Tag Archives: fenomeni u fizici

Je li moguće hodati po tekućinama?

https://www.youtube.com/watch?v=D-wxnID2q4A

Hodajte po vodi i ljudi mogu početi misliti da možete raditi čuda. No, ići po vrhu površine određenih tekućina ima u potpunosti prizemno znanstveno objašnjenje.

Novi dokazi sugeriraju da stres koji učini hodanje po mješavini kukuruznog škroba i vode omogućava prelaz pješice jer se mješavina sažima u čvrsti materijal koji može podržati težinu osobe.

Oobleck je ono što je poznato kao nenewtonovska tekućina, klasa relativno čestih tekućina koje se ponašaju neočekivano na ne-tekuće načine. Kečap, koji teče iz boce i još se skuplja uredno po liniji vašeg hot doga, još je jedan primjer. Tako isto boje, pasta za zube i šampon ponekad teku, a ponekad uzimaju čvršći oblik.

Od svih ne-newtonskih tekućina, međutim, oobleck je jedna od najčudnijih. Ako umočite vašu ruku polako, on se ponaša kao normalna tekućina – ali ako se krećete prebrzo, tvori čvrstu masu. Nastavnici i studenti koji vole zabavu odavno znaju da mogu popuniti kadu s oobleckom i pretrčati bez potonuća, no prethodna znanstvena objašnjenja za ovo su bila nedovoljna.

Mnogi istraživači su mislili da povećana viskoznost može biti odgovorna, ali ta sila stvorena za to povećanje viskoznosti nije dovoljna da bi ljudsko tijelo ostalo na površini. Dakle, znanstvenici su tražili druga objašnjenja.

Kada trćite preko stvari, ne širite ju koliko ju kompresirate.

Fizičar Heinrich Jaeger izvršio je nekoliko pokusa da bi dublje istražio svojstva ooblecka . Umjesto da mjere njen tok – tipičan pristup fizičara koji rade s ne-newtonskim tekućinama, ovaj put su istraživači pucali štapom po ooblecku i snimili proces s high-speed kamerom. Akcelerometar su mjerili silu šipke dok je udarala površinu.

Rezultati su pokazali da su se čestice kukuruznog škroba suspendirane u vodi skupljale  zajedno, prisiljavajući ih da se ponašaju poput tvrdog predmeta. Tekućina grupirana  poput snijega ispred ralice, formira kvazi-čvrsto stanje.

Da biste dobili bolji izgled iznutra, Waitukaitis je tako promatrao tekućinu sa stomatološkim strojem za X-zrake. To je otkrilo još jedan dokaz o kolonama potporne strukture.

Waitukaitis i Jaeger su izračunali da polu-kruti stupci daju dovoljno snage da drže težinu čovjeka, pod uvjetom da trči dovoljno brzo.

„Ovo je važno promatranje jer pokazuje da taj fluid može držati puno veću težinu”, rekao je fizičar Eric Brown sa Sveučilišta u Kaliforniji, Merced, koji radi na ne-newtonskim tekućinama.

No, Brown smatra da ovo nije poptuno objašnjenje. Privremeni čvrsti stup možda ne podržava čovjeka ako nije došao na dno kade, što vjerojatno drži dio težine, rekao je on.

Waitukaitis se ne slaže s ovim tumačenjem, sugerirajući da čak i ako bi čovjek pregazio okean od oobleck – a pri čemu kruti stup nije dotakao dno – on će biti podržan.

Ali oba istraživača se slažu da je studiranje nenewtonovskih tekućina važno. I pored mesijanskog trika za zabavu, mješavine kao što su oobleck bi jednog dana mogle biti korištene kako bi spasili živote. Već nekoliko laboratorija pokušavaju ubrizgati nenewtonovske tekućine u Kevlar, u suštini stvarajući tekući tijelesni oklop. Smatra se da bi ovi materijali mogli zaustaviti metke bez da budu teški i bili bi dovoljno tećni kako bi pružali lako kretanje.

Izvor: https://www.wired.com/2012/07/oobleck-explained/

Šta je to sablasno djelovanje na daljinu?

Kvantno sprezanje

Kvantna fizika

Kvantno sprezanje je fizikalni fenomen koji se pojavljuje kad parovi ili skupine čestica nastanu ili međudjeluju na načine tako da se kvantno stanje pojedinačnih čestica ne može utvrditi neovisno o drugim česticama, čak i ako čestice u pitanju dijele velike udaljenosti – umjesto toga, mora se uzeti kvantno stanje sustava kao cjeline.

Mjerenja fizikalnih svojstava, poput položaja, momenta, spina, ili polarizacije, na spregnutim česticama blisko su povezana. Na primjer, ako je paru spregnutih čestica ukupni spin nula, a za jednu česticu se zna kako ima spin u smjeru kazaljke na satu na nekoj osi, spin druge čestice, mjeren po istoj osi, uvijek će biti obrnutog smjera, kao što se može i očekivati. Međutim, takvo ponašanje može dovesti do paradoksalnih učinaka: bilo kakvo mjerenje svojstva čestice može se gledati kao utjecanje na tu česticu (npr., kolapsom broja superpozicijskih stanja), što će promijeniti originalno kvantno svojstvo; a u slučaju spregnutih čestica, takvo se mjerenje može izvesti samo na sustavu kao cjelini. Tada izgleda kao da jedna čestica spregnuta sustava “zna” koja su mjerenja izvedena na drugoj čestici, i s kojim rezultatima, iako nema poznatog načina izmjene takvih informacija između čestica, koje mogu biti na bilo kojoj međusobnoj udaljenosti.

Takvi fenomeni bili su tema znanstvenog rada koji su 1935. napisali Albert Einstein, Boris Podolsky, i Nathan Rosen,kao i nekoliko radova Erwina Schrodingera malo poslije,koji opisuju, kasnije nazvani, EPR paradoks. Einstein i drugi smatrali su takvo ponašanje nemogućim jer je kršilo teoriju relativnosti (Einstein je to nazvao “sablasno djelovanje na daljinu”) te je tvrdio kako je zbog toga tadašnja interpretacija kvantne mehanike nepotpuna. Kasnije su kontraintuitivna predviđanja kvantne mehanike potvđena. Izvedeni su eksperimenti koji uključuju mjerenje polarizacije ili spina spregnutih čestica u drugim smjerovima, koji su – kršeći Bellovu nejednakost – statistički demonstrirali kako je Kopenkagenska interpretacija pogrešna. To se događa čak i kad su mjerenja izvedena na dva mjesta brže no što svjetlo može stići od jednog labaratorija do drugog, što dokazuje kako čestice među sobom ne razmjenjuju informacije. Recent experiments have measured entangled particles within less than one hundredth of a percent of the travel time of light between them. Prema formalizaciji kvantne teorije, efekti mjerenja su trenutačni. No, nije moguće koristiti ovaj učinak za prenošenje informacija brzinom bržom od svjetlosti.

Kvantno sprezanje je područje veoma aktivnih istraživanja, čiji su učinci eksperimentalno demonstrirani na fotonima, neutrinima, elektronima,molekulama veličine fulerena, čak i malih dijamanata. Istraživanja se također fokusiraju na iskorištavanje navedenih učinaka za svrhe komunikacije i kvantnih računala.

Izvori

  1. Einstein A, Podolsky B, Rosen N (1935). “Can Quantum-Mechanical Description of Physical Reality Be Considered Complete?”. Phys. Rev. 47 (10): 777–780.
  2. Schrödinger E (1935). “Discussion of probability relations between separated systems”. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society 31 (4): 555–563.
  3. Schrödinger E (1936). “Probability relations between separated systems”. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society 32 (3): 446–452.
  4. Physicist John Bell depicts the Einstein camp in this debate in his article entitled “Bertlmann’s socks and the nature of reality”, p. 143 of Speakable and unspeakable in quantum mechanics: “For EPR that would be an unthinkable ‘spooky action at a distance’. To avoid such action at a distance they have to attribute, to the space-time regions in question, real properties in advance of observation, correlated properties, which predetermine the outcomes of these particular observations. Since these real properties, fixed in advance of observation, are not contained in quantum formalism, that formalism for EPR is incomplete. It may be correct, as far as it goes, but the usual quantum formalism cannot be the whole story.” And again on p. 144 Bell says: “Einstein had no difficulty accepting that affairs in different places could be correlated. What he could not accept was that an intervention at one place could influence, immediately, affairs at the other.” Downloaded 5 July 2011 from Bell, J. S. (1987). Speakable and Unspeakable in Quantum Mechanics, CERN. Pristupljeno 14. lipnja 2014.. ISBN 0521334950
  5. 75 years of entanglement – Science News. pristupljeno 13. listopada 2014.
  6. Francis, Matthew. Quantum entanglement shows that reality can’t be local, Ars Technica, 30. listopada 2012.
  7.  Juan Yin (2013). “Bounding the speed of ‘spooky action at a distance”. Phys. Rev. Lett. 110, 260407 1303: 614.
  8. Matson, John (13. kolovoza 2012.). Quantum teleportation achieved over record distances. Nature.
  9.  Predložak:Citation
  10.  Roger Penrose, The Road to Reality: A Complete Guide to the Laws of the Universe, London, 2004, p. 603.
  11. “New High-Intensity Source of Polarization-Entangled Photon Pairs”. Physical Review Letters 75: 4337–4341.
  12. (Srpanj 2004.)”Experimental demonstration of five-photon entanglement and open-destination teleportation”. Nature 430: 54–58.
  13.  “Experimental entanglement of six photons in graph states”. Nature Physics 3: 91–95.
  14. “Observation of eight-photon entanglement”. Nature Photonics 6: 225–228.
  15.  J. A. Formaggio, D. I. Kaiser, M. M. Murskyj, and T. E. Weiss (2016), “Violation of the Leggett-Garg inequality in neutrino oscillations”. Phys. Rev. Lett. Prihvaćeno 23. lipnja 2016. https://journals.aps.org/prl/accepted/6f072Y00C3318d41f5739ec7f83a9acf1ad67b002
  16. Hensen, B. (21 October 2015). “Loophole-free Bell inequality violation using electron spins separated by 1.3 kilometres”. Nature 526: 682–686. Preuzeto 21. listopada 2015. Vidi i free online access version.
  17. Markoff, Jack. “Sorry, Einstein. Quantum Study Suggests ‘Spooky Action’ Is Real.”, New York Times, objavljeno 21. listopada 2015, pristupljeno 21. listopada 2015.
  18.  (14 October 1999) “Wave–particle duality of C60 molecules”. Nature 401: 680–682. Predložak:Subscription
  19.  Olaf Nairz, Markus Arndt, and Anton Zeilinger, “Quantum interference experiments with large molecules”, American Journal of Physics, 71 (April 2003) 319–325.
  20. (2. prosinca 2011.)”Entangling macroscopic diamonds at room temperature”. Science 334 (6060): 1253–1256.
  21.  sciencemag.org, supplementary materials

Šta je to sablasno djelovanje na daljinu?

Kvantno sprezanje

Kvantna fizika

Kvantno sprezanje je fizikalni fenomen koji se pojavljuje kad parovi ili skupine čestica nastanu ili međudjeluju na načine tako da se kvantno stanje pojedinačnih čestica ne može utvrditi neovisno o drugim česticama, čak i ako čestice u pitanju dijele velike udaljenosti – umjesto toga, mora se uzeti kvantno stanje sustava kao cjeline.

Mjerenja fizikalnih svojstava, poput položaja, momenta, spina, ili polarizacije, na spregnutim česticama blisko su povezana. Na primjer, ako je paru spregnutih čestica ukupni spin nula, a za jednu česticu se zna kako ima spin u smjeru kazaljke na satu na nekoj osi, spin druge čestice, mjeren po istoj osi, uvijek će biti obrnutog smjera, kao što se može i očekivati. Međutim, takvo ponašanje može dovesti do paradoksalnih učinaka: bilo kakvo mjerenje svojstva čestice može se gledati kao utjecanje na tu česticu (npr., kolapsom broja superpozicijskih stanja), što će promijeniti originalno kvantno svojstvo; a u slučaju spregnutih čestica, takvo se mjerenje može izvesti samo na sustavu kao cjelini. Tada izgleda kao da jedna čestica spregnuta sustava “zna” koja su mjerenja izvedena na drugoj čestici, i s kojim rezultatima, iako nema poznatog načina izmjene takvih informacija između čestica, koje mogu biti na bilo kojoj međusobnoj udaljenosti.

Takvi fenomeni bili su tema znanstvenog rada koji su 1935. napisali Albert Einstein, Boris Podolsky, i Nathan Rosen,kao i nekoliko radova Erwina Schrodingera malo poslije,koji opisuju, kasnije nazvani, EPR paradoks. Einstein i drugi smatrali su takvo ponašanje nemogućim jer je kršilo teoriju relativnosti (Einstein je to nazvao “sablasno djelovanje na daljinu”) te je tvrdio kako je zbog toga tadašnja interpretacija kvantne mehanike nepotpuna. Kasnije su kontraintuitivna predviđanja kvantne mehanike potvđena. Izvedeni su eksperimenti koji uključuju mjerenje polarizacije ili spina spregnutih čestica u drugim smjerovima, koji su – kršeći Bellovu nejednakost – statistički demonstrirali kako je Kopenkagenska interpretacija pogrešna. To se događa čak i kad su mjerenja izvedena na dva mjesta brže no što svjetlo može stići od jednog labaratorija do drugog, što dokazuje kako čestice među sobom ne razmjenjuju informacije. Recent experiments have measured entangled particles within less than one hundredth of a percent of the travel time of light between them. Prema formalizaciji kvantne teorije, efekti mjerenja su trenutačni. No, nije moguće koristiti ovaj učinak za prenošenje informacija brzinom bržom od svjetlosti.

Kvantno sprezanje je područje veoma aktivnih istraživanja, čiji su učinci eksperimentalno demonstrirani na fotonima, neutrinima, elektronima,molekulama veličine fulerena, čak i malih dijamanata. Istraživanja se također fokusiraju na iskorištavanje navedenih učinaka za svrhe komunikacije i kvantnih računala.

Izvori

  1. Einstein A, Podolsky B, Rosen N (1935). “Can Quantum-Mechanical Description of Physical Reality Be Considered Complete?”. Phys. Rev. 47 (10): 777–780.
  2. Schrödinger E (1935). “Discussion of probability relations between separated systems”. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society 31 (4): 555–563.
  3. Schrödinger E (1936). “Probability relations between separated systems”. Mathematical Proceedings of the Cambridge Philosophical Society 32 (3): 446–452.
  4. Physicist John Bell depicts the Einstein camp in this debate in his article entitled “Bertlmann’s socks and the nature of reality”, p. 143 of Speakable and unspeakable in quantum mechanics: “For EPR that would be an unthinkable ‘spooky action at a distance’. To avoid such action at a distance they have to attribute, to the space-time regions in question, real properties in advance of observation, correlated properties, which predetermine the outcomes of these particular observations. Since these real properties, fixed in advance of observation, are not contained in quantum formalism, that formalism for EPR is incomplete. It may be correct, as far as it goes, but the usual quantum formalism cannot be the whole story.” And again on p. 144 Bell says: “Einstein had no difficulty accepting that affairs in different places could be correlated. What he could not accept was that an intervention at one place could influence, immediately, affairs at the other.” Downloaded 5 July 2011 from Bell, J. S. (1987). Speakable and Unspeakable in Quantum Mechanics, CERN. Pristupljeno 14. lipnja 2014.. ISBN 0521334950
  5. 75 years of entanglement – Science News. pristupljeno 13. listopada 2014.
  6. Francis, Matthew. Quantum entanglement shows that reality can’t be local, Ars Technica, 30. listopada 2012.
  7.  Juan Yin (2013). “Bounding the speed of ‘spooky action at a distance”. Phys. Rev. Lett. 110, 260407 1303: 614.
  8. Matson, John (13. kolovoza 2012.). Quantum teleportation achieved over record distances. Nature.
  9.  Predložak:Citation
  10.  Roger Penrose, The Road to Reality: A Complete Guide to the Laws of the Universe, London, 2004, p. 603.
  11. “New High-Intensity Source of Polarization-Entangled Photon Pairs”. Physical Review Letters 75: 4337–4341.
  12. (Srpanj 2004.)”Experimental demonstration of five-photon entanglement and open-destination teleportation”. Nature 430: 54–58.
  13.  “Experimental entanglement of six photons in graph states”. Nature Physics 3: 91–95.
  14. “Observation of eight-photon entanglement”. Nature Photonics 6: 225–228.
  15.  J. A. Formaggio, D. I. Kaiser, M. M. Murskyj, and T. E. Weiss (2016), “Violation of the Leggett-Garg inequality in neutrino oscillations”. Phys. Rev. Lett. Prihvaćeno 23. lipnja 2016. https://journals.aps.org/prl/accepted/6f072Y00C3318d41f5739ec7f83a9acf1ad67b002
  16. Hensen, B. (21 October 2015). “Loophole-free Bell inequality violation using electron spins separated by 1.3 kilometres”. Nature 526: 682–686. Preuzeto 21. listopada 2015. Vidi i free online access version.
  17. Markoff, Jack. “Sorry, Einstein. Quantum Study Suggests ‘Spooky Action’ Is Real.”, New York Times, objavljeno 21. listopada 2015, pristupljeno 21. listopada 2015.
  18.  (14 October 1999) “Wave–particle duality of C60 molecules”. Nature 401: 680–682. Predložak:Subscription
  19.  Olaf Nairz, Markus Arndt, and Anton Zeilinger, “Quantum interference experiments with large molecules”, American Journal of Physics, 71 (April 2003) 319–325.
  20. (2. prosinca 2011.)”Entangling macroscopic diamonds at room temperature”. Science 334 (6060): 1253–1256.
  21.  sciencemag.org, supplementary materials