Matej efekt, Matej princip ili Matejev efekt akumulirane prednosti može se promatrati u mnogim aspektima života i područjima aktivnosti. To se ponekad sažima u izreci “bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji”. Koncept je primenljiv na pitanja slave ili statusa, ali može se primjeniti i doslovno na kumulativnu prednost ekonomskog kapitala. U početku su se Mattejevi efekti prvenstveno fokusirali na nejednakost u načinu na koji su naučnici prepoznati zbog svog rada. Međutim, Norman Storer sa Univerziteta Columbia vodio je novi val istraživanja. Vjerovao je da je otkrio da nejednakost koja postoji u društvenim naukama postoji i u drugim institucijama.

Termin je skovao sociolog Robert K. Merton 1968. godine, a ime je dobio po prispodobi o talentima ili minasima u biblijskom Evanđelju po Mateju. Merton je zaslužio svoju suradnicu i suprugu, sociologinju Harriet Zuckerman, kao koautora koncepta Matthew efekta.
Etimologija
Koncept je nazvan prema dvije Isusove prispodobe u sinoptičkim Evanđeljima (Tabela 2, Euzebijskih kanona).

Koncept zaključuje obje sinoptičke verzije prispodobe o talentima:

Jer svakome ko ima više će se još dati, i ima će u izobilju; ali od onoga koji nema, čak će mu biti oduzeto i ono što ima.

– Matej 25:29, RSV.
Kažem vam, da će se svakome ko ima više dati još više; ali od onoga koji nema puno, čak će mu biti oduzeto i ono malo što ima.

Sociologija nauke

U sociologiji nauke “Matejev efekt” bio je termin koji je skovao Robert K. Merton da bi opisao kako će, između ostalog, eminentni naučnici često dobiti više zasluga od relativno nepoznatog istraživača, čak i ako je njihov rad sličan; to također znači da će se kredit obično dati istraživačima koji su već poznati. Na primjer, nagrada će gotovo uvijek biti dodijeljena najstarijem istraživaču koji je uključen u neki projekt, čak i ako je sav posao radio student završne godine studija. Kasnije je to Stephen Stigler formulirao kao Stiglerov zakon eponimije – “Nijedno naučno otkriće nije nazvano po svom izvornom otkriću” – s tim da je Stigler izričito imenovao Mertona pravim otkrivačem, čineći svoj “zakon” primjerom samog sebe.

Merton je dalje tvrdio da u naučnoj zajednici Matejev efekt prevazilazi jednostavnu reputaciju kako bi utjecao na širi komunikacijski sustav, igrajući ulogu u procesima društvenog odabira i rezultirajući koncentracijom resursa i talenta. Kao primjer dao je nesrazmjernu vidljivost člancima priznatih autora na račun jednako valjanih ili superiornih članaka koje su napisali nepoznati autori. Također je napomenuo da koncentracija pozornosti na ugledne pojedince može dovesti do povećanja njihova samopouzdanja, gurajući ih na istraživanje u važnim, ali rizičnim problematičnim područjima.

Mrežna nauka
U mrežnoj nauci, efekt Mateja koristi se za opis preferencijalne vezanosti ranijih čvorova u mreži, što objašnjava da ti čvorovi već na početku privlače više veza. Zbog preferencirane vezanosti, čvor koji stekne više veza nego drugi, povećaće svoju povezivost većom brzinom, pa će se početna razlika u povezanosti dvaju čvorova dodatno povećavati kako mreža raste, dok će stupanj pojedinih čvorova rasti proporcionalno s kvadratnim korijenom vremena. Matejev efekt stoga objašnjava rast nekih čvorova u ogromnim mrežama kao što je internet.
Izvor: W