Tag Archives: teleportacija

Znanstvenici su otkrili tajnu za teleportiranje … limunade

Znanstvenici u Singapuru svladali su vrijeme i prostor – ili barem umjetnost slanja signala putem Bluetooth veze – kako bi “teleportirali” limunadu.

Istraživači u laboratoriju CUTE Center, koji zajednički vode Sveučilište u Singapuru i Sveučilište Keio u Japanu, stvorili su niz uređaja koji uključuju Bluetooth tehnologiju koja omogućava prebacivanje okusa  limunade preko telefona.

Da biste poslali primatelja limunadu, stavite senzor u čašu tvari. Senzor bilježi boju i pH vrijednosti pića, a kada ga pošaljete prijatelju, posebna čaša vašem prijatelju mijenja vodu električnom stimulacijom tako da ima okus limunade. To zapravo nije limunada, što znači da nije iscijeđeni limun. No, voda u posudi ima okus kiselog kad prolazi preko metalnih vrpci na vrhu na putu do vaših usana. Ili, da to preciznije navedemo, tako će vaš mozak to shvatiti. Da bi sve bilo još uvjerljivije, žuto svjetlo na dnu šalice učinit će
vodu boje limunade. Prema Facebook stranici Centra, moguće je da voda postane slana, kisela ili gorka, a da zapravo ne mijenjaju svoje sastojke. Nisam siguran da bi ste nužno htjeli jesti kiselu kašu ili piti gorku vodu, ali bih bio znatiželjan vidjeti ima li nekih drugih specifičnih napitaka koje mogu oponašati.

Izvori:

  1. https://thenextweb.com/tech/2017/04/11/scientists-crack-secret-teleportation-lemonade/#.tnw_uniqlCPm

Naučnici su upravo po prvi put teleportovali foton sa Zemlje u orbitu

KVANTNI REKORD

Ne tako davno, početkom devedesetih, naučnici su samo spekulisali da bi teleportacija kvantnom fizikom mogla biti moguća. Od tada, proces je postao standardna operacija u kvantnim optičkim laboratorijama širom svijeta. Zapravo, prošle godine, dva odvojena tima su sproveli prvu kvantnu teleportaciju na svetu van laboratorije.

Sada, istraživači u Kini su proces odveli još nekoliko koraka dalje: uspešno su teleportovali foton sa Zemlje na satelit koji se kretao na udaljenosti daljoj od 500 km (311 mi).



Satelit, zvani Micius, je visoko osetljiv foto prijemnik sposoban da detektuje kvantno stanje pojedinačnih fotona ispaljenih sa Zemlje. Micius je lansiran kako bi naučnicima omogućio testiranje različitih tehnoloških građevinskih blokova za kvantne podvige uključujući uznemirenje, kriptografiju i teleportaciju.

Ovaj teleportacijski podvig je najavljen kao jedan od prvih rezultata ovih eksperimenata. Tim ne samo da je teleportovao prvi objekat koji je ikad bio sa terena na orbitu, već su stvorili i prvu kvantnu mrežu satelita na Zemlji, razbijajući rekord za najduže rastojanje za koje je merena sprega.

“Teleportacija na daljinu prepoznata je kao osnovni element u protokolima poput velikih kvantnih mreža i distribuiranih kvantnih računanja”, kaže kineski tim za MIT Technology Review. “Prethodni eksperimenti sa teleportacijom između udaljenih lokacija bili su ograničeni na rastojanje od 100 kilometara, zbog gubitka fotona u optičkim vlaknima ili zemaljskim kanalima slobodnog prostora.”

DEFINISANJE TELEPORTACIJE

Šta vam pada na um kada razmišljate o teleportaciji?

Možda mislite na ono što se može vidjeti u filmovima poput Star Trek-a, ali to je zapravo sasvim drugačiji proces od onog šta sci-fi filmovi prikazuju.

Kvantna teleportacija se oslanja na kvantnu spregu – situacija u kojoj se jedan skup kvantnih objekata (kao što su fotoni) formiraju u istom trenutku i tački u prostoru. Na taj način dele isto postojanje. Ovo zajedničko postojanje nastavlja se čak i kada su fotoni razdvojeni – što znači da merenje na jednom utiče na stanje drugog, bez obzira na razdaljinu između njih.

Ova veza se može koristiti za prenošenje kvantnih informacija tako što “preuzima” informacije povezane sa jednim fotonom preko zapletene veze sa drugim fotonom. Ovaj drugi foton preuzima identitet prvog.

Voilà. Teleportacija.

U ovom konkretnom slučaju, kineski tim je stvorio zapletene parove fotona na tlu sa brzinom od oko 4,000 u sekundi. Zatim su ostavili jedan od ovih fotona na satelit i zadržali drugi foton na tlu. Konačno, izmerili su fotone na tlu i na orbiti kako bi potvrdili da je došlo do djelovanja na daljinu.

Vredi napomenuti da postoje neke granice za ovu tehnologiju. Transport bilo čega velikog, na primjer, je za sad nemoguće. U teoriji, takođe nema maksimalne transportne distance, ali sprega je krhka, a veze se lako mogu slomiti.

Uprkos ovim granicama, ovo istraživanje otvara put za još ambicioznije studije kvantne teleportacije. “Ovaj rad uspostavlja prvu zemaljsko-satelitsku vezu za vjernu i ultra-dugačku kvantnu teleportaciju, bitan korak ka kvantnom internetu na globalnom nivou”, kaže tim.




Izvor: https://futurism.com/scientists-just-teleported-a-photon-from-earth-to-orbit-for-the-first-time/

Ako bi uspjeli izvršiti teleportaciju nekog objekta ili čovjeka sa jednog na drugo mjesto tako da mu sve atome na jednom mjestu rastavimo i pošaljemo u daljinu tako što preskočimo put između i opet ih sastavimo na isti način, da li bi taj objekat ili čovjek zadržao svoj identitet?

Identitet zavisi od više stvari:

  1. Sastav i struktura objekta
  2. Veze i odnosi objekta sa drugim objektima
  3. Pozicioniranost objekta u prostoru i vremenu
  4. Samopercepcija ili percepcija od drugih ljudi 

Ako bi uspjeli teleportirati predmet ili neko živo biće na ovaj način, tako što mu zamijenemo sve atome, a struktura ostaje ista, onda to da li bi se radilo još uvijek o istom predmetu ili biću zavisi od sopstvenog doživljaja ili doživljaja drugih bića tog istog.

Identitet je uvijek kontekstualno uslovljen i pravilna teleportacija bi trebala teleportirati ne samo dati objekt ili dato biće nego i dovoljan dio njegove sredine koji bi služio kao dokaz identiteta, bez dokaza identiteta, ne možemo govoriti o identitetu.

U bilo kojem slučaju čini se da ovo pitanje ne možemo odgovoriti sa DA ili NE, nego trebamo reći koliko procenata DA i koliko NE. 

Ako bi teleportirali čovjeka sa jednog mjesta na drugo onda bi on zadržao svoj identitet onoliko koliko ispunjava 4 stavke koje sam naveo i koje označavaju nečiji identitet, ali vidimo da od tih 4 stavke, samo jedan dio bi se promijeno, a to je samo sastav, dakle pola od prvog, što bi bilo 12.5 %, zatim mogli bi pretpostaviti da bi se sve veze pokidale ako bi čovjeka preselili na drugo mjesto, pa oduzmemo još 25 % i pola od trećeg što bi izašlo još 12.5 %, pa imamo da bi čovjek zadržao svoj identitet negdje oko 50 %, odnosno malo više od 50 % jer se ipak ne bi sve veze pokidale, čovjek bi ostao vezan u mislima za mjesto odakle je teleportovan i za ljude koji su tamo bili.

Dakle, teleportacija čovjeka sa jednog do drugog mjesta bi njegov identitet najvjerojatnije zadržala u iznosu malo većem od 50 % pa bi s tog aspekta imala smisla i isplatila bi se!

Šta je to fizika nemogućega?

FIZIKA NEMOGUĆEGA
„Fizika nemogućega― je fizika svega onoga što nam se čini nemogućim ili zaista jeste
nemoguće.
Zadatak fizike nemogućega je da omogući teoretski i praktično da se uklone ili pomjere sve one granice koje se daju uklonit i ili pomjeriti; da se nemoguće učini mogućim u onolikoj mjeri koliko nam to realnost i vremenski trenutak u kojem se nalazimo dopuštaju.
Fizika nemogućega je mjesto gdje se fizika suočava sa granicama ljudske spoznaje. Na jednu stranu bolno područje za i zučavati jer nam govori da imamo granice, a to ne volimo. Na drugu stranu, atraktivno je i zabavno jer nam dopušta da se vinemo iz naše svakodnevnice i odemo pa makar i u mislima u svijet gdje snovi postaju stvarnost.
I Klasa nemogućega
U ovu klasu spadaju tehnologije koje su nemoguće danas, ali koje ne narušavaju
poznate nam zakone fizike.
Prema njemu ove bi se tehnologije mogle ostvariti u ograničenoj formi za stoljeće ili dva. U ovu grupu, prema njemu, spadaju teleportacija i nevidljivost.
II Klasa nemogućega
U nju spadaju tehnologije koje se nalaze na granici našeg razumjevanja svijeta i poznatih nam fizikalnih zakona. Za njih bi trebalo najmanje još nekoliko hiljada godina ako ne i miliona godina da se ostvare.
III Klasa nemogućega
Ovu klasu nemogućega čine tehnologije koje sigurno narušavaju do sada poznate nam
zakone fizike. Primjer koji dr. Kaku navodi je perpetuum mobile. Razvoj ovakve
mašine napravilo bi fundamentalnu revoluciju u fizici.

Reference:

Physics of the impossible. Available from:

https://www.researchgate.net/publication/236850699_Physics_of_the_impossible [accessed Apr 18, 2017].

Šta je to fizika nemogućega?

FIZIKA NEMOGUĆEGA
„Fizika nemogućega― je fizika svega onoga što nam se čini nemogućim ili zaista jeste
nemoguće.
Zadatak fizike nemogućega je da omogući teoretski i praktično da se uklone ili pomjere sve one granice koje se daju uklonit i ili pomjeriti; da se nemoguće učini mogućim u onolikoj mjeri koliko nam to realnost i vremenski trenutak u kojem se nalazimo dopuštaju.
Fizika nemogućega je mjesto gdje se fizika suočava sa granicama ljudske spoznaje. Na jednu stranu bolno područje za i zučavati jer nam govori da imamo granice, a to ne volimo. Na drugu stranu, atraktivno je i zabavno jer nam dopušta da se vinemo iz naše svakodnevnice i odemo pa makar i u mislima u svijet gdje snovi postaju stvarnost.
I Klasa nemogućega
U ovu klasu spadaju tehnologije koje su nemoguće danas, ali koje ne narušavaju
poznate nam zakone fizike.
Prema njemu ove bi se tehnologije mogle ostvariti u ograničenoj formi za stoljeće ili dva. U ovu grupu, prema njemu, spadaju teleportacija i nevidljivost.
II Klasa nemogućega
U nju spadaju tehnologije koje se nalaze na granici našeg razumjevanja svijeta i poznatih nam fizikalnih zakona. Za njih bi trebalo najmanje još nekoliko hiljada godina ako ne i miliona godina da se ostvare.
III Klasa nemogućega
Ovu klasu nemogućega čine tehnologije koje sigurno narušavaju do sada poznate nam
zakone fizike. Primjer koji dr. Kaku navodi je perpetuum mobile. Razvoj ovakve
mašine napravilo bi fundamentalnu revoluciju u fizici.

Reference:

Physics of the impossible. Available from:

https://www.researchgate.net/publication/236850699_Physics_of_the_impossible [accessed Apr 18, 2017].