Category Archives: Zanimljivost

Teleskop Džejms Veb otkrio je “ekstremni” sjaj koji dolazi iz 90 odsto najranijih galaksija u svemiru.

Svemirski teleskop James Webb (JWST) otkrio je da su gotovo sve najranije galaksije u svemiru bile ispunjene blistavim plinovitim oblacima koji su svijetlili svjetlije od zvijezda u nastajanju u njima — i to bi moglo pomoći u rješavanju misterije koja prijeti razbijanjem kosmologije.

Formirajući se već 500 miliona godina nakon Velikog praska, neke rane galaksije su viđene kako sijaju tako jako da ne bi trebale postojati: sjaj njihove veličine trebao bi doći samo od masivnih galaksija sa onoliko zvijezda koliko i Mliječni put, ali galaksije su se formirale u djeliću vremena koje je naša galaksija trebala formirati.

Otkriće je pretilo da poremeti razumevanje formiranja galaksija, pa čak i standardni model kosmologije, koji kaže da se nekoliko miliona godina nakon Velikog praska (pre 13,8 milijardi godina) energija kondenzovala u materiju iz koje su se prve zvezde polako spajale. Ipak, kada je JWST došao online, vidio je previše zvijezda.

Sada su astronomi pronašli mogući odgovor: velika grupa galaksija starih 12 milijardi godina od kojih je gotovo 90% bilo upleteno u svijetli plin koji je — nakon što ih je zapalila svjetlost okolnih zvijezda — pokrenuo intenzivne rafale formiranja zvijezda dok se plin hladio. Novo istraživanje je prihvaćeno za objavljivanje u časopisu The Astrophysical Journal.

“Naš rad dokazuje da su interakcije sa susednim galaksijama odgovorne za neobičan sjaj ranih galaksija,” rekao je Anšu Gupta, astrofizičar sa Univerziteta Kurtin u Australiji. Eksplozija formiranja zvezda izazvana interakcijama takođe bi mogla da objasni masivniju prirodu ranih galaksija. 

Astronomi su otkrili sjajne gasne oblake u podacima prikupljenim u okviru JWST-ovog naprednog dubokog ekstragalaktičkog istraživanja, koje je koristilo tri instrumenta teleskopa za prikupljanje infracrvenih slika galaksija pre nego što su analizirali njihov spektar.

Posmatrajući frekvencije svetlosti koje su emitovale galaksije, istraživači su otkrili šiljke “ekstremnih emisijskih karakteristika” – jasan znak da gas hvata svetlost obližnjih zvezda pre nego što ga je emitovao.

“Gas ne može sam da emituje svetlost,” rekao je Gupta. “Ali mlade, masivne zvijezde emitiraju pravu vrstu zračenja da pobude plin — a rane galaksije imaju mnogo mladih zvijezda.”

Nakon poređenja ovog emisijskog spektra sa onima pronađenim u novijim galaksijama koje naseljavaju današnji univerzum, istraživači su otkrili da oko 1% ima slične osobine. Istraživači su rekli da će proučavanjem ovih kasnijih galaksija, koje je lakše izmeriti, steći važan uvid u ranije galaksije i početke hemije svemira.

“Hemijski elementi koji čine sve opipljivo na Zemlji i svemiru, osim vodonika i helijuma, nastali su u jezgrima udaljenih zvezda,” rekao je Gupta. Dakle, važno je razumeti uslove koji okružuju galaksije i zvezde u ranom univerzumu kako bismo bolje razumeli sopstveni svet danas.

U Visokom je otvorena prva poslijeratna astronomska opservatorija u BiH.

Opservatorija se nalazi na terasi shopping centra i hotela “Vema” i ima kupolu sa teleskopom.

Teleskop i oprema: Teleskop je nabavljen i montiran uz pomoć konsultanata iz AD Orion. Teleskop je reflektor američke firme MEADE sa prečnikom 35,5 cm i fokusnim rastojanjem od 284,5 cm. Teleskop je automatizovan i sadrži bazu od 145 000 nebeskih objekata.

Program i saradnja: Opservatorija je namijenjena za popularizaciju i edukaciju iz astronomije. AD Orion priprema program posjeta, predavanja i radionica za sve dobne skupine. Opservatorija simbolizira povratak ozbiljnije astronomije u našoj zemlji.

  • Izvor: adorion.ba

Šta je to novi egzistencijalizam?

Novi egzistencijalizam je filozofski pravac koji se bavi pitanjima ljudske egzistencije u 21. stoljeću. Nastao je kao reakcija na tradicionalni egzistencijalizam, koji je razvijen u sredini 20. stoljeća i koji se fokusirao na teme poput slobode, odgovornosti, smisla života i smrti. Novi egzistencijalizam se bavi i tim temama, ali uzima u obzir i nove izazove s kojima se ljudi suočavaju danas, poput globalizacije, klimatskih promjena, tehnološke revolucije i pandemije.

Novi egzistencijalistički filozofi često istražuju pitanja vezana za identitet, pripadnost, zajednicu i solidarnost u doba globalizacije. Također se bave pitanjima vezanima za odnos čovjeka i prirode u doba klimatskih promjena, kao i pitanjima vezanima za etičke implikacije tehnološke revolucije.

neki od najpoznatijih novih egzistencijalističkih filozofa su:

  • Alain Badiou
  • Judith Butler
  • Byung-Chul Han
  • Slavoj Žižek

Novi egzistencijalizam je još uvijek u razvoju, ali ima potencijal da postane važan filozofski pravac za 21. stoljeće, pogotovo jer se bavi pitanjima koja su od ključnog značaja za budućnost čovječanstva.

Evo nekih od ključnih tema novog egzistencijalizma:

  • Identitet u doba globalizacije: Kako se definisati u svijetu u kojem su granice između različitih kultura i tradicija sve više izblijedile?
  • Pripadnost i zajednica: Kako pronaći smisao pripadnosti u svijetu koji je sve više atomiziran i individualistički?
  • Solidarnost u doba nejednakosti: Kako ostvariti solidarnost s drugima u svijetu koji je sve više podijeljen na bogate i siromašne?
  • Odnos čovjeka i prirode u doba klimatskih promjena: Kako uspostaviti harmonijski odnos s prirodom u doba kada naše aktivnosti dovode do njezina sve većeg razaranja?
  • Etičke implikacije tehnološke revolucije: Kako osiguravati da tehnologiju koristimo za dobro, a ne za zlo?

Novi egzistencijalizam je filozofski pravac koji nam može pomoći da razumijevamo i da se suočavamo s izazovima s kojima se ljudi suočavaju u 21. stoljeću.

Šta je to filozofski aspekt fizike?

Filozofski aspekt fizike bavi se osnovnim pitanjima, konceptima i metodama koji se odnose na prirodu fizičke stvarnosti, njezinu strukturu i funkcioniranje. Evo nekoliko ključnih filozofskih aspekata fizike:

  1. Ontologija: Ovaj aspekt odnosi se na prirodu stvarnosti i ono što zaista postoji. U fizici se istražuje je li svijet sačinjen od diskretnih ili kontinuiranih entiteta, koje osnovne čestice materija postoje i sl.
  2. Objašnjenje i uzrok: Fizika traži objašnjenja fenomena i nastoji identificirati uzroke promatranih efekata. Filozofski gledano, postavlja se pitanje o prirodi objašnjenja u fizici i jesu li ona uzročne prirode.
  3. Metafizika vremena i prostora: Ovaj aspekt bavi se prirodom vremena i prostora. Teorija relativnosti snažno je utjecala na ovo razmatranje, posebno u vezi s strukturom kontinuuma prostor-vrijeme.
  4. Metodologija i teorija znanosti: Ovaj aspekt odnosi se na metode i principe prema kojima rade fizičari. Rasprave o induktivizmu, deduktivizmu, falsifikaciji, znanstvenim revolucijama itd. dio su ovog područja.
  5. Interakcija između promatrača i promatranog: Ovdje se istražuje kako uloga promatrača i mjerenja u fizici utječe na rezultate i njihovo tumačenje.
  6. Teorija kvantne mehanike i stvarnost: Kvantna fizika postavlja filozofska pitanja o prirodi stvarnosti, ulozi promatrača i mjerenju. Rasprave o Kopenhagenskoj interpretaciji, Einsteinovom ‘začaranom udaljenom djelovanju’ i realizmu igraju važnu ulogu.

Ovi aspekti odražavaju dubok odnos između filozofije i fizike jer istražuju osnovne koncepte i pretpostavke koje oblikuju našu predodžbu o svijetu i naše razumijevanje prirode.

Šta je to teorija evolucije svijesti?

Prema ovoj teoriji, svijest je evoluirala s vremenom, te su ljudi u prošlosti bili manje svjesni od ljudi danas. Ova teorija se temelji na nekoliko argumenata, uključujući:

  • Razvoj jezika: S razvojem jezika, ljudi su postali sposobni komunicirati na složeniji način, što je dovelo do razvoja kompleksnijih oblika svijesti.
  • Razvoj tehnologije: Razvoj tehnologije je također doprinio razvoju svijesti, jer je omogućio ljudima da istražuju svijet oko sebe na načine koji nisu bili mogući u prošlosti.
  • Razvoj društva: Razvoj društva je također doprinio razvoju svijesti, jer je omogućio ljudima da razmjenjuju ideje i iskustva na načine koji nisu bili mogući u prošlosti.

Teorija evolucije svijesti se često koristi za objašnjenje porijekla religijskih knjiga. Prema ovoj teoriji, religijske knjige su nastale u vrijeme kada su ljudi bili manje svjesni od ljudi danas. U to vrijeme, ljudi su bili skloniji vjerovanju u nadnaravne događaje i pojave.

Međutim, ova teorija je kontroverzna. Neki ljudi smatraju da je to prejednostavno objašnjenje porijekla religijskih knjiga. Oni tvrde da religijske knjige sadrže mudrost i uvide koji su univerzalni i koji nisu ograničeni na određeni stupanj svijesti.

U svakom slučaju, teorija evolucije svijesti je zanimljiva i izazovna. Ona pruža novi pogled na porijeklo religijskih knjiga i na razvoj svijesti.

Šta je to psihofizički problem?

Psihofizički problem odnosi se na pitanje kako su um i mozak povezani s fizičkim svijetom. Konkretno, tiče se odnosa između mentalnih iskustava, kao što su percepcije, misli i osjećaji, i osnovnih fizičkih procesa u mozgu i nervnom sistemu.

Problem nastaje jer se čini da mentalna iskustva imaju kvalitete koje nema u fizičkom svijetu, kao što je subjektivno iskustvo boje, zvuka i bola. U isto vrijeme, smatra se da su mentalna iskustva uzrokovana fizičkim procesima u mozgu ili su barem povezana s njima. Dakle, kako nešto što izgleda toliko drugačije od fizičkog svijeta (tj. uma) može biti povezano s nečim što je toliko različito od njega (tj. mozak)?

O ovom problemu vekovima raspravljaju filozofi i naučnici, a ne postoji konsenzus o tome kako ga rešiti. Neki filozofi i naučnici tvrde da su um i mozak odvojeni entiteti koji međusobno djeluju, dok drugi tvrde da su um i mozak različiti načini gledanja na istu stvar.

Zašto je mnogim đacima matematika bauk?

“Apsolutno je da je do obrazovnog sistema i općeg odnosa prema matematici i kvantitativnim stvarima. Matematika se mora staviti u kontekst – objasniti koja je njena svrha u životu. Kada se to uvede u kurikulum, onda su stvari puno lakše.

Ovdje se još uvijek funkcioniše po starom sistemu kojem je glavna stvar memorizacija i ponavljanje stvari, bez razumijevanja. Dijete dobije zadaću s 50 zadataka, bez ikakvog konteksta. Naravno da će to biti bauk.

S druge strane, ne može se bez matematike. Sve je manje moguće biti kvantitativno nepismen, jer živimo u vremenu tehnologije i podataka. Ako se kontekst uvede u učionice i objasni da ono što se uči zaista ima neku primjenu, stvari bi bile puno bolje. Pedagogija se generalno treba promijeniti, što bi utjecalo na matematiku.

U svijetu se djeca više ne uče tako da ona sjede u klupama, da im se nešto predaje, da šute, da “naštrebaju”, ponove to što su naučila i da se to ocjeni. Pedagogija se razvija u smjeru saradnje s djecom, saradnje između djece, interakcije između djece i predavača. Djeca se navode i sama otkrivaju. Ako se tako nešto uradi, učinak je puno veći.

Informacija se mnogo bolje pamti kada se stavi u kontekst. Potrebno je uvesti projekte koji nisu samo misaoni. Djeci se treba omogućiti da nešto rade kako bi shvatili koristi matematike. To se ne odnosi samo na matematiku, već na većinu onoga što se izučava u školi.

Pedagogija mora biti okrenuta prema djetetu, a ne da bude kakva je bila dok sam se ja školovao, kada nije bila za dijete. Nije imala dijete u vidu, nije razumjela kako dijete uči, nego su neke čike napisale kako treba da se uči, bez da se razumjelo kako funkcioniše dječiji mozak.”, Ismar Volić

Izvor: https://www.klix.ba/scitech/nauka/profesor-ismar-volic-naravno-da-ce-matematika-biti-bauk-ako-se-ne-objasni-njena-prakticna-primjena/230908078

Da li naše škole stvaraju mediokrite?

Obrazovanje danas prolazi kroz značajne promene, a među učenicima, nastavnicima, roditeljima i donosiocima političkih odluka, dinamika postaje ključna. Uz to, uticaj digitalnog sveta na decu raste, nudeći im raznolike sadržaje i izazove. Iako se mnogo raspravlja i predlaže, konkretna rešenja za složene izazove ovog novog obrazovnog okruženja i dalje nedostaju. Milan Damjanac, filozof, socijalni radnik, psihoterapeut i edukator, podelio je svoje perspektive na ove probleme u razgovoru za P-portal.

Imate iskustva u radu u direktnom obrazovanju i razumete njegovo stanje, pa kako biste ocenili dinamiku i odnos između učenika, nastavnika i roditelja, kao i ulogu donosilaca odluka unutar tog okruženja?

Obrazovanje trenutno doživljava tektonske promene. Mi se ponašamo kao da je škola institucija koja je oduvek postojala i stoga je neka vrednost sama po sebi. Škola je institucija koja je uvedena primarno radi prenošenja vrednosti, istorijskih znanja, kulturnih obrazaca i sekundarno, socijalizacije. Škola već duže ne služi ničemu osim socijalizaciji i prenošenju znanja koje vodi do profita. Ideja da je celokupno obrazovanje samo sticanje obrazovanja od koga se zarađuje, urušava tradicionalnu instituciju školstva, a sa pojavom veštačke inteligencije, konačno se nazire kraj škole kao institucije. Srbija je tu na margini, ovde se to ne prati niti razume. Kod nas se obrazovanje svodi na učenje „pro forme“ i napamet. Učenici uče napamet, za to su nagrađeni u školi, ali ne i u životu, a nastavnici, čast izuzecima, vode čas na isti način – neinventivno i bez sluha za učenike i njihove potrebe, kao ni za život van učionice. Nadležni tu samo traže formalno ispunjenje uslova, a suština odavno nikoga ne interesuje, već samo uredna administracija.

Što se dinamike tiče, ona se prelama iz samih društvenih dinamika. U hiperindividualizovanom društvu, svako je za sebe, tako da je empatija niska, a socijalizacija ograničena. To u prevodu znači da se deca takmiče, i ocene postaju znak lične bitnosti, te je stoga ličnost svakog deteta stavljena na roditeljski pijedestal. Nastavnici nemaju, niti mogu imati autoritet, a roditelji nastavnike tretiraju kao sredstvo za ispunjenje svojih ideja o superiornosti svog deteta.

Protekle godine, posle raznih slučajeva nasilja u školama, a posebno poslednjih meseci, imali smo prilike da pratimo u medijima razmatranja raznih stručnjaka iz različitih oblasti. Oni su pokušali da nađu uzroke i da predlože rešenja ovog ogromnog problema. Koja su vaša sadašnja stanovišta po pitanju uzroka i, ako ne rešenja, ono bar izlaza?

Nema ih. Postoje rešenja koja mogu da umanje probleme, ali stvarnih rešenja nema, pošto je problem opštedruštveni, i diktira se putem celokupnog ekonomskog i političkog sistema. Ono što može da se učini je da se promeni čitav koncept ocenjivanja i mnogo više uloži u emocionalnu pismenost đaka i nastavnika, kao i izgradnju i ocenjivanje empatije i socijalizacije među decom. Po medijima su uglavnom izrečene rečenice sa gomilom opštih mesta. Suština je da se ne može povratiti ugled prosveti i nastavnicima ukoliko si nastavnik u instituciji koja stvara ljude za poredak u kojem se vrednuje samo osoba sa novcem, a ne osoba sa znanjem. Samim tim, novac postaje vrhovna vrednost, a znanje sredstvo za sticanje novca. Nastavnik ne može imati autoritet, jer nema novca, i tu se nešto može učiniti, ali je pitanje koliko bi to promenilo situaciju pošto ta zarada ne prati tržišnu vrednost nastavničkog poziva. Isto tako, empatija ne može da raste jer je neupotrebljiva pri sticanju novca, a isto tako se ne može povratiti dignitet škole ukoliko ona ne donosi zaradu. Takođe, roditelji neće početi da poštuju nastavnike, zato što se u ovakvom sistemu ne vrednuju ljudi koji slabo zarađuju i nemaju status.

Materijalni status ne znači mnogo ako ne ide uz društveni

Da li biste dodali ili oduzeli nešto u vezi s dominantnim izjavama i predlozima u javnom i digitalnom prostoru kao što su: vraćenje ugleda i autoriteta prosvetnim radnicima i poboljšanje njihovog materijalnog položaja, nulta tolerancija na nasilje, smanjenje administrativnih opterećenja, izbegavanje mešanja roditelja i inspekcije u rad nastavnika, revizija gradiva…

Prava i obaveze su rak rana ovog društva. Stalno se priča o pravima, a nikada o obavezama. Umesto generacija koje su odrasle na trpljenju i muci, što je bilo i više nego pogrešno, sada imamo generacije odrasle na ideji o večnoj sreći i komforu i izbegavanju bola, što je takođe pogrešno. Materijalni status ne znači mnogo ako ne ide uz društveni. U ovom društvu se ne poštuje nauka, obrazovanje i kultura. Poštuje se laka zarada, glupost i sve ono što je prilagođeno lakoj zaradi i uništavanju nivoa opšte kulture. Deca se ugledaju na one koji postižu brze uspehe, jako se slabo trpi bilo kakva doza neizvesnosti, nema se strpljenja, a tolerancija na frustraciju je niska. Zabrane nemaju smisla ukoliko ih ne prati konkretna kazna, a to se neće desiti, pošto uvek ima roditelja sa posebnim privilegijama, i zato sistem ne može da se sprovede. Nisu svi jednaki, neki su u boljem položaju.

Kako oceniti sadašnji sistem ocenjivanja i vrednovanja znanja, kroz ocene, takmičenja, nadmetanja, nagrađivanja, upoređivanja i isticanje? Da li je narušen, razgrađen, kakav bi trebao biti?

Ovakav sistem ocenjivanja je imao smisla, a sada više nema, pošto nema nikakve povezanosti sa tržištem rada. Dobar đak nije nužno i uspešan poslovan čovek. Čim su te dve stvari odvojene, mora se razmišljati o promeni školskog sistema. Mislim da suština nije u učenju, već u kreativnom razmišljanju. Svako znanje je korisno ako se predstavi na odgovarajući način i poveže sa životom koji se dešava van škole. Nastavnici moraju, nažalost, da shvate da znanje danas više nije važno ukoliko nije upotrebljivo i da se okrenu ka načinima koji će stimulisati decu da vide upotrebljivost znanja, ma koliko svima nama to teško padalo, pošto svi verovatno verujemo da se upotrebljivost ne može odvojiti od opšte kulture.

Drugo, važno je podstaći kreativno razmišljanje, a to se može samo ako se odbaci sistem učenja napamet. Taj sistem danas uopšte ne funkcioniše, i zato imamo generacije svršenih studenata svih nivoa studija koji ne umeju da misle svojom glavom. Naše škole stvaraju mediokritete.

Digitalni svet ubija kreativni potencijal

Mnoga deca već od najranijeg doba ulaze u digitalni svet, gde se susreću sa obiljem neograničenog, raznovrsnog, brzog sadržaja za koji možda nemaju dovoljno godina, iskustva, sposobnosti ili kapaciteta da ga adekvatno razumeju i zdravo dožive; te u krajnjim slučajevima uspostave jasnu distinkciju između dobrog i lošeg, izgrade stav, emocionalno razumevaju i razviju kritičko razmišljanje.

Digitalni svet je za današnju decu stvarniji od sveta koji mogu da dodirnu. Takav svet njima postaje vodič za akciju, a u tom svetu nema jasne koncepcije vrednosti sem sticanja, i stoga je on idealan za ubijanje kreativnog potencijala kod dece. On i služi kako se ne bi mislilo i kako bi se što više okrenuli lakoj i brzoj zabavi. Ta zabava urušava kognitivne potencijale dece, pažnja odlazi na minimum i takva deca ne mogu da budu đaci koji sa pažnjom nešto slušaju 45 minuta ukoliko ne mogu da gledaju video koji traje duže od 90 sekundi. Emocionalno razumevanje izostaje, porodice su razorene, a odnosi sa decom se često svode na vrlo ograničenu poslovnu komunikaciju. Tu su nastavnici još više na udaru – oni treba uz pomoć škole da sprovedu sekundarnu socijalizaciju, a nemaju nijedan instrument za to. Upotreba digitalnog sveta je dokaz da su informacije svuda, ali da to većinu ne interesuje. Žele brzu zabavu.

,,Live strimovi“ na društvenim mrežama tokom proteklih godina doživeli su porast popularnosti. Na ovim videima možemo da vidimo i pozitivne primere ali i bizaran i opasan sadržaj (od digitalnog prosjačenja, sajber borbi uvreda i nasilja, do prodaje načina života, proizvoda, saveta, vrednosti, fizičkog izgleda pa čak i devijacija). Da li smo prestrogi ako u ovom trendu naziremo krik usamljenosti, očaja, ili možda prisustvujemo razvijanju jednog novog oblika socijalne normalnosti?

Ima svega toga što ste naveli. Suštinski, svi smo danas sami i usamljeni. Samoća se promoviše putem svih medija, grade se ličnosti bez kapaciteta za odnos i razumevanje druge osobe, i bez sposobnosti za osećanje bespomoćnosti i ranjivosti. Suštinski, to promovisanje ideala „niko ti ne treba, možeš sve sam“ stvara društvo pojedinaca kojima je lako upravljati. U takvom društvu je samoća redovna pojava, a usamljenost verni pratilac. Usamljenost proizilazi iz tog manjka bliskosti i, za razliku od samoće, podrazumeva to da imamo neke ljude oko sebe i u svom životu, ali ne osećamo bliskost sa njima. Taj manjak bliskosti nas gura u pravcu virtuelne socijalizacije, u kojoj se možemo predstaviti na idealan način, kako bismo konačno bili savršeni, i kako bismo prikrili svoje mane.

Ljudi su danas, a deca posebno, pod najvećom mogućom presijom da budu savršeni i da postižu uspehe, ali im taj nedostatak stabilnosti u ličnosti, koji dolazi kroz odnose sa drugima, narušava i odnos prema sebi. Ne mogu da podnesu poraz, nezadovoljstvo i ne mogu da razumeju druge. Stoga su problemi smisla, problemi pravca u životu osnovni problemi današnjice, a to se jako vidi.

Nažalost, nastavnici u ovome učestvuju baš zato što ne razumeju da nisu autoriteti i da jednom za svagda moraju da raskrste sa tom idejom. Potrebno je da pričaju sa decom na nivou na kom deca mogu da razumeju, a ne da budu odrasli koji operišu nekakvim istinama koje treba da ubace u umove dece. Potrebno je da priđu toj deci kao starija braća ili sestre, i deca će to prepoznati, baš zato što su usamljena. Ne treba ovoj deci danas škola, nego orijentir i drugi ljudi. Treba im toplina i bliskost, oni to nemaju. Imaju samo prazninu.

Piše: Vladislav Stojičić

Izvor: https://www.detinjarije.com/milan-damjanac-nase-skole-stvaraju-mediokritete/?fbclid=IwAR2lWwamcCjoLIyybu4HmH5icXxuoA0Mk8IEnXJLRKZc8A9obIt-IwzhFtQ

Održavate li vi mentalnu higijenu?

Kako pažljivo održavate čistoću tijela svakodnevnom higijenom, jednako je važno brinuti se o čistoći uma. Vjerojatno ne posvećujete dovoljno pažnje svojem mentalnom zdravlju kao što to činite tijelu. Sjećate se kako su vas kao djecu učili da održavate dobru higijenu kako biste bili zdravi? Ista ideja vrijedi i za mentalno zdravlje. Pojam “mentalne higijene” prvi put je spomenuo William Sweetser 1843. godine, a psiholog William James ga je kasnije popularizirao. Mentalna higijena obuhvaća tehnike koje pomažu u sprečavanju mentalnih problema i poboljšanju općeg mentalnog zdravlja. Biti mentalno zdrav znači više od nedostatka mentalnih poremećaja; to je stanje unutarnjeg mira i sreće.

Kao što zdrava prehrana i tjelesna aktivnost pomažu fizičkom zdravlju, postoji nekoliko načina kako možete brinuti o svojoj mentalnoj higijeni. Evo nekoliko primjera:

  1. Odvojite vremena za sebe svaki dan, čak i ako je to samo kratko vrijeme. To može biti slušanje glazbe, opuštajuća kupka, čitanje knjige ili bavljenje nekim hobijem.
  2. Razmislite o tome koliko vremena trošite na druge ljude i njihove potrebe. Ponekad je važno postaviti sebe kao prioritet i ne osjećati krivicu zbog toga.
  3. Naučite prihvaćati izazovne situacije s manje frustracije. Frustracija je normalan dio života, ali nije svaka situacija vrijedna prevelike emocionalne reakcije.
  4. Povremeno analizirajte svoj život i postupke kako biste dobili bolji uvid u svoje potrebe i ciljeve.
  5. Naučite oprostiti sebi za prošle pogreške i neuspjehe. Svi činimo greške, ali stalno žaljenje i krivnja nisu korisni.

Ako se suočavate s teškoćama u održavanju mentalne higijene, ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć kako biste se bolje nosili s prošlošću i ostvarili bolje mentalno zdravlje.

Izvor: http://www.mojonlinepsiholog.com/mentalna-higijena/?script=cir

Entropija: Zašto se čini da život uvijek postaje komplikovaniji

Murphyjev zakon kaže: “Sve što može poći naopako, poći će naopako.”

Ova sažeta izjava upućuje na dosadnu sklonost života da stvara nevolje i otežava stvari. Čini se da problemi nastaju sami od sebe, dok rješenja uvijek zahtijevaju našu pažnju, energiju i trud. Čini se da nam život nikad ne ide samo od sebe. Ako ništa drugo, naši životi postaju složeniji i postupno padaju u nered, umjesto da ostanu jednostavni i strukturirani.

Zašto je to?

Murphyjev zakon je samo uobičajena izreka koju ljudi razbacuju u razgovoru, ali je povezan s jednom od velikih sila našeg univerzuma. Ova sila je toliko fundamentalna za način na koji naš svijet funkcionira da prožima gotovo svaki poduhvat kojim težimo. To pokreće mnoge probleme sa kojima se suočavamo i dovodi do nereda. To je jedina sila koja upravlja svačijim životom: Entropija.

Šta je Entropija i zašto je važna?
Šta je entropija? Evo jednostavnog načina da razmislite o tome:

Zamislite da uzmete kutiju dijelova slagalice i bacite ih na sto. U teoriji, moguće je da dijelovi savršeno sjednu na svoje mjesto i stvore gotovu slagalicu kada ih izbacite iz kutije. Ali u stvarnosti, to se nikada ne dešava.

Zašto?

Naprosto, jer su šanse ogromne protiv toga. Svaki komad bi morao pasti na pravo mjesto da bi se stvorila završena slagalica. Postoji samo jedno moguće stanje u kojem je svaki komad u redu, ali postoji skoro beskonačan broj stanja u kojima su dijelovi u neredu. Matematički govoreći, malo je vjerovatno da će se uredan ishod dogoditi nasumično.

Slično, ako sagradite dvorac od pijeska na plaži i vratite se nekoliko dana kasnije, više ga neće biti. Postoji samo jedna kombinacija čestica pijeska koja izgleda kao vaš pješčani dvorac. U međuvremenu, postoji gotovo beskonačan broj kombinacija koje ne izgledaju tako.

Opet, u teoriji, moguće je da vjetar i valovi pokreću pijesak okolo i stvaraju oblik vašeg pješčanog zamka. Ali u praksi se to nikada ne dešava. Šanse su astronomski veće da će se pijesak rasuti u nasumične gomile.

Ovi jednostavni primjeri prikazuju suštinu entropije. Entropija je mjera nereda. I uvijek ima mnogo više neurednih varijacija nego urednih.

Zašto je Entropija bitna za vaš život?


Evo ključne stvari o entropiji: ona se uvijek povećava tokom vremena.

Prirodna je tendencija stvari da gube red. Prepušten sam sebi, život će uvijek postati manje strukturiran. Peščani zamkovi se odnose. Korov prevladava vrtove. Drevne ruševine se ruše. Automobili počinju da rđaju. Ljudi postepeno stare. Sa dovoljno vremena, čak i planine erodiraju i njihove precizne ivice postaju zaobljene. Neizbežan trend je da stvari postaju manje organizovane.

Ovo je poznato kao Drugi zakon termodinamike. To je jedan od temeljnih koncepata hemije i jedan je od fundamentalnih zakona našeg univerzuma. Drugi zakon termodinamike kaže da se entropija zatvorenog sistema nikada neće smanjiti.

“Zakon da se entropija uvijek povećava ima, mislim, vrhovni položaj među zakonima prirode.” — Arthur Eddington


Veliki britanski naučnik Artur Edington je tvrdio: „Zakon da se entropija uvek povećava ima, mislim, vrhovni položaj među zakonima prirode. Ako vam neko ukaže da se vaša kućna teorija univerzuma ne slaže sa Maksvelovim jednačinama – utoliko gore po Maksvelove jednačine. Ako se otkrije da je to u suprotnosti sa zapažanjem – pa, ovi eksperimentalisti ponekad zabrljaju stvari. Ali ako se utvrdi da je vaša teorija protivna Drugom zakonu termodinamike, ne mogu vam dati nadu; nema ništa drugo nego srušiti se u najdubljem poniženju.”

Dugoročno gledano, ništa ne izmiče drugom zakonu termodinamike. Privlačenje entropije je nemilosrdno. Sve propada. Poremećaj se uvek povećava.

Bez napora, život teži da izgubi red


Prije nego što postanete depresivni, postoje dobre vijesti.

Možete se boriti protiv privlačenja entropije. Možete riješiti razbacanu zagonetku. Možete iščupati korov iz svog vrta. Možete očistiti neurednu sobu. Možete organizirati pojedince u kohezivni tim.

Ali budući da svemir prirodno klizi prema neredu, morate trošiti energiju da biste stvorili stabilnost, strukturu i jednostavnost.

Uspješne veze zahtijevaju brigu i pažnju. Uspješne kuće zahtijevaju čišćenje i održavanje. Uspješni timovi zahtijevaju komunikaciju i saradnju. Bez truda, stvari će propasti.

Ovaj uvid – da poremećaj ima prirodnu tendenciju da se vremenom povećava i da se toj tendenciji možemo suprotstaviti trošenjem energije – otkriva osnovnu svrhu života. Moramo uložiti napor da stvorimo korisne tipove poretka koji su dovoljno otporni da izdrže neumoljivu silu entropije.

„Krajnji cilj života, uma i ljudske težnje: raspoređivanje energije i informacija za borbu protiv plime entropije i stvaranje utočišta blagotvornog poretka.” —Steven Pinker


Održavanje organizacije u uslovima haosa nije lako. Prema riječima Yvon Chouinard-a, osnivača Patagonije, “Najteža stvar na svijetu je pojednostaviti svoj život jer vas sve vuče da budete sve složeniji.”

Entropija će se uvijek povećavati sama od sebe. Jedini način da stvari ponovo dovedu u red je dodavanje energije. Red zahteva trud.

Entropija u svakodnevnom životu
Entropija pomaže objasniti mnoge misterije i iskustva svakodnevnog života.

Na primjer:

Zašto je život izuzetan

Razmotrite ljudsko tijelo.

Kolekcija atoma koji čine vaše tijelo mogla bi biti raspoređena na gotovo beskonačan broj načina i gotovo svi oni ne vode ni do kakvog oblika života. Matematički govoreći, šanse su u velikoj mjeri protiv samog vašeg prisustva. Vi ste vrlo nevjerovatna kombinacija atoma. A ipak, tu ste. Zaista je izvanredno.

U univerzumu u kojem entropija vlada danom, prisustvo života sa takvom organizacijom, strukturom i stabilnošću je zapanjujuće.

Zašto je umjetnost lijepa

Entropija nudi dobro objašnjenje zašto su umjetnost i ljepota tako estetski ugodne. Umjetnici stvaraju formu reda i simetrije koju, vjerovatno, svemir nikada ne bi stvorio sam. To je tako rijetko u velikoj šemi mogućnosti. Broj lijepih kombinacija je daleko manji od broja ukupnih kombinacija. Slično, vidjeti simetrično lice je rijetko i lijepo kada postoji toliko mnogo načina da lice bude asimetrično.

Ljepota je rijetka i malo vjerovatna u svemiru poremećaja. I to nam daje dobar razlog da zaštitimo umjetnost. Treba da ga čuvamo i tretiramo kao nešto sveto.

Zašto je brak težak

Jedna od najpoznatijih uvodnih rečenica u književnosti dolazi iz Ane Karenjine Lava Tolstoja. On piše:

„Srećne porodice su sve slične; svaka nesretna porodica je nesretna na svoj način.”

Postoji mnogo načina na koji brak može propasti – finansijski stres, problemi sa roditeljstvom, lude tazbine, sukobi u osnovnim vrijednostima, nedostatak povjerenja, nevjera, itd. Nedostatak u bilo kojoj od ovih oblasti može uništiti porodicu.

Međutim, da biste bili sretni, potreban vam je određeni stepen uspjeha u svakom glavnom području. Dakle, sve sretne porodice su slične jer sve imaju sličnu strukturu. Poremećaj se može pojaviti na mnogo načina, ali red na samo nekoliko.

Zašto su optimalni životi dizajnirani, a ne otkriveni

Imate kombinaciju talenata, vještina i interesa koji su specifični za vas. Ali također živite u širem društvu i kulturi koji nisu dizajnirani s vašim specifičnim sposobnostima na umu. S obzirom na ono što znamo o entropiji, što mislite kolike su šanse da je okruženje u kojem odrastate također optimalno okruženje za vaše talente?

Malo je vjerovatno da će vam život predstaviti situaciju koja savršeno odgovara vašim snagama. Od svih mogućih scenarija s kojima se možete susresti, mnogo je vjerovatnije da ćete naići na onaj koji ne odgovara vašim talentima.

Evolucijski biolozi koriste termin koji se naziva “uslovi neusklađenosti” kako bi opisali kada organizam nije dobro prikladan za stanje s kojim se suočava. Imamo uobičajene fraze za neusklađenost uslova: „kao riba iz vode“ ili „donesi nož u pucnjavu“. Očigledno, kada ste u neusklađenom stanju, teže je uspjeti, biti koristan i pobijediti.

Vjerovatno ćete se suočiti sa neusklađenim uslovima u svom životu. U najmanju ruku, život neće biti optimalan – možda niste odrasli u optimalnoj kulturi za svoje interese, možda ste bili izloženi pogrešnoj temi ili sportu, možda ste rođeni u pogrešno vrijeme u istoriji. Mnogo je vjerovatnije da živite u neusklađenom stanju nego u dobro usklađenom.

Znajući to, morate uzeti na sebe da osmislite svoj idealan životni stil. Morate pretvoriti uslov neusklađenosti u dobro uparen.

Optimalni životi su dizajnirani, a ne otkriveni.

Murphyjev zakon primijenjen na univerzum


Na kraju, vratimo se Marfijevom zakonu: „Sve što može poći naopako, poći će po zlu“.

Entropija pruža dobro objašnjenje zašto se Marfijev zakon tako često pojavljuje u životu. Postoji više načina na koji stvari mogu krenuti naopako nego kako treba. Životne poteškoće ne nastaju zato što su planete pogrešno postavljene ili zato što se neka kosmička sila urotila protiv vas. To je jednostavno entropija na djelu. Kao što je jedan naučnik rekao,

“Entropija je nešto poput Marfijevog zakona primenjenog na ceo univerzum.”

Niko nije kriv što život ima problema. To je jednostavno zakon vjerovatnoće. Mnogo je neuređenih stanja, a malo uređenih. S obzirom na šanse protiv nas, ono što je izvanredno nije da život ima problema, već da ih uopće možemo riješiti.

Izvor: https://jamesclear.com/entropy