Galaksija je velika nakupina zvijezda koje se drže na okupu međusobnim gravitacijskim privlačenjem. Postoji više tipova galaksija po veličini i po obliku. Najmanje su galaksije patuljci sa oko 100.000 zvijezda, dok na drugom kraju skale postoje gigantske galaksije sa oko 3000 milijardi zvijezda.
Historijski, galaksije su dijeljene prema njihovom prividnom izgledu (što se često naziva vizuelnom morfologijom). Čest oblik je eliptična galaksija, sa vitkim eliptičnim profilom. Spiralne galaksije su gomile u obliku diskova sa zakrivljenim, prahovitim kracima. Galaksije nepravilnih i neobičnih oblika poznate su pod nazivom neobičnih galaksija i tipično proizlaze iz raskida izazvanih gravitacijskim privlačenjima susjednih galaksija. Takva međudjelovanja bliskih galaksija, koja na kraju mogu i prerastati u stapanja galaksija, mogu potaknuti epizode znatno pojačanog stvaranja zvijezda i proizvesti ono što se naziva starburst galaksijom. Male galaksije koje ne posjeduju povezanu strukturu također se nazivaju nepravilnim galaksijama.
U vidljivom svemiru vjerovatno ima više od 100 milijardi (1011) galaksija. Prečnici većine galaksija kreću se između 1000 i 100.000 parseka i obično ih međusobno razdvajaju milioni parseka (ili megaparseci). Međugalaktički prostor (prostor između galaksija) ispunjen je razrijeđenim gasom, čija je gustoća manja od jednog atoma po kubnom metru. Velika većina galaksija organizirana je u hijerarhijskim društvima koja se nazivaju skupovima, koji se opet, dalje, mogu združivati u superskupove. Te veće strukture općenito se raspoređuju u plohe i niti koje se prostiru nepreglednim svemirskim prazninama.
Iako još uvijek nedovoljno shvaćena, tamna materija, čini se, učestvuje sa 90% u masi većine galaksija. Posmatranja ukazuju na to, da bi u središtima većine, ako ne i svih galaksija, mogle postojati supermasivne crne rupe. Pretpostavlja se da bi one mogle biti osnovnim uzrokom aktivnih galaktičkih jezgara pronađenih u središtima nekih galaksija. Čini se da galaksija Mliječni put u svojoj jezgri udomljuje najmanje jedan takav objekt.
Ovo je spisak najpoznatijih galaksija. Postoji oko 50 galaksija u našoj Lokalnoj grupi, kao i otprilike 100 000 u našem Lokalnom superklasteru, i oko 170 milijardi u vidljivom univerzumu.
Slika galaksije Abell 68, pomoću teleskopa Hubble
Mliječni put – vidljiva golim okom
Andromeda
Black Eye galaksija
Messier 81
Cartwheel galaksija
Cigar galaksija
Comet galaksija
Hoag-ov objekt
Veliki magelanov oblak vidljiva sa južne hemisfere
Mali magelanov oblak
Najdalje galaksije
UDFj-39546284
Spiralne galaksije u koje spada i naša galaksija Mliječni put, čine vrlo sjajne i spljoštene galaksije. One spadaju u najljepše tvorevine koje se mogu vidjeti na nebu. Sastoje se od sjajnog jezgra iz kojeg izviru dugi kraci savijeni u spiralu. Ali ovako izgledaju samo ako se posmatraju “odozgo” (kada ravan njihove rotacije posmtramo pod pravim ili nekim sličnim uglom). Gledano sa strane vidi im se disk sa uočljivim jezgrom dok duž ekvatora cijelog diska prolazi pruga tamne materije. Ove galaksije obiluju plavim i bijelim supergigantima. Opšta karakteristika im je da iz centralnog dijela izlaze dva ovalna kraka koja se nalaze suprotno jedan od drugog. U spiralnim kracima dominiraju vrele zvijezde, Cefeide, superdžinovi, rasijana jata i oblaci međuzvjedanog gasa i prašine. Masa im se kreće od 10 na 8 pa do 10 na 11 sunčevih masa. Oko galaktičke ravni se obrnu za nekoliko miliona godina. Najbrojnije su od svih galaksija i čine 62% svih galaksija u svemiru.
Eliptična galaksija je vrsta galaksija eliptičnog oblika. Eliptične galaksije se dijele u u 7 klasa u ovisnosti o stepenu njihove eliptičnosti: od E0 (kuglaste) do E7 (izdužene). Broj u oznaci se računa po formuli 10(a-b)/a, pri čemu se a i b dužine duže i kraće osi. Važno je napomenuti da klasa ne govori o stvarnom obliku galaksija, jer npr. E0 može biti štapičasta galaksija čija je os usmjerena prema nama. Statistička analiza govori da su eliptične galaksije jednoliko raspoređene u odnosu na njihovu eliptičnost.
Imaju jednolik luminozitet i nalikuju jezgrama spiralnih galaksija, ali bez diska. Zvijezde su stare, većinom divovi tipa K i M, a među njima nema plina.
Ove se galaksije nalaze u gustim središtima galaktičkih jata (skupova).
Poznata eliptična galaksija M87 nalazi se u središtu skupa Virgo.
Lećaste ili lentikularne galaksije su prijelazni stepen između spiralnih i eliptičnih i u Hubbleovu dijagramu imaju oznaku S0.
Ove galaksije imaju i jezgru i disk, ali nemaju spiralne krakove. Zbog toga se nekd i nazivuju spiralne galaksije bez krakova. U njima ima malo ili nimalo plina, a zvijezde su stare. Nisu otkriveni ni molekularni oblaci niti magline. Nije još pouzdano utvrđeno njihovo porijeklo, pretpostavlja se da su nastale sudarom spiralnih galaksija.[4]
Najljepši primjer ove vrste galaksija je Messier 102 (NGC 5866) (sazviježđe Zmaja).
Postoje dva tipa nepravilnih (eng: Irregular) galaksija, sa oznakama Irr I i Irr II.
Irr I su, na neki način, nastavak Hubbleove viljuške iza klase Sc, jer imaju veliki udio plina i dominaciju mladih zvijezda.[2] Nepravilne galaksije tipa I mogu sadržavati i neku vrstu “šipke” (kao barirane spiralne), te začetke spiralne strukture, kao što je slučaj kod Magelanovih oblaka. Takve se galaksije ponekad i nazivaju i Magelanske nepravilne. Primjer je Veliki Magelanov oblak.
Irr II su one nepravilne galaksije koje nemaju strukturu zbog neke vrste smetnje. Primjer je M82 u Velikom Medvjedu koja proživljava period formiranja zvijezda.
Nepravilne galaksije najčešće sadrže brojna HII područje u kojima se formiraju nove zvijezde.
Izvori:
https://bs.wikipedia.org/wiki/Galaksija
https://bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_galaksija
https://bs.wikipedia.org/wiki/Spiralna_galaksija
https://bs.wikipedia.org/wiki/Elipti%C4%8Dna_galaksija