Profesionalna biografija Barbare Oakley ne sugerira da je ona nekada bila studentica koja je imala puno poteskoća da savlada matematiku i fiziku: Ona je inženjerski profesor, autor knjiga Mind For Numbers: Kako briljirati u matematici i nauci i Mindshift: probiti prepreke učenju i otkriti skriveni potencijal (koji nije povezan s ovim MindShiftom). Oakley je zajedno s Terrenceom Sejnowskim stvorila Courserin najpopularniji tečaj “Učenje kako učiti”, koji je uključio gotovo 2 milijuna studenata.
Oakley je samoproglašeni “bivši matematički antitalent” koja je “preoblikovala” svoj mozak – i od tada je to učinila svojim životnim radom kako bi pomogla drugima da nauče učiti objašnjavajući neke ključne principe moderne neuronauke.
Polje metakognicije edukatorima nudi mnoge tehnike koje su ukorijenjene u istraživanju mozga, kao što su namjerna praksa i prepletanje. “Ali prije nego što se s tim možete pozabaviti”, kaže Oakley, “morate učenicima usaditi protiv ideje da su glupi ako prije ne mogu shvatiti stvari. Moraš ih naučiti da brže nije uvijek bolje. ”
Dok je njezin online kurs prvenstveno za odrasle, Oakley sada radi na knjizi namijenjenoj mladima od 10 do 14 godina. “Odabrala sam tu dobnu skupinu jer je dovoljno stara da mogu shvatiti ideje, ali dovoljno mladi da ne misle nužno da su loši u matematici.”
“Moramo prodrijeti do njih prije nego zaključaju mogućnosti.”
Kada učenici ne razumiju kako njihov mozak uči i zadržava materijal, oni mogu razviti pogrešne predodžbe o sebi kao učenicima – kao što je pogrešna pretpostavka da su loši u nekom predmetu ili da pate od tjeskobe u izvedbi. Oakley dijeli zajedničko iskustvo učenika koji su pročitali svoje bilješke i misle da poznaju materijal – samo da bi došli na test i otkrili da ne mogu dohvatiti informacije. “Oni su užasnuti i misle da moraju imati testnu anksioznost.” Vjerojatnije je da se oni jednostavno nisu učili kako učiti na način koji im omogućuje da dođu do informacija.
Oakley priznaje da „mnogi nastavnici uopće nisu zadovoljni ili obučeni u neuronauku“, pa ona razgrađuje nekoliko ključnih principa koje nastavnici mogu koristiti u učionici i dijeliti s učenicima kako bi im pomogli da demistificiraju proces učenja.
- Pješački mozak u odnosu na mozak trkaćeg automobila
Počnite učiti studente o razlici između fokusiranog i difuznog mišljenja, kaže Oakley. Kada je mozak u fokusiranom načinu rada, možete započeti s zadatkom. Ali duboko razumijevanje nije u potpunosti ostvareno u ovom načinu rada.
Raspršeno razmišljanje se događa kada dopustite svom umu da luta, zamišlja i mašta. U ovom načinu rada mozak još uvijek radi – konsolidirajući informacije i „shvaćajući ono što pokušavate naučiti“, kaže Oakley. Ako vam je lako shvatiti koncept, fokusirani način može biti dovoljan, ali ako se nova vještina ili koncept “uzme u obzir, morate se prebacivati natrag i naprijed između ta dva načina razmišljanja dok stignete do istinskog razumijevanja materijala – a to se ne događa brzo.
Budući da je prebacivanje ključno za učenje, učitelji i učenici moraju izgraditi zastoje u svom vremenu kada se učenje može “dogoditi u pozadini” dok igrate igru, idete u šetnju ili bojite sliku. To je također jedan od razloga zašto je spavanje tako vitalno za zdrav kognitivni razvoj.
Budući da učenici izjednačavaju brzinu s pameti, Oakley predlaže dijeljenje ove metafore: „Postoji mozak trkaćeg auta i mozak pješaka. Oba dolaze do cilja, ali ne u isto vrijeme. Mozak trkaćeg automobila dolazi tamo vrlo brzo, ali sve prolazi u zamućenosti. Mozgu pješaka treba vremena. Čuje pjev ptica, vidi tragove zeca, osjeća lišće. To je vrlo različito iskustvo i, na neki način, mnogo bogatije i dublje. Ne morate biti super brz učenik. Zapravo, ponekad možete učiti dublje ako idete polako.
U kognitivnoj psihologiji, “chunking” se odnosi na dobro prakticirane mentalne obrasce koji su bitni za razvoj stručnosti u nekoj temi. Oakley preferira sliku “lanca” kada to objašnjava učenicima.
Učenje je sve o razvoju snažnih lanaca. Na primjer, kaže Oakley, kada prvi put učite kako voziti automobil, morate svjesno razmisliti o svakom koraku, od toga kako okrenuti kolo upravljača do načina na koji ćete koristiti retrovizore. No, “kada je taj proces uvježban, to je lahko” – postaje automatski. Jednako tako, kad se u matematici riješe određene jednadžbe, učenici mogu primijeniti te jednadžbe na složenije probleme.
Nastavnici mogu pomoći učenicima da identificiraju postupke u jedinici studija koje trebaju ovladati kako bi svoje učenje prenijeli na sljedeću razinu – od koraka naučne metode do osnovnih tehnika crtanja.
Svaka vrsta majstorstva uključuje razvoj lanaca proceduralne tačnosti. Tada možete ući u složenija područja tačnosti “, kaže Oakley. Evo još jednog načina razmišljanja o tome. Svi imamo oko četiri utora radne memorije koje možemo iskoristiti za rješavanje problema u svakom trenutku. Jedan od tih slotova može se popuniti cijelim proceduralnim lancem – a zatim možete staviti nove informacije u druga mjesta.
“Metafora i analogija su iznimno moćni nastavni halati i vrlo često nedovoljno iskorišteni”, kaže Oakley. “Kada pokušavate naučiti nešto novo, najbolji način da naučite je povezati ga s nečim što već znate.”
Formalni izraz za to je “neuralna ponovna upotreba” – ideja da metafore koriste iste neuronske putove kao koncept koji metafora opisuje. Tako poznate metafore omogućuju učeniku da se osloni na koncept koji su već ovladali i primijeni ga na novu situaciju. Ili, kako kaže Oakley, metafore “brzo ukrcavaju” nove ideje. Primjerice, kaže Oakley, uspoređivanje protoka elektrona s protokom vode je način da studenti “počnu razmišljati”.
Kao dio svog istraživanja, Oakley se obratila hiljadama profesora koji se smatraju vrhunskim učiteljima u svojim područjima. Mnogi od tih profesora imali su tajnu koju su koristili u svom podučavanju:
metafora i analogija.
Bilo je to kao tajno zajedničko rukovanje. ”Oakley potiče učitelje da ne koriste samo metaforu nego i da izazovu učenike da razviju svoje metafore kao strategiju studiranja.
Oakley kaže da je odugovlačenje izazov broj jedan s kojim se suočava većina učenika. Trenirati mozak za sustavno fokusiranje i opuštanje – za uključivanje – preporučuje “Pomodoro tehniku”.
Razvijenu od Francesca Cirilla, ova strategija koristi štopericu kako bi pomogao učeniku da radi i odmori se u zadanim intervalima. Prvo odaberite zadatak koji želite izvršiti. Zatim postavite štopericu na 25 minuta i radite dok se štoperica ne isključi. U tom trenutku napravite pauzu od pet minuta: ustanite, prošetajte se, popijte vodu, itd. Nakon tri ili četiri 25-minutna intervala, uzmite dulji odmor (15 – 30 minuta) za ponovno punjenje. Ova tehnika “obučava vašu sposobnost fokusiranja i učvršćuje da je opuštanje na kraju ključno za proces učenja”, kaže Oakley. Nastavnici i administratori mogu izgraditi sličan ritam u školi, pružajući prekide u mozgu i vrijeme kretanja kako bi pomogli učenicima da se prebace između fokusiranog i difuznog mišljenja.
Kad podučavamo djecu i tinejdžere kako uče, možemo otvoriti njihov osjećaj za mogućnost, kaže Oakley. “Rekla bih studentima, da ne morate biti zaglavljeni za svoje strasti. Možete jako proširiti svoje strasti. A to može imati ogromne implikacije za način na koji se vaš život odvija. Uvijek kažemo “slijedite svoje strasti”, ali ponekad to ljude usredotočuje na ono što dolazi lako ili ono u čemu su već dobri. Možete se strastveno zabaviti – i stvarno dobro – mnogim stvarima! ”
Izvor: https://www.kqed.org/mindshift/49697/5-strategies-to-demystify-the-learning-process-for-struggling-students?fbclid=IwAR0OhkQnzXg6_J745c3rXVHqoDyd4CD5ymXoH2KiIwmoEAI9EBQ81d3XmDk
