Bosnu i Hercegovinu u narednim danima, nastavili se ovaj trend prognoze, zadesit će poplave, kazao je zaRadiosarajevo.baamaterski meteorolog i jedan od bosansko-hercegovačkih lovaca na olujeEnes Džafić.
“Definitivno očekujemo poplave, samo još uvijek ne znamo hoće li one biti ekstremne. Zbog toga što se modeli mijenjaju svakih šest sati”, kazao je zaRadiosarajevo.baDžafić.
Istakao je kako će se padavine nastaviti tokom ovog mjeseca, a veću količinu padavina možemoočekivati već u nedjelju.
“Povećanu količinu padavina možemo očekivati nakon prvog grmljavinskog nevremena unedjelju u poslijepodnevnim satima. Zatim će, tokom noći sa jugozapada pristizati veće padavine koje bi bile konstantno intezivne do utorka popodne”, kazao je on.
Džafić je zaRadiosarajevo.baotkrio i gdje će padavine biti najintenzivnije.
“Model kojem vjerujemo tj. Londonski ECMWF nam ukazujepreko 250 milimetara taloga u u Krajinii oko200 milimetara u okolini Doboja i Prnjavora.Kiše će pasti najmanje90 milimetara što se može zaključiti da bi cijela Bosna bila u kritičnom stanju. Opasnost nije samo sa rijekama,opasnost je i sa kanalizacijskim vodotocima gdje bi bilo i lokalnih poplava.”
Kao što znamo iz fizike uzrok svakom kretanju i dešavanju su sile. Mladi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, a koje su sile koje uzrokuju situaciju u BiH takvu da mladi žele da idu iz nje mnogi od nas znaju, ali šta se tačno dešava mnogima nije jasno. Ekonomski sistem u BiH nije u ravnoteži i dolazi do ekvilibrijuma tako što sve više i više mladih odlazi iz BiH. Pri tom, sve ostaje skoro isto godinama, a ispušni ventil neizbalansiranog sistema su mladi koji idu za Njemačku i druge zemlje koje su više u ravnoteži. Šta tačno to i kako u BiH nije u ravnoteži?
Preko dvadeset godina nakon završetka rata, BiH ne funkcioniše kako bi mogla. Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa akutnim socijalnim i ekonomskim izazovima. Iako su mnogi njeni ljudi napustili zemlju i često uspijevali u drugim dijelovima Evrope, domaća ekonomija je izvan ravnoteže i daleko od približavanja evropskom životnom standardu. Zemlja ima tri glavne, međusobno ojačavajuće neravnoteže koje treba popraviti (Slika 1):
Veliki javni sektor i ograničeno stvaranje privatnog bogatstva.
BiH ima nesrazmjerno veliki javni sektor, koji datira iz vremena Jugoslavije i od tada je djelomično reformiran. Javni rashodi iznose skoro pola BDP-a, a ako se dodaju državna preduzeća (DP) i troškovi korupcije, javni sektor može biti veći od 70 procenata BDP-a. To nije mnogo manje nego u osamdesetim godinama! Iako je javna potrošnja visoka, ona nije za siromašne. Na primjer, visoka potrošnja za socijalnu zaštitu ima bogatstvo skoro isto kao i siromašni. Dok državna preduzeća zadržavaju zaposlenje (čak i u nekim ekstremnim slučajevima kada fabrike više ne rade), one takođe generišu račune koji na kraju plaćaju poreski obveznici. Zauzvrat, to stvara negativnu spiralu: porezi su visoki i pristrasni u odnosu na zaposlenost. Veliko porezno opterećenje guta preko trećine čak i najniže plaćene plate radnika, čime je skoro nemoguće poslodavcima da stvaraju zvanične poslove. A poslodavci pogođeni su najgorim poslovnim okruženjem u regionu – dijelom rezultatom različitih regulatornih režima i javnog sektora koji je usmjeren na rentiranje, a ne javne usluge.
Ekonomija zasnovana na potrošnji, a ne na proizvodnji.
Tokom poslijeratnog ekonomskog oporavka, BiH nije stvorila nove temelje za održiv ekonomski rast. Finansijski prilivi, a posebno pomoć i doznake – u prosjeku oko 20 posto ekonomskog rasta zasnovanog na bazi potrošnje. Danas potrošnja ostaje na preko 100 procenata BDP-a, sa samo nekoliko zemalja koje imaju više cifre. Da bi održali visok nivo prihoda, stvarali prosperitet i eliminirali siromaštvo, BiH će morati da se prebaci na ekonomski model koji se temelji na proizvodnji robe i usluga, a ne na potrošnji.
Nedovoljan izvozni sektor.
Izvoz vrijedi samo 30 procenata BDP-a, jedan je od najnižih u Evropi i znak je slabe konkurentnosti zemlje. Ovo proizilazi iz loše poslovne klime, visokih troškova zapošljavanja i loših transportnih veza (ocijenj je među najgorim u Evropi za sve vidove transporta od strane Svijetskog ekonomskog foruma). Ako bi BiH izvezila koliko je to činila tokom jugoslovenskog vremena, njen izvoz bi bio tri puta veći. Ostvarivanje ovog danas zahtijevalo bi firme koje mogu konkurisati na međunarodnom nivou.
Slika 1. Balansiranje Bosne i Hercegovine
Izvor: Svijetska banka, Sistematska dijagnostika zemlje 2015 u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu).
Kao rezultat ovih neravnoteža, bh. Društvo je podijeljeno na malu produktivnu populaciju, a mnogi više žive na transferima od vlade ili rođaka, sa važnim razlikama između gradova i ruralnih područja. Samo jedna od tri odrasle osobe u radnom dobu ima posao (a samo svaka četvrta osoba ima formalan posao). Većina stanovništva živi od neformalnih aktivnosti, doznaka ili socijalne zaštite. Mnogi od ovih socijalnih zavisnika žive u ruralnim dijelovima zemlje. Uprkos višim stopama siromaštva, seosko stanovništvo nije opadalo kao udio ukupnog stanovništva od rata. Ruralni život ostaje bolja alternativa mnogim Bosancima koji nemaju poslove i ne mogu sebi priuštiti veće troškove života u gradovima.
Reforma je izazovna jer su pobjednici reforme slabi i gubitnici su jaki. Pobjednici reforme će biti siromašne i često bezglasne mase koje će dobiti koristi tek nakon nekoliko godina. Nasuprot tome, potencijalni gubitnici imaju tendenciju da budu manje, ali dobro organizovane grupe. Siromašni i ugroženi su izostavljeni iz sistema, a oko polovine stanovništva je izloženo riziku od socijalne isključenosti po nekim mijerama.
Ali postoji neki razlog za neki optimizam, a zemlja ima i brojnih prilika. Kao i druge evropske ekonomije, BiH bi mogla imati koristi od “mašine za konvergenciju” EU, koja vjerovatno ostaje najuspešniji model ekonomske transformacije. Vlada bi mogla pretvoriti bilo kakvo fiskalno prilagođavanje u javne investicije ili smanjenje poreskog opterećenja za radnike i poslovanje. Uzimajući u obzir svoje snage, BiH bi mogla postati živahna ekonomija sa dinamičnim poduzetnicima koji vode “trku za dohvat” sa bogatijim zemljama u Evropi. To bi značilo stvaranje uslova za veći i međunarodno konkurentni privatni sektor koji bi ohrabrio mlade da ostanu u BiH i one iz dijaspore da se vrate ili ulažu u izvozno orijentirane sektore koji mogu generirati održive i produktivne poslove.
Kao što znamo iz fizike uzrok svakom kretanju i dešavanju su sile. Mladi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, a koje su sile koje uzrokuju situaciju u BiH takvu da mladi žele da idu iz nje mnogi od nas znaju, ali šta se tačno dešava mnogima nije jasno. Ekonomski sistem u BiH nije u ravnoteži i dolazi do ekvilibrijuma tako što sve više i više mladih odlazi iz BiH. Pri tom, sve ostaje skoro isto godinama, a ispušni ventil neizbalansiranog sistema su mladi koji idu za Njemačku i druge zemlje koje su više u ravnoteži. Šta tačno to i kako u BiH nije u ravnoteži?
Preko dvadeset godina nakon završetka rata, BiH ne funkcioniše kako bi mogla. Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava sa akutnim socijalnim i ekonomskim izazovima. Iako su mnogi njeni ljudi napustili zemlju i često uspijevali u drugim dijelovima Evrope, domaća ekonomija je izvan ravnoteže i daleko od približavanja evropskom životnom standardu. Zemlja ima tri glavne, međusobno ojačavajuće neravnoteže koje treba popraviti (Slika 1):
Veliki javni sektor i ograničeno stvaranje privatnog bogatstva.
BiH ima nesrazmjerno veliki javni sektor, koji datira iz vremena Jugoslavije i od tada je djelomično reformiran. Javni rashodi iznose skoro pola BDP-a, a ako se dodaju državna preduzeća (DP) i troškovi korupcije, javni sektor može biti veći od 70 procenata BDP-a. To nije mnogo manje nego u osamdesetim godinama! Iako je javna potrošnja visoka, ona nije za siromašne. Na primjer, visoka potrošnja za socijalnu zaštitu ima bogatstvo skoro isto kao i siromašni. Dok državna preduzeća zadržavaju zaposlenje (čak i u nekim ekstremnim slučajevima kada fabrike više ne rade), one takođe generišu račune koji na kraju plaćaju poreski obveznici. Zauzvrat, to stvara negativnu spiralu: porezi su visoki i pristrasni u odnosu na zaposlenost. Veliko porezno opterećenje guta preko trećine čak i najniže plaćene plate radnika, čime je skoro nemoguće poslodavcima da stvaraju zvanične poslove. A poslodavci pogođeni su najgorim poslovnim okruženjem u regionu – dijelom rezultatom različitih regulatornih režima i javnog sektora koji je usmjeren na rentiranje, a ne javne usluge.
Ekonomija zasnovana na potrošnji, a ne na proizvodnji.
Tokom poslijeratnog ekonomskog oporavka, BiH nije stvorila nove temelje za održiv ekonomski rast. Finansijski prilivi, a posebno pomoć i doznake – u prosjeku oko 20 posto ekonomskog rasta zasnovanog na bazi potrošnje. Danas potrošnja ostaje na preko 100 procenata BDP-a, sa samo nekoliko zemalja koje imaju više cifre. Da bi održali visok nivo prihoda, stvarali prosperitet i eliminirali siromaštvo, BiH će morati da se prebaci na ekonomski model koji se temelji na proizvodnji robe i usluga, a ne na potrošnji.
Nedovoljan izvozni sektor.
Izvoz vrijedi samo 30 procenata BDP-a, jedan je od najnižih u Evropi i znak je slabe konkurentnosti zemlje. Ovo proizilazi iz loše poslovne klime, visokih troškova zapošljavanja i loših transportnih veza (ocijenj je među najgorim u Evropi za sve vidove transporta od strane Svijetskog ekonomskog foruma). Ako bi BiH izvezila koliko je to činila tokom jugoslovenskog vremena, njen izvoz bi bio tri puta veći. Ostvarivanje ovog danas zahtijevalo bi firme koje mogu konkurisati na međunarodnom nivou.
Slika 1. Balansiranje Bosne i Hercegovine
Izvor: Svijetska banka, Sistematska dijagnostika zemlje 2015 u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu).
Kao rezultat ovih neravnoteža, bh. Društvo je podijeljeno na malu produktivnu populaciju, a mnogi više žive na transferima od vlade ili rođaka, sa važnim razlikama između gradova i ruralnih područja. Samo jedna od tri odrasle osobe u radnom dobu ima posao (a samo svaka četvrta osoba ima formalan posao). Većina stanovništva živi od neformalnih aktivnosti, doznaka ili socijalne zaštite. Mnogi od ovih socijalnih zavisnika žive u ruralnim dijelovima zemlje. Uprkos višim stopama siromaštva, seosko stanovništvo nije opadalo kao udio ukupnog stanovništva od rata. Ruralni život ostaje bolja alternativa mnogim Bosancima koji nemaju poslove i ne mogu sebi priuštiti veće troškove života u gradovima.
Reforma je izazovna jer su pobjednici reforme slabi i gubitnici su jaki. Pobjednici reforme će biti siromašne i često bezglasne mase koje će dobiti koristi tek nakon nekoliko godina. Nasuprot tome, potencijalni gubitnici imaju tendenciju da budu manje, ali dobro organizovane grupe. Siromašni i ugroženi su izostavljeni iz sistema, a oko polovine stanovništva je izloženo riziku od socijalne isključenosti po nekim mijerama.
Ali postoji neki razlog za neki optimizam, a zemlja ima i brojnih prilika. Kao i druge evropske ekonomije, BiH bi mogla imati koristi od “mašine za konvergenciju” EU, koja vjerovatno ostaje najuspešniji model ekonomske transformacije. Vlada bi mogla pretvoriti bilo kakvo fiskalno prilagođavanje u javne investicije ili smanjenje poreskog opterećenja za radnike i poslovanje. Uzimajući u obzir svoje snage, BiH bi mogla postati živahna ekonomija sa dinamičnim poduzetnicima koji vode “trku za dohvat” sa bogatijim zemljama u Evropi. To bi značilo stvaranje uslova za veći i međunarodno konkurentni privatni sektor koji bi ohrabrio mlade da ostanu u BiH i one iz dijaspore da se vrate ili ulažu u izvozno orijentirane sektore koji mogu generirati održive i produktivne poslove.