Tag Archives: Tesla

Koliki je stepen iskorištenja električnih motora?

Učinkovitost električnih automobila mnogo je veća od benzinskih ili hibridnih vozila. Iako svi to znaju, malo tko zna da to rezultira neočekivanim i kontraintuktivnim utjecajima na domet i performanse.
Prosječna učinkovitost motora automobila je 20 do 25 posto. To nije rezultat lošeg inženjeringa; daleko od toga. Moderni motor s unutrašnjim sagorijevanjem rezultat je više od sto godina kontinuiranog razvoja i milijardi dolara istraživanja. Ova niska efikasnost rezultat je izbora dizajna performansi ubrzanja i tvrdih ograničenja koja nameću zakoni termodinamike. Najefikasniji benzinski motor trenutno proizvodi Toyota i postiže toplotnu efikasnost od oko 40 posto.




Skoro sva električna vozila imaju stepen korisnosti motora i pogona preko 90%. Veća efikasnost je dobra stvar, ali i nemilosrdno izlaže loše odluke inženjerskog dizajna u stvarnim uvjetima. Razmotrimo nekoliko hipotetičkih električnih vozila koje se kreću autoputem na putu, od kojih svako ima identična akumulatora od 50 KWH.

Plavi automobil Vladinih motora = 92% efikasnosti = domet od 150 milja
Ograničeni zeleni automobil Lanterna = 96% efikasnosti = domet od 300 milja
Crveni automobil Stark Industries = 98% efikasnost = domet od 600 milja
Wayne Industries crni automobil = 99% efikasnosti = domet od 1.200 milja

Koliko dalje može ići Zeleni automobil od Plavog automobila? Odgovor je 100 posto! Udvostručite raspon na istu količinu energije! Crveni automobil je dvostruko bolji od toga, ali samo upola bolji od vrhunskog Crnog automobila. Male razlike u učinkovitosti između 90% i 100% = OGROMNE razlike u rasponu i / ili veličini / troškovima baterije.
Procijenjeno je da pri brzini od 75mph na autoputu u ravnini bez vjetra, Tesla Model S trošak energije nastaje zbog:

72% otpornost na vjetar
21% otpor kotrljanja guma
7% svi ostali gubici zajedno

To nije zato što Model S ima lošu aerodinamiku, daleko od toga. Model S ima CdA (aerodinamički koeficijent povlačenja) od 6,2 četvornih metara što je vrlo dobro i zapravo identično Priusu treće generacije. Pri brzinama na autocesti, raspon po KWH gotovo u potpunosti ovisi o aerodinamičnom obliku / veličini električnog automobila i kvaliteti / poravnavanju / inflaciji guma. Trenutni proizvođači automobila koji su navikli da rade u rasponu niske efikasnosti od 25% nisu navikli da se drže visokih standarda izvrsnosti u ovom pogledu. Vozilo s 92% efikasnosti je nevjerovatno poboljšanje u odnosu na trenutna vozila od 20 do 25%. Ali bilo koji tradicionalni proizvođač automobila koji svoju „igru“ dovede u arenu električnih vozila A + i A ++ naći će se poniženim u pogledu efikasnosti, dometa i performansi.





Moglo bi se tvrditi da to utječe samo na električne automobile koji se voze velikom brzinom na putovanjima na velike daljine. Ali ovim nedostaje veća poanta. I.C.E. automobili su toliko neučinkoviti i zahtijevaju toliko održavanja u usporedbi s električnim da su mentalitet, korporativna kultura i poslovni model proizvođača automobila, dilera i servisnih radionica izvan koraka i nekompatibilni s novom tehnologijom.

Izvor: www.tesla.com

Da li je postojala Teslina zraka smrti?

Nikola Tesla, hrabar futurist i revolucionarni izumitelj, najpoznatiji je po svojim izumima u elektromagnetizmu. Manje ljudi zna da je tridesetih godina prošlog stoljeća najavio izum tako snažan da bi mogao da prekine sve ratove. William J. Fanning, Jr. vidi Tesline pokuse kao dio veće američke opsjednutosti znanstvenom fantastikom i političkim sukobom.

Teslin koncept – koncentrirana energija koja bi mogla obarati zrakoplove  – nije bila nova. U stvari, piše Fanning, to je bio samo jedan u dugom nizu predloženih zraka smrti o kojima se govorilo 1920-ih i 1930-ih. Iako H.G. Wells je pisao o smrtonosnim toplinskim zrakama 1898., govor o zrakama smrti stvarno se intenzivirao poslije Prvog svjetskog rata kada su ljudi bili umorni od rata koji je ubio više od osam milijuna ljudi i ozlijedio milijune  drugih, javnost je počela fantazirati o oružju sposobnom da završi rat u potpunosti. Uvjereni da je još jedan rat bio neizbježan, piše Fanning, mediji su počeli pokrivati temu kocnepta  ​​„zraka smrti” i javnost se bavila širokom raspravom o opravdanosti takvog oružja.



Iako nitko nije bio sasvim siguran kako bi zrake smrti mogle raditi, činilo se da ima smisla primijeniti novo otkrivene izvore energije, kao što su X-zrake i povezati ih sa električnom energijom. Dugi niz izumitelja i futurista počeo je iznositi svoje koncepte, svaki je bio više fantastičan od drugog; glasine su kružile da velike sile razvijaju svoje zrake smrti. “I pojedinci i vlade povremeno su izviještavali da imaju slično oružje u njihovu posjedu.” – uključujući Nikolu Teslu.

Teslina najava 1934. dogodila se više od sci-fi kontekstu. Ne samo da su znanstvenici poput Jacques Brettmon i Henry Fleur uspješno pokazali izume koji bi mogli ubiti u kratkom roku, ali očigledno su i međunarodne vlade bile ozbiljne o smrtonosnim zrakama. Možda je najpoznatiji izum koji se pojavio iz vladinih potraga za smrtonosnim zrakama bio drugačiji, ali jednako impresivan proboj: radar. Budući da su pojedinci i vlade radili na smrtonosnim zrakama, umjetnici i autori stripova dali su fantastičnu tehnologiju superjunaka i zlikovaca i, kako piše Fanning, ideja je bila jako popularna početkom 1928.



Tesla je upravo u julu 1934. godine ušao u tematiku zraka smrti i karakteristično kada je najavio da je izmislio način slanja koncentriranih čestica kroz zrak. „Smrtonosni snop zraka”, izvijestio je The New York Times, bio bi obrambeno oružje koje može ubiti vojsku od milijun u trenutku i „svaka nacija bi bila sigurna od napada bilo koga.” U pismu svom kolegi Westinghouse nekoliko mjeseci prije objave, Tesla je priznao da je bio „na gubitku vidjeti kako to provesti”, te da projekt vjerojatno nikada neće imati dovoljno sredstva, ali da bi to bilo „rješenje ogromnog problema čovječanstva … kako osigurati mir.” Izumitelj predlagao ideju zraka orijentiranih za mir za sve razine vlasti, ali kako je Drugi svjetski rat postao neizbježan, veliki potencijalni trošak i sumnjiva učinkovitost nikad nisu doveli do njegove realizacije. Tesla je bio šutljiv o svom izumu, a danas je nejasno da li su financiranje, jednostavna logistika, ili političko poslovanje okrenuli ove zraka u stvari od puke naučne fantastike.

Smrtonosni zraci su na kraju izgubili naklonost javnosti, iako se sada lasersko oružje koje može da cilja jako daleko instalira na vojne dronove i čamce, neverovatno snažno energijsko oružje koje je predviđeno od Tesle nikada nije postojalo. Prema navodima vojske SAD – a, ovo bi se moglo promeniti do 2020. godine – samo oko jednog vijeka nakon što je ideja o smrtnom zraku inspirisana Teslom. Ovoga puta, međutim, energetsko usmjereno oružje moglo bi se koristilo za rat, a ne za mir što bi opovrglo Teslinu teoriju da bi, ako dobiju odgovarajuće oružje, države mogle ukinuti potrebu za sukobima.

Izvor: https://daily.jstor.org/nikola-tesla-death-ray-craze/

 

 



Teslu nije bilo briga da li ljudi vjeruju u ono što on radi. Tesla je bio ispred svog vremena i svih ljudi njegovog vremena.

“Kada se bežično savršeno primeni, čitava zemlja će se pretvoriti u ogroman mozak, što je ustvari sve stvari koje su čestice stvarne i ritmičke celine. Mi ćemo moći odmah da komuniciramo, bez obzira na daljinu, da vidimo i čujemo jedni druge savršeno kao da smo bili licem u lice, uprkos ogromnim daljinama, a instrumenti kroz koje ćemo moći da izvršimo to, biće neverovatno jednostavniji u poređenju sa našim sadašnjim telefonom, čovek će moći da ga nosi u svom prsluku. ” -Nikola Tesla, 1926

Kompanija Tesla pomaže Južnoj Australiji da izgradi ono što će biti najveća svjetska virtualna elektrana

Južnoaustralijska vlada će izgraditi ono što će biti najveća svetska virtuelna elektrana tako što će se solarni paneli koji će puniti Tesla baterije postaviti na najmanje 50.000 domova. Instalacija se planira u naredne četiri godine, a domaćinstva će da kombinuju solarne panele sa krovova za stvaranje 250MW virtuelne elektrane. Energija generisana iz solarnih panela biće sačuvana u Tesla baterijama, a svaka viška energije će biti vraćena u mrežu, koja će biti centralno kontrolisana i obezbeđivati energiju za ostatak države po potrebi.

U inicijalnom probnom testu, koji je već započeo, 5.000 kW solarni panel i 13.5kWh Tesla Powerwall 2 baterija će biti instalirana u 1.100 javnih stanova bez naknade, uz prodaju električne energije za pokrivanje troškova. Nakon toga, dodatnih 24.000 kuća će dobiti sisteme. Šira ponuda za privatne domove planirana je 2019. godine, u zavisnosti od uspeha faze testiranja.

Tesla kaže da bi, kada se završi, virtuelna elektrana mogla da obezbedi kapacitet kao velika gasna turbina ili elektrana na ugalj. “Powerwall može otkriti nestanak struje, prekinuti vezu sa mrežom i automatski vratiti struju u vaš dom u samo par sekundi”, navodi se u odjeljku za pitanja pogonskih virtuelnih elektrana. “Dok god je baterija u njoj u tom trenutku, nećete ni primjetiti da je napajanje ispalo.”

Južno australijska vlada kaže da virtualna elektrana može da obezbedi 20 odsto prosečnih dnevnih energetskih zahteva u državi. Južno australijska vlada kaže da će Tesla pregledati svu imovinu kako bi utvrdila da li mogu ili ne mogu podržati sistem i učestvovati u programu. Tesla će takođe izgraditi servisni centar u Adelaideovom inovativnom okrugu Tonsley, koji će omogućiti tehničarima da nadgledaju i servisiraju Powerpacks kompanije u Hornsdale-u, Superchargers instalirane širom države i stambene instalacije Powerwall.

Južno australijska vlada tvrdi da će 250MW smanjiti troškove električne energije za 30% za učestvujuća domaćinstva. Oko 6.500 ljudi već je registrovalo izraz interesovanja za program, a program se može produžiti ako javni interes ostaje visok.

Program će se finansirati pomoću donacije u iznosu od 2 miliona dolara (1,59 miliona dolara) i kredita od 30 miliona dolara u iznosu od 23,8 miliona američkih dolara iz državnog fonda za tehnologiju. Projekat ima ukupnu vrijednost od 800 miliona američkih dolara (634 miliona dolara), koji će finansirati i investitori.

Izvor: Agencije

Lansiranje najmoćnije rakete na svijetu od strane kompanije SpaceX je uspješno testirano. Pročitajte više i pogledajte snimak.

Kompanija Elona Muska SpaceX je uspješno lansirala raketu Falcon Heavy – dva puta snažniju od raketa koje su danas u pogonu i najmoćniju viđenu još od Saturn V koji je pokrenut u 60-im godinama. Nosila je Tesla Roadster u svemir. Zatim je ponovno pala, sletjela tri zasebna dijela na Zemlju s nadom da će ih ponovno upotrijebiti.

Ova misija predstavlja jednu od najboljih nada za dopuštanje ljudima da istraže naše obližnje planete još jednom. Neka verzija rakete na kraju bi mogla nositi ljude na Mars, a ponovno upotrebljiva raketa mogla bi drastično smanjiti troškove svega.


SpaceX je obavila uspješno lansiranje iz Cape Canaveral na Floridi. Pokretanje testa je prvi put da je ogromna raketa doista testirana – uspješno.

Misija je započela 06.02.2018. godine u 18.30 u Velikoj Britaniji i uspješno je izvedena. Pogledajte snimak:

https://youtu.be/b6C9MhMyHuM

Ljudi koriste stare laptop baterije kako bi izgradili vlastite verzije Teslina Powerwalla

Teslin Powerwall namjeravao je pružiti prikladan način za kućanstva da pohranjuju električnu energiju za buduću uporabu. No, s cijenom od 5.500 dolara, mnogi potrošači nisu bili pristupačni. Ipak, neki koji su zainteresirani za tehnologiju odlučili su pokušati napraviti vlastitu. Ispada da domaći powerwalls nisu samo pristupačniji, ali često su sposobni za spremanje jednako snage kao i verzija Tesla.

Potrošači su izgradili vlastite powerwalle pomoću starih, recikliranih baterija iz prijenosnih računala. Iako se na prvi pogled čine beskorisnim ili bez životnog vijeka baterije, DIYeri su kapitalizirali vlastitu snalažljivost i rasipanje onih oko sebe. Postoje forumi i brojni YouTube videozapisi posvećeni pomaganju ljudima u izgradnji vlastitih powerwalla; jedan YouTuber, Joe Williams, objašnjava da se sve svodi na mogućnost da se pouzdaju u nešto što ste sami izgradili – za razliku od onoga što tvrtka tvrdi da je prava stvar za vas.

“Krajnji rezultat je da se mogu osloniti na nešto što ne samo da sam sam izgradio, nego razumijem unos i izlaz sve moje struje u mom domu. To je nadahnuto “, rekao je Williams.

Teslin Powerwall može pohraniti do 14 kWh, ali to nije zbog ograničenja u tehnologiji, budući da su drugi mogli mnogo više pohraniti. Na DIYPowerwalls forumima, jedan korisnik po imenu Glubux tvrdi da njegov prilagođeni powerwall može držati do 28 kWh. Australski kreator YouTubea Peter Matthews sagradio je jedan koji tvrdi da može pohraniti 40 kWh, koji se okuplja oko 40 solarnih ploča na svom krovu.

Dugotrajni utjecaj

18650 litij-ionske baterije su najpopularnije baterije za upotrebu, a lako prepoznatljive po svojoj živopisnoj plastici. One se mogu naći u više od samo prijenosnih računala, ali prikupljanje dovoljno od njih za stvaranje powerwall može biti dugotrajano. Međutim može biti ekonomičnija opcija, jer trgovinske cijene za baterije mogu biti više od 5 USD po bateriji.

Imajući manje utjecaja na financije nije jedina korist za izgradnju vlastitog energetskog polja. Budući da ljudi često bacaju prijenosna računala bez uklanjanja baterija, obično završavaju na odlagalištu. No, graditelji DIY powerwall grade recikliranje baterija i daju im potpuno novu namjenu.

“Oko 95 posto potrošačkih baterija prodanih u SAD-u se ne reciklira i konačno se bacaju”, rekao je izvršni direktor Carl E. Smith Call2Recycle.

Ovaj trend je dokaz da će ljudi stvoriti vlastiti vrijedan hardver, jer tvrtke ne pružaju ono što žele po cijenama koje si mogu priuštiti. Iako postoje rizici za izgradnju energetskih zidova ako nemate odgovarajuće alate i resurse, malo istraživanja, uloženo vrijeme i malo domišljatosti mogu vas daleko odvesti.

Izvor:www.futurism.com

Šta je Nikola Tesla doprinio fizici?

Trofazna struja

Trofazna struja je sustav triju izmjeničnih, sinusoidno promjenljivih električnih struja koje su vremenski jedna prema drugoj fazno pomaknute. To je najčešće korišteni oblik višefaznih sustava struja i napona, što je jedno od najznačajnijih otkrića Nikole Tesle i na kojem se danas temelji proizvodnja, prijenos, raspodjela i uporaba električne energije. Okretna magnetska polja prijeko potrebna za rad električnih generatora i električnih motora stvaraju se primjenom višefaznih struja. Trofazni sustav napona, koji tjera trofazne struje, dobiva se iz trofaznoga sinkronoga generatora u kojem su smještena tri fazna namota, prostorno razmaknuta za 120° i međusobno povezana u jednoj točki (zvjezdište). U svakom od tih triju namota induciraju se električni naponi jednake amplitude i frekvencije, međusobno fazno (vremenski) pomaknuti za jednu trećinu perioda, odnosno za 120° ili 2π/3 radijana. Za tehničku primjenu važno je da je trofazni sustav simetričan, to jest da su sve električne struje i naponi jednake amplitude, frekvencije i međusobnoga faznog pomaka. Tada je zbroj svih triju struja ili svih triju napona jednak nuli, što omogućuje da se električna energija prenosi trofaznim vodovima sa samo tri vodiča, umjesto njih šest, koliko bi ih trebalo kada bi postojala tri nepovezana strujna kruga. Ako se, zbog specifičnosti primjene, opterećenja po fazama razlikuju, rabi se i četvrti, takozvani neutralni vodič, kojim tada teče struja razlike. Osim iz trofaznih sinkronih generatora, trofazni naponi i struje mogu se dobiti i primjenom suvremenih energetskih elektroničkih pretvarača, koji pretvaraju istosmjerni napon (obično iz akumulatorske baterije) u trofazni. Takvi uređaji rabe se u slučaju kvara kao rezervni izvori izmjeničnoga napona za potrošače od posebne važnosti (bolnice, banke, zračne luke).
Trofazna struja namijenjena je za trošila veće električne snage (od 1 do 2 kW), koja su ekonomičnija od trošila manje snage (na primjer trofazni elektromotori, trofazne peći), a spajaju se na sve tri faze. Na trofazni napon mogu se priključiti i jednofazna trošila u kućanstvu (rasvjeta, kućanski aparati), spajanjem na jednu od triju faza (oznake faza L1, L2 i L3) i na neutralni vodič (oznaka N). 

Električni motor ili elektromotor

Električni motor ili elektromotor je stroj koji pretvara električnu energiju u mehanički rad. Dvije su glavne vrste električnih motora: motor za istosmjernu struju i motor za izmjenične struje. Na temelju spoznaja o djelovanju magnetskih polja silom na električni vodič kojim teče električna struja, prvi je poznat od 1833., a napajao se istosmjernom strujom iz baterije galvanskih ćelija. Izumi motora za izmjenične struje povezani su s primjenama višefaznih sustava struja i napona te okretnih magnetskih polja, za što je najzaslužniji Nikola Tesla, a u uporabi su od 1888. 

Okretno polje

Okretno polje ili rotacijsko polje je magnetsko ili električno polje koje se vrti oko neke osi. Takva polja u električnim strojevima nastaju vrtnjom rotora na kojem se nalaze magneti (na primjer u sinkronim strojevima) ili napajanjem dvaju ili više prostorno razmaknutih statorskih namota višefaznim električnim strujama (na primjer u asinkronim strojevima). Tako na primjer za stvaranje kružnoga okretnoga magnetskoga polja statorski namoti trofaznoga dvopolnoga asinkronoga motora trebaju biti međusobno jednaki, prostorno razmaknuti za 120°, a njima trebaju teći trofazne struje međusobno fazno (vremenski) pomaknute za 120°. Vektori magnetske indukcije triju statorskih namota vremenski su promjenljivi, ali je njihov zbroj stalan, čime se stvara okretno polje stalne amplitude, koje ima stalnu brzinu vrtnje, ovisnu o frekvenciji struje i broju magnetskih polova. Nikola Tesla je (1882.) izumio i primijenio okretno polje stvoreno višefaznim strujama, a (1883.) izradio je model asinkronoga motora. Na istom načelu (više prostorno razmaknutih namota na pravcu kroz koje protječu fazno pomaknute struje) nastaju linearno gibajuća magnetska polja. Takva su polja osnova rada linearnih sinkronih i asinkronih motora u primjeni za lebdeća pružna vozila na magnetskom jastuku. 

Teslin transformator

Teslin transformator, rezonancijski transformator ili Teslina zavojnica je transformator za proizvodnju visokoga napona (do nekoliko milijuna volti) i izmjenične struje visokih frekvencija (10 do 300 kHz) koji je izumio Nikola Tesla 1891. Primar Teslina transformatora sastoji se od električne zavojnice načinjene od žice s malo zavoja, visokonaponskog električnoga kondenzatora i iskrišta. Frekvencija titranja titrajnoga strujnoga kruga primara ovisi o električnom kapacitetu kondenzatora i o induktivnosti zavojnice. Sekundarna zavojnica ima vrlo velik broj zavoja od tanke žice, a nalazi se unutar primarne zavojnice kako bi prijenos energije bio što bolji. Zavojnice ne sadrže željeznu jezgru jer bi s njom, zbog visokih frekvencija Tesline struje, gubitci energije bili veliki. Električni se kondenzator električki nabija do napona od nekoliko kilovolta s pomoću izvora izmjenične struje, najčešće s pomoću transformatora. Kada je kondenzator električki nabijen, strujni krug primara zatvara se preko iskrišta, kondenzator se prazni i nastaje visokofrekventno titranje (punjenje i pražnjenje kondenzatora kroz zavojnicu), a magnetsko polje primarne zavojnice inducira napon u sekundarnoj zavojnici. Visoki naponi u Teslinu transformatoru stvaraju snažne iskre ili duge pramenove svjetlosti ako se na vrh sekundarne zavojnice stavi metalni prsten ili toroid, a mogu se pojaviti i drugi učinci, na primjer u blizini sekundara u Geisslerovim cijevima nastaje luminiscencija, i kad one nisu povezane vodičima sa sekundarom. [10]

Teslina struja

Teslina struja je visokofrekventna izmjenična električna struja nastala u sekundarnom strujnom krugu Teslina transformatora. Primjenjivala se u medicinskoj elektroterapiji (darsonvalizacija; prema francuskom fizičaru koji ju je koristio Jacques-Arsène d’Arsonval) jer električna struja frekvencije veće od 10 000 Hz ne izaziva kontrakcije mišića. Nazvana je po Nikoli Tesli. 

Bežični prijenos energije

Bežični prijenos energije ili bežično slanje energije je proces koji se odvija u bilo kojem sustavu gdje se električna energija prenosi od izvora do trošila, bez spajanja istih u električni krug. Bežični prijenos je savršen u slučajevima kada je potreban trenutan ili stalan prijenos energije, ali je spajanje žicama nezgodno, opasno ili nemoguće. Iako su osnovni principi u uba slučaja povezani, ovaj prijenos se razlikuje od bežičnog prijenosa informacija (kao na primjer u radiju), gdje je postotak energije koji je zaprimljen jedino bitan ako postane premali da bi se razlučio signal. S bežičnim prijenosom energije, učinkovitost je važniji uvjet što stvara važne razlike između ovih dviju tehnologija.

Teslina turbina

Teslina turbina je turbina bez lopatica, koju je otkrio Nikola Tesla 1913. Umjesto lopatica ona koristi djelovanje graničnih slojeva između fluida (plinovi, tekućine, pare) i višestrukih vrhova glatkih diskova. Granični dijelovi fluida djeluju na diskove zbog viskoznosti (trenje fluida) i privlačnih sila slojeva diska i fluida. Kako rotor nema lopatica, niti bilo kakvih isturenih dijelova, on je veoma čvrst. Teslina turbine bi trebala imati vrlo mali razmak izmedu diskova, najviše 0,4 mm i površina treba biti vrlo glatka. U Teslino vrijeme se nisu mogli naći takvi materijali za vrlo tanke diskove, budući su se pod opterećenjem iskrivljavali i deformirali, i zato Teslina turbina nije doživjela tržišni uspjeh. Još uvijek se danas ispituju načini primjene Tesline turbine, čak i postoji od 2010. i konstrukcija za vjetroelektrane.[14] Prednost leži u korištenju za male snage turbina. Teslina želja je bila iskoristiti njegovu turbinu za korištenje geotermalne energije. 

Izvor: Wikipedia