pišu se velikim tiskanim slovima, a kako prelazimo u niži rodni pojam možemo ih promijeniti u mala tiskana slova. Svaka riječ ili slika mora stajati samostalno na jednoj grani. Crte moraju biti povezane počevši od centralnog pojma. Centralne crte su deblje i postaju sve tanje kako se odmiču od centra. Crte su jednake duljine kao i riječ ili slika. Na mapi se koriste boje prema vlastitom izboru odnosno šifri. Dobro je naglasiti pojedine dijelove i koristiti asocijacije diljem mape.

Postoji još niz korisnih tehnika poput mnemotehnika i novih načina učenja, ovo su samo neki od najpopularnijih i najučinkovitijih. Zahvaljujući tim modelima pojam cjeloživotnog učenja postaje ugodan i nešto čemu se treba veseliti.

Izvor: Wikipedia

 

Šta je to učenje i kako učiti (fiziku)?

Učenje

Učenje je složeni psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva. Obuhvaća usvajanje navika, informacija, znanja, vještina i sposobnosti. To je proces uskladištavanja podataka u skladištu pamćenja. Učenje i pamćenje su dva međusobno nadopunjujuća aspekta procesa učenja.

 

Fiziološki faktori

U fiziološke faktore spadaju:

  1. Dob – smatra se da je kapacitet pamćenja neograničen, no postoji životno razdoblje u kojem je lakše učiti (20 – 24 god.). Do 50. godine ne postoje čimbenici koji bi usporavali učenje, a iz godine u godinu, čovjekovo iskustvo se povećava te je veća mogućnost prepoznavanja važnih podataka. O tome govori i činjenica da su velika otkrića znanstvenici nalazili oko pedesete godine. Također, ljudski mozak stvara nove asocijacije na temelju poznatih, što omogućava lakše i brže učenje. Dob ne ograničuje čovjeka da uči, što je i pretpostavka cjeloživotnog učenja.
  2. Spol – smatra se da muškarci više djeluju u području prirodnih znanosti, dok su žene jače u društvenim znanostima. O tome govori i sama činjenica da studije matematike, fizike, elektrotehnike i sličnih znanosti upisuje više muških studenata, dok društvene predmete i jezike studira više studentica. To se tumači time što su muškarci i žene različiti u obrađivanju informacija, po načinima usvajanja informacija i brzini kojom usvajaju određenu vrstu informacija. “Muški” mozak lakše pamti apstraktne ideje, znakove, lakše se prostorno orijentira i predočuje nešto u prostoru. “Ženski” mozak s druge strane lakše se uživljava u stanja drugih ljudi, u osjećaje, socijalne konflikte, uspješniji je u obradi verbalnih podataka i jezične građe.
  3. Dispozicije – urođena građa i funkcija organizma također utječe na učenje. Genetski nasljeđujemo dispozicije od roditeljskog para i prijašnjih generacija. Čim naučimo nešto novo, na temelju riješavanja nekog problema, čega nema u našem iskustvu, idemo dalje u razvoju svojih dispozicija.
  4. Umor – umor je jedan od obrambenih mehanizama organizma koji nas štiti da se ne bismo previše opteretili. To je reverzibilno stanje. Postoji fizički i psihički umor. Fizički umor se javlja nakon što intenzivno, kroz dulje vrijeme opterećujemo neku mišićnu skupinu. Psihički umor sa manifestira kao monotonija i jako emocionalno opterećenje koje nastaje zbog nedostatka stimulacije, a ponekad i kao frustracija. Naime, tijekom učenja trošimo mnogo kisika i organizmu je potrebno više kisika. Kad osjetimo umor, treba se odmoriti. Već odmor od kojih pola sata do sat vremena znači brz oporavak. Za psihički odmor potrebno je nešto više vremena, no ako se previše umaramo može biti opasan i manifestirati se kao neurotičnost, depresija i razna psihosomatska oboljenja. Umor u procesu učenja preventira se pravodobnim početkom odmora. U učenju su bitni kratki odmori nakon prvih znakova umora (kad osjećamo da gubimo nit u gradivu, kad počinjemo zuriti u prazno ili kroz prozor…), jer je tada veća mogućnost obnavljanja energije. Dovoljno je prestati s učenjem na 3 do 5 minuta, prošetati i jednostavno se maknuti s mjesta učenja. Tijekom učenja bitno je i paziti na prehranu, jer dodatni stimulansi poput kave ili red bulla samo privremeno odgađaju znakove umora. Zdraviji su fiziološki stimulatori poput umivanja hladnom vodom ili hiperventilacije! Već i samo mijenjanje položaja tijela može biti stimulans. Važno je poštivati znakove umora, jer nas oni upozoravaju da se u našem tijelu odvija nešto što traži energiju, a tu energiju ćemo dobiti odmorom. Farmakološki pripravci poput tableta za “zdravo” i “bistro” učenje i “čvrstu” koncentraciju koji održavaju stanje budnosti i do 20 sati samo otklanjaju osjećaj umora, odnosno blokiraju dolazak informacije o umoru u naš mozak, ali organizam se i dalje umara – to može biti vrlo štetno.
 

Psihički faktori

Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost, što tu aktivnost usmjeruje i što joj određuje intenzitet i trajanje. To je “volja za nešto”. Motivacija je bitna za učenje i za bilo koji drugi rad. Sve što radimo bez volje i s negativnim stavom s vremenom ostavlja tragove na planu ličnosti i do psihičke nestabilnosti. Načini za motiviranje su sljedeći:

  • I. Postaviti si cilj – što želim realizirati? Uz cilj, bitno si je postaviti i očekivanja – koliko mogu naučiti, do kada itd. Dobro je napraviti popis svojih zadataka koje mislimo napraviti u jednom danu i onda križati završene poslove. I to pridonosi motivaciji, sama činjenica da smo nešto s popisa uspjeli riješiti i da je popis sada manji.
  • II. Poslove razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše obavljivih ciljeva te redoslijed kojim će se ti ciljevi obavljati. Na taj način lakše raspolažemo s vremenom.

Kad postignemo neki cilj bitan je osjećaj zadovoljstva na kraju, što mora biti posljedica naše svjesne odluke da ćemo se početi mijenjati na bolje danas.

Postoji unutarnja (intrizična) i vanjska (ekstrizična) motivacija. Unutarnja motivacija je kad imamo neke pokretačke snage unutar nas samih da napredujemo i uspijevamo, za naše potrebe. Vanjska motivacija je neki vanjski motiv zbog kojeg radimo neku aktivnost (npr. ocjena, plaća, poklon itd.)

Kako se motivirati za učenje?
  1. Prilaziti poslovima s pozitivnim stavom – imati volju učiniti nešto!
  2. Postaviti si cilj – što želim ostvariti?
  3. Postaviti očekivanja – koliko mogu ostvariti?
  4. Biti određen – kako ću to ostvariti?
  5. Biti realan – postaviti takve zahtjeve koje mogu ispuniti – imati na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.
  6. Napraviti popis što trebam obaviti – precrtavati obaljeno.
  7. Poslove razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše obavljivih ciljeva.
  8. Napraviti redoslijed obavljanja poslova – štedim na vremenu.
  9. Postaviti si nagrade za obavljen posao – ako obavim posao.
  10. Podsjetiti se na dobre strane svog rada – zašto to radim.
  11. Osjećaj zadovoljstva na kraju mora biti posljedica naše svjesne odluke da ćemo se početi mijenjati danas!
  12. Iskoristi višak energije za svoj rad!
  13. Iskoristi negativnosti – podsjeti se na posljedice ako ne obaviš zadatak!
  14. Ne prekoračiti vrijeme koje si zadaješ za neki zadatak.
  15. Drži se rokova.
  16. Napraviti jasnu razliku između “ne mogu” i “neću”.
  17. Počni odmah. Ne odugovlači!
  18. Poboljšaj svoju sposobnost samouvjeravanja!
  19. Budi optimističan – šanse za uspjeh će se povećavati!
  20. Koristi bilješke, podsjetnike, natuknice i sl.
  21. Iskoristi svaki uspjeh kao dodatnu motivaciju za daljnji rad.
  22. Prepoznaj ono što bi te moglo ometati i napravi izbor.
  23. Imaš pravo pogriješiti – nitko nije savršen.
  24. Vježbaj svoj smisao za humor – smijeh ukazuje na to da si realan!
  25. Nagradi se za ostvaren cilj – realne nagrade!

Razina aktivnosti učenja

  1. Slušanje predavanja – informacije ne ostaju dugo u pamćenju, podaci se ne stignu strukturirati, što ovisi o predznanju, o tome koliko nam je zanimljiva tema, kako predavač tumači itd.
  2. Učenje iz literature – samostalnim prolaženjem kroz literaturu možemo prekidati učenje, tražiti nove informacije, raditi svojim tempom i približiti si sadržaje.
  3. Izrada bilježaka – na predavanju primarno slušati i stvarati veze, a bilješke naknadno bilježiti i nadopunjavati sadržajima iz literature. Najbolje je koristiti veliki format papira i na jednu stranu bilježiti pojmove, ključne riječi, podjele i definicije, dok na drugoj strani ostaviti mjesta da osobno nadopunjavanje iz literature. Bilješke se rade tek kad smo prošli literaturu i znamo cjelinu, te služe samo kao pomagalo za učenje i reprodukciju sadržaja.
  4. Samostalna reprodukcija – samoprovjera koliko razumijemo gradivo. Najbolje je svoje znanje provjeriti 4 ili 5 sati nakon učenja ili drugi dan, s time da nam ne smiju biti dostupne bilješke. Bitno je formulirati cijelu rečenicu pri samostalnoj reprodukciji i ne otvarati bilješke pa viriti. Čim napravimo strukturu informacija, reprodukcija je lakša. Uvjet za daljnje učenje jest razumijevanje gradiva. Uspjeh u učenju temelji se 40% na radu s literaturom i bilješkama, te 60% na radu na reprodukciji i strukturiranju znanja.
  5. Diskusija – razgovor s više različitih osoba o njihovim razmišljanjima, idejama, znanjima i praksi o određenoj temi. Na taj način vidimo sadržaj iz više stajališta i aspekata. Svaki učesnik diskusije trebao bi predstaviti i obrazložiti svoje ideje na način da napravi odabir informacija, a ne da ponavlja iz bilježaka ili literature. Rad u grupama pri pripremanju ispita je bitan jer na taj način uviđamo što je drugima bitno gradivo, a što nama i uvijek naučimo nešto više.
  6. Rješavanje problema – najviša razina učenja u kojoj koristimo naučeno ponašanje i znanje u realnoj situaciji u svakodnevnom životu.
 

Uvjeti za učenje

Za učenje je važno da se odvija na istom mjestu, tako da već samim prilaženjem tom mjestu znamo da ćemo tu nešto naučiti i osjećati se ugodno. Za takvo mjesto idealno je imati jednu ravnu plohu, npr. radni stol koje je uvijek spremno za učenje, prazno, bez distraktora (koji odvlače pozornost), ugodnog osvjetljenja (da ne umara oči). Također je važno da u okolini nema distraktora poput televizije ili slučajnih prolaznika, što otežava koncentraciju. Stolica na kojoj sjedimo mora biti udobna, visinom usklađena s visinom stola zbog pravilnog držanja, bolje cirkulacije i boljeg disanja, a time i veće količine kisika potrebne za učenje. Prostorija mora biti dobro prozračena i ugodne temperature (ne pretopla). Na mjestu gdje učimo valja samo učiti, zato uvijek treba sjesti za stol sit i bez potrebe za vodom, kavom i sl. što nas može samo dekoncentrirati.

 

Vrste učenja

Prema namjeri

a) namjerno (intencijsko)

b) nenamjerno – promjene u ponašanju koje se ostvaruju, a nemamo namjeru ostvariti ih, nismo svjesni i možemo naknadno steći uvid u to.

Npr. subperceptivno učenje – ako neki podražaji češće djeluju na naš organizam, ulaze u naš živčani sustav kratko, slabog su intenziteta, to ulaženje se kumulira, nadograđuje i počinje svjesno djelovati na naše ponašanje. Tako su za vrijeme projekcije filma u film ubacili sličicu Coca Cole u svakoj sekundi. Većini gledatelja se javila potreba za Coca Colom nakon projekcije filma.

Npr. hipnopedija ili učenje u snu ili u stanju mirovanja kada osjetilnim kanalima stižu informacije u mozak. Na taj način lakše je učiti monotone sadržaje, poput gramatike, značenja riječi, preko slušalica. Moguće je naučiti strani jezik tom metodom, no bitno je nadoknaditi san kasnije jer se budimo umorniji.

Npr. latentna učenja – prikrivena učenja dok se ne stvori uvjet da se manifestiraju (npr. vrata koja zapinju pa ih uvijek zatvaramo jače, sve dok se ne poprave nismo svjesni načina na kojeg smo ih otvarali prije; ne znamo nabrojiti pjesme na CD-u kako idu jedna za drugom, ali znamo početak sljedeća pjesme kad čujemo kraj prijašnje).

Prema tipu građe

a) psihomotorno (motorno)

b) misaono-verbalno (verbalno)

Prema načinu učenja

a) jednostavno

a.1) učenje uvjetovanjem

a.2) mehaničko (asocijativno)
b) složeno

b.1) instrumentalno uvjetovanje

b.2) uvid u situaciju

b.3) socijalno

b.4) po modelu

b.5) stvaralačko

b.6) kombinatorno

 

Akcelerirano učenje

Akcelerirano učenje temelji se na šest osnovnih koraka koji su potrebni za lakše i brže učenje. To su:

  1. Priprema
  2. Informacije
  3. Istraživanje
  4. Pamćenje
  5. Test
  6. Osvrt

Suvremene metode učenja uključuju i izradu mentalnih mapa te brzo čitanje.

Pojam akceleriranog učenja javio se u suvremenom ubrzanom društvu koje želi doći na brz i jednostavan način do korisnih informacija. Originalni koncept brzog učenja razvio je profesor Lozanov, a tijekom sedamdesetih godina su ga je šire objavili Ostrander i Schroeder. Oni su dokazali da učenjem u određenom ritmu i frekvencijama, sposobnost učenja i zadržavanja informacija može se uvelike poboljšati. Akcelerirano učenje temelji se na najnovijim istraživanjima ljudskog mozga. Svaki pojedinac ima svoj način učenja – način koji mu najbolje odgovara. Ako znate i koristite tehnike koje se poklapaju s vašim načinom učenja, učite prirodnije. Budući da je prirodnije, postaje i lakše. A budući da je lakše, ujedno je i brže. Stoga i samo ime akceleriranog učenja. Uklapanjem dobro istraženih tehnika pamćenja, akcelerirano učenje čini učenje ugodnim, uspješnim i zadovoljavajućim iskustvom. Profesor Gardner sa sveučilišta Harvard razvio je «Teoriju višestrukih inteligencija» koja govori da se IQ ne bi smio mjeriti kao apsolutna mjera poput visine, težine ili krvnog tlaka. Ne radi se o tome koliko si pametan, već kako si pametan. Svi mi kao ljudska bića imamo repertoar vještina za rješavanje različitih vrsta problema. Gardner definira inteligenciju kao sposobnost rješavanja problema ili oblikovanja nekog proizvoda koja se procjenjuje u jednom ili više kulturnih okvira. Mreža akceleriranog učenja je uzela Gardnerovu teoriju i stavila je u praksu. Stvorili su proizvode koji omogućuju učenicima da uče prema vlastitim mogućnostima učenja. Dodatno se bave i nizom aktivnosti učenja koje uključuju sve inteligencije, tako da svatko ima jednaku priliku za učenje. Postoji osam inteligencija, a to su:

  1. Jezična inteligencija – sposobnost čitanja, pisanja i komuniciranja pomoću riječi
  2. Logičko-matematička inteligencija – sposobnost razumijevanja i računanja, razmišljanja na logičan i sistematičan način
  3. Vizualno-prostorna inteligencija – sposobnost razmišljanja u slikama, vizualizacije budućeg ishoda, zamišljanja stvari u glavi.
  4. Glazbena inteligencija – sposobnost stvaranja ili komponiranja glazbe, dobrog pjevanja ili razumijevanje i cijenjenje glazbe, sposobnost držanja ritma.
  5. Tjelesno-kinestetička inteligencija – sposobnost vještog korištenja tijela za rješavanje problema, stvaranje proizvoda ili prezentiranje ideja i emocija.
  6. Društvena (interpersonalna) inteligencija – sposobnost učinkovitog rada s drugima, povezivanje s drugim ljudima, pokazivanja empatije i razumijevanja, primjećivanja njihovih motivacija i ciljeva.
  7. Osobna (intrapersonalna) inteligencija – sposobnost za samoanalizu i refleksiju, sposobnost samopromišljanja i samoprocjene vlasitih postignuća, samokritika vlastitog ponašanja i unutarnjih osjećaja, sposobnost planiranja i postavljanja ciljeva, mogućnost poznavanja samog sebe.
  8. Prirodna inteligencija – sposobnost prepoznavanja flore i faune, stvaranja drugih posljedičnih razlikovanja u prirodnom svijetu i produktivnog korištenja ove sposobnosti, npr. u lovu, poljodjelstvu ili biologiji.

Tradicionalno su se školski predmeti poučavali uključivanjem samo jezične i logičko-matematičke inteligencije. To znači da su učenici koji su prirodno jaki u tim područjima dobro prolazili u školskom sustavu. Danas su te inteligencije jako važne, ali postoji i šest drugih inteligencija. Tek kad dovedemo u red sve svoje inteligencije zaista počinjemo koristiti cjelokupnu moć uma!

Jedna od suvremenih tehnika koja pomaže u učenju su mentalne mape. Mentalna mapa je dijagram koji se koristi da bismo si predočili riječi, ideje, zadatke ili druge stvari međusobno povezane i poredane oko centralnog pojma ili ideje. Stavljanje različitih informacija u mentalnu mapu radijalno omogućava lakše povezivanje pojedinih informacija, a time olakšava pamćenje i učenje. Elementi mape mogu se poredati prema važnosti na grupe, grane ili područja. Elementi koji spadaju pod jednu granu mogu se obojiti jednom bojom i tako vizualno bolje prikazati. Koristi se za prikupljanje znanja ili obnavljanje starih znanja. Najpopularniji autor mnogih knjiga o mentalnim mapama, Tony Buzan, predlaže da se središnji pojam stavi na sredinu papira. U mapi se mogu koristiti sličice, simboli, šifre, i različite dimenzije. Ključne riječi pišu se velikim tiskanim slovima, a kako prelazimo u niži rodni pojam možemo ih promijeniti u mala tiskana slova. Svaka riječ ili slika mora stajati samostalno na jednoj grani. Crte moraju biti povezane počevši od centralnog pojma. Centralne crte su deblje i postaju sve tanje kako se odmiču od centra. Crte su jednake duljine kao i riječ ili slika. Na mapi se koriste boje prema vlastitom izboru odnosno šifri. Dobro je naglasiti pojedine dijelove i koristiti asocijacije diljem mape.

Postoji još niz korisnih tehnika poput mnemotehnika i novih načina učenja, ovo su samo neki od najpopularnijih i najučinkovitijih. Zahvaljujući tim modelima pojam cjeloživotnog učenja postaje ugodan i nešto čemu se treba veseliti.

Izvor: Wikipedia

 

Stranica o prirodi i svemu vezanom za prirodu.

Exit mobile version