U krugovima koji žele biti pametni u novije vrijeme se sve više priča o kritičkom razmišljanju i zašto je ono važno, ali se premalo govori o nekritičkom razmišljanju koje treba iskorijeniti da bi se uopšte kritički moglo i početi misliti.
Nekritičko razmišljanje je često automatsko asocijativno razmišljanje koje nam prirodno dolazi i jako ga se je teško rješiti, a teško ga se je postati i svjestan.
Jednostavno to more misli koje dolaze same od sebe većini nas se čini da su naše misli i da mi to zaista mislimo, ali kada zaista razumijemo da su nam prirodne kao i znojenje i da ih se teško rješiti i da ih je teško usmjeriti i kontrolirati, onda vidimo da imamo ogroman problem da uopšte počnemo kritički misliti.
Kritičko razmišljanje je kao statua slobode u Americi do koje da bi došli moramo preći ogromni ocean prirodnog automatskog asocijativnog divergentnog nekritičkog razmišljanja. Odatle dolazi možda i zaključak da većina ljudi nisu sposobni kritički razmišljati bez da ih se dobro istrenira da prvo ušute i ukrote automatsko nekritičko razmišljanje. Dok ima automatskog nekritičkog razmišljanja nema kritičkog i obrnuto i nešto su kao tama i mrak. Čini se da jedno bez drugog ne mogu. Nekritičko razmišljanje je često korisna “glupost” koja ovaj svijet čini zanimljivijim, a kritičko razmišljanje je nešto šta bi trebalo da unaprijedi ovaj svijet, ali ne da ga uništi kako bi nešto bolje nastalo jer teško da može bolje i potpuno drugačije. Od ovog šta imamo možemo samo bolju formu napraviti, ali suština (mora da) ostaje ista.
1. Sve ili ništa razmišljanje Što je: vidite ljude i situacije u bilo kojoj / ili kategoriji (na primjer, novi kolega je nevjerojatan ili dosadan, noćni izlazak je „najbolji“ ili „najgori“), ne dopuštajući složenost. U stvarnosti se naš život odvija u nijansama sive.
Kako to izazvati: primjetite vremena kada to radite. Na primjer, možete uočiti sebe kako razmišljate: “Moram biti savršen na plesnom podijumu ili ću izgledati kao budala.” Dovedite u pitanje uzorak generirajući jednu mogućnost koja postoji između dvije mogućnosti – mogli biste pomisliti: “Volim plesati, pa ću jednostavno izaći vani i pokušati uživati u sebi.” Napravite ovaj korak dalje tako što ćete stvoriti još dvije mogućnosti, poput “Možda nisam sjajan plesač, ali više nikada neću vidjeti većinu tih ljudi” ili “Izaći ću tamo zbog dvije pjesme, i ako Još uvijek se osjećam nespretno, razmislit ću o tome da sjednem. ” Pronalaženje jedne alternative može vam pomoći razbiti obrazac, a osmišljavanje još nekoliko razvija vašu vještinu uočavanja nijansi u svakoj situaciji.
Pretjerivanje Što je: iz određenih događaja crtate opća pravila i primjenjujete ih u nepovezanim situacijama. Vaša pravila su obično negativna, a ne pozitivna. Na primjer, kada ne dobijete posao koji želite, mislite, “Ljudi me ne vole – i ja ću umrijeti sam.” Kako je izazvati: Svaki put kada neselektivno primijenite jedan prošli ishod u drugu predviđenu ili nadolazeću situaciju, nastavite sebi govoriti: “Ovaj je ishod upravo to – jedan ishod.”
Diskvalificiranje pozitivnog Što je: Pozitivne izjave ili događaje odbacujete insistiranjem da se „ne računaju“ iz nekog ili drugog razloga. Na primjer, šef vas hvali pred kolegama. Kad vam to neko spominje kasnije, kažete: “Rekla je to zato što stojim ispred, a ona me nije mogla izbjeći.” Kako to osporiti: Kad god diskvalifikujete pozitivno, pogrešno učvršćujete negativna uvjerenja o sebi i svom svijetu. Ako vam je teško prihvatiti pohvale ili komplimente, možete početi jednostavnim, iskrenim “Hvala” ili “Zahvaljujem na tome.” Zatim, malo vremena kasnije zamislite kakav bi bio vaš život da ste vjerovali da su riječi istinite.
Personalizacija ili pretjerana odgovornost Što je: vi sebe vidite kao uzrokom negativnog događaja za koji vjerovatno niste bili odgovorni (ili niste bili jedini odgovorni). Samooptuživanje za tuđe nesreće ili svakodnevne nesreće ili povezivanje vanjskih događaja sa sobom kada za to nema osnova, može negativno uticati na vaš svakodnevni život i na to kako vidite sebe. Ovo može biti u više oblika. Recimo da ste rezervisali online rezervaciju večere za vas i vaše prijatelje, ali kada se pojavite u restoranu, vaše ime nije na spisku. Vi sebe krivite i kažete: “Sve sam ja kriv.” Ili, na krajnjem ekstremnom primjeru, rezervirate odmor na plaži za vas i vašu porodicu, pada kiša većinu sedmice, a vi kažete: “Moja je greška, jer sam previše poželio lijepo vrijeme.” Kako ga izazivati: Personaliziranje upućuje na našu duboku želju da ga vidimo odgovornim i učinkovitim – osim što na kraju doda nepotrebni i neopravdani pritisak i naprezanje životu. U situacijama kada brzo preuzimate odgovornost za nešto što je izvan vašeg nadzora, primjetite kako ste možda doprinijeli problemu. U slučaju da nedostaje rezervacija, možda biste mogli još jednom provjeriti jeste li odabrali pravi datum i vrijeme i da niste propustili potvrdni email ili tekst iz restorana. Uz to, razmislite o svim ostalim faktorima koji su možda pridonijeli problemu – softver za rezervaciju? Računar restorana? – I ko bi drugi mogao odgovarati.
„Treba“ izjave Što je: Vaš interni dijalog prepun je izjava koje uključuju riječi „treba“, ili „mora“. Ove riječi ubodaju – ako ih često koristite mogu rezultirati osjećajima frustracije i bijesa. Recimo da vam šef kaže da želi da predate prijedlog u ponedeljak. Kažete sebi: „Trebao bih da ovaj projekat bude dovršen do petka; inače sam lijen i neuspješan. ” Kako ga izazivati: Možda ste čuli frazu „Prestani da se vrtiš oko sebe“. „Treba“ i „mora“ su riječi ograničenja i suženja; mogu dovesti do osjećaja kao da imate malo opcija i previsoka očekivanja. Proširenje osjećaja za izbor počinje promjenom jezika koji koristite u samogovoru. Kad god uhvatite „treba” i „mora“, zamenite ga sa „može“, „izabrati“ ili „odlučite se“.
Kod razmišljanja postoji cijeli spektar kao kod elektromagnetnog zračenja. Na krajevima postoje dva ekstremna razmišljanja: katastrofično i ignorantsko. Katastrofično razmišljanje sve preuveličava i od miša pravi slona. Onaj ko ima naviku da katastrofično razmišlja stalno je u strahu i zbog toga radije nigdje ne ide i ništa ne radi jer sve može dovesti do neke katastrofe. Teme poput klimatskih promjena su omiljene katastrofičnim misliocima.
Na drugom kraju su ignorantski mislioci, oni koji ignoriraju skoro sve i ništa im nije problem jer ništa za ozbiljno ne uzimaju. Ignoranske mislioce ne zanima nauka i za njih ne postoje klimatske promjene.
U sredini su mlakonje. Niti toplo niti hladno mislioci. Neka sredina. Može biti i dobra, a može biti i dosadna?
Pa koje je razmišljanje najbolje? To je isto kao da se pita koja je boja najbolja.
Sve ili ništa razmišljanje
Ponekad stvari vidimo kao crne ili bijele: Možda imate u mislima dvije kategorije suradnika – dobri loši. Ili možda na svaki projekat gledate kao na uspjeh ili neuspjeh. Prepoznajte nijanse sive, umjesto da stvari postavljate u smislu svega dobrog ili svega lošeg.
Pretjerivanje
Lako je uzeti jedan određeni događaj i generalizirati ga do kraja života. Ako niste uspjeli zaključiti ni jedan posao, možda ćete odlučiti: “Loš sam u zaključivanju ugovora.” Ili ako jedan član porodice prema vama postupa loše, možda ćete pomisliti: “Svi u mojoj porodici su bezobrazni”. Obratite pažnju na slučajeve kada se incident može odnositi samo na jednu specifičnu situaciju, umjesto na sva druga područja života.
Filtriranje pozitivnog
Ako se dogodi devet dobrih stvari i jedna loša, ponekad filtriramo dobro i zumiramo loše. Možda izjavljujemo da smo imali loš dan, uprkos pozitivnim događajima koji su se dogodili. Ili se možda osvrćemo na naš nastup i izjavljujemo da je grozno jer smo napravili jednu grešku. Filtriranje pozitivnog može vas spriječiti da uspostavite realni pogled na situaciju. Razvijajte uravnotežene izglede primjećujući i pozitivno i negativno.
Čitanje uma
Nikada ne možemo biti sigurni što neko drugi misli. Ipak, svi povremeno pretpostavljaju da znaju šta se dešava u tuđoj glavi. Razmišljanje o stvarima poput “Sigurno je mislio da sam glup na sastanku” donosi zaključke koji se ne moraju nužno temeljiti na stvarnosti. Podsjetite se da možda ne pravite tačna nagađanja o percepciji drugih ljudi.
Katastrofiranje
Ponekad mislimo da su stvari mnogo gore nego što zapravo jesu. Ako jednom mjesečno ne ispunite svoje financijske ciljeve, možda ćete pomisliti: “Kraj mi je i bankrotirati ću”, ili “nikad neću imati dovoljno novca za penziju”, iako nema dokaza da je situacija gotovo tako strašna. Može se lako pretvoriti u katastrofalnu situaciju nakon što vaše misli postanu negativne. Kad počnete predviđati propast i mrak, podsjetite se da postoje i mnogi drugi potencijalni ishodi.
Emocionalno rasuđivanje
Naše emocije nisu uvijek zasnovane na stvarnosti, ali često pretpostavljamo da su ta osećanja racionalna. Ako ste zabrinuti zbog promjene karijere, možda ćete pretpostaviti: “Ako se zbog toga plašim, jednostavno ne bih trebao mijenjati posao.” Ili ćete možda biti u iskušenju pretpostaviti: “Ako se osjećam kao gubitnik, moram biti gubitnik.” Bitno je prepoznati da se emocije, baš kao i naše misli, ne temelje uvijek na činjenicama.
Označavanje
Označavanje uključuje dodavanje imena nečemu. Umjesto da mislite, “pogriješio je”, svog susjeda možete označiti kao “idiota”. Označavanje ljudi i iskustava svrstava ih u kategorije koje se često zasnivaju na izoliranim incidentima. Primijetite kada pokušate kategorizirati stvari i raditi kako ne biste postavili mentalne oznake na sve.
Prikazivanje sudbine
Iako niko od nas ne zna šta će se desiti u budućnosti, ponekad volimo da pokušamo sreću. Mislimo da stvari poput: “Sutra ću se osramotiti” ili “Ako idem na dijetu, vjerovatno ću samo dobiti na težini”. Ove vrste misli mogu postati samoispunljujuća proročanstva ako niste pažljivi. Kad predviđate propast i mrak, podsjetite se na sve ostale moguće ishode.
Personalizacija
Koliko god želimo reći da ne mislimo da se svijet vrti oko nas, lako je sve personalizirati. Ako se prijateljica ne javi, možete pretpostaviti, “Mora da je ljuta na mene”, ili ako je drugar mrzovoljan, mogli biste zaključiti, “Mrzi me.” Kada se uhvatite da personalizirate situacije, uzmite vremena da ukažete na druge moguće faktore koji mogu utjecati na okolnosti.
Nestvarno idealan
Uspostavljanje nepravedne usporedbe o sebi i drugim ljudima može nam upropastiti motivaciju. Gledanje nekoga tko je postigao puno uspjeha i razmišljanje, “trebao sam i ja to moći učiniti”, nije korisno, pogotovo ako je ta osoba imala sretne pauze ili konkurentske prednosti na putu. Umjesto da mjeriš svoj život prema tuđem, posveti se fokusiranju na vlastiti put ka uspjehu.
Jedna grupa nije ništa napisala. Valjda je u našem školstvu razmišljati zadatak koji se rijetko daje.
Druga grupa je bila pod utiskom teorija zavjere i pokušala je odgovoriti na pitanje koje je postavila kroz teorije zavjera koje se mogu naći na internetu.
Treća grupa je postavila pitanje i odgovorila u skladu s onim šta su negdje mogli pročitati, bez da su puno išta sami razmišljali.
Četvrta grupa je postavila pitanje, ali nije ništa komentarisala, valjda jer nije znala ili se nije usudila razmišljati.
Peta grupa je sve isto uradila, što znači da su prepisali razmišljanje. Lakše je glumiti razmišljanje nego razmišljati ?
Šesta najmanja grupa je najbolje pitanje dala i zaista razmislila o njemu i to razmišljanje napisala. Koincidencija je da je baš ta grupa imala najbolje ocjene.
Zaključak: Samo onaj ko zna i ko se usuđuje razmišljati može imati najbolje ocjene.
Pravilno razmišljanje je jedan od preduslova dobrog uspjeha i u školi i u životu.
Razmišljati svojom glavom nije lahko, osim ako nismo tome naučeni. S vremenom shvatimo da je najbolja strategija za opstanak u društvu da mislimo i govorimo ono šta većina misli, govori i radi, međutim dugoročno taj način razmišljanja može da nas sve zajedno odvede u propast. Tamo gdje svi isto misle, tu mnogi lažu.
Misliti svojom glavom je mač sa dvije oštrice. S jedne strane, to je uzuzetno potrebno i korisno, ako smo pametni i obrazovani, ali ako nismo, nekad je bolje misliti onako kako dokazano pametna misli ili kako društvo misli.
Da bi mislili svojom glavom moramo biti dovoljno samokritični, racionalni, mudri i pametni, a bez toga je vrlo lahko da sami sebe obmanimo.
Misliti svojom glavom je dobro, ali ako uzimamo u obzir i tuđe mišljenje i perspektivu, ako čitamo i redovno proučavamo knjige, jer knjige su zapisi od onog šta su otkrili hiljade ljudi koji su isto prije nas mislili svojom glavom.
Newton je rekao da sve što je postigao, postigao je zahvaljujući velikanima prije njega, tako i mi dobro je da mislimo svojom glavom, ali nije dobro da samo tako odbacimo mišljenje onih koji su mnogo pametniji i brojniji od nas.
Ako je Newton, za koga mnogi misle da je bio naveći fizičar svih vremena, uvidio važnost i korisnost i tuđeg mišljenja, onda bi i mi trebali to, ali opet da Newton nije razmišljao i za samog sebe, nikad ne bi postigao ono šta je postigao. Balans je u svemu bitan baš kao i ustrajnost i dosljednost.
Osim toga što često nije lahko biti pametan, bez da se prvo bude načitan i informisan, jedan od razloga što rijetko mislimo svojom glavom je i taj što se ne usuđujemo imati svoje mišljenje, jer imati svoje mišljenje znači imati neprijatelje. Onaj ko ima svoje mišljenje može da bude i u pravu i u krivu i najčešće je i jedno i drugo, dok onaj ko se služi tuđim mišljenjem, može da bude i u potpunosti u krivu i u potpunosti u pravu, ali ako je ovo prvo, barem može da kaže da to nije njegovo mišljenje, ali da stvar bude gora, ne može u potpunosti preuzeti zasluge i ako je u potpunosti u pravu. Tako da tu dilemu, da li misliti svojom glavom ili ništa ne rizikovati i služiti se popularnim mišljenjem, mnogi razrješe tako što se opredjele za ovo drugo, a samim time sebe negiraju, a kolektiv afirmišu. Da li to valja ili ne valja prosudite sami, ali u svakom slučaju dilema je jasna i stvarna, a ove opcije imaju i prednosti i mana i obe imaju cijenu i nagradu.
Cijena razmišljanja svojom glavom je da si stvaramo istinske neprijatelje, a cijena ne razmišljanja svojom glavom je da smo sami sebi na jedan način istinski neprijatelji. Nagrada za razmišljanje svojom glavom je što više živimo i više sami sebe cijenimo, a nagrada ne razmišljanja svojom glavom je što će nas neki više cijeniti na izgled, ali će nam se iza leđa smijati (niko ne voli politrone ma šta govorio).
Usudite se razmišljati svojom glavom, biti svoji, pa makar i pogriješili, makar ćete znati da ste pogriješili, ali ako ne razmišljate za sebe, ne možete nikad ni u šta biti sigurni, jer sigurnost zahtjeva vlastito promišljanje i razmišljanje. Tražite od svih da poštuju vaše vlastito mišljenje i da vas argumentima, a ne povisivanjem tona ili na druge načine isprave, ako misle da niste u pravu. Poštujte tuđe mišljenje, ali imajte i svoje i budite spremni ga promjeniti ako otkrijete da niste u pravu.
Kakve su nam misli, takav nam je i život. Ako mislimo tuđe misli, mi živimo tuđi život, a to vjerohtani niko ne želi ili ne bi trebao.
Razmišljati svojom glavom nije lahko, osim ako nismo tome naučeni. S vremenom shvatimo da je najbolja strategija za opstanak u društvu da mislimo i govorimo ono šta većina misli, govori i radi, međutim dugoročno taj način razmišljanja može da nas sve zajedno odvede u propast. Tamo gdje svi isto misle, tu mnogi lažu.
Misliti svojom glavom je mač sa dvije oštrice. S jedne strane, to je uzuzetno potrebno i korisno, ako smo pametni i obrazovani, ali ako nismo, nekad je bolje misliti onako kako dokazano pametna misli ili kako društvo misli.
Da bi mislili svojom glavom moramo biti dovoljno samokritični, racionalni, mudri i pametni, a bez toga je vrlo lahko da sami sebe obmanimo.
Misliti svojom glavom je dobro, ali ako uzimamo u obzir i tuđe mišljenje i perspektivu, ako čitamo i redovno proučavamo knjige, jer knjige su zapisi od onog šta su otkrili hiljade ljudi koji su isto prije nas mislili svojom glavom.
Newton je rekao da sve što je postigao, postigao je zahvaljujući velikanima prije njega, tako i mi dobro je da mislimo svojom glavom, ali nije dobro da samo tako odbacimo mišljenje onih koji su mnogo pametniji i brojniji od nas.
Ako je Newton, za koga mnogi misle da je bio naveći fizičar svih vremena, uvidio važnost i korisnost i tuđeg mišljenja, onda bi i mi trebali to, ali opet da Newton nije razmišljao i za samog sebe, nikad ne bi postigao ono šta je postigao. Balans je u svemu bitan baš kao i ustrajnost i dosljednost.
Osim toga što često nije lahko biti pametan, bez da se prvo bude načitan i informisan, jedan od razloga što rijetko mislimo svojom glavom je i taj što se ne usuđujemo imati svoje mišljenje, jer imati svoje mišljenje znači imati neprijatelje. Onaj ko ima svoje mišljenje može da bude i u pravu i u krivu i najčešće je i jedno i drugo, dok onaj ko se služi tuđim mišljenjem, može da bude i u potpunosti u krivu i u potpunosti u pravu, ali ako je ovo prvo, barem može da kaže da to nije njegovo mišljenje, ali da stvar bude gora, ne može u potpunosti preuzeti zasluge i ako je u potpunosti u pravu. Tako da tu dilemu, da li misliti svojom glavom ili ništa ne rizikovati i služiti se popularnim mišljenjem, mnogi razrješe tako što se opredjele za ovo drugo, a samim time sebe negiraju, a kolektiv afirmišu. Da li to valja ili ne valja prosudite sami, ali u svakom slučaju dilema je jasna i stvarna, a ove opcije imaju i prednosti i mana i obe imaju cijenu i nagradu.
Cijena razmišljanja svojom glavom je da si stvaramo istinske neprijatelje, a cijena ne razmišljanja svojom glavom je da smo sami sebi na jedan način istinski neprijatelji. Nagrada za razmišljanje svojom glavom je što više živimo i više sami sebe cijenimo, a nagrada ne razmišljanja svojom glavom je što će nas neki više cijeniti na izgled, ali će nam se iza leđa smijati (niko ne voli politrone ma šta govorio).
Usudite se razmišljati svojom glavom, biti svoji, pa makar i pogriješili, makar ćete znati da ste pogriješili, ali ako ne razmišljate za sebe, ne možete nikad ni u šta biti sigurni, jer sigurnost zahtjeva vlastito promišljanje i razmišljanje. Tražite od svih da poštuju vaše vlastito mišljenje i da vas argumentima, a ne povisivanjem tona ili na druge načine isprave, ako misle da niste u pravu. Poštujte tuđe mišljenje, ali imajte i svoje i budite spremni ga promjeniti ako otkrijete da niste u pravu.
Kakve su nam misli, takav nam je i život. Ako mislimo tuđe misli, mi živimo tuđi život, a to vjerojatno niko ne želi ili ne bi trebao.
