Category Archives: Učenje fizike

Učenje fizike, Učenje matematike, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE, Zanimljivost

Zašto je mnogim đacima matematika bauk?

Leave a comment

“Apsolutno je da je do obrazovnog sistema i općeg odnosa prema matematici i kvantitativnim stvarima. Matematika se mora staviti u kontekst – objasniti koja je njena svrha u životu. Kada se to uvede u kurikulum, onda su stvari puno lakše.

Ovdje se još uvijek funkcioniše po starom sistemu kojem je glavna stvar memorizacija i ponavljanje stvari, bez razumijevanja. Dijete dobije zadaću s 50 zadataka, bez ikakvog konteksta. Naravno da će to biti bauk.

S druge strane, ne može se bez matematike. Sve je manje moguće biti kvantitativno nepismen, jer živimo u vremenu tehnologije i podataka. Ako se kontekst uvede u učionice i objasni da ono što se uči zaista ima neku primjenu, stvari bi bile puno bolje. Pedagogija se generalno treba promijeniti, što bi utjecalo na matematiku.

U svijetu se djeca više ne uče tako da ona sjede u klupama, da im se nešto predaje, da šute, da “naštrebaju”, ponove to što su naučila i da se to ocjeni. Pedagogija se razvija u smjeru saradnje s djecom, saradnje između djece, interakcije između djece i predavača. Djeca se navode i sama otkrivaju. Ako se tako nešto uradi, učinak je puno veći.

Informacija se mnogo bolje pamti kada se stavi u kontekst. Potrebno je uvesti projekte koji nisu samo misaoni. Djeci se treba omogućiti da nešto rade kako bi shvatili koristi matematike. To se ne odnosi samo na matematiku, već na većinu onoga što se izučava u školi.

Pedagogija mora biti okrenuta prema djetetu, a ne da bude kakva je bila dok sam se ja školovao, kada nije bila za dijete. Nije imala dijete u vidu, nije razumjela kako dijete uči, nego su neke čike napisale kako treba da se uči, bez da se razumjelo kako funkcioniše dječiji mozak.”, Ismar Volić

Izvor: https://www.klix.ba/scitech/nauka/profesor-ismar-volic-naravno-da-ce-matematika-biti-bauk-ako-se-ne-objasni-njena-prakticna-primjena/230908078

Učenje fizike, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE, Zabava, Zanimljivost

Prvi nastup ekipe mladih fizičara iz BiH na međunarodnoj olimpijadi je bio davne 1996. godine

Leave a comment

IPhO 1996, Oslo, Norveška

Prvi nastup ekipe mladih fizičara Bosne i Hercegovine na Međunarodnoj olimpijadi iz fizike

Od 30. juna do 7. jula 1996. godine u Oslu je održana 27. Međunarodna olimpijada iz fizike. Ekipa Bosne i Hercegovine je prvi puta učestvovala na Olimpijadi. Po statutu Olimpijade predviđeno je da zemlja koja prvi put učestvuje na Olimpijadi može to učiniti samo u svojstvu posmatrača. Mi smo imali sreću da se na prethodnoj Olimpijadi u Australiji dr Ana Smontara, vođa ekipe Hrvatske, prijavila kao posmatrač iz Bosne i Hercegovine, tako da smo na Olimpijadi u Oslu mogli nastupiti u kompletnom sastavu. Druga sretna okolnost po učešće naše ekipe na Olimpijadi je to što u Oslu živi diplomirani fizičar Amir Mulić koji je omogućio kontakt sa organizatorima Olimpijade, tako da je BH ekipa u aprilu 1996. godine prijavljena za Olimpijadu.

Predstavnici Bosne i Hercegovine na 27. Međunarodnoj olimpijadi bili su Danijel Marinić, Marije Ljolje, Mirza Popovac (svi iz Sarajeva) i Eldar Čokić (iz Živinica), dok su voditelji naše ekipe bili doc. dr. Dejan Milošević i Abdel Isaković.

Izvor: https://dfufbih.ba/index.php/bs/mladi-fizicari/uspjesi-na-medunarodnim-takmicenjima

Učenje fizike, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE, Zanimljivost

U Beogradu se samo jedan student upisao na nastavnički smjer fizike, a ni u Sarajevu nije puno bolje

Leave a comment

Portal nova.rs prenosi vijest da se na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na nastavnički studij fizike upisao samo jedan jedini student.

“Nikada se do sada nije desilo da imamo samo jednog brucoša na katedri! Jako mi je žao što će neka predavanja morati da sluša sam, ali nema drugog izbora, ne smemo da dozvolimo da se ugasi Opšta fizika jer bi u tom slučaju buduće generacije ostale bez nastavnika, a govorimo o jednoj od bazičnih nauka, koja ne sme da nestane iz škola. To moramo da sprečimo i da shvatimo konačno da je situacija sa nastavničkim smerovima na fakultetima alarmantna”, u razgovoru za Nova.rs naglašava profesor Ivan Belča, dekan Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Ta vijest jest iznenađujuća ako se uzme u obzir da je Beograd grad sa oko 2 miliona stanovnika, a Srbija država sa preko 6 miliona stanovnika. Čisto statistički gledano očekivati bi bilo da taj broj brucoša na nastavničkom smjeru fizike bude veći ne samo u Beogradu nego i u regionu. Ovdje više nije ni uzrok to što mladi idu vani, nego je jasno da mladi ciljano izbjegavaju ne samo raditi u školama nego i predavati fiziku kao jedan od najtežih predmeta. Jedan od mogućih razloga zašto mladi izbjegavaju nastavnički fakultet fizike jest taj što je isplativije završiti opšti inžinjerski studij i ako se ne nađe posao inžinjera (koji je obično više plaćen) onda se lako položi pedagoška grupa predmeta i prečacem završi opet u školi. Dok oni sa opšteg smjera imaju više vremena da se posvete matematičkom aspektu fizike, od onih sa nastavničkog smjera se očekuje da savladaju sve kao da će raditi u CERN – u i još ih se dodatno zatrpa raznim “pedagoškim” predmetima koji zaista nisu matematički previše zahtjevni, ali su obimni i previše vremena uzimaju i izučavaju idealističke scenarije rada u školi sa zapada, a ne realno stanje kod nas. Barem je tako moje iskustvo sa Univerziteta u Sarajevu i njihovog nastavničkog smjera Odsjeka za fiziku. Možda se u međuvremenu nešto promijenilo, možda je situacija u Beogradu bolja, ali prema zainteresiranosti za nastavnički studij fizike može se sa sigurnošću zaključiti da nešto duboko ne štima. Balans je u svemu bitan i što bude bolji balans između težine fakulteta i plata koje se dobijaju jednom kada se s tim fakultetom zaposli to će više studenti taj fakultet upisivati. Danas su brucoši više informirani nego ikada i nema više onih koji negdje zalutaju i nešto slučajno i usput završe pa tek poslije skontaju da im se to financijski nije isplatilo. U današnje vrijeme fizičari moraju da razumiju da za razvoj fizike na našim područjima nije dovoljno biti samo dobar u fizici, matematici, filozofiji, informatici i inžinjerstvu nego i u menadžmentu i ekonomiji. Svijet je globalno selo i ako nisi konkurentan i interesantan brzo se to pročuje i polako počinješ da nestaješ iako misliš da si Bogom dat i da si nezamjenjiv.

Rad u školama ima i neke svoje prednosti i mane, ali je predavanje fizike još posebno dramatična djelatnost u našem okruženju i trebalo bi mu se posebno posvetiti. Nije dovoljno samo stalno organizirati takmičenja za elitu nego je potrebno fiziku ponovo učiniti “cool” za sire narodne mase, a fizičarima (i inžinjerima (naučnicima) i nastavnicima ponuditi sirok spektar poslova i dati im priliku gdje god mogu da se snađu jer fizičarski (naučni) način razmišljanja sigurno može puno da doprinese svijetu.

Ispovest dekana fakulteta na kojem se za ceo smer prijavio 1 (slovima: jedan!) brucoš: Mi smo dokaz koliko je situacija alarmantna, ovo moramo da zaustavimo
Elektrodinamika, Elektromagnetizam, Elektrostatika, Učenje fizike, Zabava, Zanimljivost

Fizičar dao savjete kako da se sačuvate od udara groma, mnogi prave kobne greške

Leave a comment

Na pitanje šta prvo da uradimo kad počne da grmi, dr Vojinović sa Instituta za fiziku kaže da moramo da uradimo dve osnovne stvari – da procenimo koliko daleko udaraju munje i da se prema tome sklonimo.

– Dve stvari su osnovne, prva je da procenimo koliko je grmljavina daleko. Ako je dovoljno blizu je skloniti se u zatvoren prostor, u auto, zgradu, kuću… Procenićete na osnovu razlike između vremena koje protekne otkad vidimo bljesak, i kada čujemo zvuk grmljavine. Brojimo sekunde od bljeska, i ako prođe više od tri, četiri sekunde, onda je grmljavina daleko. Ako je proteklo manje, onda je blizu.

On je dodao da u slučaju da nismo sigurni koliko je daleko udarila munja ili je ne vidimo uđemo u zatvoren prostor.

– Može i to da se desi i onda teško može da se proceni rastojanje, moramo da je vidimo. Ako se plašimo najbolje je ući u zatvoren prostor”, rekao je dr Vojinović.

“Svi metalni predmeti privlače grom”

Na pitanje da li je istinita priča da čučanje smanjuje šanse za udar groma i da li se moramo otarasiti nekih predmeta, Vojinović kaže da je čučanje “urbana legenda”.

Čučanje je jedna urbana legenda, ne pravi neku razliku da li ste čučnuli ili i dalje stojite, ležite… Svi metalni predmeti potencijalno privlače grom, da kažemo, električno pražnjenje iz atmosfere i bilo kakav metalni predmet indukuje naelektrisanje suprotnog pola i time ga privlači. Tako da je pametno otarasiti se metalnih predmeta koje imamo kod sebe, a u to spada i mobilni telefon.

On je i objasnio da boja munje zavisi od toga do koje temperature se usijao vazduh. Najtoplije su svetloplave, karakteristične nijanse, ali svaki grom je podjednako smrtonosan ako je dovoljno blizu.

– Do tragičnih ishoda retko dovodi direktan pogodak u osobu, grom udari blizu. I kada udari u zemlju, u bilo koji predmet, okolina mesta udara se naelektriše. Ljudi beže, potrče a elektricitet želi da ide najkraćim putem, kroz najbolji provodnik. I onda kroz naelektrisano tlo, kroz noge, doživimo strujni udar. Ako stojimo na jednom mestu, to se neće dogoditi.

Neki od komentara su bili:

1. sto se udara struje tice, tu se racuna napon koraka, napon koji se javlja izmedju dve noge. ako se trci, najbolje je trcati tako da zemlju dodiruje samo jedna noga u svakom trenutku

2. Prilikom udara groma oslobađa se visoka temperatura. Vlaga u vazduhu se toliko zagreva da se momentalno pretvara u vodenu paru i ekspandira u vidu eksplozije (grmljavine). Eksplozija tom prilikom stvara pritisak koji kida unutrašnje organe životinja i ljudi koji se nađu u blizini.

3. Ne privlače samo metalni predmeti grom, već uglavnom visoki i šiljati, znači, bacite kišobran, a ne mobilni. I pravi razliku ako čučnete, onda ste niži i manja je vjerovatnoća da će vas pogoditi grom. I grom ubija direktnim udarom, jer može postojati više paralelnih grana groma.

Izvor: blic.rs

Fizika sistema, Inovacije, Matematika, Primjenjena fizika, Tehnika i tehnologija, Učenje fizike, Učenje matematike, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE, Zabava, Zanimljivost

Djeci moramo dati funkcionalno znanje? Sve ostalo radit će roboti?

Leave a comment

“Učenje lekcija, pjesmica, unaprijed zadanih odgovora napamet je reproduktivno znanje od kojeg nema koristi. To je stav koji su podijelili učesnici predavanja na Filozofskom fakultetu u Tuzli među kojima su bili učitelji, nastavnici, profesori i roditelji. Nasuprot reproduktivnom, zalažu se za funkcionalno znanje koje može imati primjenu u stvarnom životu. Da doznaju više o metodologiji ovakve vrste učenja u nastavi pozvali su stručnjaka, doktora Ranka Rajovića.




Učitelji postepeno shvataju da nešto ne štima u ustaljenom sistemu učenja i žele mijenati način na koji njihovi učenici u okviru obrazovnog sistema stiču znanje.

– U našim školama je evidentno da još njegujemo to ponavljanje činjenica bez posebne primjene i svrhe i upućivanja koja bi to primjena tog znanja bila. Tako da to zaista jeste problem, naročito na časovima koje i ja posjećujem i imam priliku da vidim da čujem, zaista se toga mnogo javlja bez konkretnog cilja da razvijamo ličnost koja će se moći snaći kad počnu da nešto rade. To su uglavnom činjenice koje smo i mi učili kad smo bili mali. Ostaje zanemarena kategorija funkcije, a to je kako ćemo koristiti to što znamo – zašto nam treba to što znamo, kaže za RTVTK Selma Teparić, predsjednica Društva pedagoga i psihologa TK.

Da bi znanje bilo funkcionalno ono mora biti potaknuto razmišljanjem, još od najranijeg doba, kaže profesor Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja, nazvanog tako prema programu Centra Nikola Tesla čiji je on osnivač. O tome je govorio na predavanju roditeljima i prosvjetnim radnicima koji su se oko ove teme okupili na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Nama je izuzetna čast i zadovoljstvo na ovaj način otvoriti Filozofski fakultet zajednici. U osnovi mi zajednici i trebamo služiti. Ovo je jedno od nastojanja Filozofskog fakulteta posebno u posljednje dvije godine, da prepoznamo društvene probleme i veliko nam je zadovoljstvo ugostiti dr. Rajovića, roditelje i brojne kolege jer se na taj način vidi zdrav interes društva za one koji jesu najveće bogatstvo našeg društva, a to su djeca. NTC program pokušava razviti sve potencijala djece, u svim područjima razvoja na naročiti u kongitivnim, a pojačan interes svih naših saradnika, među njima i naših bivših studenata  govori o tome koleko mi lutamo u radu sa djecom. Roditeljima treba pomoć. Odgajateljima, nastavnicima treba pomoć, pa onda i svaki vid edukacije koji se bavi pospješivanjem razvoja djece je itekako značajan, pojašnjava dr. sc. Ljubica Tomić Selimović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Funkcionalno znanje je važno za budućnost kaže ovaj ljekar i profesor čiji se koncept učenja izučava u 17 zemalja svijeta. U Sloveniji su se prije drugih zemalja okruženja, među kojima su Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina odlučili uvesti medicinu u ustanove da poboljšaju efekte predškolskog odgoja. Profesor Rajović tamo vodi univerzitetsku katedru za neuronauku. Kaže da se i druge zemlje postepeno počinju zanimati za promjenu načina primjene naučenog u praksi kad su u pitanju školska djeca. Vrijeme učenja napamet i pukog ponavljanja lekcija zapisanih u udžbenicima mora proći, kaže on.

– Samo je pitanje kada ćemo shvatiti da mozak tako ne radi, da reproduktivno učenje za mozak ne postoji. Evo jedan primjer – od 10 najtraženijih zanimanja u svijetu, ako gledamo danas, 9 nije postojalo prije 10 godina. To znači da mi spremamo djecu za zanimanja koja još ne postoje i to je osnovno pitanje. Čekajte šta je funkcija škole – da ih učimo da misle ili da znaju napamet? Naravno da ih učimo da misle. A onda drugo pitanje – kad dijete počinje da misli u školi ili prije škole? Naravno prije škole. Mi moramo da krenemo još od vrtića, roditelji kod kuće, da povezuju, da s djecom misle. Jedno tipično pitanje za djecu kad moraju da misle je: Preko koje životinje pređe najveći broj pješaka? Oni se malo zamisle, zbune, pa kažu zebra. A šta je klasično pitanje reproduktivno – kako se zovu crno bijele životinje koje žive u Africi, liče na konja – dijete onda odgovori zebra. Tu razmišljanja nema. A šta je cilj – da ih učimo da misle. Zato mi moramo da koncipiramo pitanja tako da misle, kaže dr. sc. Ranko Rajović, autor NTC sistema učenja.




Ne moramo čekati da nam razvijene zemlje koje se mogu pohvaliti svojim obrazovanjem poput Finske i Engleske nametnu nove metode za učenje. Generacije koje su sada u vrtićima i školama trebaju novu metodologiju i zato je potrebna dodatna edukacija nastavnika, slažu se i u Međunarodnoj organizaciji Interektivne otvorene škole koja je bila posrednik u prganizaciji ovog predavanja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

– Mi u međunarodnom udruženju MIOS podržavamo  škole koje kod djece razvijaju funkcionalno znanje, a kad govorimo o funkcionalnom znanju, a to je znanje koje konkretno mogu primijeniti u dobu dok su djeca, a naravno taj transfer treba da bude na tržištu rada. U traganju da imamo konkretne vještine došli smo NTC sistema obrazovanja i profesora Rajovića. Tokom našeg rada sa školama konstantno čujemo rečenice da djeca nemaju znanje, da ne mogu da koriste neko osnovno znanje kako bi poboljšali kvalitet života. Nedavno je izašlo istraživanje s rezultatom da naša djeca tek imaju 60 odsto mogućnosti da ostvare svoj obrazovni potencijal, što govori u prilog da se nešto u obrazovanju treba mijenjati i mi vidimo rješenje u tim metodama kako. Toplo smo podržali ovu inicijativu da ovaj sistem predstavimo roditeljima, a onda i prosvjetnim radnicima i djelatnicima ministarstva obrazovanja, kaže za RTVTK Edina Malkić, direktorica MIOS-a.

Roditelji, pedagozii i prosvjetni radnici iz TK, iz RS-a i drugih kantona Federacije koji su se organizirali da učestvuju na ovom predavanju svjesni su kažu da nedostatak funkcionalnog učenja, dovodi do činjenice da se velikom broj učenika još u početnim razredima osnovne škole dijagnosticraju razvojne smetnje. Više od polovine učenika, što je alarmantno, kažu oni  ne mogu mirno da sjede, da pišu, nemaju koncentraciju. Dijagnosticira im se disleksija, disgrafija i drugi poremaćaji, svjedoče nastavnici. Djecu još od najranijeg doba treba usmjeravati da ono što nauče znaju i koristiti. Tako se razvija funkcionalno znanje na osnovu kojeg će kasnije graditi svoja interesovanja i zanimanja za koja se obrazuju.

– Amerikanci su radili istraživanja o tome da nestaju zanimanja gdje nema šta da se misli. Ta zanimanja će mijenjati roboti. Mi moramo spremati djecu za budućnost da uče da misle. A s druge strane to što su radili Amerikanci – zanimanja gdje mora da se misli su u porastu. Za 20, za 30 godina roboti preuzimaju ta zanimanja. Mi sa robotima ne možemo da se borimo. Oni će tu pobijediti. Šta mi moramo. Da spemamo djecu tamo gdje roboti ne mogu. Da povezuju da stvaraju nešto novo. To su vrijednosti koje će sutra odvojiti našu djecu od robota. To je za budućnost. Ako to ne uradimo padamo na ispitu, kaže profesor Rajović.

Nastavnici će se truditi da u školskom sistemu ponude djeci takvu vrstu učenja na osnovu kojeg će oni moći povezivati znanje. To je proces, koji se stalno može unapređivati, ali od velikog je značaja i priprema djece za školu što je zadatak za roditelje. Stručnjaci roditeljima preporučuju: Neka dijete bude spretno i okretno, pričajte mu priče, čitajte knjige, provodite puno vremena u prirodi. Neka hodaju bosi kad god to mogu, neka nauče neke vještine, na primjer da sade cvijeće, da ušiju dugme na košulji, da pecaju, da znaju da zakrpe gumu na biciklu i stalno i u svakoj situaciji postavljajte im pitanja za razmišljanje, na koja nasuprot njima roboti nikad neće moći da odgovore.“




, novinar Azra Mešić

Tekst je u cjelosti preuzet sa: https://rtvtk.ba/djeci-moramo-dati-funkcionalno-znanje-sve-ostalo-radit-ce-roboti/

Inovacije, Osnovna fizika, PROBLEMI, Sociofizika, Srednja fizika, SUPERTEŠKA FIZIKA, Tehnika i tehnologija, Učenje fizike, Viša fizika, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE, Zanimljivost

Kako napisati istraživački rad i šta jedan istraživački rad sadrži?

Leave a comment

U istraživačkom radu se pokušava naći odgovor na neko pitanje ili provjerava  ispravnost neke pretpostavke. Svi mogu uraditi istraživački rad i prije ili kasnije svako nešto istražuje, ali u istraživačkom radu se istraživanje ciljano i sistematski uradi i prezentira. U istraživačkom radu važna je suština i forma rada te prezentacija istog.




Ovo je ono šta jedan istraživački rad treba da sadrži:

  • NASLOV
  • ZADATAK: osmislite istraživanje koje ćete sprovesti i postavite hipoteze ili pretpostavke.

Tokom istraživanja bilježite svoja opažanja, a istraživanje opišite prema sljedećim pravilima pisanja istraživačkog rada :

  • NASLOVNA STRANICA treba sadržavati NASLOV, IME I PREZIME, DATUM IZRADE ILI PREDAJE RADA.
  • UVOD , CILJ RADA ( navedite dosad poznate činjenice i jasno istaknite hipotezu i cilj svoga istraživanja )
  • MATERIJAL I METODE ( navedite što ste sve istraživali, što ste sve upotrijebili da biste sproveli istraživanje, opišite kako ste postavili i izvodili istraživanje, opišite kako ste i kada mjerili ili promatrali promjene, kako ste zapisivali rezultate, opis možete dopuniti fotografijom, crtežom, tabelom i sl.)
  • REZULTATI ( navedite prikupljene rezultate, možete ih opisati riječima, razvrstati u tabele , prikazati grafikonima…)
  • RASPRAVA ( opišite što ste saznali, uporedite svoje rezultate s postavljenim hipotezama i s podacima koje ste našli u dostupnoj literaturi…)
  • ZAKLJUČAK ( napišite ga što kraće i preciznije, može i u obliku teza, navesti zaključke donesene na osnovi provedenog istraživanja )
  • POPIS KORIŠTENE LITERATURE ( navode se svi korišteni radovi: stručna literatura, naučni i popularno – naučni časopisi, informacije dostupne na mrežnim stranicama , sve poredano abecednim redom, ovako : prezime i ime autora, naslov knjige, autor, mjesto i godina izdanja. Za časopise se navode : autor, naslov članka ili rada // naslov časopisa, godište, godina izdanja, broj časopisa, stranice koje obuhvaća dotični rad u časopisu.

POSEBNE NAPOMENE: Rad treba napisati uredno i sažeto. Posebno se cijeni originalnost teme, složenost istraživanja , korišteni izvori i zaključci do kojih se došlo u istraživanju.

Izvor informacija:

https://informatikasatehnikom.wordpress.com




Sva Fizika, Učenje fizike, ZA NASTAVNIKE I PROFESORE

CERN organizira program usavršavanja za profesore iz BiH

Leave a comment
Program uključuje naučna predavanja na našem jeziku, posjete eksperimentima na CERN-u, izložbe, te praktične radionice koje imaju za cilj upoznati učesnike s trenutnim istraživanjima u fizici čestica.

Po povratku u BiH, poručuju da će svi učesnici biti ambasadori CERN-a koji će usvojeno znanje prenijeti na buduću generaciju fizičara, inženjera, IT stručnjaka itd.

Više informacija možete dobiti preko stranice:



https://indico.cern.ch/event/840248/?utm_source=Klix.ba&utm_medium=Clanak

Fizika "nemogućeg", O fizici općenito, Primjenjena fizika, Sva Fizika, Učenje fizike

Koji je univerzalni algoritam za rješavanje problema?

Leave a comment
  1. Napiši na papir problem.
  2. Misli dugo o rješenju.
  3. Napiši rješenje.
  4. Implementiraj rješenje.
  5. Provjeri jel dobro. Ako nije dobro idi ponovo na 1 i poboljšaj. Ako je dobro idi na 10.
  6. Ako opet nije dobro promjeni kompletnu strategiju. Npr. ako si do sada pokušao rješiti problem u cjelini, ovaj put podijeli problem na nekoliko manjih problema.
  7. Ako i dalje ne ide, razgovaraj sa nekim možda će druga perspektiva da ti pomogne.

  8. Probaj ponovo idi na 1 sa drugom perspektivom. Sve uradi nekoliko puta i u intervalima po par sati ili par dana.

  9. Ako si našao rješenje idi na 10, ako nisi idi na 1 n puta, a pri n tom pokušaju odustani do nekog drugog vremena. Uživaj u tome da si pokušao i pokušala. Ako sada ne ide, drugi put će ići, a za sada se fokusiraj na drugi problem.

  10. Uživaj u rješenju.

Ostale nauke, Primjenjena fizika, Psihofizika, Psihologija, Učenje fizike, Zadaci, kvizovi, testovi

Postavio sam grupi maturanata zadatak da napišu pitanje za razmišljanje i pokušaju odgovoriti na njega. Evo šta sam naučio.

Leave a comment

Jedna grupa nije ništa napisala. Valjda je u našem školstvu razmišljati zadatak koji se rijetko daje.

Druga grupa je bila pod utiskom teorija zavjere i pokušala je odgovoriti na pitanje koje je postavila kroz teorije zavjera koje se mogu naći na internetu.

Treća grupa je postavila pitanje i odgovorila u skladu s onim šta su negdje mogli pročitati, bez da su puno išta sami razmišljali.

Četvrta grupa je postavila pitanje, ali nije ništa komentarisala, valjda jer nije znala ili se nije usudila razmišljati.



Peta grupa je sve isto uradila, što znači da su prepisali razmišljanje. Lakše je glumiti razmišljanje nego razmišljati ?

Šesta najmanja grupa je najbolje pitanje dala i zaista razmislila o njemu i to razmišljanje napisala. Koincidencija je da je baš ta grupa imala najbolje ocjene.

Zaključak: Samo onaj ko zna i ko se usuđuje razmišljati može imati najbolje ocjene.

Pravilno razmišljanje je jedan od preduslova dobrog uspjeha i u školi i u životu.

Dokumentarci o fizici, Fizika i ekonomija, Fizika u svakodnevnici, Inovacije, Mjerenja u fizici, Moderna fizika, Najnovija istraživanja i otkrića, Sva Fizika, Tehnika i tehnologija, Učenje fizike

Šta su naučni članci, zašto su bitni i kako ih pisati?

Leave a comment

Naučni radovi služe za dijeljenje vlastitog izvornog istraživačkog rada s drugim naučnicima ili za pregled istraživanja provedenog od strane drugih. Kao takvi, oni su kritični za evoluciju moderne nauke, u kojoj se rad jednog naučnika nadovezuje na rad drugih. Da bi postigli svoj cilj, radovi moraju nastojati informirati, a ne impresionirati. Oni moraju biti veoma čitljivi – to jest, jasni, tačni i sažeti. Oni su češće navođeni od strane drugih naučnika ako su korisni, a ne zagonetni ili samo-centrirani.

Naučni radovi obično imaju dvije publike: prvo, sudije, koji pomažu uredniku časopisa da odluče da li je članak prikladan za objavljivanje; i drugo, sami čitaoci časopisa, koji mogu biti više ili manje upoznati sa temom o kojoj se govori u radu. Da bi ih sudije prihvatile i citirali čitaoci, radovi moraju učiniti više nego jednostavno predstaviti hronološki prikaz istraživačkog rada. Umjesto toga, oni moraju uvjeriti svoju publiku da je predstavljeno istraživanje važno, važeće i relevantni za druge naučnike u istoj oblasti. U tu svrhu, oni moraju naglasiti i motivaciju za rad i ishod toga, i moraju sadržavati dovoljno dokaza da bi utvrdili valjanost ovog ishoda.



Radovi koji izvještavaju o eksperimentalnom radu često su strukturirani kronološki u pet odjeljaka: prvo, Uvod; zatim materijali i metode, rezultati i rasprava (zajedno, ova tri dijela čine tijelo papira); i konačno, Zaključak.

Uvodni dio pojašnjava motivaciju za prezentirani rad i priprema čitatelje za strukturu rada.
Odjeljak Materijali i metode pruža dovoljno detalja za druge naučnike da reprodukuju eksperimente predstavljene u radu. U nekim časopisima ova informacija se nalazi u dodatku, jer to nije ono što većina čitalaca želi prvo znati.
Odjeljci Rezultati i Diskusija predstavljaju i razmatraju rezultate istraživanja, respektivno. Često se korisno kombinuju u jedan odjeljak, međutim, zato što čitaoci rijetko mogu sami da razumiju rezultate bez pratećeg tumačenja – treba im reći šta znače rezultati.
Odeljak Zaključak predstavlja ishod rada tumačenjem nalaza na višem nivou apstrakcije od Diskusije i povezivanjem tih nalaza sa motivacijom navedenom u Uvodu.

(Radovi koji prikazuju nešto drugo osim eksperimenata, kao što je novi metod ili tehnologija, obično imaju različite odjeljke u svom tijelu, ali oni uključuju iste dijelove Uvod i Zaključak kao što je gore opisano.)



Iako gore navedena struktura odražava napredak većine istraživačkih projekata, efektivni radovi obično razbijaju hronologiju na najmanje tri načina da se njihov sadržaj prikaže redoslijedom kojim će publika vjerovatno željeti da ga pročita. Prvo i najvažnije, oni sumiraju motivaciju i ishod rada u apstraktnom obliku, koji se nalazi prije uvoda. U određenom smislu, oni otkrivaju početak i kraj priče – ukratko – prije pružanja cjelovite priče. Drugo, pomjeraju detaljnije, manje važne dijelove tijela na kraj papira u jednom ili više priloga, tako da ti dijelovi ne stoje na čitačev način. Konačno, oni struktuiraju sadržaj u tijelu na način koji dokazuje teorem, navodeći prvo ono što čitatelji moraju zapamtiti (na primjer, kao prva rečenica paragrafa) i zatim predočenje dokaza koji potkrepljuju ovu izjavu.

Uvod

Efikasno uvođenje za rad

Uvod koji je ovdje prikazan pokazuje četiri komponente koje čitaoci smatraju korisnim kada počnu da čitaju članak.
U uvodnom dijelu navedite motivaciju za rad predstavljen u vašem radu i pripremite čitaoce za strukturu rada. Napišite četiri komponente, vjerovatno (ali ne nužno) u četiri odlomka: kontekst, potreba, zadatak i objekt dokumenta.

Prvo, dajte neki kontekst da orijentišete one čitaoce koji su manje upoznati sa vašom temom i da utvrdite važnost vašeg rada.
Drugo, navedite potrebu za svojim radom, kao suprotnost između onoga što trenutno ima naučna zajednica i onoga što želi.
Treće, naznačite šta ste učinili u nastojanju da riješite potrebu (ovo je zadatak).
Na kraju, pregledajte ostatak rada da biste mentalno pripremili čitaoce za njegovu strukturu, u predmet dokumenta.

Kontekst i potreba
Na početku uvodnog dijela, kontekst i potrebno je raditi zajedno: oni počinju široko i progresivno sužavaju se na pitanje koje se razmatra u radu. Da biste podstakli interesovanje vaše publike – kako sudaca tako i čitalaca časopisa – pružili su uvjerljivu motivaciju za rad predstavljen u vašem radu: Činjenica da fenomen nikada ranije nije proučavan nije sam po sebi razlog da se prouči taj fenomen.

Napišite kontekst na način koji odgovara širokom krugu čitatelja i vodi u potrebu. Ne uključujte kontekst radi uključivanja konteksta: naprotiv, pružite samo ono što će pomoći čitateljima da bolje razumiju potrebu i, posebno, njenu važnost. Razmotrite usidravanje konteksta u vremenu, koristeći izraze kao što su nedavno, u proteklih 10 godina, ili od ranih 1990-ih. Možda želite i da usidrite svoj kontekst u prostoru (bilo geografski ili unutar datog područja istraživanja).

Prenjeti potrebu za radom kao suprotnost između stvarnih i željenih situacija. Započnite sa izjavom stvarne situacije (ono što imamo) kao direktan nastavak konteksta. Ako smatrate da morate detaljno objasniti nedavna postignuća – recimo, u više od jednog ili dva paragrafa – razmislite o premještanju detalja u odjeljak pod nazivom Stanje tehnike (ili nešto slično) nakon Uvoda, ali pružite kratku ideju o ssituacstvarnimijama u uvodu. Zatim navedite željenu situaciju (šta želimo). Naglasite kontrast između stvarne i željene situacije s riječima kao, ali, nažalost ili, nažalost.

Jedan elegantan način da se izrazi željeni dio potrebe je kombinirati ga sa zadatkom u jednoj rečenici. Ova rečenica prvo izražava cilj, a zatim preduzete akcije za postizanje tog cilja, stvarajući tako jaku i elegantnu vezu između potrebe i zadatka. Evo tri primjera takve kombinacije:

Da bismo potvrdili ovu pretpostavku, proučavali smo efekte niza inhibitora vezanih kanala. . . . . .

Da bismo procjenili da li takvi senzori sa višestrukim namotajima rade bolje od onih sa jednim signalom, testirali smo dva od njih – DuoPXK i GEMM3 – u polju gde. . .

Da bismo stvorili bolji uvid u globalnu distribuciju i infektivnost ovog patogena, ispitali smo 1645 postmetamorfnih i odraslih vodozemaca prikupljenih iz 27 zemalja između 1984. i 2006. godine za prisustvo. . .

Zadatak i objekt
Uvod je obično jasniji i logičniji kada razdvaja ono što su autori uradili (zadatak) od onoga što sam papir pokušava ili pokriva (predmet dokumenta). Drugim rečima, zadatak razjašnjava vaš doprinos kao naučnik, dok predmet dokumenta priprema čitaoce za strukturu rada, čime se omogućava fokusirano ili selektivno čitanje.

Za zadatak,

koristite osobu koja je obavila posao (normalno, vi i vaše kolege) kao predmet rečenice: mi ili možda autori;
koristiti glagol koji izražava istraživačku aktivnost: izmjeren, izračunat, itd .;
postavi taj glagol u prošlom vremenu.

Tri primjera u nastavku su dobro oblikovani zadaci.

Da bismo potvrdili ovu pretpostavku, proučavali smo efekte niza inhibitora kanona koneksina, kao što su peptidi Gap26 i Gap27 i anti-peptidna antitela na signale kalcijuma u srčanim ćelijama i HeLa ćelijama koje eksprimiraju koneksine.

Tokom kontrolisanih eksperimenata, istraživali smo uticaj graničnih uslova HMP na tokove jetre.

Da bismo rješili ovaj problem, razvili smo novu tehniku verifikacije softvera nazvanu nesvjesno heširanje, koja izračunava heš vrjednosti na osnovu stvarnog izvršenja programa.

Donja lista daje primjere glagola koji izražavaju istraživačke aktivnosti:

  • primjeniti

Mi smo primjenili Laklöterov princip. . .
procijenili smo učinke većih doza. . .

  • izračunati

Izračunali smo spektar fotoluminiscencije. . .
Usporedili smo efekte. . . na one od. . .
Izračunali smo brzinu koju je

  • predvidjeti. . .

Izvodili smo novi skup pravila za. . .

  • dizajnirati

Dizajnirali smo niz eksperimenata. . .
odredili smo odredili kompletnu nukleotidnu sekvencu. . .

  • razviti

Razvili smo novi algoritam. . .

  • evaluirati

Efikasnost i biokompatibilnost. . .

  • istražiti

Istražili smo odnos između. . .
Implementirali smo genetski algoritam za. . .
Istražili smo ponašanje. . .

  • mjeriti

Mjerili smo koncentraciju kadmija u. . .

  • modelirati

Modelirali smo difrakcijsko ponašanje. . .

Za predmet dokumenta koristiti sam dokument kao predmet rečenice: ovaj dokument, ovo pismo, itd .;
koristiti glagol koji izražava komunikacijsku akciju: predstavlja, sumira, itd .; postaviti glagol u sadašnje vrijeme.
Tri primjera u nastavku su prikladni predmeti dokumenta za tri gore navedena zadatka:

  • Rad pojašnjava ulogu CxHc na oscilacijama kalcijuma u neonatalnim srčanim miocitima i prelazima kalcijuma izazvanim ATP-om u HL-stanicama nastalim iz srčanog atrija i HeLa stanica koje eksprimiraju koneksin 43 ili 26.
  • U ovom radu prikazani su efekti protoka izazvani povećanjem pritiska u jetri i arteriji i ometanjem slabije vene cave.
  • Ovaj rad razmatra teoriju koja stoji iza nejasnog heširanja i pokazuje kako se ovaj pristup može primijeniti za lokalnu otpornost na neovlaštene manipulacije i provjeru autentičnosti daljinskog koda.

Donja lista daje primjere glagola koji izražavaju komunikacijske akcije:

  • razjasniti

Ovaj rad pojašnjava ulogu tla u Srbiji. . .
opis Ovaj rad opisuje mehanizam po kojem. . .

  • detaljisati Ovaj rad detaljno opisuje algoritam koji se koristi. . .
  • diskutujemo

Ovaj rad razmatra uticaj kiselosti na. . .

  • objasni Ovaj rad objašnjava kako nova šema kodiranja. . .
  • ponuda Ovaj rad nudi četiri preporuke za. . .

Ovaj rad predstavlja rezultate. . .

  • predlaže Ovaj rad predlaže set smernica za. . .
  • obezbedi Ovaj rad daje kompletan okvir i. . .
  • Izvještaj Ovaj rad izvještava o dosadašnjem napretku. . .
  • rezimirati U ovom radu sumirani su naši rezultati za 27 pacijenata sa. . .

Tijelo
Čak i najlogičnija struktura je od male koristi ako je čitaoci ne vide i razumiju dok napreduju kroz rad. Stoga, dok organizujete tijelo svog papira u sekcije i možda podsekcije, zapamtite da pripremite svoje čitaoce za strukturu koja je ispred svih nivoa. Već to radite za cjelokupnu strukturu tijela (odjeljke) u predmetu dokumenta na kraju uvoda. Na sličan način možete pripremiti svoje čitatelje za nadolazeću podjelu na pododjele uvođenjem globalnog stavka između naslova odjeljka i naslova njegova prvog pododjeljke. Ovaj paragraf može sadržati bilo koju informaciju koja se odnosi na odjeljak u cjelini, a ne na određene pododjeljke, ali bi trebala barem objaviti pododjeljke, bilo eksplicitno ili implicitno. Eksplicitni pregled bi se formulisao slično kao predmet dokumenta: “Ovaj odjeljak prvo …, onda …, i konačno …”



Iako se radovi mogu organizovati u sekcije na mnogo načina, oni koji izvještavaju eksperimentalni rad obično uključuju materijale i metode, rezultate i diskusiju u svom tijelu. U svakom slučaju, paragrafi u ovim odjeljcima trebali bi početi s tematskom rečenicom kako bi se čitatelji pripremili za njihov sadržaj, omogućili selektivno čitanje i – idealno – dobili poruku.

Materijali i metode

Paragraf materijala i metoda
Ovaj paragraf materijala i metoda prvo izražava glavnu ideju, u tematskoj rečenici, tako da čitaoci odmah znaju o čemu se radi.
Većina dijelova materijala i metoda je dosadno čitati, ali ne moraju biti. Da bi ovaj dio bio zanimljiv, objasnite izbore koje ste napravili u eksperimentalnoj proceduri: Šta opravdava korišćenje datog spoja, koncentracije ili dimenzije? Šta je posebno, neočekivano ili drugačije u vašem pristupu? Spomenite ove stvari rano u svom paragrafu, idealno u prvoj rečenici. Ako koristite standardnu ili uobičajenu proceduru, spomenite i to unaprijed. Ne dopustite da čitaoci pogađaju: Proverite da li im prva rečenica u paragrafu daje jasnu ideju o tome šta je cijeli pasus. Ako smatrate da ne možete ili ne morate raditi više od stavki s liste, razmislite o korištenju tablice ili možda shematski dijagram, a ne odlomak teksta.

Rezultati i diskusija

Paragraf rezultata i diskusije
Ovaj paragraf rezultata i diskusije (gore) lako se može prepisati (ispod) kako bi se poruka prenijela, a ne posljednja.
Tradicionalne sekcije Rezultati i Diskusija najbolje se kombinuju jer rezultati imaju malo smisla za većinu čitatelja bez interpretacije.
Kada izvještavate i raspravljate o svojim rezultatima, nemojte prisiljavati svoje čitatelje da prolaze kroz sve što ste prošli kronološkim redom. Umjesto toga, navedite poruku svakog od paragrafa unaprijed: Prenesite u prvoj rečenici ono što želite da čitaoci zapamte iz paragrafa kao cjeline. Usredsredite se na ono što se dogodilo, a ne na činjenicu da ste to posmatrali. Zatim razvite svoju poruku u ostatku paragrafa, uključujući samo one informacije za koje mislite da trebate uvjeriti svoju publiku.

Zaključak

Efikasan zaključak iz rada
Ovaj paragraf rezultata i diskusije (gore) lako se može prepisati (ispod) kako bi se poruka prenijela, a ne posljednja.
U odeljku Zaključak navedite najvažniji ishod vašeg rada. Nemojte samo sažeti tačke koje su već napravljene u tijelu – umjesto toga, interpretirajte svoje nalaze na višem nivou apstrakcije. Pokazati da li ste, ili u kojoj mjeri, uspjeli odgovoriti na potrebu navedenu u uvodu. U isto vreme, nemojte se fokusirati na sebe (na primer, ponovnim izgovaranjem svega što ste uradili). Umjesto toga, pokažite šta vaši rezultati znače za čitaoce. Učinite Zaključak zanimljivim i nezaboravnim za njih.

Na kraju vašeg Zaključka, razmotrite uključivanje perspektive – to jest, ideju o tome šta bi moglo ili što bi trebalo da se uradi u vezi sa pitanjem koje se razmatra u radu. Ako uključite perspektive, razjasnite da li mislite na čvrste planove za sebe i svoje kolege (“U narednim mjesecima, mi ćemo …”) ili na poziv čitateljima (“Jedno preostalo pitanje je …”).

Ako vaš rad sadrži dobro strukturirani Uvod i djelotvoran sažetak, ne morate ponavljati Uvod u Zaključku. Posebno, nemojte ponoviti ono što ste uradili ili ono što papir radi. Umesto toga, fokusirajte se na ono što ste pronašli i, naročito, na ono što vaši nalazi znače. Nemojte se plašiti da napišete kratku sekciju Zaključak: Ako možete da zaključite u samo nekoliko rečenica s obzirom na bogatu diskusiju u tekstu rada, učinite to. (Drugim rečima, oduprite se iskušenju da ponovite materijal iz Uvoda samo da biste zaključak zaključili duže pod lažnim uverenjem da će dugačak zaključak biti više impresivan.



Sažetak

Efektivan sažetak
U nešto manje od 200 riječi, sažetak reproduciran ovdje prenosi motivaciju i ishod rada s određenom tačnošću, ali bez zastrašivanja čitatelja po dužini.
Čitaoci naučnog rada čitaju sažetak u dvije svrhe: da odluče da li žele (usvoje i pročitaju) čitati rad i da se pripreme za detalje prikazane u tom radu. Efektivni sažetak pomaže čitateljima da postignu ove dvije svrhe. Konkretno, zato što se obično čita prije cjelog rada, apstrakt treba da predstavi ono što su čitaoci prvenstveno zainteresovani; to jest, ono što oni žele znati prije svega i najviše od svega.

Čitaoci su uglavnom zainteresovani za informacije koje su predstavljene u poglavlju Uvod i zaključak. Prije svega, žele da znaju motivaciju za predstavljeni rad i ishod ovog rada. Tada (i samo tada) najspecifičnije među njima možda žele da znaju detalje o radu. Dakle, efektivni apstrakt se fokusira na motivaciju i ishod; Pri tome paralelno sa uvodom i zaključkom rada.

Prema tome, apstrakt možete zamisliti kao da ima dva različita dijela – motivaciju i ishod – čak i ako se radi o jednom odlomku. Za prvi dio, slijedite istu strukturu kao uvodni dio rada: Navedite kontekst, potrebu, zadatak i predmet dokumenta. Za drugi dio, pomhenite vaše nalaze (šta) i, naročito, vaš zaključak (tako da, to jest, tumačenje vaših nalaza); ako je prikladno, završite sa perspektivama, kao u odeljku Zaključak vašeg rada.

Iako je struktura apstrakta paralela sekcija Uvod i Zaključak, ona se razlikuje od ovih dijelova u publici kojoj se obraća. Sažetak čitaju mnogi čitaoci, od najspecifičnijih do najspecijalnijih među ciljnom publikom. U određenom smislu, to bi trebao biti najmanje specijalizirani dio rada. Svaki naučnik koji ga čita treba da bude u stanju da shvati zašto je rad obavljen i zašto je važan (kontekst i potreba), šta su autori radili (zadatak) i šta papir izvještava o ovom radu (predmet dokumenta), šta autori su otkrili (nalazi), šta znače ovi nalazi (zaključak), a možda i koji su sljedeći koraci (perspektive). Nasuprot tome, kompletan rad obično čita samo stručnjak; njen Uvod i Zaključak su detaljniji (dakle, duži i specijaliziraniji) nego sažetak.

Efektivan apstrakt stoji samostalno – može se razumjeti u potpunosti čak i kada je dostupan bez punog rada. U tom smislu, izbjegavajte pozivanje na brojke ili bibliografiju u apstraktnom obliku. Takođe, unesite akronimi prvi put kada ih koristite u apstraktu (ako je potrebno), i to ponovite u punom tekstu .

Izvor: https://www.nature.com/scitable/topicpage/scientific-papers-13815490