Razmislite o tome da nekome nabacite peticu. Kad ne promašite, ruka drugih osoba je obično vrlo čvrsta, zar ne? Ruke doživljavamo kao manje-više čvrste, ali u stvarnosti na atomskom nivou ruka je uglavnom prazan prostor i ono što osjećamo je sila koju ti atomi emitiraju na atome naših ruku. Silu doživljavamo kao čvrsti objekt. Naravno da postoje i drugi faktori, vidimo ruku, vjerovatno čujemo zvuk koji nastaje kad nekome damo peticu, ali svi su slični. Zvuk su valovi kompresije i širenja kroz medij koji tumačimo kao zvuk. Svjetlost je oscilirajući elektromagnetski valovi koje dekodira naš mozak. Razumijemo ovo, ali razumijemo li implikacije? MI NE DOŽIVIMO STVARNOST U ČISTOM STANJU. Umjesto toga, ono što opažamo su konstrukcije u našem umu koje smo stvorili od stvarnosti ili modeli stvarnosti.
Tag Archives: stvarnost
Fizičar stvara AI algoritam koji može dokazati da je stvarnost simulacija
Fizičar stvara AI algoritam koji predviđa prirodne događaje i može dokazati simulacijsku hipotezu.
Znanstvenik je osmislio računalni algoritam koji bi mogao dovesti do transformativnih otkrića u energiji i čije samo postojanje povećava vjerovatnoću da bi naša stvarnost zapravo mogla biti simulacija.
Algoritam je stvorio fizičar Hong Qin iz američkog Ministarstva energetike (DOE) Laboratorija za fiziku plazme u Princetonu (PPPL).
Algoritam koristi AI proces zvan mašinsko učenje, koji svoje znanje poboljšava na automatiziran način, kroz iskustvo.
Qin je razvio ovaj algoritam za predviđanje orbita planeta u Sunčevom sistemu, trenirajući ga na podacima orbita Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Cerere i Jupitera. Podaci su “slični onome što je Kepler naslijedio od Tychoa Brahea 1601. godine”, kako Qin piše u svom nedavno objavljenom radu na tu temu. Iz ovih podataka “algoritam opsluživanja” može ispravno predvidjeti druge planetarne orbite u Sunčevom sistemu, uključujući paraboličke i hiperboličke orbite u bijegu. Ono što je izvanredno, to može učiniti bez potrebe da mu se govori o Newtonovim zakonima kretanja i univerzalne gravitacije. Te zakone može sam shvatiti na osnovu brojeva.
Qin sada prilagođava algoritam predviđanju, pa čak i kontroliranju drugih ponašanja, sa trenutnim fokusom na čestice plazme u objektima izgrađenim za prikupljanje fuzijske energije koja napaja Sunce i zvijezde.
Qin je objasnio neobičan pristup njegovom radu:
“Obično u fizici obavljate promatranja, stvarate teoriju zasnovanu na tim opažanjima, a zatim koristite tu teoriju za predviđanje novih opažanja”, rekao je Qin. “Ono što radim je zamjena ovog procesa s vrstom crne kutije koja može proizvesti tačna predviđanja bez upotrebe tradicionalne teorije ili zakona. U osnovi sam zaobišla sve temeljne sastojke fizike. Idem direktno od podataka do podataka (…) U sredini nema zakona fizike. “
Qin je djelomično inspiriran radom švedskog filozofa Nicka Bostroma, čiji je članak iz 2003. godine slavno tvrdio da je svijet u kojem živimo možda umjetna simulacija. Ono što Qin vjeruje da je postigao svojim algoritmom je radni primjer osnovne tehnologije koja bi mogla podržati simulaciju u Bostromovom filozofskom argumentu.
U razmjeni e-pošte s Big Thinkom, Qin je primijetio: “Koji je algoritam pokrenut na laptopu Univerzuma? Ako takav algoritam postoji, tvrdio bih da bi trebao biti jednostavan definiran na diskretnoj prostorno-vremenskoj rešetki. Složenost i Bogatstvo Univerzuma dolazi iz ogromne veličine memorije i procesorske snage laptopa, ali sam algoritam može biti jednostavan. “
Svakako, postojanje algoritma koji na osnovu podataka izvodi značajna predviđanja prirodnih događaja još ne znači da i sami imamo mogućnosti simuliranja postojanja. Qin vjeruje da nas vjerovatno čeka “mnogo generacija” od mogućnosti da izvršimo takve podvige.
Qinov rad pristupa pristupu korištenju “diskretne teorije polja”, za koju misli da je posebno pogodna za mašinsko učenje, dok je “trenutnom čovjeku” pomalo teško razumjeti. Objasnio je da se “diskretna teorija polja može promatrati kao algoritamski okvir s podesivim parametrima koji se mogu uvježbavati pomoću podataka promatranja.” Dodao je da “jednom obučena, teorija diskretnog polja postaje prirodni algoritam koji računari mogu koristiti za predviđanje novih opažanja.”
Prema Qinu, diskretne teorije polja protive se najpopularnijoj metodi proučavanja fizike danas, koja svemirski prostor gleda kao kontinuitet. Ovaj pristup započet je s Isaacom Newtonom, koji je izumio tri pristupa opisivanju kontinuiranog svemirskog vremena, uključujući Newtonov zakon gibanja, Newtonov zakon gravitacije i račun.
Qin vjeruje da postoje ozbiljna pitanja u modernim istraživanjima koja proizlaze iz zakona fizike u kontinuiranom svemirskom vremenu koji se izražavaju kroz diferencijalne jednadžbe i kontinuirane teorije polja. Da se zakoni fizike zasnivaju na diskretnom prostornom vremenu, kao što Qin predlaže, “mnoge poteškoće se mogu prevladati.”
Ako svijet funkcionira u skladu sa diskretnom teorijom polja, to bi izgledalo kao nešto iz Matrice, napravljeno od piksela i tačaka podataka.
Qinov rad se takođe poklapa s logikom Bostromove simulacijske hipoteze i značio bi da su “diskretne teorije polja temeljnije od naših trenutnih zakona fizike u kontinuiranom prostoru.” U stvari, piše Qin, “naše potomstvo mora smatrati da su teorije diskretnih polja prirodnije od zakona u neprekidnom prostoru koji su koristili njihovi preci tokom 17.-21. Vijeka.”
Pogledajte članak Hong Qina na tu temu u Scientific Reports.
Izvor: Big Think
Dvije suprotne verzije stvarnosti mogu istovremeno postojati, pokazuje kvantni eksperiment
Dvije verzije stvarnosti mogu postojati istodobno, barem u kvantnom svijetu, prema novom istraživanju.
Naučnici su sproveli testove kako bi pokazali teorijsko pitanje fizike prvo postavljeno kao puki misaoni eksperiment prije par desetljeća.
U okviru koncepta, dva imaginarna znanstvenika smatraju se ispravnima, iako su došli do potpuno različitih zaključaka.
Demonstracija toga u praksi stoga dovodi u pitanje osnovna pitanja o fizici i sugerira da ne postoji takva stvar kao objektivna stvarnost.
Rezultati su objavljeni na arXiv, mjestu za istraživanje koje tek treba proći cjelovitu recenziju, britanski tim sa sjedištem na Univerzitetu Heriot-Watt.
Oni su krenuli da istražuju “Wignerov prijatelj”, nazvan po nobelovom nagrađivanom fizičaru Eugeniju Wigneru koji je došao 1961. godine, a koji je zasnovan na ideji da foton, odnosno čestica svetlosti, može postojati u dva moguća stanja.
Prema zakonima kvantne mehanike, ova „superpozicija“ znači polarizacija fotona – ili os na kojoj se vrti – istovremeno je i vertikalna i horizontalna.
Međutim, jednom kada jedan znanstvenik u izoliranoj laboratoriji izmjeri foton, otkriva da je polarizacija fotona fiksirana bilo vertikalno ili vodoravno.
Istovremeno, za nekoga ko je izvan laboratorije i nije svjestan rezultata, neizmjereni foton i dalje je u stanju superpozicije.
Uprkos ovim naizgled suprotstavljenim stvarnostima, obje su tačne.
U svojoj novoj studiji, fizičari su mogli eksperiment izvesti u stvarnost, koristeći stvarne fotone i mjernu opremu koja je stajala za Wignera i njegovog “prijatelja”.
Svojim rezultatima bili su u stanju potvrditi da su dvije stvarnosti koje je Wigner opisao istinite.
“Oboje možete potvrditi”, rekao je koautor studije dr Martin Ringbauer za Live Science, objašnjavajući kako ovaj zbunjujući koncept može napraviti skok sa teorije na stvarnost.
Teoretski napredak bio je potreban za formulisanje problema na način koji je eksperimentalno provjerljiv“, rekao je.
„Tada je eksperimentalnoj strani bilo potrebno razvoj događaja u kontroli kvantnih sistema da bi implementirao nešto takvo.“
Iako se eksperiment i njegovi rezultati mogu činiti svijetom – ili čak univerzumom udaljeni – od svakodnevnog života, on postavlja fizičarima duboka i uznemirujuća pitanja o prirodi stvarnosti.
„Naučna metoda se oslanja na činjenice, utvrđene ponovljenim mjerenjima i dogovorene univerzalno, nezavisno od toga ko ih je posmatrao“, napisao je tim u svom radu.
Uloga kvantne mehanike je opisati svijet u tako malom obimu da se konvencionalna pravila fizike ne primjenjuju. Ako se mjerenja iz ovog polja ne mogu smatrati apsolutnim, to bi moglo promijeniti način na koji disciplina funkcionira.
“Čini se da se, za razliku od klasične fizike, rezultati mjerenja ne mogu smatrati apsolutnom istinom, već ih se mora shvatiti u odnosu na posmatrača koji je izvršio mjerenje”, rekao je dr. Ringbauer.
“Priče koje pričamo o kvantnoj mehanici moraju se tome prilagoditi.”
Izvor: Independent
Eksperiment kvantne fizike ukazuje na to da stvarnost nije objektivna
Kada je u pitanju kvantna fizika, možda ne postoji takva stvar kao zajednička objektivna stvarnost.
Rekao je, rekla je
Novi eksperiment kvantne fizike samo je posvjedočio o nevjerojatnoj ideji koja je prethodno bila ograničena na područje teorije, prema MIT Technology Review – da pod pravim uvjetima, dvije osobe mogu promatrati isti događaj, vidjeti dvije različite stvari , i obe su u pravu.
Prema istraživanju koje je podijelio preprint server arXiv u utorak, fizičari sa Heriot-Watt University su po prvi put pokazali kako dvije osobe mogu iskusiti različite realnosti rekreiranjem klasičnog kvantnog fizičkog misaonog eksperimenta.
Sistem
Eksperiment uključuje dvije osobe koje promatraju jedan foton, najmanju mjerljivu jedinicu svjetlosti koja može djelovati ili kao čestica ili kao val u različitim uvjetima. Foton može postojati u jednom od dva poravnanja, ali sve do trenutka kada ga neko zapravo mjeri da bi odredio koji, foton se kaže da postoji u superpoziciji – oba uvjeta su istinita u isto vrijeme.
U misaonom eksperimentu, naučnik tiho analizira foton i određuje njegovo poravnanje. Drugi naučnik, nesvjestan prvog mjerenja, može potvrditi da foton – i stoga mjerenje prvog znanstvenika – još uvijek postoji u kvantnoj superpoziciji svih mogućih ishoda.
Kao rezultat, svaki naučnik je iskusio drugačiju stvarnost. Obje su tehnički istinite, iako se ne slažu jedna s drugom.
Konkreten dokaz
Dovođenje ove ideje iz misaonog eksperimenta u stvarnost uključivalo je eksperimentalnu postavku sa laserima, razdvajačima snopa i nizom od šest fotona koji su mjereni različitim komadima opreme koji su se koristili za dva naučnika.
Drugi istraživači prethodno su osmislili eksperimentalni postav, prema MIT Tech-u, ali ovo je prvi put da je svatko uspio izvući eksperiment.
Iako istraživanje tek treba da bude provjereno i objavljeno u jednom akademskom časopisu, njegovi nalazi daju stvarne dokaze o idejama koje se tale u mozgu, a koje podučavaju fiziku – kada je riječ o području kvantne fizike, možda ne postoji takva stvar kao zajednička objektivna stvarnost.
Izvor: Futurism