Tag Archives: sijalica

fizika materijala, Fizika u svakodnevnici, Inovacije, Primjenjena fizika, Tehnika i tehnologija

Koje vrste sijalica postoje?

Leave a comment

Postoji nekoliko opcija sijalica koje se mogu koristiti kod kuće. Svaki tip ima prednosti kao i mane. Određeni tipovi sijalica rade bolje od drugih u različitim aplikacijama. Saznajte više o vrstama koje su na raspolaganju da biste utvrdili koji tip sijalice da koristite.

Sijalice sa žarnom niti

Kada zamislite sijalicu, vjerovatno ćete pomisliti na sijalicu sa žarnom niti. One su bili u upotrebi od otprilike krajem 1800-ih i široko se koriste, iako se proizvodnja ovih sijalica u Sjedinjenim Američkim Državama ukida u korist efikasnijih sijalica. One traju između 700 i 1.000 sati i proizvode toplo svjetlo. Negativna strana, pored smanjene proizvodnje ovih sijalica, jeste da nisu efikasne kao i druge sijalice.



Halogenske sijalice

Varijacija žarulja sa žicom, halogene sijalice proizvode svjetlost koja je najbliža prirodnoj dnevnoj svjetlosti. Pod halogenom svjetlošću, boje izgledaju oštrije. One su skuplje od žarulja sa niti, mogu se koristiti sa dimerima i gore na višim temperaturama. Ovaj stil sijalice se najčešće koristi u svjetiljkama u kabinetima i mogu osvjetliti određeni ugao.

Fluorescentne

Ovaj stil sijalice stvara grubo, plavkasto svjetlo. Ne mogu se koristiti sa prekidačima. Na raspolaganju su mnoge vrste fluorescentnih sijalica koje su dizajnirane da proizvode različite tonove osvjetljenja. Fluorescentne sijalice proizvode više svjetlosti i imaju duži vijek trajanja od običnih sijalica. Ove sijalice se obično koriste u aplikacijama nadzemnog osvjetljenja.

Kompaktne fluorescentne sijalice (CFL)

CFL koriste samo 25 procenata energije koju koristi žarulja sa žarnom niti, a njihov vijek trajanja je 10 puta duži. Ove sijalice se uključuju odmah, tihe su i nude tople tonove osvetljenja u boji. CFL-ovi se mogu koristiti u bilo kojoj armaturi nego žarulja sa žarnom niti, tako da mogu lako zamjeniti stare sijalice. Oni sadrže manje količine živine; njima treba postupati oprezno kako bi ih spriječili da se probiju i treba ih pravilno reciklirati kada izgore.



Svjetleće diode (LED)

LED diode postaju veoma popularna opcija osvjetljenja zbog dugog vijeka trajanja i energetske efikasnosti. LED dioda može vam uštedjeti čak 80 posto godišnje u troškovima energije. One su skuplje od CFL sijalica i najčešće se koriste za osvjetljenje usmjerenog zadatka, a ne za čitavo osvjetljenje sobe.

Izvor:https://www.nelsoncomfort.com/different-types-of-home-light-bulbs/

Filozofija fizike, Fizika u svakodnevnici, Koncepti u fizici, Metafizika, Misaoni eksperimenti, Optika, Psihofizika

U sobi obloženoj ogledalima, gdje nestane svijetlo kada se ugasi sijalica?

Leave a comment

Ako se pitanje odnosi na savršena ogledala, ogledala koja bi 100 % reflektirala svu svjetlost koja na njih dođe onda je pitanje donekle pogrešno postavljeno jer sadrži pretpostavku da svjetlo nestaje.

Svjetlo s obzirom da je energija, preciznije svjetlosna energija, prema zakonu održanja energije u zatvorenom sistemu (sobi obloženoj ogledalima) koji kaže da se energija ne može uništiti niti iz ničega stvoriti, ne može nestati.

Dakle, svjetlo odnosno svjetlost bi u sobi obloženoj ogledalima u vakuumu bez prestanka oscilovala, odnosno odbijala se između ogledala. Odgovor je svjetlo ne nestaje uopšte.

Međutim, s druge strane, ako se misli na naš doživljaj, naše viđenje i percepciju svjetla, onda bi svjetlost nestajala polahko u oku posmatrača, jer oko ne reflektuje svjetlost toliko kao ogledala. U ovisnosti o kojoj količini svjetlosti se radi, odnosno svjetlosne energije, trajalo bi duže ili kraće dok svu svjetlost oko ili tijelo posmatrača ne bi absporbiralo.

Treći slučaj ili mogućnost je da se ne radi o savršenim ogledalima i o savršeno praznom prostoru. U ovom slučaju bi se svjetlost odnosno svjetlosna energija brzo pretvorila u druge vidove energije, posebno u toplotnu energiju, pa više ne bi bilo svjetlosti, elektromagnetnih talasa, već samo čestice vazduha koje bi se ovaj put brže kretale i soba bi imala veću temperaturu.

Da bi se dobro razumio odgovor na ovo pitanje, vrlo je važno razumjeti šta je to svjetlost, šta je energija, a šta zakon o održanju energije u zatvorenom sistemu.

Svjetlost je elektromagnetni talas ili val, a elektromagnetno polje je fizikalno polje koje se javlja u blizini naelektrisanih čestica. Pokazano je da to polje jednom kad se formira, može samostalno da se širi kroz prostor. Zbog toga sva svjetlost ima svoj izvor koji je napustila i nastavila se kretati do neke barijere, npr. ogledala. 

Kažemo isto da je svjetlost zapravo svjetlosna energija, a pod energijom mislimo na svaku pojavu kretanja u prirodi što je kinetička energija, ili mogućnost kretanja što je potencijalna energija. Svjetlosna energija je kinetička energija, odnosno kretanje elektromagnetnih talasa.

Zakon održanja energije u zatvorenom sistemu kaže:

Energija (kretanje čestica i valova) u zatvorenom sistemu ne može ni iz čega nastati niti u ništa nestati, može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi, pa tako imamo razne oblike energije (kretanja ili mogućnosti kretanja), kao što su električna energija (kretanje naelektrisanih čestica), svjetlosna energija (kretanje elektomagnetnih valova), mehanička energija (kretanje u prirodi raznih drugih stvari i predmeta, kao npr. kretanje automobila ili rotora neke turbine), toplotna energija (kretanje čestica u zraku) itd. 

Razni oblici energije postoje u različitim medijima, a pri prelasku iz jednog u drugi medij, energija mijenja svoj oblik. Tako npr. svjetlost se ne može kretati kroz čvrste tvari i pri sudaru s njima ona se ili reflektuje ili pretvara u druge oblike energije poput toplotne energije. Izuzetak su stakla koja su zapravo na mikroskopskoj skali, polučvrste tvari i ogledala koja skoro svu svjetlost reflektuju. Absolutno crna tijela svu svjetlost bi absorbirala. 

Dakle, u slučaju sobe obložene ogledalima s sijalicom koja je svjetlila pa se naglo ugasila, postoje najmanje par slučajeva:

  1. Idealno reflektirajuća ogledala i ništa drugo u sobi. Svjetlost ne bi nestala, već bi beskonaćno ostala da se reflektuje.
  2. Ako nešto u sobi ima šta bi zadržavalo ili upijalo tu svjetlosnu energiju, onda bi došlo do zagrijavanja tog istog, svjetlosna energija bi se pretvorila u toplotnu, odnosno svjetlost u toplotu. Ako se sve ne bi dešavalo u vakuumu, same čestice prostora bi upile datu svjetlot i povećale svoju brzinu kretanja, pa bi se prostorija zagrijala, ali bi svjetlost nestala. Sama sijalica nije napravljena od ogledala, pa bi ona sama upila veliki dio svjetlosti.
  3. Ako bi samo posmatrač bio unutra sobe, onda bi sva svjetlost završila na njemu ili na njoj i on ili ona bi se zagrijali, a svjetlosne energije bi nestalo, pretvorila bi se u toplotnu energiju.

Filozofija fizike, Fizika u svakodnevnici, Koncepti u fizici, Metafizika, Misaoni eksperimenti, Optika, Primjenjena fizika, Psihofizika

U sobi obloženoj ogledalima, gdje nestane svijetlo kada se ugasi sijalica?

Leave a comment

Ako se pitanje odnosi na savršena ogledala, ogledala koja bi 100 % reflektirala svu svjetlost koja na njih dođe onda je pitanje donekle pogrešno postavljeno jer sadrži pretpostavku da svjetlo nestaje.

Svjetlo s obzirom da je energija, preciznije svjetlosna energija, prema zakonu održanja energije u zatvorenom sistemu (sobi obloženoj ogledalima) koji kaže da se energija ne može uništiti niti iz ničega stvoriti, ne može nestati.

Dakle, svjetlo odnosno svjetlost bi u sobi obloženoj ogledalima u vakuumu bez prestanka oscilovala, odnosno odbijala se između ogledala. Odgovor je svjetlo ne nestaje uopšte.

Međutim, s druge strane, ako se misli na naš doživljaj, naše viđenje i percepciju svjetla, onda bi svjetlost nestajala polahko u oku posmatrača, jer oko ne reflektuje svjetlost toliko kao ogledala. U ovisnosti o kojoj količini svjetlosti se radi, odnosno svjetlosne energije, trajalo bi duže ili kraće dok svu svjetlost oko ili tijelo posmatrača ne bi absporbiralo.

Treći slučaj ili mogućnost je da se ne radi o savršenim ogledalima i o savršeno praznom prostoru. U ovom slučaju bi se svjetlost odnosno svjetlosna energija brzo pretvorila u druge vidove energije, posebno u toplotnu energiju, pa više ne bi bilo svjetlosti, elektromagnetnih talasa, već samo čestice vazduha koje bi se ovaj put brže kretale i soba bi imala veću temperaturu.

Da bi se dobro razumio odgovor na ovo pitanje, vrlo je važno razumjeti šta je to svjetlost, šta je energija, a šta zakon o održanju energije u zatvorenom sistemu.

Svjetlost je elektromagnetni talas ili val, a elektromagnetno polje je fizikalno polje koje se javlja u blizini naelektrisanih čestica. Pokazano je da to polje jednom kad se formira, može samostalno da se širi kroz prostor. Zbog toga sva svjetlost ima svoj izvor koji je napustila i nastavila se kretati do neke barijere, npr. ogledala. 

Kažemo isto da je svjetlost zapravo svjetlosna energija, a pod energijom mislimo na svaku pojavu kretanja u prirodi što je kinetička energija, ili mogućnost kretanja što je potencijalna energija. Svjetlosna energija je kinetička energija, odnosno kretanje elektromagnetnih talasa.

Zakon održanja energije u zatvorenom sistemu kaže:

Energija (kretanje čestica i valova) u zatvorenom sistemu ne može ni iz čega nastati niti u ništa nestati, može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi, pa tako imamo razne oblike energije (kretanja ili mogućnosti kretanja), kao što su električna energija (kretanje naelektrisanih čestica), svjetlosna energija (kretanje elektomagnetnih valova), mehanička energija (kretanje u prirodi raznih drugih stvari i predmeta, kao npr. kretanje automobila ili rotora neke turbine), toplotna energija (kretanje čestica u zraku) itd. 

Razni oblici energije postoje u različitim medijima, a pri prelasku iz jednog u drugi medij, energija mijenja svoj oblik. Tako npr. svjetlost se ne može kretati kroz čvrste tvari i pri sudaru s njima ona se ili reflektuje ili pretvara u druge oblike energije poput toplotne energije. Izuzetak su stakla koja su zapravo na mikroskopskoj skali, polučvrste tvari i ogledala koja skoro svu svjetlost reflektuju. Absolutno crna tijela svu svjetlost bi absorbirala. 

Dakle, u slučaju sobe obložene ogledalima s sijalicom koja je svjetlila pa se naglo ugasila, postoje najmanje par slučajeva:

  1. Idealno reflektirajuća ogledala i ništa drugo u sobi. Svjetlost ne bi nestala, već bi beskonaćno ostala da se reflektuje.
  2. Ako nešto u sobi ima šta bi zadržavalo ili upijalo tu svjetlosnu energiju, onda bi došlo do zagrijavanja tog istog, svjetlosna energija bi se pretvorila u toplotnu, odnosno svjetlost u toplotu. Ako se sve ne bi dešavalo u vakuumu, same čestice prostora bi upile datu svjetlot i povećale svoju brzinu kretanja, pa bi se prostorija zagrijala, ali bi svjetlost nestala. Sama sijalica nije napravljena od ogledala, pa bi ona sama upila veliki dio svjetlosti.
  3. Ako bi samo posmatrač bio unutra sobe, onda bi sva svjetlost završila na njemu ili na njoj i on ili ona bi se zagrijali, a svjetlosne energije bi nestalo, pretvorila bi se u toplotnu energiju.