Category Archives: Učenje fizike

Koje su osobine najboljih profesora fizike?

Osobine najboljih profesora fizike na svijetu, prikupljene iz različitih izvora, uključuju:

  1. Duboko znanje i strast: imaju duboko razumijevanje fizike i snažnu želju da je podijele s drugima. Često su zapamćeni ne samo po svojim naučnim dostignućima već i po izvanrednim nastavničkim sposobnostima³.
  2. Sjajne komunikacijske vještine: U stanju su privući pažnju svojih učenika duhovitošću, humorom i samopouzdanjem. Njihova sposobnost da objasne složene koncepte na razumljiv način je ključna³.
  3. Primjeri iz stvarnog svijeta: čine fiziku dostupnom i zanimljivom koristeći analogije iz svakodnevnog života, pomažući učenicima da bolje shvate koncepte³.
  4. Prilagodljivost: Otvoreni su za nove nastavne metode i tehnologije, prilagođavajući svoj pristup kako bi najbolje odgovarao potrebama svojih učenika³.
  5. Pristupačnost: druželjubivi su i otvoreni za sumnje, probleme i povratne informacije od svojih učenika, stvarajući okruženje za zajedničko učenje³.
  6. Strpljenje: Oni su strpljivi kada objašnjavaju koncepte i ispravljaju greške, osiguravajući da učenici efikasno uče⁶.
  7. Motivacija: Posjeduju snažne motivacijske vještine kako bi učenike zadržali uključenim i uzbuđenim za učenje fizike⁶.
  8. Multitasking sposobnosti: Sposobni su da upravljaju višestrukim zadacima i odgovornostima u učionici¹. Ovi atributi doprinose okruženju za učenje u kojem se učenici podstiču da kritički razmišljaju, postavljaju pitanja i razvijaju istinsko interesovanje za fiziku. Izvor: Razgovor sa Bing chat, 26.11.2023
    (1) Kojih je 7 kvaliteta sjajnog nastavnika fizike?. https://www.wondersofphysics.com/2019/09/qualities-of-great-physics-teacher.html.
    (2) nedefinisano. https://climbtheladder.com/physics-teacher-skills/.
    (3) Opis posla nastavnika fizike – Betterteam. https://www.betterteam.com/physics-teacher-job-description.
    (4) . https://bing.com/search?q=attributes+of+the+best+physics+teachers.
    (5) 16 ključnih vještina i atributa za uspješnu karijeru u fizici. https://physicsworld.com/a/16-key-skills-and-attributes-for-a-successful-career-in-physics/.
    (6) Šta čini odličnog nastavnika fizike? – Svijet fizike. https://physicsworld.com/a/what-makes-a-great-physics-tea/.

Zašto je mnogim đacima matematika bauk?

“Apsolutno je da je do obrazovnog sistema i općeg odnosa prema matematici i kvantitativnim stvarima. Matematika se mora staviti u kontekst – objasniti koja je njena svrha u životu. Kada se to uvede u kurikulum, onda su stvari puno lakše.

Ovdje se još uvijek funkcioniše po starom sistemu kojem je glavna stvar memorizacija i ponavljanje stvari, bez razumijevanja. Dijete dobije zadaću s 50 zadataka, bez ikakvog konteksta. Naravno da će to biti bauk.

S druge strane, ne može se bez matematike. Sve je manje moguće biti kvantitativno nepismen, jer živimo u vremenu tehnologije i podataka. Ako se kontekst uvede u učionice i objasni da ono što se uči zaista ima neku primjenu, stvari bi bile puno bolje. Pedagogija se generalno treba promijeniti, što bi utjecalo na matematiku.

U svijetu se djeca više ne uče tako da ona sjede u klupama, da im se nešto predaje, da šute, da “naštrebaju”, ponove to što su naučila i da se to ocjeni. Pedagogija se razvija u smjeru saradnje s djecom, saradnje između djece, interakcije između djece i predavača. Djeca se navode i sama otkrivaju. Ako se tako nešto uradi, učinak je puno veći.

Informacija se mnogo bolje pamti kada se stavi u kontekst. Potrebno je uvesti projekte koji nisu samo misaoni. Djeci se treba omogućiti da nešto rade kako bi shvatili koristi matematike. To se ne odnosi samo na matematiku, već na većinu onoga što se izučava u školi.

Pedagogija mora biti okrenuta prema djetetu, a ne da bude kakva je bila dok sam se ja školovao, kada nije bila za dijete. Nije imala dijete u vidu, nije razumjela kako dijete uči, nego su neke čike napisale kako treba da se uči, bez da se razumjelo kako funkcioniše dječiji mozak.”, Ismar Volić

Izvor: https://www.klix.ba/scitech/nauka/profesor-ismar-volic-naravno-da-ce-matematika-biti-bauk-ako-se-ne-objasni-njena-prakticna-primjena/230908078

Prvi nastup ekipe mladih fizičara iz BiH na međunarodnoj olimpijadi je bio davne 1996. godine

IPhO 1996, Oslo, Norveška

Prvi nastup ekipe mladih fizičara Bosne i Hercegovine na Međunarodnoj olimpijadi iz fizike

Od 30. juna do 7. jula 1996. godine u Oslu je održana 27. Međunarodna olimpijada iz fizike. Ekipa Bosne i Hercegovine je prvi puta učestvovala na Olimpijadi. Po statutu Olimpijade predviđeno je da zemlja koja prvi put učestvuje na Olimpijadi može to učiniti samo u svojstvu posmatrača. Mi smo imali sreću da se na prethodnoj Olimpijadi u Australiji dr Ana Smontara, vođa ekipe Hrvatske, prijavila kao posmatrač iz Bosne i Hercegovine, tako da smo na Olimpijadi u Oslu mogli nastupiti u kompletnom sastavu. Druga sretna okolnost po učešće naše ekipe na Olimpijadi je to što u Oslu živi diplomirani fizičar Amir Mulić koji je omogućio kontakt sa organizatorima Olimpijade, tako da je BH ekipa u aprilu 1996. godine prijavljena za Olimpijadu.

Predstavnici Bosne i Hercegovine na 27. Međunarodnoj olimpijadi bili su Danijel Marinić, Marije Ljolje, Mirza Popovac (svi iz Sarajeva) i Eldar Čokić (iz Živinica), dok su voditelji naše ekipe bili doc. dr. Dejan Milošević i Abdel Isaković.

Izvor: https://dfufbih.ba/index.php/bs/mladi-fizicari/uspjesi-na-medunarodnim-takmicenjima

U Beogradu se samo jedan student upisao na nastavnički smjer fizike, a ni u Sarajevu nije puno bolje

Portal nova.rs prenosi vijest da se na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na nastavnički studij fizike upisao samo jedan jedini student.

Nikada se do sada nije desilo da imamo samo jednog brucoša na katedri! Jako mi je žao što će neka predavanja morati da sluša sam, ali nema drugog izbora, ne smemo da dozvolimo da se ugasi Opšta fizika jer bi u tom slučaju buduće generacije ostale bez nastavnika, a govorimo o jednoj od bazičnih nauka, koja ne sme da nestane iz škola. To moramo da sprečimo i da shvatimo konačno da je situacija sa nastavničkim smerovima na fakultetima alarmantna”, u razgovoru za Nova.rs naglašava profesor Ivan Belča, dekan Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Ta vijest jest iznenađujuća ako se uzme u obzir da je Beograd grad sa oko 2 miliona stanovnika, a Srbija država sa preko 6 miliona stanovnika. Čisto statistički gledano očekivati bi bilo da taj broj brucoša na nastavničkom smjeru fizike bude veći ne samo u Beogradu nego i u regionu. Ovdje više nije ni uzrok to što mladi idu vani, nego je jasno da mladi ciljano izbjegavaju ne samo raditi u školama nego i predavati fiziku kao jedan od najtežih predmeta. Jedan od mogućih razloga zašto mladi izbjegavaju nastavnički fakultet fizike jest taj što je isplativije završiti opšti inžinjerski studij i ako se ne nađe posao inžinjera (koji je obično više plaćen) onda se lako položi pedagoška grupa predmeta i prečacem završi opet u školi. Dok oni sa opšteg smjera imaju više vremena da se posvete matematičkom aspektu fizike, od onih sa nastavničkog smjera se očekuje da savladaju sve kao da će raditi u CERN – u i još ih se dodatno zatrpa raznim “pedagoškim” predmetima koji zaista nisu matematički previše zahtjevni, ali su obimni i previše vremena uzimaju i izučavaju idealističke scenarije rada u školi sa zapada, a ne realno stanje kod nas. Barem je tako moje iskustvo sa Univerziteta u Sarajevu i njihovog nastavničkog smjera Odsjeka za fiziku. Možda se u međuvremenu nešto promijenilo, možda je situacija u Beogradu bolja, ali prema zainteresiranosti za nastavnički studij fizike može se sa sigurnošću zaključiti da nešto duboko ne štima. Balans je u svemu bitan i što bude bolji balans između težine fakulteta i plata koje se dobijaju jednom kada se s tim fakultetom zaposli to će više studenti taj fakultet upisivati. Danas su brucoši više informirani nego ikada i nema više onih koji negdje zalutaju i nešto slučajno i usput završe pa tek poslije skontaju da im se to financijski nije isplatilo. U današnje vrijeme fizičari moraju da razumiju da za razvoj fizike na našim područjima nije dovoljno biti samo dobar u fizici, matematici, filozofiji, informatici i inžinjerstvu nego i u menadžmentu i ekonomiji. Svijet je globalno selo i ako nisi konkurentan i interesantan brzo se to pročuje i polako počinješ da nestaješ iako misliš da si Bogom dat i da si nezamjenjiv.

Rad u školama ima i neke svoje prednosti i mane, ali je predavanje fizike još posebno dramatična djelatnost u našem okruženju i trebalo bi mu se posebno posvetiti. Nije dovoljno samo stalno organizirati takmičenja za elitu nego je potrebno fiziku ponovo učiniti “cool” za sire narodne mase, a fizičarima (i inžinjerima (naučnicima) i nastavnicima ponuditi sirok spektar poslova i dati im priliku gdje god mogu da se snađu jer fizičarski (naučni) način razmišljanja sigurno može puno da doprinese svijetu.

Ispovest dekana fakulteta na kojem se za ceo smer prijavio 1 (slovima: jedan!) brucoš: Mi smo dokaz koliko je situacija alarmantna, ovo moramo da zaustavimo

Fizičar dao savjete kako da se sačuvate od udara groma, mnogi prave kobne greške

Na pitanje šta prvo da uradimo kad počne da grmi, dr Vojinović sa Instituta za fiziku kaže da moramo da uradimo dve osnovne stvari – da procenimo koliko daleko udaraju munje i da se prema tome sklonimo.

– Dve stvari su osnovne, prva je da procenimo koliko je grmljavina daleko. Ako je dovoljno blizu je skloniti se u zatvoren prostor, u auto, zgradu, kuću… Procenićete na osnovu razlike između vremena koje protekne otkad vidimo bljesak, i kada čujemo zvuk grmljavine. Brojimo sekunde od bljeska, i ako prođe više od tri, četiri sekunde, onda je grmljavina daleko. Ako je proteklo manje, onda je blizu.

On je dodao da u slučaju da nismo sigurni koliko je daleko udarila munja ili je ne vidimo uđemo u zatvoren prostor.

– Može i to da se desi i onda teško može da se proceni rastojanje, moramo da je vidimo. Ako se plašimo najbolje je ući u zatvoren prostor”, rekao je dr Vojinović.

“Svi metalni predmeti privlače grom”

Na pitanje da li je istinita priča da čučanje smanjuje šanse za udar groma i da li se moramo otarasiti nekih predmeta, Vojinović kaže da je čučanje “urbana legenda”.

Čučanje je jedna urbana legenda, ne pravi neku razliku da li ste čučnuli ili i dalje stojite, ležite… Svi metalni predmeti potencijalno privlače grom, da kažemo, električno pražnjenje iz atmosfere i bilo kakav metalni predmet indukuje naelektrisanje suprotnog pola i time ga privlači. Tako da je pametno otarasiti se metalnih predmeta koje imamo kod sebe, a u to spada i mobilni telefon.

On je i objasnio da boja munje zavisi od toga do koje temperature se usijao vazduh. Najtoplije su svetloplave, karakteristične nijanse, ali svaki grom je podjednako smrtonosan ako je dovoljno blizu.

– Do tragičnih ishoda retko dovodi direktan pogodak u osobu, grom udari blizu. I kada udari u zemlju, u bilo koji predmet, okolina mesta udara se naelektriše. Ljudi beže, potrče a elektricitet želi da ide najkraćim putem, kroz najbolji provodnik. I onda kroz naelektrisano tlo, kroz noge, doživimo strujni udar. Ako stojimo na jednom mestu, to se neće dogoditi.

Neki od komentara su bili:

1. sto se udara struje tice, tu se racuna napon koraka, napon koji se javlja izmedju dve noge. ako se trci, najbolje je trcati tako da zemlju dodiruje samo jedna noga u svakom trenutku

2. Prilikom udara groma oslobađa se visoka temperatura. Vlaga u vazduhu se toliko zagreva da se momentalno pretvara u vodenu paru i ekspandira u vidu eksplozije (grmljavine). Eksplozija tom prilikom stvara pritisak koji kida unutrašnje organe životinja i ljudi koji se nađu u blizini.

3. Ne privlače samo metalni predmeti grom, već uglavnom visoki i šiljati, znači, bacite kišobran, a ne mobilni. I pravi razliku ako čučnete, onda ste niži i manja je vjerovatnoća da će vas pogoditi grom. I grom ubija direktnim udarom, jer može postojati više paralelnih grana groma.

Izvor: blic.rs

Djeci moramo dati funkcionalno znanje? Sve ostalo radit će roboti?

“Učenje lekcija, pjesmica, unaprijed zadanih odgovora napamet je reproduktivno znanje od kojeg nema koristi. To je stav koji su podijelili učesnici predavanja na Filozofskom fakultetu u Tuzli među kojima su bili učitelji, nastavnici, profesori i roditelji. Nasuprot reproduktivnom, zalažu se za funkcionalno znanje koje može imati primjenu u stvarnom životu. Da doznaju više o metodologiji ovakve vrste učenja u nastavi pozvali su stručnjaka, doktora Ranka Rajovića.




Učitelji postepeno shvataju da nešto ne štima u ustaljenom sistemu učenja i žele mijenati način na koji njihovi učenici u okviru obrazovnog sistema stiču znanje.

– U našim školama je evidentno da još njegujemo to ponavljanje činjenica bez posebne primjene i svrhe i upućivanja koja bi to primjena tog znanja bila. Tako da to zaista jeste problem, naročito na časovima koje i ja posjećujem i imam priliku da vidim da čujem, zaista se toga mnogo javlja bez konkretnog cilja da razvijamo ličnost koja će se moći snaći kad počnu da nešto rade. To su uglavnom činjenice koje smo i mi učili kad smo bili mali. Ostaje zanemarena kategorija funkcije, a to je kako ćemo koristiti to što znamo – zašto nam treba to što znamo, kaže za RTVTK Selma Teparić, predsjednica Društva pedagoga i psihologa TK.

Da bi znanje bilo funkcionalno ono mora biti potaknuto razmišljanjem, još od najranijeg doba, kaže profesor Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja, nazvanog tako prema programu Centra Nikola Tesla čiji je on osnivač. O tome je govorio na predavanju roditeljima i prosvjetnim radnicima koji su se oko ove teme okupili na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Nama je izuzetna čast i zadovoljstvo na ovaj način otvoriti Filozofski fakultet zajednici. U osnovi mi zajednici i trebamo služiti. Ovo je jedno od nastojanja Filozofskog fakulteta posebno u posljednje dvije godine, da prepoznamo društvene probleme i veliko nam je zadovoljstvo ugostiti dr. Rajovića, roditelje i brojne kolege jer se na taj način vidi zdrav interes društva za one koji jesu najveće bogatstvo našeg društva, a to su djeca. NTC program pokušava razviti sve potencijala djece, u svim područjima razvoja na naročiti u kongitivnim, a pojačan interes svih naših saradnika, među njima i naših bivših studenata  govori o tome koleko mi lutamo u radu sa djecom. Roditeljima treba pomoć. Odgajateljima, nastavnicima treba pomoć, pa onda i svaki vid edukacije koji se bavi pospješivanjem razvoja djece je itekako značajan, pojašnjava dr. sc. Ljubica Tomić Selimović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Funkcionalno znanje je važno za budućnost kaže ovaj ljekar i profesor čiji se koncept učenja izučava u 17 zemalja svijeta. U Sloveniji su se prije drugih zemalja okruženja, među kojima su Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina odlučili uvesti medicinu u ustanove da poboljšaju efekte predškolskog odgoja. Profesor Rajović tamo vodi univerzitetsku katedru za neuronauku. Kaže da se i druge zemlje postepeno počinju zanimati za promjenu načina primjene naučenog u praksi kad su u pitanju školska djeca. Vrijeme učenja napamet i pukog ponavljanja lekcija zapisanih u udžbenicima mora proći, kaže on.

– Samo je pitanje kada ćemo shvatiti da mozak tako ne radi, da reproduktivno učenje za mozak ne postoji. Evo jedan primjer – od 10 najtraženijih zanimanja u svijetu, ako gledamo danas, 9 nije postojalo prije 10 godina. To znači da mi spremamo djecu za zanimanja koja još ne postoje i to je osnovno pitanje. Čekajte šta je funkcija škole – da ih učimo da misle ili da znaju napamet? Naravno da ih učimo da misle. A onda drugo pitanje – kad dijete počinje da misli u školi ili prije škole? Naravno prije škole. Mi moramo da krenemo još od vrtića, roditelji kod kuće, da povezuju, da s djecom misle. Jedno tipično pitanje za djecu kad moraju da misle je: Preko koje životinje pređe najveći broj pješaka? Oni se malo zamisle, zbune, pa kažu zebra. A šta je klasično pitanje reproduktivno – kako se zovu crno bijele životinje koje žive u Africi, liče na konja – dijete onda odgovori zebra. Tu razmišljanja nema. A šta je cilj – da ih učimo da misle. Zato mi moramo da koncipiramo pitanja tako da misle, kaže dr. sc. Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja.




Ne moramo čekati da nam razvijene zemlje koje se mogu pohvaliti svojim obrazovanjem poput Finske i Engleske nametnu nove metode za učenje. Generacije koje su sada u vrtićima i školama trebaju novu metodologiju i zato je potrebna dodatna edukacija nastavnika, slažu se i u Međunarodnoj organizaciji Interektivne otvorene škole koja je bila posrednik u prganizaciji ovog predavanja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Mi u međunarodnom udruženju MIOS podržavamo  škole koje kod djece razvijaju funkcionalno znanje, a kad govorimo o funkcionalnom znanju, a to je znanje koje konkretno mogu primijeniti u dobu dok su djeca, a naravno taj transfer treba da bude na tržištu rada. U traganju da imamo konkretne vještine došli smo NTC sistema obrazovanja i profesora Rajovića. Tokom našeg rada sa školama konstantno čujemo rečenice da djeca nemaju znanje, da ne mogu da koriste neko osnovno znanje kako bi poboljšali kvalitet života. Nedavno je izašlo istraživanje s rezultatom da naša djeca tek imaju 60 odsto mogućnosti da ostvare svoj obrazovni potencijal, što govori u prilog da se nešto u obrazovanju treba mijenjati i mi vidimo rješenje u tim metodama kako. Toplo smo podržali ovu inicijativu da ovaj sistem predstavimo roditeljima, a onda i prosvjetnim radnicima i djelatnicima ministarstva obrazovanja, kaže za RTVTK Edina Malkić, direktorica MIOS-a.

Roditelji, pedagozii i prosvjetni radnici iz TK, iz RS-a i drugih kantona Federacije koji su se organizirali da učestvuju na ovom predavanju svjesni su kažu da nedostatak funkcionalnog učenja, dovodi do činjenice da se velikom broj učenika još u početnim razredima osnovne škole dijagnosticraju razvojne smetnje. Više od polovine učenika, što je alarmantno, kažu oni  ne mogu mirno da sjede, da pišu, nemaju koncentraciju. Dijagnosticira im se disleksija, disgrafija i drugi poremaćaji, svjedoče nastavnici. Djecu još od najranijeg doba treba usmjeravati da ono što nauče znaju i koristiti. Tako se razvija funkcionalno znanje na osnovu kojeg će kasnije graditi svoja interesovanja i zanimanja za koja se obrazuju.

– Amerikanci su radili istraživanja o tome da nestaju zanimanja gdje nema šta da se misli. Ta zanimanja će mijenjati roboti. Mi moramo spremati djecu za budućnost da uče da misle. A s druge strane to što su radili Amerikanci – zanimanja gdje mora da se misli su u porastu. Za 20, za 30 godina roboti preuzimaju ta zanimanja. Mi sa robotima ne možemo da se borimo. Oni će tu pobijediti. Šta mi moramo. Da spemamo djecu tamo gdje roboti ne mogu. Da povezuju da stvaraju nešto novo. To su vrijednosti koje će sutra odvojiti našu djecu od robota. To je za budućnost. Ako to ne uradimo padamo na ispitu, kaže profesor Rajović.

Nastavnici će se truditi da u školskom sistemu ponude djeci takvu vrstu učenja na osnovu kojeg će oni moći povezivati znanje. To je proces, koji se stalno može unapređivati, ali od velikog je značaja i priprema djece za školu što je zadatak za roditelje. Stručnjaci roditeljima preporučuju: Neka dijete bude spretno i okretno, pričajte mu priče, čitajte knjige, provodite puno vremena u prirodi. Neka hodaju bosi kad god to mogu, neka nauče neke vještine, na primjer da sade cvijeće, da ušiju dugme na košulji, da pecaju, da znaju da zakrpe gumu na biciklu i stalno i u svakoj situaciji postavljajte im pitanja za razmišljanje, na koja nasuprot njima roboti nikad neće moći da odgovore.




, novinar Azra Mešić

Tekst je u cjelosti preuzet sa: https://rtvtk.ba/djeci-moramo-dati-funkcionalno-znanje-sve-ostalo-radit-ce-roboti/

Kako napisati istraživački rad i šta jedan istraživački rad sadrži?

U istraživačkom radu se pokušava naći odgovor na neko pitanje ili provjerava  ispravnost neke pretpostavke. Svi mogu uraditi istraživački rad i prije ili kasnije svako nešto istražuje, ali u istraživačkom radu se istraživanje ciljano i sistematski uradi i prezentira. U istraživačkom radu važna je suština i forma rada te prezentacija istog.




Ovo je ono šta jedan istraživački rad treba da sadrži:

  • NASLOV
  • ZADATAK: osmislite istraživanje koje ćete sprovesti i postavite hipoteze ili pretpostavke.

Tokom istraživanja bilježite svoja opažanja, a istraživanje opišite prema sljedećim pravilima pisanja istraživačkog rada :

  • NASLOVNA STRANICA treba sadržavati NASLOV, IME I PREZIME, DATUM IZRADE ILI PREDAJE RADA.
  • UVOD , CILJ RADA ( navedite dosad poznate činjenice i jasno istaknite hipotezu i cilj svoga istraživanja )
  • MATERIJAL I METODE ( navedite što ste sve istraživali, što ste sve upotrijebili da biste sproveli istraživanje, opišite kako ste postavili i izvodili istraživanje, opišite kako ste i kada mjerili ili promatrali promjene, kako ste zapisivali rezultate, opis možete dopuniti fotografijom, crtežom, tabelom i sl.)
  • REZULTATI ( navedite prikupljene rezultate, možete ih opisati riječima, razvrstati u tabele , prikazati grafikonima…)
  • RASPRAVA ( opišite što ste saznali, uporedite svoje rezultate s postavljenim hipotezama i s podacima koje ste našli u dostupnoj literaturi…)
  • ZAKLJUČAK ( napišite ga što kraće i preciznije, može i u obliku teza, navesti zaključke donesene na osnovi provedenog istraživanja )
  • POPIS KORIŠTENE LITERATURE ( navode se svi korišteni radovi: stručna literatura, naučni i popularno – naučni časopisi, informacije dostupne na mrežnim stranicama , sve poredano abecednim redom, ovako : prezime i ime autora, naslov knjige, autor, mjesto i godina izdanja. Za časopise se navode : autor, naslov članka ili rada // naslov časopisa, godište, godina izdanja, broj časopisa, stranice koje obuhvaća dotični rad u časopisu.

POSEBNE NAPOMENE: Rad treba napisati uredno i sažeto. Posebno se cijeni originalnost teme, složenost istraživanja , korišteni izvori i zaključci do kojih se došlo u istraživanju.

Izvor informacija:

https://informatikasatehnikom.wordpress.com




CERN organizira program usavršavanja za profesore iz BiH

Program uključuje naučna predavanja na našem jeziku, posjete eksperimentima na CERN-u, izložbe, te praktične radionice koje imaju za cilj upoznati učesnike s trenutnim istraživanjima u fizici čestica.

Po povratku u BiH, poručuju da će svi učesnici biti ambasadori CERN-a koji će usvojeno znanje prenijeti na buduću generaciju fizičara, inženjera, IT stručnjaka itd.

Više informacija možete dobiti preko stranice:



https://indico.cern.ch/event/840248/?utm_source=Klix.ba&utm_medium=Clanak

Koji je univerzalni algoritam za rješavanje problema?

  1. Napiši na papir problem.
  2. Misli dugo o rješenju.
  3. Napiši rješenje.
  4. Implementiraj rješenje.
  5. Provjeri jel dobro. Ako nije dobro idi ponovo na 1 i poboljšaj. Ako je dobro idi na 10.
  6. Ako opet nije dobro promjeni kompletnu strategiju. Npr. ako si do sada pokušao rješiti problem u cjelini, ovaj put podijeli problem na nekoliko manjih problema.
  7. Ako i dalje ne ide, razgovaraj sa nekim možda će druga perspektiva da ti pomogne.
  8. Probaj ponovo idi na 1 sa drugom perspektivom. Sve uradi nekoliko puta i u intervalima po par sati ili par dana.

  9. Ako si našao rješenje idi na 10, ako nisi idi na 1 n puta, a pri n tom pokušaju odustani do nekog drugog vremena. Uživaj u tome da si pokušao i pokušala. Ako sada ne ide, drugi put će ići, a za sada se fokusiraj na drugi problem.

  10. Uživaj u rješenju.

Postavio sam grupi maturanata zadatak da napišu pitanje za razmišljanje i pokušaju odgovoriti na njega. Evo šta sam naučio.

Jedna grupa nije ništa napisala. Valjda je u našem školstvu razmišljati zadatak koji se rijetko daje.

Druga grupa je bila pod utiskom teorija zavjere i pokušala je odgovoriti na pitanje koje je postavila kroz teorije zavjera koje se mogu naći na internetu.

Treća grupa je postavila pitanje i odgovorila u skladu s onim šta su negdje mogli pročitati, bez da su puno išta sami razmišljali.

Četvrta grupa je postavila pitanje, ali nije ništa komentarisala, valjda jer nije znala ili se nije usudila razmišljati.



Peta grupa je sve isto uradila, što znači da su prepisali razmišljanje. Lakše je glumiti razmišljanje nego razmišljati ?

Šesta najmanja grupa je najbolje pitanje dala i zaista razmislila o njemu i to razmišljanje napisala. Koincidencija je da je baš ta grupa imala najbolje ocjene.

Zaključak: Samo onaj ko zna i ko se usuđuje razmišljati može imati najbolje ocjene.

Pravilno razmišljanje je jedan od preduslova dobrog uspjeha i u školi i u životu.