Tag Archives: podzemlje

Zašto ne živimo pod zemljom?

S razlogom gradimo kuće iznad zemlje i nebodere u zrak. Uglavnom je to zato što smo dizajnirani (ili evoluirali) da bismo napredovali u okruženju na vrhu. Fizičko i mentalno zdravlje stječemo od zraka sa Sunca i flore i faune s kojima dijelimo nadzemni svijet. Ako se među čovječanstvom dogodi masovni prelazak na podzemno stanovanje, u osnovi bismo izazvali evoluciju da učini sve najgore. A najgore u evoluciji generalno rezultira skupim oštećenjima vrsta – poput izumiranja, recimo.

Ljudi su dnevna stvorenja, koja trebaju biti aktivna kada sunce izlazi i noću spavati kad zađe. Zapravo imamo cirkadijalni ritam, biološki sat koji diktira naše obrasce drijemeža na osnovu ciklusa izlaska i zalaska sunca. Neraskidivo smo ovisni o Suncu.

Ta veza postaje jasna kroz vitamin D. Ovaj ključni sastojak za ljudsku fiziološku funkciju sprečava rahitis (nepravilan i slab razvoj kostiju) kod dijece i gubitak kostiju u starosti. Također je povezan s metaboličkim i imunološkim radom i smanjenjem hipertenzije. Dakle, potreban nam je vitamin D, a interesantno je da je to jedini vitamin koji ljudi trebaju da ne potječe iz drugih izvora poput hrane ili vitaminske vode. Zapravo proizvodimo vitamin D u svojim ćelijama fotosintezom, procesom koji je nemoguć bez ultraljubičastog zračenja (UVR) prihvaćenog od Sunca kroz našu kožu.

Takođe proizvodimo serotonin na Sunčevoj svjetlosti. Ovaj je hormon u velikoj mjeri odgovoran za naše pozitivno raspoloženje, a ljudi koji ne proizvode dovoljno zbog nedostatka izlaganja Sunčevoj svjetlosti mogu postati depresivni, što je stanje koje se naziva sezonski afektivni poremećaj (SAD).

Zrak je još jedan važan sastojak za pravilno funkcioniranje ljudskog tijela. Iznad zemlje nalazi se u asovima. Ljudska pluća su se razvila da prihvaćaju mješavinu elemenata (uglavnom dušika, nešto kisika i tragove argona i ugljičnog dioksida) pri atmosferskom pritisku koji se nalazi oko nivoa mora. Predugo prebivanje na desetine ili stotine stopa ispod nivoa mora, poput jahte na vodi, može dovesti do toga da se komponente vazduha odvoje od krvi i postanu mjehurići. To stvara životnu opasnost koja se naziva zavojima.

Isti pritisak sile gravitacije nalazi se i u Zemljinoj kori, baš kao i u okeanima. Rudari moraju koristiti istu vrstu dekompresijskog postavljanja dok se vraćaju na površinu, a nakon spašavanja zarobljeni rudari nose se u dekompresijsku komoru kako bi se prilagodili atmosferskom pritisku na nivou mora na isti način na koji to rade ronioci.

Naravno, ima se što reći za adaptaciju. Bez toga evolucija uopće ne bi postojala, a prelazak u podzemlje jednostavno bi ubrzao proces. S druge strane spektra atmosferskog pritiska, generacije ljudi koje su živjele na velikim nadmorskim visinama, poput Tibetanaca i Anda, priviknule su se na rjeđi zrak. Prilagodili su se izbacivanju više oskudnog kisika iz zraka u krvotok nego stanovnicima morskog nivoa. U podzemlje, naš kolega sisar, krtica, evoluirao je da bi proizveo i cirkulirao veću količinu krvi i hemoglobina bogatog kiseonikom od sličnih nadzemnih kolega.

Ljudi bi mogli napredovati pod zemljom koristeći naš najomiljeniji alat za prilagodbu: tehnologiju. Zašto čekati da se održe euni evolucije i riskirati čitav opstanak najsposobnijeg aspekta kada jednostavno možemo šibati u ono okruženje u koje želimo?

Upravo na to su primorani neki ljudi koji su se preselili u podzemlje. Međutim, umjesto prilagodbe, na nju se obično gleda kao na rješavanje izazova u dizajnu.

Zamišljeni koncept rase ljudi koji žive pod zemljom zapravo je star. Autohtona plemena odavno su prepoznala klimatološke i sigurnosne prednosti koje pruža život pod zemljom. Moderne verzije ovih stanova već su u izradi u nekim četvrtima. Kuće se grade ispod zemlje, kao i drugi objekti, poput podzemnog zatvora u okrugu Marin, koji je dizajnirao legendarni arhitekt Frank Lloyd Wright. U stvaranju ovih podzemnih stanova, poduzimaju se mjere kako bi se osiguralo da buduća skica čovječanstva ne prikazuje bijelo-bijela, slijepa stvorenja koja pate od rahitisa i osakaćujuće depresije i opstaju u prehrani crvima iščupanim iz zemljanih zidova. Čak i kad živimo pod zemljom, moramo pronaći načine kako iskoristiti ono najvažnije što nam je potrebno za preživljavanje.

Voda nije problem; 30 posto slatke vode na Zemlji može se naći pod zemljom u bilo kojem trenutku u obliku vodonosnih slojeva. Ovaj se izvor neprestano nadopunjuje kapljicama kiše koje prodiru kroz tlo, a koje djeluje kao pročišćivač [izvor: USGS]. Zrak ne djeluje na isti način kao voda ispod zemlje. Gustina tla otežava disanje, a ispod zemlje se nalazi manje zraka, što objašnjava zašto se gušite ubrzo nakon što ste živi zakopani.

Ovaj mali problem i potreba za sunčevom svjetlošću rješavaju se kroz dizajn atrija ili dvorišta domova zaštićenih zemljom. Te su kuće sa svih strana izgrađene pod zemljom, osim ulaza koji obično izgleda poput vrata postavljenih sa strane brda. Jedino izloženo područje strukture je središnji atrij ili dvorište, koji propušta zrak i sunčevu svjetlost u dom. U podzemnim kućama bez ikakvih izloženih područja ventilacijski sistemi i krovni prozori na osovinama služe u iste svrhe kao i atrij.

Sunčeva svjetlost strujat će u mnogo masivniju podzemnu strukturu u Japanu kroz par natkrivenih kupola, jedina karakteristika koja će otkriti podzemni grad ispod. Zbog ogromne populacije koja dijeli proporcionalno malu kopnenu masu, Japanci nisu iznenađujuće na vrhu ruba podzemne gradnje. Njihov najveći projekat je grad Alice s dvostrukom kupolom, zasnovan na oko dva središnja okna spuštena 152 metra pod zemlju. Osovine omogućavaju ulazak svjetlosti i služe kao jezgra farme mrava u uredskom prostoru, čitavim tržnim centrima i rezidencijama. Potrebe poput ventilacije, proizvodnje električne energije i otpada rješavaju se na terenu ispod zemlje.

Alice City još nije izgrađen, iako nešto manje ambiciozni projekti djeluju oko Japana. Japanci kroz poduhvate poput podzemnih ureda i tržnih centara rješavaju probleme s podzemnim životom. Televizijski studio na oko 20 m ispod tokijskog nivoa ulice pozabavio se problemom osjećaja izolacije među radnicima simulirajući vremenske prilike iznad zemlje. Požar u podzemnom tržnom centru koji je 1980. godine odnio živote 15 ljudi naučio je dizajnere da održavaju zrak razrjeđivačem kako bi smanjili dim i ulažu više u senzore požara i sisteme prskalica u podzemne građevine nego u nadzemne objekte.

Japanci takođe istrebljuju zamršenost uzgoja hrane pod zemljom kroz projekat Pasona O2. Kadrovska agencija Pasona stvorila je podzemnu farmu koja radi, u neiskorištenom trezoru banke koji se nalazio ispod ureda kompanije, na pet spratova ispod zemlje. Koristeći hidroponiku i sisteme za veštačko osvetljenje, kompanija uspešno uzgaja usjeve poput paradajza, jagoda i pirinča.

Trendovi stanovništva sugeriraju da će do 2050. godine zemaljska kugla doživjeti čak devet milijardi ljudi koji će prepuniti njene površine. S nadzemnim prostorom vrhunskog kvaliteta, podzemni život mogao bi postati više nego samo održiv, mogao bi postati neophodan.

Izvor: https://people.howstuffworks.com/live-underground.htm#:~:text=Underground%20structures%20are%20less%20susceptible,weather%2C%20they%20require%20less%20energy.

Naučnici su identifikovali ogroman podzemni ekosistem koji sadrži milijarde mikroorganizama

Globalni tim naučnika je pronašao ekosistem ispod zemlje koji je dvostruko veći od svjetskih okeana.

Zemlja je daleko življa nego što se je ranije mislilo, prema studijama “dubokog života” koji otkrivaju bogat ekosistem pod nogama, što je gotovo dvostruko veći od onog nađenog u svim svjetskim okeanima.

Uprkos ekstremnoj vrućini, bez lakih, mršavih ishrana i intenzivnog pritiska, naučnici procjenjuju da ova podzemna biosfera sadrži između 15 i 23 milijardi tona mikroorganizama, stotinama puta kombinovanu težinu svakog čovjeka na planeti.

Istraživači Deep Observatory tvrde da raznolikost podzemnih vrsta ima poređenje sa Amazonom ili ostrvima Galapagos, ali za razliku od tih mjesta okolina je i dalje skrivena jer ljudi još nisu sondirali većinu podzemnih površina.


To je kao pronalaženje čitavog novog rezervoara života na Zemlji “, rekao je Karen Lloyd, vanredni profesor na Univerzitetu Tennessee u Knoxvilleu. “Mi stalno otkrivamo nove vrste života. Toliko je puno života unutar Zemlje, a ne na vrhu. ”

Tim kombinuje 1.200 naučnika iz 52 zemlje u disciplinama od geologije do mikrobiologije do hemije i fizike. Godinu dana prije završetka desetogodišnje studije, oni će predstaviti prikupljanje nalaza do danas, prije nego što se ove sedmice otvori godišnji sastanak američke geofizičke unije.

Uzorci su uzeti iz bušotina dubokih od 5km i podvodnih bušotina kako bi se napravili modeli ekosistema i procijeniti koliko živog ugljenika mogu sadržavati.

Za izgradnju modela podzemnog ekosistema korišćene su bušotine dužine preko 5000 metara.

Rezultati pokazuju da 70% bakterija i arhea na zemlji postoje na podmorju, uključujući Altiarchaeales koje žive u sumpornim izvorima i Geogemma barossii, jednoćelijski organizam koji se nalazi na 121C hidrotermalnim otvorima na dnu mora.

Jedan organizam koji je pronađen 2,5 kilometara ispod površine zakopan je milionima godina i možda se uopšte ne oslanja na energiju iz sunca. Umjesto toga, metanogen je pronašao način stvaranja metana u ovom niskoenergetskom okruženju, koji možda neće koristiti za reprodukciju ili podjelu, već za zamjenu ili popravku slomljenih dijelova.


Lloyd je rekao: “Najčudnija stvar za mene je da neki organizmi mogu postojati milenijumima. Oni su metabolički aktivni, ali u stazama, sa manje energije nego što smo mislili da može podržati život. ”

Rick Colwell, mikrobiološki ekolog na Univerzitetu u Oregonu, rekao je da su vremenski rokovi podzemnog života potpuno različiti. Neki mikroorganizmi su živjeli hiljadama godina, jedva se kreću, osim sa smjenama u tektonskim tablicama, zemljotresima ili erupcijama.

“Ljudi smo orijentisani prema relativno brzim procesima – dnevnim ciklusima na bazi sunca ili lunarnih ciklusa zasnovanih na Mjesecu – ali ovi organizmi su dio spora, upornih ciklusa na geološkim vremenskim rokovima.”

Biosfera podzemlja varira u zavisnosti od geologije i geografije. Procjenjuje se da će njihova kombinovana veličina biti više od 2 milijardi kubnih kilometara, ali se to u budućnosti može dodatno proširiti.

Istraživači su rekli da su njihova otkrića omogućena od dva tehnička dostignuća: bušilice koje mogu prodrijeti daleko ispod zemlje Zemlje i poboljšanja u mikroskopima koja omogućavaju detekciju života na sve manjim nivoima.

Naučnici pokušavaju pronaći donju granicu preko koje život ne može postojati, ali što dublje otkopaju više života nađu. Postoji temperaturni maksimum – trenutno 122C – ali istraživači vjeruju da će ovaj zapis biti prekinut ako nastave istraživanje i razvoj sofisticiranih instrumenata.


Misterije ostaju, uključujući da li se život kolonizuje od dubine ili odozdo s površine, kako mikrobi stupaju u interakciju sa hemijskim procesima i šta bi to moglo otkriti o tome kako su se život i Zemlja zajedno razvili.

Naučnici kažu da neki nalazi ulaze u oblast filozofije i egzobiologije – proučavanje vanzemaljskog života.

Robert Hazen, mineralogičar u Carnegie Instituciji za nauku, rekao je: “Moramo se zapitati: da li se život na Zemlji može razlikovati od onog što nam je iskustvo navelo da očekujemo, onda kakva neobičnost može da očekuje dok proučavamo život na drugim svjetovima ? ”

Izvor:

https://www.theguardian.com/science/2018/dec/10/tread-softly-because-you-tread-on-23bn-tonnes-of-micro-organisms