Tag Archives: ekonomija

Možemo li usporiti Covid-19 bez blokiranja ekonomije? – Amnon Shashua

Vodeći izraelski tehnološki poduzetnik Amnon Shashua, izvršni direktor Mobileye i viši potpredsjednik Intel Corporation sastao se u utorak s specijalnim komitetom Knesseta kako bi razgovarali o „strategiji izlaska“ za koju vjeruje da će zemlji omogućiti da prevlada izbijanje koronavirusa, i izbjegne recesiju i nastavi sa ekonomskom aktivnošću u roku od nekoliko mjeseci.

Shashua, suosnivač jeruzalemske firme koja gradi tehnologije vizuelne pomoći za autonomna vozila, a koji je prodat Intelu za 15 milijardi dolara u 2017. godini, predstavio je plan posebnom odboru Knesseta za borbu sa corona virusom. To uključuje korake za polako izvlačenje dijela stanovništva iz samoizolacije i ponovno otvaranje poduzeća.


Moglo bi se uzeti u obzir tri modela za upravljanje širenjem Covid-19.


1. Selektivna karantena na osnovi rizika: Podijelite populaciju u dvije grupe, niskog i visokog rizika. Karantenujte visoki rizik i postepeno oslobađajte populaciju niskog rizika da biste postigli upravljani stadski imunitet (imunitet krda) te populacije. Faza kojom se upravlja uspijeva da zdravstveni sustav izađe na kraj s očekivanim brojem teških slučajeva. S obzirom na stajski imunitet skupine s niskim rizikom, možemo postupno osloboditi visoko rizičnu populaciju. Pitanje je kako upravljati oslobađanjem iz karantene populacije niskog i visokog rizika na način koji neće zatrpati zdravstveni sistem.

Kako bi se Covid-19 se vremenom širio bez primjene sigurnosnih mjera.


2. Selektivna karantena koja se zasniva na ograničenju: Pronađite sve pozitivne slučajeve i stavite ih u karantin. Ovo zahtijeva procjenu [t0, t1] “zaraznog vremenskog intervala” za dobnu skupinu, a s obzirom na ovaj vremenski interval može se rekurzivno izolirati sve osobe u riziku od osobe koja nosi virus pomoću “traženja kontakta”. Drugi alat je prediktivno testiranje pomoću traženja kontakata kako bi se identificirali ljudi koji imaju mnogo kontakata s drugim ljudima i izvršili testove na njima.

Kako bi se Covid-19 se vremenom širio prilikom primjene predloženog modela temeljenog na riziku.


3. Blokiranje u cijeloj zemlji (ili u cijeloj regiji) dok širenje virusa nije pod nadzorom. Blokiranje može potrajati bilo sedmicama do mjesecima. Ovo je najsigurnija ruta, ali ne sprečava da se pojavi „drugi talas“.

Kako bi se Covid-19 se vremenom širio pri primjeni potpune karantine širom zemlje (model 3)


Modeli 2,3 mogli bi raditi u tandemu, a isprobani su u Kini i Singapuru. Model 3 trenutno je zadani model širom svijeta i prirodno ima nevjerojatan utjecaj na ekonomiju. U ostatku ovog članka dobivamo neke alate za analizu održivosti modela zasnovanog na riziku. Konkretno, koji nivo uzorkovanja i nivo povjerenja mogu se dobiti da bi zdravstveni sistem mogao da sadrži model?

Shashua i Shalev-Shwartz predlažu izlaznu strategiju koja bi se temeljila na podjeli stanovništva na grupe visokog rizika i niskog rizika i karantiniranje prve.

“Karantenujte visoki rizik i postepeno oslobađajte populacije niskog rizika da biste postigli upravljani stadski imunitet te populacije”, napisali su u postu. „Upravljena faza je osmišljena tako da zdravstveni sistem može da se izbori sa očekivanim brojem teških slučajeva.“

Prema paru, svako stariji od 67 godina, „koji predstavlja penzionirani segment društva“, smatra se dijelom grupe visokog rizika. Grupa s niskim rizikom je „ostatak društva koji je pušten u svoju svakodnevnu rutinu, prateći određene protokole za distanciranje čiji je cilj usporavanje širenja“.

Iako će skupina visokog rizika morati biti pod karantenom duže vrijeme – dok skupina s niskim rizikom dostigne razinu imuniteta u stadu – ekonomija bi mogla ostati u velikoj mjeri nesmetana, napisali su.

Također kad se dostigne ovaj imunitet stada, visoko rizična populacija može se “postepeno” osloboditi iz karantene.

Profesor Shalev-Shwartz kaže za NoCamels da bi implementacijom strategije moglo doći do toga da se populacija niskog rizika vrati u „normalu“.

„Procjenjujemo da će se imunitet krda razviti za otprilike mjesec dana. Jednom kada se to dogodi, „visoko rizična“ populacija takođe se može vratiti u normalu “, rekao je.

Shashua je rekao izraelskom financijskom dnevniku Calcalist da bi provođenje ove strategije moglo pokrenuti ekonomiju i većinu stanovništva iz izolacije za samo tri mjeseca

“S druge strane, ako kažete da ćemo imati tri teška mjeseca, da će zemlja podijeliti bespovratna sredstva da se ekonomija ne bi urušila, ali nakon toga će sve biti gotovo, ljudi će moći to da prihvate “, rekao je.

Prema njima, pitanje bi tada bilo kako upravljati oslobađanjem stanovništva iz karantene kako ne bi preopteretili zdravstveni sistem, a ne kada će biti izlaza.

„Biće nekih teških slučajeva„ populacije niskog rizika “, a nažalost i nekih smrtnih slučajeva,“ kaže prof. Shalev-Shwartz.

„Da bismo umanjili rizik, predlažemo pažljivu studiju koja će ograničiti broj teških slučajeva i osigurati da se zdravstveni sistem ne uruši“, objašnjava on.

Korištenjem matematičkih i statističkih metodologija, par je nastojao dokazati da rizik nije veći od ostalih faktora rizika, poput automobilskih nesreća.

“Za poređenje, ne isključujemo stanovništvo zbog saobraćajnih nesreća iako su neki ljudi povređeni”, dodaje prof. Shalev-Shwartz.

„Svrha matematike je odgovoriti na sljedeće jednostavno pitanje: ako bi se naša metoda primijenila, koliki će biti, u najgorem slučaju, broj teških slučajeva u grupi„ niskog rizika “. Ako je rezultat broj koji zdravstveni sistem može sadržati, onda smo “sigurni”, kaže on.

“Postoji nekoliko problema sa potpunim zaključavanjem,” kaže prof. Shalev-Shwartz za NoCamels. „Koji je vremenski horizont? Vjerujemo li zaista da će ljudi biti u karanteni godinu i pol? Mislim da to nije realno. “

„Ako otvorimo karantenu kada je„ kriva spljoštena “, ali stanovništvo nije razvilo imunitet stada, vrlo je vjerovatno da će pandemija ponovo izbiti. Šta onda? Hoćemo li ući i izaći iz karantene za godinu i pol? Šta će se dogoditi sa ekonomijom? Šta će se dogoditi sa zdravstvenim sistemom ako će biti u stalnoj nuždi vrlo dugo? ” dodaje on.

Profesor Shalev-Shwartz rekao je da bi predložena alternativa punoj karanteni mogla biti tačno „traženje kontakta“ i brza izolacija samo za zaražene ljude i njihovu zatvorenu blizinu, ali to je takođe samo djelomično rješenje.

Izvor:

  1. https://nocamels.com/2020/04/mobileye-ceo-coronavirus-exit-strategy/?fbclid=IwAR1gKaQWxbYqHCjnNnFt-iP7ZZEBkPerqGTmzZPjWlukEgKE3zYNEmIQTWA
  2. https://medium.com/amnon-shashua/can-we-contain-covid-19-without-locking-down-the-economy-2a134a71873f

Svjetska ekonomija u jednom grafikonu

Najnovija procjena Svetske banke za 2017. godine postavila je globalni BDP na približno 80 biliona dolara. Današnji grafikon od HowMuch.net koristi ove podatke da pokaže sve glavne ekonomije u vizualizaciji zvanom Voronoi dijagram – da se potopimo u statistiku kako bismo saznali više.



TOP 10 EKONOMIJA SVIJETA
Evo 10 najboljih svjetskih ekonomija, koje zajedno kombinuju za ogromne dvije trećine globalnog BDP-a.

Rang zemlja BDP% globalnog BDP-a
# 1 Sjedinjene Države $ 19,4 biliona 24,4%
# 2 Kina 12,2 biliona dolara 15,4%
# 3 Japan $ 4.87 biliona 6,1%
# 4 Njemačka $ 3,68 biliona 4,6%
# 5 Velika Britanija $ 2,62 biliona 3,3%
# 6 Indija $ 2.60 biliona 3,3%
# 7 Francuska 2,58 biliona USD 3,3%
# 8 Brazil $ 2,06 biliona 2,6%
# 9 Italija 1,93 biliona USD 2,4%
# 10 Kanada 1,65 biliona USD 2,1%

U nominalnom smislu, SAD još uvijek imaju najveći BDP od 19,4 biliona dolara, čineći 24,4% svetske ekonomije.

Dok je kineska ekonomija daleko iza nominalnog iznosa od 12,2 biliona dolara, možda se sjećate da je kineska ekonomija najveća na svijetu kada se prilagođava paritetu kupovne moći (PPP) od 2016. godine.

Sljedeće dvije najveće privreda su Japan (4,9 triliona dolara) i Njemačka (4,6 biliona dolara) – a kada se dodaju u SAD i Kinu, četiri najveće privrede čine više od 50% svjetske ekonomije.



U poslednjih nekoliko godina, spisak najviših ekonomija se nije mnogo promjenio – i u sličnoj vizualizaciji koju smo objavili prije 18 mjeseci, četiri gore pomenute ekonomije najviše su pale u istom redoslijedu.

Međutim, pogledajte van ovih operatera i vidjećete da su glavne snage koje oblikuju budućnost globalne ekonomije u velikoj mjeri, posebno kada su u pitanju tržišta u razvoju.

Evo nekih od najvažnijih pokreta:

Indija je sada nominalno prošla Francusku sa ekonomijom od 2,6 biliona dolara, što je oko 3,3% ukupnog globalnog nivoa. U posljednjem kvartalu rast indijskog BDP-a zabilježio je najveću stopu rasta za dvije godine, na oko 8,2%.

Brazil, uprkos svojim najnovijim ekonomskim poteškoćama, prevazišao je Italiju u rangiranju BDP-a kako bi uopće preuzeo mjesto # 8.

Turska je nadmašila Nizozemsku da postane 17. najveća svjetska ekonomija, a Saudijska Arabija skočila pored Švajcarske da bi potražila 19. mjesto.

Izvor: visualcapitalist.com

Fizika sistema: Tri razloga zbog kojih privreda Bosne i Hercegovine nije u ravnoteži

Kao što znamo iz fizike uzrok svakom kretanju i dešavanju su sile. Mladi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, a koje su sile koje uzrokuju situaciju u BiH takvu da mladi žele da idu iz nje mnogi od nas znaju, ali šta se tačno dešava mnogima nije jasno. Ekonomski sistem u BiH nije u ravnoteži i dolazi do ekvilibrijuma tako što sve više i više mladih odlazi iz BiH. Pri tom, sve ostaje skoro isto godinama, a ispušni ventil neizbalansiranog sistema su mladi koji idu za Njemačku i druge zemlje koje su više u ravnoteži. Šta tačno to i kako u BiH nije u ravnoteži?

Preko dvadeset godina nakon završetka rata, BiH ne funkcioniše kako bi mogla. Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa akutnim socijalnim i ekonomskim izazovima. Iako su mnogi njeni ljudi napustili zemlju i često uspijevali u drugim dijelovima Evrope, domaća ekonomija je izvan ravnoteže i daleko od približavanja evropskom životnom standardu. Zemlja ima tri glavne, međusobno ojačavajuće neravnoteže koje treba popraviti (Slika 1):

Veliki javni sektor i ograničeno stvaranje privatnog bogatstva.

BiH ima nesrazmjerno veliki javni sektor, koji datira iz vremena Jugoslavije i od tada je djelomično reformiran. Javni rashodi iznose skoro pola BDP-a, a ako se dodaju državna preduzeća (DP) i troškovi korupcije, javni sektor može biti veći od 70 procenata BDP-a. To nije mnogo manje nego u osamdesetim godinama! Iako je javna potrošnja visoka, ona nije za siromašne. Na primjer, visoka potrošnja za socijalnu zaštitu ima bogatstvo skoro isto kao i siromašni. Dok državna preduzeća zadržavaju zaposlenje (čak i u nekim ekstremnim slučajevima kada fabrike više ne rade), one takođe generišu račune koji na kraju plaćaju poreski obveznici. Zauzvrat, to stvara negativnu spiralu: porezi su visoki i pristrasni u odnosu na zaposlenost. Veliko porezno opterećenje guta preko trećine čak i najniže plaćene plate radnika, čime je skoro nemoguće poslodavcima da stvaraju zvanične poslove. A poslodavci pogođeni su najgorim poslovnim okruženjem u regionu – dijelom rezultatom različitih regulatornih režima i javnog sektora koji je usmjeren na rentiranje, a ne javne usluge.

Ekonomija zasnovana na potrošnji, a ne na proizvodnji.

Tokom poslijeratnog ekonomskog oporavka, BiH nije stvorila nove temelje za održiv ekonomski rast. Finansijski prilivi, a posebno pomoć i doznake – u prosjeku oko 20 posto ekonomskog rasta zasnovanog na bazi potrošnje. Danas potrošnja ostaje na preko 100 procenata BDP-a, sa samo nekoliko zemalja koje imaju više cifre. Da bi održali visok nivo prihoda, stvarali prosperitet i eliminirali siromaštvo, BiH će morati da se prebaci na ekonomski model koji se temelji na proizvodnji robe i usluga, a ne na potrošnji.

Nedovoljan izvozni sektor.

Izvoz vrijedi samo 30 procenata BDP-a, jedan je od najnižih u Evropi i znak je slabe konkurentnosti zemlje. Ovo proizilazi iz loše poslovne klime, visokih troškova zapošljavanja i loših transportnih veza (ocijenj je među najgorim u Evropi za sve vidove transporta od strane Svijetskog ekonomskog foruma). Ako bi BiH izvezila koliko je to činila tokom jugoslovenskog vremena, njen izvoz bi bio tri puta veći. Ostvarivanje ovog danas zahtijevalo bi firme koje mogu konkurisati na međunarodnom nivou.

Slika 1. Balansiranje Bosne i Hercegovine

Izvor: Svijetska banka, Sistematska dijagnostika zemlje 2015 u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu).

Kao rezultat ovih neravnoteža, bh. Društvo je podijeljeno na malu produktivnu populaciju, a mnogi više žive na transferima od vlade ili rođaka, sa važnim razlikama između gradova i ruralnih područja. Samo jedna od tri odrasle osobe u radnom dobu ima posao (a samo svaka četvrta osoba ima formalan posao). Većina stanovništva živi od neformalnih aktivnosti, doznaka ili socijalne zaštite. Mnogi od ovih socijalnih zavisnika žive u ruralnim dijelovima zemlje. Uprkos višim stopama siromaštva, seosko stanovništvo nije opadalo kao udio ukupnog stanovništva od rata. Ruralni život ostaje bolja alternativa mnogim Bosancima koji nemaju poslove i ne mogu sebi priuštiti veće troškove života u gradovima.

Reforma je izazovna jer su pobjednici reforme slabi i gubitnici su jaki. Pobjednici reforme će biti siromašne i često bezglasne mase koje će dobiti koristi tek nakon nekoliko godina. Nasuprot tome, potencijalni gubitnici imaju tendenciju da budu manje, ali dobro organizovane grupe. Siromašni i ugroženi su izostavljeni iz sistema, a oko polovine stanovništva je izloženo riziku od socijalne isključenosti po nekim mijerama.

Ali postoji neki razlog za neki optimizam, a zemlja ima i brojnih prilika. Kao i druge evropske ekonomije, BiH bi mogla imati koristi od “mašine za konvergenciju” EU, koja vjerovatno ostaje najuspešniji model ekonomske transformacije. Vlada bi mogla pretvoriti bilo kakvo fiskalno prilagođavanje u javne investicije ili smanjenje poreskog opterećenja za radnike i poslovanje. Uzimajući u obzir svoje snage, BiH bi mogla postati živahna ekonomija sa dinamičnim poduzetnicima koji vode “trku za dohvat” sa bogatijim zemljama u Evropi. To bi značilo stvaranje uslova za veći i međunarodno konkurentni privatni sektor koji bi ohrabrio mlade da ostanu u BiH i one iz dijaspore da se vrate ili ulažu u izvozno orijentirane sektore koji mogu generirati održive i produktivne poslove.

Izvor: https://www.brookings.edu/blog/future-development/2015/11/05/three-reasons-why-the-economy-of-bosnia-and-herzegovina-is-off-balance/

Fizika sistema: Tri razloga zbog kojih privreda Bosne i Hercegovine nije u ravnoteži

Kao što znamo iz fizike uzrok svakom kretanju i dešavanju su sile. Mladi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, a koje su sile koje uzrokuju situaciju u BiH takvu da mladi žele da idu iz nje mnogi od nas znaju, ali šta se tačno dešava mnogima nije jasno. Ekonomski sistem u BiH nije u ravnoteži i dolazi do ekvilibrijuma tako što sve više i više mladih odlazi iz BiH. Pri tom, sve ostaje skoro isto godinama, a ispušni ventil neizbalansiranog sistema su mladi koji idu za Njemačku i druge zemlje koje su više u ravnoteži. Šta tačno to i kako u BiH nije u ravnoteži?

Preko dvadeset godina nakon završetka rata, BiH ne funkcioniše kako bi mogla. Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa akutnim socijalnim i ekonomskim izazovima. Iako su mnogi njeni ljudi napustili zemlju i često uspijevali u drugim dijelovima Evrope, domaća ekonomija je izvan ravnoteže i daleko od približavanja evropskom životnom standardu. Zemlja ima tri glavne, međusobno ojačavajuće neravnoteže koje treba popraviti (Slika 1):

Veliki javni sektor i ograničeno stvaranje privatnog bogatstva.

BiH ima nesrazmjerno veliki javni sektor, koji datira iz vremena Jugoslavije i od tada je djelomično reformiran. Javni rashodi iznose skoro pola BDP-a, a ako se dodaju državna preduzeća (DP) i troškovi korupcije, javni sektor može biti veći od 70 procenata BDP-a. To nije mnogo manje nego u osamdesetim godinama! Iako je javna potrošnja visoka, ona nije za siromašne. Na primjer, visoka potrošnja za socijalnu zaštitu ima bogatstvo skoro isto kao i siromašni. Dok državna preduzeća zadržavaju zaposlenje (čak i u nekim ekstremnim slučajevima kada fabrike više ne rade), one takođe generišu račune koji na kraju plaćaju poreski obveznici. Zauzvrat, to stvara negativnu spiralu: porezi su visoki i pristrasni u odnosu na zaposlenost. Veliko porezno opterećenje guta preko trećine čak i najniže plaćene plate radnika, čime je skoro nemoguće poslodavcima da stvaraju zvanične poslove. A poslodavci pogođeni su najgorim poslovnim okruženjem u regionu – dijelom rezultatom različitih regulatornih režima i javnog sektora koji je usmjeren na rentiranje, a ne javne usluge.

Ekonomija zasnovana na potrošnji, a ne na proizvodnji.

Tokom poslijeratnog ekonomskog oporavka, BiH nije stvorila nove temelje za održiv ekonomski rast. Finansijski prilivi, a posebno pomoć i doznake – u prosjeku oko 20 posto ekonomskog rasta zasnovanog na bazi potrošnje. Danas potrošnja ostaje na preko 100 procenata BDP-a, sa samo nekoliko zemalja koje imaju više cifre. Da bi održali visok nivo prihoda, stvarali prosperitet i eliminirali siromaštvo, BiH će morati da se prebaci na ekonomski model koji se temelji na proizvodnji robe i usluga, a ne na potrošnji.

Nedovoljan izvozni sektor.

Izvoz vrijedi samo 30 procenata BDP-a, jedan je od najnižih u Evropi i znak je slabe konkurentnosti zemlje. Ovo proizilazi iz loše poslovne klime, visokih troškova zapošljavanja i loših transportnih veza (ocijenj je među najgorim u Evropi za sve vidove transporta od strane Svijetskog ekonomskog foruma). Ako bi BiH izvezila koliko je to činila tokom jugoslovenskog vremena, njen izvoz bi bio tri puta veći. Ostvarivanje ovog danas zahtijevalo bi firme koje mogu konkurisati na međunarodnom nivou.

Slika 1. Balansiranje Bosne i Hercegovine

Izvor: Svijetska banka, Sistematska dijagnostika zemlje 2015 u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu).

Kao rezultat ovih neravnoteža, bh. Društvo je podijeljeno na malu produktivnu populaciju, a mnogi više žive na transferima od vlade ili rođaka, sa važnim razlikama između gradova i ruralnih područja. Samo jedna od tri odrasle osobe u radnom dobu ima posao (a samo svaka četvrta osoba ima formalan posao). Većina stanovništva živi od neformalnih aktivnosti, doznaka ili socijalne zaštite. Mnogi od ovih socijalnih zavisnika žive u ruralnim dijelovima zemlje. Uprkos višim stopama siromaštva, seosko stanovništvo nije opadalo kao udio ukupnog stanovništva od rata. Ruralni život ostaje bolja alternativa mnogim Bosancima koji nemaju poslove i ne mogu sebi priuštiti veće troškove života u gradovima.

Reforma je izazovna jer su pobjednici reforme slabi i gubitnici su jaki. Pobjednici reforme će biti siromašne i često bezglasne mase koje će dobiti koristi tek nakon nekoliko godina. Nasuprot tome, potencijalni gubitnici imaju tendenciju da budu manje, ali dobro organizovane grupe. Siromašni i ugroženi su izostavljeni iz sistema, a oko polovine stanovništva je izloženo riziku od socijalne isključenosti po nekim mijerama.

Ali postoji neki razlog za neki optimizam, a zemlja ima i brojnih prilika. Kao i druge evropske ekonomije, BiH bi mogla imati koristi od “mašine za konvergenciju” EU, koja vjerovatno ostaje najuspešniji model ekonomske transformacije. Vlada bi mogla pretvoriti bilo kakvo fiskalno prilagođavanje u javne investicije ili smanjenje poreskog opterećenja za radnike i poslovanje. Uzimajući u obzir svoje snage, BiH bi mogla postati živahna ekonomija sa dinamičnim poduzetnicima koji vode “trku za dohvat” sa bogatijim zemljama u Evropi. To bi značilo stvaranje uslova za veći i međunarodno konkurentni privatni sektor koji bi ohrabrio mlade da ostanu u BiH i one iz dijaspore da se vrate ili ulažu u izvozno orijentirane sektore koji mogu generirati održive i produktivne poslove.

Izvor: https://www.brookings.edu/blog/future-development/2015/11/05/three-reasons-why-the-economy-of-bosnia-and-herzegovina-is-off-balance/

Termodinamika civilizacija?

Termodinamika civilizacija?

Može se istraživati kako društvo postiže specijalizaciju, odnosno kako se proces dobijanja energije za uloženu energiju poboljšava, posebno u poljoprivredi. Trenutni sistem je omogućio da 98 ljudi budu prehranjeni od dvije osobe.

Imamo i biofizikalnu i ekološku ekonomiju, gdje je razvijena svijest o činjenici da je ekonomija podgrana ekologije, a ne obrnuto.

Mi živimo u globaliziranom društvu i daljnja globalizacija skoro da nije moguća. Glavna mantra budućnosti će biti lokalna proizvodnja za lokalne potrebe. Ako se išta bude dešavalo, dešavati će se na lokalnom nivou.

Izvor: