Legendarni matematičar i fizičar Freeman Dyson umro je u dobi od 96 godina, navodi se u saopćenju za javnost koje je izdao Institut za napredno istraživanje.

Matematičar i fizičar rođen u Britaniji, najpoznatiji po objedinjavanju tri verzije kvantne elektrodinamike koju je izumio Richard Feynman, pretrpio je pad na putu ka svojoj kancelariji, prvo je za Maine Public rekla njegova kćerka Mia Dyson. U petak je preminuo.

Dyson je imao živopisnu karijeru: radio je kao civilni naučnik za Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo u Drugom svjetskom ratu, prije nego što je pohađao univerzitet u Cambridgeu da bi stekao dodiplomski studij matematike. On je diplomirao na Univerzitetu Cornell i tamo postao profesor uprkos tome što nikada nije zvanično doktorirao.

Dyson je radio na raznovrsnim fizičkim i matematičkim problemima: nuklearni reaktori, fizika čvrstog stanja, feromagnetizam, astrofizika i biologija (jedna od njegovih ideja, Dyson-ova sfera, čak je prikazana u epizodi “Zvezdinih staza”). Osvojio je medalju Max Planck i nagradu Templeton, a napisao je i često citirane knjige poput “Uznemiravanje svemira” i “Naučnik kao pobunjenik”.

Takođe je pratio politiku koja je kasnije okružila njegovu stručnost. Zanimljivo je da je bio među 29 znanstvenika koji su podržali Obaminu nuklearnu pogodbu s Iranom 2015. godine. Bio je i vojni savetnik u vezi s upotrebom nuklearnog oružja tokom rata u Vijetnamu 1967.

A 2009. godine bio je predmet dugog članka u časopisu New York Times magazina nakon što je izrazio skepticizam prema naučnim predviđanjima oko klimatskih promjena. Držao se tog uvjerenja, govoreći NPR-u 2015. godine da “ne kažem da klimatske katastrofe nisu stvarne, već samo kažem da ih ne možemo spriječiti”.

Iza Dyson-a je ostala supruga koja ima 64 godine i šestoro djece.

“Nijedan život nije više zapetljan sa Institutom za napredne studije i nemoguće ga je uhvatiti sve što je radio – arhitekt moderne fizike čestica, matematičar slobodnog dometa, zagovornik svemirskih putovanja, astrobiologije i razoružanja, futurist, vječiti diplomski student, pobunjen mnogim predodređenim idejama, uključujući svoju, promišljenu, esejista, sve vrijeme mudri posmatrač ljudske scene “, kazao je u saopćenju Robbert Dijkgraaf, direktor IAS-a. “Njegova tajna bila je jednostavno reći da svemu u životu, do samog kraja.”

Kad je Dyson započeo svoje imenovanje u IAS-u, Albert Einstein se je još uvijek vrtio po terenima. Iako će ga kasnije nazvati “nasljednikom” svog uglednog kolege, Dyson nikada nije došao do opće teorije o bilo čemu. Skroman, stidljiv i samozatajan, uvijek je bio zadovoljan radom s drugima na njihovim idejama.

“Ja nisam osoba za velika pitanja”, rekao je za magazin Quanta ubrzo nakon 90. rođendana. “Tražim zagonetke. Tražim zanimljive probleme koje mogu riješiti. Nije me briga jesu li važni ili ne i stoga definitivno nisam opsjednut rješavanjem neke velike misterije. To nije moj stil.”

“Nije predložio radikalne nove ideje, već je umjesto toga pomogao čišćenju detalja teorija koje su prvo predložene u kvantnoj revoluciji 1920-ih”, rekao je Declan Fahy, vanredni profesor za komunikacije na Sveučilištu Dublin City u Dublinu, Irska. “U četrdesetim i pedesetim godinama prošlog vijeka on i drugi su eksperimentalno dokazali da su teorije ispravne. To je rezultiralo na kraju teorijom kvantne elektrodinamike koja opisuje kako se atomi ponašaju. To ima ogromno značenje u nauci, ali ne privlači javnu maštu na isti način kao teorija struna.”

Dyson je postao poznat po prevođenju ideja Richarda Feynmana i dvojice drugih fizičara u pristupačnije matematičke proračune u seminarskom radu iz 1949., „Teorije zračenja Tomonaga, Schwingera i Feynmana“. Ali prije toga, on i Feynman proveli su četiri nezaboravna dana vozeći se od gornjeg New Yorka do Albuquerquea koji su uključivali ne samo duboke, nadahnjujuće razgovore, nego i utočište od poplave Oklahome u bordelu.

Uprkos Dysonovoj ključnoj ulozi u sinteziranju njihovih ideja, on je bio zanemaren 65. godine kada su Feynman, Harvard fizičar Julian Schwinger i japanski naučnik Sin-Itiro Tomonaga osvojili Nobelovu nagradu za njihov rad na fizici elementarnih čestica.

Iako mu nije dodjeljeno Nobelovo priznanje – Templetonova nagrada iz 2000. godine taj rad je navela kao njegov “najkorisniji doprinos nauci” – Dysonovo poboljšanje ranog razumjevanja načina ponašanja atoma glavni je napredak od ranijih ideja o relativnosti i kvantnoj mehanici, rekla je Virginia Trimble, fizičarka sa Kalifornijskog univerziteta u Irvineu.

“Mogli biste reći da bez njegovog razumijevanja ne biste imali moderne računare ili telefone ili digitalne fotoaparate”, rekla je.

Takođe do danas ne biste imali određene terapije zračenjem koje se koriste za rak. Krajem 1950-ih, gradeći na ideji Edwarda Tellera, Dyson je vodio tim koji je dizajnirao i patentirao TRIGA (koja stoji za obuku, istraživanje, izotope, General Atomic), mali nuklearni reaktor male snage koji se još uvijek koristi u istraživačke bolnice za proizvodnju medicinskih izotopa za liječenje različitih oblika raka.

Dysonov rad na nuklearnoj energiji proširio se i na tajni Projekt Orion zrakoplovnih snaga koji je pokušao izgraditi svemirski brod pokrenut eksplozijom atomske bombe koja bi ljude odvela do najudaljenijih dosega Sunčevog sistema. Fantastični pothvat je otkazan nakon što se NASA odlučila za konvencionalnije rakete i sporazumom o zabrani nuklearnih proba zaustavili su nadzemne atomske eksperimente.

Dysonovo zanimanje za nuklearno oružje donijelo je i polemiku. Kao član savjetodavnog vijeća za odbrambenu industriju za vrijeme rata u Vijetnamu JASON-a, , vodio je istraživanje izvedivosti upotrebe malog, taktičkog nuklearnog oružja protiv neprijatelja. Njegova jednostavnost u odvajanju tehničkog od moralnih aspekata projekta učinila ga je metom antiratnog pokreta.

Ipak, naučnik je imao i druge, manje ideje koje su postale predmet naučne fantastike. Njegova hipotetička Dyson sfera, megastruktura koja bi obuhvatila zvijezdu i zarobila njenu energiju prikazana je u romanima i u epizodi TV Star Trek: The Next Generation na TV-u. Hipotetično Dysonovo stablo raslo bi na kometama u svrhu podrške budućim svemirskim kolonistima.

Dok je Wolfgang Pauli dobio Nobelovu nagradu za njegovo načelo isključenja, navodeći da dva elektrona u atomu ne mogu imati identične kvantne brojeve, to su Dyson i matematičar Andrew Lenard kasnije definitivno dokazali.

Dyson je napisao više od desetak knjiga koje su složene naučne i moralne koncepte učinile razumljivim za nespecijaliste. Među njegovim najprodavanijim knjigama su Origins of Life and Weapons and Hope, koja je osvojila nagradu Nacionalni krug kritičara knjige za opću publikaciju 1984. godine.

Dysonova kritika klimatske znanosti proizašla je iz njegovog vlastitog sudjelovanja s grupom JASON i razvijala se usred rasprave o nuklearnoj zimi s Carlom Saganom i drugima. U svom vlastitom jednostavnom klimatskom modelu, Dyson je podcjenjivao efekte stakleničkih plinova. Atmosferski fizičari ismijavali su njegov model jer se suprotstavljao širokom konsenzusu. To je zaprepalilo Dysona, koji je inzistirao da se “globalno zagrijavanje pretjerano naglašava kao problem”. Njegov skepticizam nastavio je donositi oštre kritike tijekom posljednjih godina, o čemu svjedoči članak u časopisu New York Times Magazine pod naslovom “Građansko krivovjerje”.

“Važna tema u njegovim popularnoznanstvenim knjigama bila je vrijednost naučnog neslaganja”, kazao je Fahy. “Na kraju njegovog života to ga je pitanje sve više i više definiralo u javnosti, nego njegov vitalni doprinos fizici.”