Tag Archives: matrica

Da li ljudska svijest stvara fizikalnu stvarnost?

Da li je fizički univerzum nezavisan od nas ili ga stvaraju naši umovi, kao što sugeriše naučnik Robert Lanza?

Nova studija tvrdi da su mreže posmatrača odgovorne za određivanje fizičke stvarnosti. Naučnici predlažu da posmatrači generišu strukture vremena i prostora. Rad bi mogao pomoći da se stekne uvid u Božiju jednačinu, koja pokušava ujediniti kvantnu mehaniku i opštu relativnost.

Postoji li fizička stvarnost koja je nezavisna od nas? Postoji li uopće objektivna stvarnost? Ili je struktura svega, uključujući vrijeme i prostor, stvorena percepcijama onih koji je promatraju? To je revolucionarna tvrdnja novog rada objavljenog u časopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics.

Među autorima rada je Robert Lanza, stručnjak za matične ćelije i regenerativnu medicinu, poznat po teoriji biocentrizma, koja tvrdi da je svijest pokretačka snaga postojanja svemira. On vjeruje da fizički svijet koji opažamo nije nešto što je odvojeno od nas, već stvoreno našim umom dok ga promatramo. Prema njegovom biocentričnom gledištu, prostor i vrijeme su nusproizvod “vrtloga informacija” u našoj glavi koju naš um isprepliće u koherentno iskustvo.

Njegov novi rad, čiji su koautori Dmitrij Podolski i Andrej Barvinski, teoretičari kvantne gravitacije i kvantne kosmologije, pokazuje kako posmatrači utiču na strukturu naše stvarnosti.

Prema Lanzi i njegovim kolegama, posmatrači mogu dramatično uticati na “ponašanje vidljivih veličina” kako na mikroskopskim tako i na masivnim prostorno-vremenskim skalama. Zapravo, neophodna je “duboka promjena u našem uobičajenom svakodnevnom svjetonazoru”, napisao je Lanza u intervjuu za Big Think. Svijet nije nešto što se formira izvan nas, već samo postoji na način da na kraju: „Promatrači na kraju definišu strukturu same fizičke stvarnosti“, naveo je on.

Kako posmatrači mogu kreirati stvarnost?
Kako ovo funkcionira? Lanza tvrdi da je mreža posmatrača neophodna i da je “inherentna strukturi stvarnosti”. Kako objašnjava, posmatrači – vi, ja i bilo ko drugi – žive u kvantnom gravitacionom univerzumu i dolaze do “globalno dogovorenog kognitivnog modela” stvarnosti razmjenom informacija o svojstvima prostor-vremena. „Jer, kada jednom izmjerite nešto“, piše Lanza, „val vjerovatnoće za mjerenje iste vrijednosti već ispitane fizičke veličine postaje ‘lokaliziran’ ili se jednostavno ‘kolapsira’.“ Tako stvarnost postaje dosljedno stvarna za sve nas. Kada nastavite da mjerite količinu iznova i iznova, znajući rezultat prvog mjerenja, videćete da je rezultat isti.

“Slično, ako od nekoga saznate o ishodima njihovih mjerenja fizičke veličine, vaša mjerenja i mjerenja drugih posmatrača utiču jedno na drugo – zamrzavanje stvarnosti prema tom konsenzusu”, dodao je Lanza, objašnjavajući dalje da “konsenzus različitih mišljenja o strukturi stvarnosti definira samu njenu formu, oblikujući temeljnu kvantnu pjenu”, objasnio je Lanza.

U kvantnom smislu, posmatrač utiče na stvarnost kroz dekoherenciju, koja obezbeđuje okvir za kolapse talasa vjerovatnoće, “u velikoj meri lokalizovanih u blizini kognitivnog modela koji posmatrač gradi u svom umu tokom svog životnog veka”, dodao je.

Lanza kaže: „Promatrač je prvi uzrok, vitalna sila koja urušava ne samo sadašnjost, već i kaskadu prostorno-vremenskih događaja koje nazivamo prošlošću. Stephen Hawking je bio u pravu kada je rekao: ‘Prošlost je, kao i budućnost, neodređena i postoji samo kao spektar mogućnosti.’

Može li svemir biti simulacija?

Može li vještački inteligentni entitet bez svijesti sanjati naš svijet? Lanza vjeruje da biologija igra važnu ulogu, kako objašnjava u svojoj knjizi Veliki biocentrični dizajn: Kako život stvara stvarnost, koju je napisao u koautorstvu s fizičarem Matejem Pavšićem.

Dok bi bot mogao biti posmatrač, Lanza misli da je svjesno živo biće sa sposobnošću pamćenja neophodno za uspostavljanje strele vremena. „Promatrač bez mozga ne doživljava vrijeme i/ili dekoherenciju s bilo kojim stepenom slobode“, piše Lanza. To dovodi do uzročno-posledičnih veza koje možemo primijetiti oko sebe. Lanza misli da “možemo samo sa sigurnošću reći da svjesni promatrač zaista kolapsira kvantnu valnu funkciju.”

Jednačina Boga

Kao što je Robert Lanza također napisao za Big Think, još jedan ključni aspekt njihovog rada je da rješava “užasnu nekompatibilnost između kvantne mehanike i opšte relativnosti”, što je bila ključna tačka čak i za Alberta Ajnštajna. (Pogledajte video Michio Kakua koji objašnjava nekompatibilnost i njegov prijedlog, teorija struna, da se obje teorije ujedine.)

Prividna neusklađenost ova dva objašnjenja našeg fizičkog svijeta – s kvantnom mehanikom koja gleda na molekularni i subatomski nivo i opštom relativnošću na interakcije između masivnih kosmičkih struktura poput galaksija i crnih rupa – nestaje kada se uzmu u obzir svojstva posmatrača.

Iako sve ovo može zvučati spekulativno, Lanza kaže da se njihove ideje testiraju korištenjem Monte Carlo simulacija na moćnim kompjuterskim klasterima MIT-a i da će uskoro biti eksperimentalno testirane.

Izvor: Big Think