Category Archives: Termoekonomija

Entropija: Zašto se čini da život uvijek postaje komplikovaniji

Murphyjev zakon kaže: “Sve što može poći naopako, poći će naopako.”

Ova sažeta izjava upućuje na dosadnu sklonost života da stvara nevolje i otežava stvari. Čini se da problemi nastaju sami od sebe, dok rješenja uvijek zahtijevaju našu pažnju, energiju i trud. Čini se da nam život nikad ne ide samo od sebe. Ako ništa drugo, naši životi postaju složeniji i postupno padaju u nered, umjesto da ostanu jednostavni i strukturirani.

Zašto je to?

Murphyjev zakon je samo uobičajena izreka koju ljudi razbacuju u razgovoru, ali je povezan s jednom od velikih sila našeg univerzuma. Ova sila je toliko fundamentalna za način na koji naš svijet funkcionira da prožima gotovo svaki poduhvat kojim težimo. To pokreće mnoge probleme sa kojima se suočavamo i dovodi do nereda. To je jedina sila koja upravlja svačijim životom: Entropija.

Šta je Entropija i zašto je važna?
Šta je entropija? Evo jednostavnog načina da razmislite o tome:

Zamislite da uzmete kutiju dijelova slagalice i bacite ih na sto. U teoriji, moguće je da dijelovi savršeno sjednu na svoje mjesto i stvore gotovu slagalicu kada ih izbacite iz kutije. Ali u stvarnosti, to se nikada ne dešava.

Zašto?

Naprosto, jer su šanse ogromne protiv toga. Svaki komad bi morao pasti na pravo mjesto da bi se stvorila završena slagalica. Postoji samo jedno moguće stanje u kojem je svaki komad u redu, ali postoji skoro beskonačan broj stanja u kojima su dijelovi u neredu. Matematički govoreći, malo je vjerovatno da će se uredan ishod dogoditi nasumično.

Slično, ako sagradite dvorac od pijeska na plaži i vratite se nekoliko dana kasnije, više ga neće biti. Postoji samo jedna kombinacija čestica pijeska koja izgleda kao vaš pješčani dvorac. U međuvremenu, postoji gotovo beskonačan broj kombinacija koje ne izgledaju tako.

Opet, u teoriji, moguće je da vjetar i valovi pokreću pijesak okolo i stvaraju oblik vašeg pješčanog zamka. Ali u praksi se to nikada ne dešava. Šanse su astronomski veće da će se pijesak rasuti u nasumične gomile.

Ovi jednostavni primjeri prikazuju suštinu entropije. Entropija je mjera nereda. I uvijek ima mnogo više neurednih varijacija nego urednih.

Zašto je Entropija bitna za vaš život?


Evo ključne stvari o entropiji: ona se uvijek povećava tokom vremena.

Prirodna je tendencija stvari da gube red. Prepušten sam sebi, život će uvijek postati manje strukturiran. Peščani zamkovi se odnose. Korov prevladava vrtove. Drevne ruševine se ruše. Automobili počinju da rđaju. Ljudi postepeno stare. Sa dovoljno vremena, čak i planine erodiraju i njihove precizne ivice postaju zaobljene. Neizbežan trend je da stvari postaju manje organizovane.

Ovo je poznato kao Drugi zakon termodinamike. To je jedan od temeljnih koncepata hemije i jedan je od fundamentalnih zakona našeg univerzuma. Drugi zakon termodinamike kaže da se entropija zatvorenog sistema nikada neće smanjiti.

“Zakon da se entropija uvijek povećava ima, mislim, vrhovni položaj među zakonima prirode.” — Arthur Eddington


Veliki britanski naučnik Artur Edington je tvrdio: „Zakon da se entropija uvek povećava ima, mislim, vrhovni položaj među zakonima prirode. Ako vam neko ukaže da se vaša kućna teorija univerzuma ne slaže sa Maksvelovim jednačinama – utoliko gore po Maksvelove jednačine. Ako se otkrije da je to u suprotnosti sa zapažanjem – pa, ovi eksperimentalisti ponekad zabrljaju stvari. Ali ako se utvrdi da je vaša teorija protivna Drugom zakonu termodinamike, ne mogu vam dati nadu; nema ništa drugo nego srušiti se u najdubljem poniženju.”

Dugoročno gledano, ništa ne izmiče drugom zakonu termodinamike. Privlačenje entropije je nemilosrdno. Sve propada. Poremećaj se uvek povećava.

Bez napora, život teži da izgubi red


Prije nego što postanete depresivni, postoje dobre vijesti.

Možete se boriti protiv privlačenja entropije. Možete riješiti razbacanu zagonetku. Možete iščupati korov iz svog vrta. Možete očistiti neurednu sobu. Možete organizirati pojedince u kohezivni tim.

Ali budući da svemir prirodno klizi prema neredu, morate trošiti energiju da biste stvorili stabilnost, strukturu i jednostavnost.

Uspješne veze zahtijevaju brigu i pažnju. Uspješne kuće zahtijevaju čišćenje i održavanje. Uspješni timovi zahtijevaju komunikaciju i saradnju. Bez truda, stvari će propasti.

Ovaj uvid – da poremećaj ima prirodnu tendenciju da se vremenom povećava i da se toj tendenciji možemo suprotstaviti trošenjem energije – otkriva osnovnu svrhu života. Moramo uložiti napor da stvorimo korisne tipove poretka koji su dovoljno otporni da izdrže neumoljivu silu entropije.

„Krajnji cilj života, uma i ljudske težnje: raspoređivanje energije i informacija za borbu protiv plime entropije i stvaranje utočišta blagotvornog poretka.” —Steven Pinker


Održavanje organizacije u uslovima haosa nije lako. Prema riječima Yvon Chouinard-a, osnivača Patagonije, “Najteža stvar na svijetu je pojednostaviti svoj život jer vas sve vuče da budete sve složeniji.”

Entropija će se uvijek povećavati sama od sebe. Jedini način da stvari ponovo dovedu u red je dodavanje energije. Red zahteva trud.

Entropija u svakodnevnom životu
Entropija pomaže objasniti mnoge misterije i iskustva svakodnevnog života.

Na primjer:

Zašto je život izuzetan

Razmotrite ljudsko tijelo.

Kolekcija atoma koji čine vaše tijelo mogla bi biti raspoređena na gotovo beskonačan broj načina i gotovo svi oni ne vode ni do kakvog oblika života. Matematički govoreći, šanse su u velikoj mjeri protiv samog vašeg prisustva. Vi ste vrlo nevjerovatna kombinacija atoma. A ipak, tu ste. Zaista je izvanredno.

U univerzumu u kojem entropija vlada danom, prisustvo života sa takvom organizacijom, strukturom i stabilnošću je zapanjujuće.

Zašto je umjetnost lijepa

Entropija nudi dobro objašnjenje zašto su umjetnost i ljepota tako estetski ugodne. Umjetnici stvaraju formu reda i simetrije koju, vjerovatno, svemir nikada ne bi stvorio sam. To je tako rijetko u velikoj šemi mogućnosti. Broj lijepih kombinacija je daleko manji od broja ukupnih kombinacija. Slično, vidjeti simetrično lice je rijetko i lijepo kada postoji toliko mnogo načina da lice bude asimetrično.

Ljepota je rijetka i malo vjerovatna u svemiru poremećaja. I to nam daje dobar razlog da zaštitimo umjetnost. Treba da ga čuvamo i tretiramo kao nešto sveto.

Zašto je brak težak

Jedna od najpoznatijih uvodnih rečenica u književnosti dolazi iz Ane Karenjine Lava Tolstoja. On piše:

„Srećne porodice su sve slične; svaka nesretna porodica je nesretna na svoj način.”

Postoji mnogo načina na koji brak može propasti – finansijski stres, problemi sa roditeljstvom, lude tazbine, sukobi u osnovnim vrijednostima, nedostatak povjerenja, nevjera, itd. Nedostatak u bilo kojoj od ovih oblasti može uništiti porodicu.

Međutim, da biste bili sretni, potreban vam je određeni stepen uspjeha u svakom glavnom području. Dakle, sve sretne porodice su slične jer sve imaju sličnu strukturu. Poremećaj se može pojaviti na mnogo načina, ali red na samo nekoliko.

Zašto su optimalni životi dizajnirani, a ne otkriveni

Imate kombinaciju talenata, vještina i interesa koji su specifični za vas. Ali također živite u širem društvu i kulturi koji nisu dizajnirani s vašim specifičnim sposobnostima na umu. S obzirom na ono što znamo o entropiji, što mislite kolike su šanse da je okruženje u kojem odrastate također optimalno okruženje za vaše talente?

Malo je vjerovatno da će vam život predstaviti situaciju koja savršeno odgovara vašim snagama. Od svih mogućih scenarija s kojima se možete susresti, mnogo je vjerovatnije da ćete naići na onaj koji ne odgovara vašim talentima.

Evolucijski biolozi koriste termin koji se naziva “uslovi neusklađenosti” kako bi opisali kada organizam nije dobro prikladan za stanje s kojim se suočava. Imamo uobičajene fraze za neusklađenost uslova: „kao riba iz vode“ ili „donesi nož u pucnjavu“. Očigledno, kada ste u neusklađenom stanju, teže je uspjeti, biti koristan i pobijediti.

Vjerovatno ćete se suočiti sa neusklađenim uslovima u svom životu. U najmanju ruku, život neće biti optimalan – možda niste odrasli u optimalnoj kulturi za svoje interese, možda ste bili izloženi pogrešnoj temi ili sportu, možda ste rođeni u pogrešno vrijeme u istoriji. Mnogo je vjerovatnije da živite u neusklađenom stanju nego u dobro usklađenom.

Znajući to, morate uzeti na sebe da osmislite svoj idealan životni stil. Morate pretvoriti uslov neusklađenosti u dobro uparen.

Optimalni životi su dizajnirani, a ne otkriveni.

Murphyjev zakon primijenjen na univerzum


Na kraju, vratimo se Marfijevom zakonu: „Sve što može poći naopako, poći će po zlu“.

Entropija pruža dobro objašnjenje zašto se Marfijev zakon tako često pojavljuje u životu. Postoji više načina na koji stvari mogu krenuti naopako nego kako treba. Životne poteškoće ne nastaju zato što su planete pogrešno postavljene ili zato što se neka kosmička sila urotila protiv vas. To je jednostavno entropija na djelu. Kao što je jedan naučnik rekao,

“Entropija je nešto poput Marfijevog zakona primenjenog na ceo univerzum.”

Niko nije kriv što život ima problema. To je jednostavno zakon vjerovatnoće. Mnogo je neuređenih stanja, a malo uređenih. S obzirom na šanse protiv nas, ono što je izvanredno nije da život ima problema, već da ih uopće možemo riješiti.

Izvor: https://jamesclear.com/entropy

Možemo li da napravimo ‘perpetuum mobile’ pomoću magneta?

Probano je. Pogledajte da li možete uočiti nedostatak dizajna

Magnet A vuče čeličnu kuglu E uz rampu. Kada lopta E dođe do rupe B, ona pada kroz nju, kotrlja se kroz rupu F i ponovo se popne do A pa opet padne kroz rupu B i tako dalje kruži?

Problem? Ako je magnet A dovoljno jak da povuče loptu E uz rampu, bit će dovoljno jak da spriječi pad kroz rupu. Kuglica E će se jednostavno pričvrstiti za magnet A zauvijek osim ako ne uložite energiju u sistem da biste je uklonili.

Što ako koristite elektromagnet koji se isključuje i dozvoljava lopti da padne. Ne, za to bi bila potrebna energija uložena u sistem.

Barijera između B i magneta? Ne, kugla će se zalijepiti za barijeru.

Vjerovatno biste mogli napraviti super efikasnu mašinu koja je trajala dosta vremena koristeći magnete, ali takve mašine već postoje. One propadaju, samo su potrebni mjeseci ili godine. Od njih jednostavno ne možete dobiti nikakav rad.

Zapamtite! Vječni motori (perpetuum mobile) su protiv zakona fizike tj. Prvog i Drugog zakona termodinamike. Zato američki zavod za patente neće izdati patent za uređaj za vječnu mašinu (perpetuum mobile) osim ako ga prati model koji radi.

Ultra bijela boja bi mogla smanjiti potrebu za klima uređajima

USA Today piše da su naučnici s Univerziteta Purdue razvili ultra bijelu boju koja reflektira 98,1 posto sunčevih zraka dok emitira infracrveno zračenje. Zbog toga površina ostaje hladnija u odnosu na okolinu te bi nova ultra bijela boja mogla efikasno zamijeniti klima uređaje u nekim slučajevima. Ova bijela boja je dobila Guinnessov certifikat zbog svoje “rekordne bjeline”, a mnogo je efikasnija od obične boje koja zapravo zagrijava površine. Krov površine 93 kvadratna metra obojen novom bijelom bojom bi dao snagu hlađenja od 10 kW snage hlađenja, što je više u odnosu na klima uređaje koji se koriste za većinu kuća.

Danas već postoje boje koje reflektiraju toplotu, ali reflekcija sunčevih zraka ne prelazi 90 posto te ove boje ne hlade površine.

Trik je u korištenju visokog omjera barij sulfata, spoja koji se često koristi za kozmetiku i foto papir, i to u česticama različitih veličina. Širi raspon veličina čestica pomaže u raspršivanju više svjetlosnog spektra, čime se reflektira više sunčevih zraka.

Kada će se nova bijela boja pojaviti u prodaji, zasad nije poznato, ali ta namjera postoji. Patenti su već registrovani, a bijela boja bi trebala postati novo “oružje” u borbi protiv klimatskih promjena. Mogla bi eliminisati potrebu za klima uređajima u nekim domovima, posebno u toplim regijama s dosta sunčeve svjetlosti. Također, mogla bi pomoći u smanjenju emisije gasova i potrošnji energije te uštedjeti novac tokom toplih ljetnih dana.

Izvor: klix.ba

Šta je to Joule – Thompson efekat?

U termodinamici, Joule -Thomsonov efekt (poznat i kao Joule -Kelvinov efekt ili Kelvin -Jouleov efekt) opisuje promjenu temperature realnog plina ili tekućine (za razliku od idealnog plina) kada je protisnuta kroz ventil ili držeći ju izoliranom tako da se toplina ne izmjenjuje s okolinom. Ovaj postupak naziva se proces prigušivanja ili Joule -Thomsonov proces. Na sobnoj temperaturi, svi plinovi osim vodika, helija i neona hlade se nakon ekspanzije Joule -Thomsonovim procesom pri gušenju kroz otvor; ova tri plina imaju isti učinak, ali samo na nižim temperaturama. Većina tekućina, poput hidrauličnih ulja, zagrijat će se Joule -Thomsonovim postupkom prigušivanja.

Proces prigušivanja hlađenjem plinom obično se koristi u procesima hlađenja, poput ukapnivača. U hidraulici se učinak zagrijavanja iz Joule-Thomsonovog prigušivanja može koristiti za pronalaženje interno propuštajućih ventila jer će oni proizvesti toplinu koja se može otkriti termoelementom ili termovizijskom kamerom. Prigušivanje je u osnovi nepovratan proces. Prigušivanje uslijed otpora protoka u dovodnim vodovima, izmjenjivačima topline, regeneratorima i drugim komponentama (toplinskih) strojeva izvor je gubitaka koji ograničava performanse.

Znate li šta je “HOLANDSKA BOLEST” u ekonomiji?

Venecuela je tipičan slučaj nečega što se u ekonomiji zove “HOLANDSKA BOLEST”.

To je kataklizma ekonomije koja nastaje kada država previše razvije samo jedan, najprofitabilniji sektor industrije, što automatski ubije sve ostale sektore. Najčešće u tu klopku upadaju države koje slučajno imaju nekakav veoma vredan prirodni resurs – kao što je nafta.

Venecuela će ući u historiju kao najteži slučaj ove bolesti ikada, a evo kako to nastaje:

Krajem devedesetih na vlast dolazi Ugo Čavez, ekstremni socijalista. On je bio fokusiran samo na jednu stvar – kako da pomogne sirotinji. Nije ga previše zanimala ekonomija i matematika.


Čavez je prosto rekao: “Ova zemlja leži na nafti. Izvozićemo naftu i te pare ćemo da poklanjamo narodu, biće ovo najlepša država za život na svetu”. Deluje kao najbolji plan ikada.

U početku je to bilo sjajno. Novac od nafte se koristio da se sirotinja školuje, zapošljava, da imaju besplatno zdravstvo, hrana je bila skoro džabe, benzin najjeftiniji na svetu. Gradili su se stanovi za najsiromašnije, sve je bilo kao u bajci. Procenat siromašnih je pao ispod 10% (da podsetim, danas je 90%).

Međutim, problem je u tome što se kompletna država oslanjala na tu naftu, i kompletna industrija svih ostalih stvari je ugašena. Venecula je uvozila apsolutno sve – čačkalice, lajsne, čaše, krpe… po principu “zašto da se mučimo da to sami proizvodimo, kad možemo lepo da prodamo naftu i da sve to kupimo od neke države koja to već pravi…”

Radnici beže iz drugih fabrika i sa poljoprivrednih dobara i prelaze da rade u proizvodnji nafte i srodnim oblastima, gde su najbolje plate. Sva druga industrija i poljoprivreda pretvara se u grad duhova. Ali nema veze, sve ćemo da uvezemo od para od nafte…

Kompletna država Venecuela sada zavisi isključivo od prodaje nafte.

U jednom trenutku cena nafte na svetskom tržištu kreće vrtoglavo da pada. Venecuela ne može da iskopa i proda više od X litara mesečno, a trebaju im pare da bi država funkcionisala, jer drugih izvora prihoda više nemaju. Kreće sve da se raspada, ljudi beže iz zemlje, tehnologija im zastareva pa sve to čini da sad još manje nafte mogu da proizvedu. Na sve te muke, moraju deo nafte da daju Rusiji i Kini, koje su im pre 20 godina pozajmile milijarde dolara da razviju eksploataciju nafte i sad im vraćaju taj dug kroz naftu. Sve u svemu, para od nafte više nema.


Čavez je umro 2013 i nasledio ga je sadašnji predsednik Maduro, Čavezov bliski saradnik. Ljudi su zapamtili Čaveza kao nekog ko im je omogućio život iz bajke, velike plate, jeftinu hranu, kao Robin Huda koji je pomogao najsiromašnijima, i zato su glasali za onog ko će da nastavi tu politiku. Što reče ona poslovica “people will only remember how you made them feel”.

Ovo je sindrom koji se zove “Holandska bolest”, a ime je dobio po sličnom efektu koji se desio Holandiji 1960-tih godina kada su otkrili nalazišta gasa i usmerili svu ekonomiju na taj gas. Sve druge grane privrede Holandije su krenule da padaju (proizvodnja i izvoz). Međutim, Holandske vlasti su brzo uvidele šta se dešava i korigovali su to kroz striktnu kontrolu industrije gasa i novca koji se tu obrće. Norvežani to isto rade, strogo paze da pare od nafte ne uđu previše u državu jer znaju da bi sve uništili.

Venecuela je nažalost najgora kombinacija – socijalistička vlast, država odlučuje o pravcu razvoja kompletne privrede. Sve su usmerili na “laku lovu” od nafte, i bukvalno poklanjali te pare narodu umesto da ih ulažu u razvoj ostalih industrijskih grana.

Sve u svemu – ovo je odličan primer zašto je ekonomija ozbiljna nauka za koju se dodeljuje Nobelova nagrada. Nije tako jednostavno poput “hajde da svi živimo lagodno jer smo imali sreću da se rodimo u zemlji koja leži na nafti”.

Može li fizika biti korisna za razumijevanje društvenih pojava?

Fizika je način razmišljanja i skup modela koji se koriste ili mogu koristiti da se opiše bilo koja prirodna, a možda i društvena pojava.

Na neki način fiziku zanima sve šta je dio prirode, ali na jedan specijalan način. Fiziku zanimaju principi i zakoni na osnovu čega se sve dešava.



Kad fizika razmišlja o politici onda razmišlja o političkim silama. Svaka stranka je vrsta sile. Kad fizika razmišlja o ekonomiji onda razmišlja o energiji i principima na osnovu kojih se dešavaju ekonomska kretanja.
Kad fizika razmišlja o religiji, razmišlja o društvenim silama koje su dovele do njenog nastanka kao i promjenu koja nastaje u društvu pod uticajem religije kao vrste društvene sile.



Naravno, primarni fokus fizike je mrtva priroda, ali oduzeti joj pravo da kaže svoje mišljenje i o drugim pojavama pa i onim društvenim je isto kao imati najboljeg fudbalera u državi i ne dati mu da igra za reprezentaciju.



Šta ako svi na svijetu sada dobiju po milion eura? Šta će se desiti sa ekonomijom?

Dakle, svi su sada milioneri. To znači da svi žele da izađu i potroše taj novac. Možda ne svi, već mnogi ljudi. To znači da će se prodavnice vrlo brzo isprazniti, da će se svi automobili rasprodati, da će ljudi doći do nadmetanja da pokupuju kuće. To brzo znači da će svi početi podizanje svojih cijena na lude cifre kako bi dobili što više novca. Ako imate prodavnicu punu milionera, zašto ne bi Tv zacijenili 20.000 eura? Zašto ne naplatiti 50 eura za jabuku? Konkurencija ne pomaže, jer će vaši konkurenti biti prodati u roku od nekoliko sati, prisiljavajući ljude da plate svoje cijene.

Sa drugog kraja spektra, svi koji rade na nisko plaćenom poslu prestati će da se pojavljuju na poslu. Zašto raditi za 7,25 eura na sat kada sam milioner? Sada niko ne vodi svoje restorane ili nas provjerava u prodavnici prehrambenih proizvoda. Dakle, kako bi ostali u poslu, te prodavnice moraju početi da daju neobično visoke plate.

Na duže staze, stvari bi u velikoj mjeri postale kako su sada, samo bi plate i cijene bile sve veće. Dodajte nekoliko nula na sve troškove i nekoliko nula na svoju platu i to je vjerovatno kako bi bilo. Nije baš bolje ili gore.


U kratkom roku, međutim, to bi bio haos. Niko ne bi znao šta je i koliko vrijedno, pa bi cijene i plate bile u stalnom fluksu. Ljudi će stalno mijenjati poslove, pokušavajući da postignu bolji dogovor, a preduzeća neprestano propadaju jer su ljudi donosili pogrešnu odluku o cijenama. Privreda bi se zakomplicira pokušavajući da sazna šta je nova vrijednost stvari, i postojaće puno smetnji i teškoća sve dok se to ne odredi. Svako bi isplatio sve svoje kredite. Što zvuči sjajno, ali bez zainteresovanosti, banke i kompanije za kreditne kartice bi sve propale. Što to znači, kad bi se stvari srušile i ljudi počeli pokušavati ponovo dobiti zajmove, ne bi bilo nikog od koga se može posuditi.
Cijela ekonomija bi se trebala iznova izgraditi. Na kraju bi se vjerojatno oporavili, ali bi trebalo puno vremena.

Izvor: Quora. Autor: Geoffrey Widison

Šta su to rashladni uređaji i na kojem principu rade?

Rashladni uređaji svoj rad zasnivaju na prirodnoj osobini plina, ta osobina je da se plin grije kada se sabija (prelazi iz plinovitog u tečno agregatno stanje), a hladi kada se širi (prelazi iz tečnog u plinovito agregatno stanje).

Rashladni uređaji su projektovani i proizvedeni da garantuju maksimalan kvalitet u hlađenju različitih vrsta proizvoda u režimu rada od +10 do -30°C, za različite temperaturne režime a prema zahtevima tehnologije hlađenja proizvoda. Pored standardnih rashladnih sistema proizvode se i rashladni sistemi za specijalne namene.

Rashladni uređaji, osim za skladištenje hrane i pića, koriste i za čuvanje lijekova, hemikalija itd. Niža temperatura usporava hemijske reakcije i biološke procese koji dovode, na primer, do pokvarene (i tako nejestive) hrane i neupotrebljivih hemikalija.

Rashladni uređaji se koriste u:

Domaćinstvima
Prehrambenoj industriji
Trgovačkim objektima
Ugostiteljskim objektima
Industriji lijekova
Hemijskim industrijama
Klima uređaji kao specijalna vrsta rashladnih uređaja se koristi za klimatizaciju prostora. Klimatizacija je proces pripreme vazduha u svrhu stvaranja odgovarajućeg stepena ugodnog za boravak ljudi, ali i drugih živih bića.

Princip rada rashladnog uređaja

Proces hlađenja se odvija na sledeći način: Kompresor sabija rashladni fluid (freon) iz prostora nižeg pritiska u prostor višeg pritiska, odnosno uzima fluid iz isparivača i sabija ga u kondenzator. Prilikom sabijanja rashladni fluid, njegov pritisak se povećava a samim ti dolazi do zagrijavanja fluida. Tako zagrijan gas prolazi kroz sušač-filtar, koji upija vlagu i sakuplja nečistoće iz fluida. Nakon što prođe kroz filtar-sušač rashladni fluid prolazi kroz kapilarnu cijev ili ekspanzivni ventil (zavisno od izvedbe i rashladnog kapaciteta rashladnog uređaja). Nakon toga fluid ulazi u veliki prostor isparivača, gdje njegov pritisak naglo pada i dolazi do hlađenja okolnog prostora, odnosno dolazi do oduzimanja toplote okolnome prostoru. Rashladni fluid nakon što izvrši proces hlađenja u isparivaču, ponovo odlazi u kompresor gdje se nastavlja proces cirkulisanja fluida u rashladnom uređaju.



Dijelovi rashladnog uređaja

Rashladne instalacije su smještene u metalno (limeno) kućište koje je obloženo stiroporom ili pur pjenom (poliuretanskom penom). Dijelovi rashladnog uređaja složeni su prema redosledu funkcionisanja:

Kompresor ili elektromotor (ili neki drugi pogon) sa mogućnošću cirkulisanja plina u sistemu.
Kondenzator ili sistem cijevi (sličan hladnjaku automobila) u kojem se plinu povećava pritisak, i plin se (kondenzuje) pretvara u tečno stanje.(pri ovom procesu plin se grije).
Sušač plina i filtra – tečan plin prolazi kroz sušač plina. Sušač je ispunjen silikagelom i ima funkciju upijanja vlage iz freona.
Ekspanzijoni ventil ili kapilara – sprečavaju naglo širenje plina, tako da plin dođe do isparivača u tečnom stanju.
Isparivač – nakon što plin prođe kroz uzak kapilar, dolazi do prostora isparivača gdje njegov pritisak naglo pada, pri čemu se hladi i njegov okolni prostor.
Uređaji za regulisanje i upravljanje – presostat, termostat, higrostat.

Kompresor

Kompresor je glavni dio svakog rashladnog uređaja. Pod pojmom kompresor podraumijevamo takve mašine u kojima se troši mehanički rad da se obavi proces sabijanja gasa. Kompresor sabija gas iz prostora nižeg pritiska u prostor višeg pritiska. Zahvaljujući njemu rashladno sredstvo cirkuliše i mijenja agregatno stanje. Po svojoj konstrukciji kompresori mogu biti :

klipni kompresor
rotacioni kompresor
vijčani kompresor
centrifugalni (turbo) kompresor.
Svaki od njih ima prednosti i mane, a iskustvo u radu sa njima im je odredilo oblast primjene. Najrazličitije konstrukcije i veličine kompresora nalaze se u rashladnom postrojenju, gde je on najbitni, najskuplji i najkomplikovaniji uređaj. Rashladni kapacitet kompresora može da bude:

Mali – do 50 kW,
Srednji – od 50 do 500 kW,
Veliki – veći od 500 kW.

Uloga kompresora koga pokreće motor u rashladnom sistemu je da sabija gas (paru rashladnog fluida) na viši pritisak. Takav gas odlazi u kondenzator gdje se odvija proces hlađenja nekim sekundarnim sredstvom. Sabijeni gas se hladni i kondenzuje na taj način da se odvodi toplota.

Kondenzator

Kondenzatori su izmjenjivači toplote u kojima se kondenzuje para rashladnog fluida, koju sabija kompresor. U kondenzatoru, dok se sabija para rashladnog fluida dolazi do procesa oduzimanja toplote od rashladnog fluida.

Proces oduzimanja toplote od rashladnog fluida možemo podijeliti u tri faze:

prva faza predstavlja hlađenje pare do temperature kondenzacije, to jest do temperature pri kojoj se može izvršiti kondenzacija; za ovaj proces je potrebno 3% površine kondenzatora.
drugu fazu čini sam proces kondenzacije; za ovaj proces je potrebno oko 77% površine kondenzatora.
treću fazu procesa predstavlja podhlađivanje tečnog rashladnog fluida, to jest sniziti temperaturu tečnog rashladnog fluida ispod temperature kondenzacije.
U zavisnosti od načina odvođenja toplote od kondenzatora, odnosno od toga da li se hladi vodom ili vazduhom, postoje:

vodom hlađeni kondenzator
vazduhom hlađeni kondenzator
vodom i vazduhom hlađeni kondenzator
Vodom hlađen kondenzator[uredi]
Kondenzator sa vodenim hlađenjem primjenjuje se u rashladnim postrojenjima većih kapaciteta (od 1 kW pa naviše) i u uslovima koji obezbeđuju dovoljnu količinu jeftine, čiste i nezagađene vode, (bunarska, riječna ili jezerska voda) čije dovođenje odnosno odvođenje nije skupo.

Vazduhom hlađen kondenzator

Ovi kondenzatori se najčešće primjenjuju. Primjenjuju se u rashladnim uređajima od najmanjeg kapaciteta pa do industrijskih rashladnih sistema. Zbog svoje praktičnosti mogu da se primjene na svakom mjestu. Za manje rashladne uređaje ovakvi kondenzatori su najjeftiniji. U zavisnosti od kapaciteta rashladnog uređaja, ovi kondenzatori mogu biti:

sa prirodnim strujanje vazduha (kod manjih rashladnih uređaja),
sa prinudnim strujanjem vazduha, uz pomoć ventilatora (kod većih rashladnih uređaja).
Vodom i vazduhom hlađeni kondenzatori[uredi]
Ovi kondenzatori se primjenjuju u rashladnim sistemima gdje nema dovoljnog dotoka svježe vode ili je voda veoma skupa. Voda se sliva preko cijevi kondenzatora i hladi ih. Slivena voda se pumpom vraća i sakuplja, što omogućava njeno ponovno korištenje. U ove kondenzatore spadaju:

atmosferski kondenzator (ako vazduh struji oko kondenzatorskih cijevi prirodno),
evaporativni kondenzator (ako vazduh struji oko kondenzatorskih cijevi prinudno uz pomoć ventilatora).

Sušač plina i filtar
Sušač plina i filtar su najčešće jedna komponenta u rashladnom sistemu koja je konstruisana tako da vrši dvije radnje istovremeno:

upija vodu iz rashladnog fluida
filtrira rashladni fluid.
Tako da, kada govorimo o sušaču plina odnosno filtru, moramo govoriti kao da su to dvije nezavisne komponente.

Sušač plina uklanja vodu iz instalacije, a postavlja se u tečne vodove (vodove kroz koje teče rashladni fluid) između kondenzatora i ekspanzionog ventila (kapilare). Ispunjava se nekim higroskopnim materijalom (materijalima koji mogu da upiju vodu), kao npr: silikagel, alumogel, molekularna sita, itd. Materijal za apsorbovanje vode ima sposobnost regeneracije koja se postiže zagrijavanjem, iako je to ponekad otežano zbog prisustva ulja.

Na tijelu sušača nalaze se priključci za ulaz i izlaz tečnog rashladnog fluida.

Filtar služi da onemogući protok čvrstih čestica (pijeska, rđe) u komponente rashladnog uređaja, posebno u radni prostor kompresora i ekspanzionog ventila (kapilare), jer može doći do taloženja tih sitnih čestica i blokiranja rada određenih komponenti u rashladnom uređaju.

Filtri se postavljaju tako da rashladni fluid teče kroz njih, a čestice iz rashladnog fluida se mehanički zaustavljaju, najčešće višeslojnim mrežicama i sitima od sitnih metala (azbestne tkanine ili drugih materijala, zavisno od vrste rashladnog fluida). Kod većih rashladnih filtara mrežice i sita se lako mijenjaju, dok je kod manjih filtara to nepraktično i neisplativo.


Dijelovi sušača plina i filtra:

ulazni priključak
mrežice i sita od sitnih materijala
hidroskopni materijal (silikagel)
kućište (oklop)
izlazni priključak
Ekspanzioni ventil[uredi]
Ekspanzivni ventil je veoma važan element rashladne instalacije. On zatvara ili usporava protok rashladnog fluida, i proporcijonalno ga reguliše kroz isparivač u zavisnosti od toplotnog opterećenja isparivača, održavajući približno konstantan protok fluida. Promenljivost protoka rashladnog fluida povećava iskorišćenost isparivača, zbog bolje okvašenosti unutrašnje površine čime se omogućava pravilan i bezbjedan rad rashladnog uređaja. Ovaj element se koristi u rashladnim postrojenjima sa klipnim kompresorom i sa suvim isparivačom kao i u postrojenjima sa više isparivača, pri temperaturama od –50 °C do 0 °C.

Dijelovi ekspanzionog ventila:

termostatski element
kućište ventila
vreteno ze podešavanje
cijev za spoljšnje izjednačenje pritiska
odvojena izlazna prigušnica
komplet prigušnica
osjetljivi element
kapilarna cijev.
Kapilarna cijev
Kapilarna cijev se koristi na manjim rashladnim uređajima (maksimalno do 10 kW pogonske snage). Ima funkciju usporavanja rashladnog fluida (freona), odnosno sprečava naglo širenje rashladnog fluida. Kapilarna cijev je konstruisana tako da sprečava naglo širenje fluida (freona) (bez određenog mehanizma koji to radi). Kapilarne cijevi su najjednostavni prigušni i regulacioni elementi. Najčešće se prave od bakarnih cijevi sa unutrašnjim prečnikom od 0,4 do 2 mm, i dužine do 2 m. Dužina cijevi za svaki rashladni uređaj treba pojedinačno da se utvrdi.

Kapilarna cijev se nalazi između kondenzatora i isparivača.

Isparivač
Isparivač je element rashladnih instalacija u kome isparava tečni rashladni fluid, oduzimajući toplotu mediju koji treba da se hladi (vodi ili vazduhu), što je i svrha kompletnog rashladnog sistema. U isparivaču rashladnom fluidu pritisak naglo pada, i on počinje da hladi odnosno da oduzima toplotu drugom mediju. Isparavanje se vrši u cijevima ili preko cijevi isparivača. U isparivaču se odvija nekoliko procesa:

strujanje fluida
isparavanje fluida
prelazak toplote
Isparivače možemo podijeliti po raznim kategorijama: •Prema mediju koji hlade dijelimo ih na:

isparivače za hlađenje vode
isparivače za hlađenje vazduha
•U zavisnosti od načina strujanja fluida dijelimo ih na:

isparivače sa prirodnim strujanjem
isparivače sa prinudnim strujanjem (pumpa pogoni rashladno sredstvo)
•Prema vrsti izvedbe dijelimo ih na:

cijevne isparivači
isparivači sa rebrastom cijevi
isparivači sa snopom cijevi
isparivači sa vertikalnim cevima
polčasti isparivači
dobošasti isparivači
koaksijalni isparivači
•Po načinu isparavanja dijelimo ih na

„suve“, za minus (-) režim rada (minus režim rada je kada rashladni uređaj hladi ispod 0 °C
„preplavljene“, za plus (+) režim rada (plus režim rada je kada rashladni uređaj hladi do 0 °C
•Po načinu ugradnje dijelimo ih na:

zidne isparivače
viseće isparivače
Ipak isparivače najčešće dijelimo prema mediju koji hlade.


Isparivač za hlađenje vode
Ovi isparivači se izrađuju kao potopljeni isparivači koji se potapaju u rezervoar ili bazen u kome se nalazi hlađena tečnost i izrađuju se kao dobošasti isparivači kroz koje struji hladna tečnost. Dobošasti isparivači za hlađenje vode mogu biti sa suvim i preplavljenim isparenjem. Kod isparivača sa suvim isparenjem rashladno sredstvo isparava u cijevima. Za manje kapacitete koriste se koksijalni isparivači, koji se sastoje od jedne ili više unutrašnjih cijevi i jedne spoljašnje (omotača). U unutrašnjim cijevima isparava rashladno sredstvo, dok voda teče u suprotnom smjeru kroz omotač cijevi.

Isparivač za hlađenje vazduha
Isparivači za hlađenje vazduha uglavnom su predviđeni za suvo isparavanje i to tako zvano, mirno hlađenje (bez prinudnog strujanja vazduha) a mogu se koristiti i za dinamičko hlađenje (sa prinudnim strujanjem vazduha). Uglavnom se izrađju od orebrenih bakarnih cijevi. Rebra se obično prave od aluminijuma a njihov razmak zavisi od temperature isparavanje (od 2 do 30 mm). Postoje različiti načini orebravanja a kod nas najčešće se koriste spiralna i lamelasta rebera. Isparivači za mirno hlađenje najčešće se postavljaju u manjim komorama za hlađenje ili zamrzavanje. Sklop koji se sastoji od isparivača, kućišta, ventilatora, posude za skupljanje vode od otapanja inja, naziva se vazdušni hladnjak.

Uređaji za regulisanje i upravljanje
Imamo 3 osnovan uređaja za regulisanje i upravljanje, presostat, termostat i higrostat.

Presostati su električni prekidači koji u zavisnosti od pritiska zatvaraju ili otvaraju strujno kolo, a postavljaju se kao elementi za regulisanje i zaštitu. U zavisnosti od veličine pritiska, razlikujemo presostat niskog i presostat visokog pritiska, kao i diferencijalni presostat. Električni kontakti su su postavljeni tako da pri određenom pritisku ili razlici pritiska strujno kolo prekida ili zatvara. Presostat koji obavlja funkciju zaštite proizvodi se sa dodatnim kontaktom za ponovno uključenje (engl. reset).

Termostat je električni prekidač koji u zavisnosti od temperature prekida ili zatvara strujno kolo. Termostat reguliše rad mnogih uređaja u rashladnoj postrojenju, kao što su: elektromotor, kompresor, magnetni ventil, ventilator. Termostat je konstruisan tako da je njegov mehanizam preko kapilarne cijevi spojen sa davačem (osjetljivim elementom) koji je izveden kao mali rezervoar u kome se nalazi tečnost ili gas. Davač je pričvršćen uz objekat kojem mjeri temperaturu, u zavisnosti da li temperatura raste ili opada fluid u davaču će se širiti ili skupljati. Te promjene preko kapilarne cijevi će pokrenuti mehanizam koji će otvoriti ili zatvoriti strujno kolo.

Higrostat je električni prekidač koji prekida i zatvara strujno kolo u zavisnosti od relativne vlažnosti vazduha. Princip rada im se zasniva na upotrebi soli i rastvora od čije vlažnosti zavisi električna provodnost, odnosno, količina vlage u vazduhu menja vrijednost električnog otpora. Povećanjem vlažnosti se povećava struja koja zagrijava rastvor soli, čauru i otpornički termostat, koji je redno povezan sa promenjivim otpornikom u jednoj grani Vitstnovog mosta u kućištu higrostata, preko koga se podešava odgovarajuća vlažnost. Dobijeni impuls preko pojačavača i releja aktivira kontaktni mehanizam koji zatvara strujno kolo nekog elementa, od čijeg rada zavisi relativna vlažnost u komori gdje je higrostat postavljen.

Rashladni fluidi
Ešer Ves je 1913. godine po prvi put upotrebljava monohlorometan kao radnu materiju u rashladnom uređaju. Dvadesetih godina prošlog vijeka započinje serijska proizvodnja rashladnih uređaja sa monohlorometanom ili sumpor–dioksidom kao radnom materijom. Freon 1945. godine postaje najznačajnija radna materija u rashladnoj tehnici, i zadržava se do danas.

Rashladni fluid je radan materija koja cirkuliše u postrojenju za hlađenje i od čije promjene agregatnog stanja direktno zavisi proces hlađenja. Da bi rashladni uređaj imao što veći efekat, fluid mora da ispuni određene termičke, fizičke i hemijske uslove.

Rashladni fluid treba da ima sledeće osobine:

veliku toplotu isparavanja
specifična toplota tečnosti treba da bude što manja
potreban rad sabijene pare fluida treba da bude što manji
kritična temperatura fluida treba da bude veća od maksimalne temperature kondenzacije
ako je specfična zapreminska rashladna sposobnost veća, manje su dimenzije cijelog sistema
ako je koeficijent provođenja toplote kroz fluid i koeficijent prelaza toplote između fluida i metalnih zidova kondenzatora veći, smanjuje se dimanzija kondenzatora
temperatura smrzavanja treba da bude niža od najniže temperature koja može da nastane u mašini
pritisci kondenzacije i isparavanja treba da budu pogodni, pritisak kondenzacije što niži pritisak isparavanja što viši.
da nije zapaljiv
da nije otrovan
kontrola isticanja fluida treba da bude laka i jeftina
da se fluid lako meša sa uljima za podmazivanje
da ima stabilan hemijski sastav
da ima što manju viskoznost
da nema korozivno dejstvo na metale i zaptive metale, kao ni štetno dejstvo na namirnice u slučaju da dođe do isticanja.
da nije skup
Vrste rashladnih fluida
Amonijak (NH3) je bezbojan gas oštrog mirisa. Veće količine amonijaka štetno djeluju na zdravlje. Hemijski je stabilan do temperatura 150–200 °C. Zapaljiv je i ako ga ima u vazduhu u većim količinama (16–26%) može da eksplodira. Pritisci su, pri normalnim uslovima rada, povoljni i kreću se od 3 do 12 bara. Danas se koristi u rijetkim slučajevima.

Ugljen-dioksid (CO2) je gas bez boje i mirisa. Nije otrovan ni zapaljiv. Ima visoke pritiske isparavanja i kondenzacije (20–75 bara) što uz nisku kritičnu temperaturu od 31 °C predstavlja glavne nedostatke. Zbog svoje neotrovnosti i nezapaljivosti koristi se u prostorijama za klimatizaciju i u uređajima za hlađenje u prehrambenoj industriji. Danas se koristi u rijetkim slučajevima.



Sumpor-dioksid (SO2) je otrovan gas, bez boje, oštrog mirisa. Nije zapaljiv, sa vodom stvara sumpornu kiselinu, što stvara niz tehničkih problema. Isparivač i kondenzator su kod uređaja sa SO2 obično izrađeni od bakra.

Metilhlorid (CH3Cl) se uprkos odličnim termodinamičkim osobinama i jednostavnoj i jeftinoj proizvodnji rijetko upotrebljava, prvenstveno zbog svoje velike toksičnosti i zapaljivosti pri većim količinama.

Freoni su rashladni fluidi dobijeni hlorisanjem ili fluorisanjem uglavnom zasićenih ugljovnodonika. Osnovne sirovine za proizvodnju freona su: metan, etan, propan i butan. Postoje različite vrste freona – R12, R134, R22, R407, R404, R410.

Izobutan (CH4H10) – njegova oznaka je R600. Koristi se u uređajima nove generacije zbog male količine, niske cijene i ekološki je prihvatljiv. Međutim, u većim količinama, i izobutan je zapaljiv.

Izvor: wiki



Zašto Je Život Fizika, A Ne Hemija

Zamisao da se život svodi na hemiju zamijenjena je mnogo ambicioznijom idejom, kažu dva vodeća svetska biofizičara.

U istoriji nauke postoji puno primjera jednostavnih promjena u perspektivi koje dovode do dubokih uvida u prirodu kosmosa. Izum teleskopa je možda jedan primer. Još jedan je realizacija da su hemijske energije, termodinamičke energije, kinetičke energije i slično sve manifestacije istih stvari.

Jedan od najvažnijih primjera u nauci 20. vijeka jeste da je biologija rezultat evolucije, a ne obrnuto. Na taj način, ako razmišljamo, evolucija je proces, čak i algoritam; iako sa nezamislivom snagom. Iskoristite evoluciju i malo je toga što ne možete postići.

Poslednjih godina, kompjuterski naučnici počeli su da iskoriste neverovatnu moć evolucije. Jedna stvar koju su uvijek ponovo primjetili je evolucijski slep napredak. Postavite genetski algoritam za rad i istražiće evolutivni pejzaž, tražeći lokalne minimume. Kada ga pronađe, ne zna se da li je to najbolje moguće rješenje ili se nalazi unutar dodirne udaljenosti evolucionog ambisa koji predstavlja rješenje sasvim drugačijeg reda magnitude.

To ukazuje na mogućnost da je život kao što je evoluirao na Zemlji samo lokalni minimum u prostranom predjelu evolucionih mogućnosti. Ako je to slučaj, biolozi proučavaju žestoko mali deo nešto većeg. Mnogo većeg.

Danas dobijamo važan uvid u ovo stanje stvari zahvaljujući fascinantnom radu Nigel Goldenfelda i Carl Woesea na Univerzitetu u Ilinoisu. Goldenfeld je fizičar , dok je Woese, takođe fizičar, jedan od najvećih revolucionarnih figura u biologiji. Tokom sedamdesetih godina, on je definisao novo kraljevstvo života, Arhea, i razvio teoriju o poreklu života koji se zove RNA svetska hipoteza.

Zajedno sugerišu da biolozi moraju radikalno da razmišljaju o svom polju: kao granu fizike kondenzovane materije. Njihova osnovna pretpostavka je da je život pojavljujući fenomen koji se javlja u sistemima koji su daleko van ravnoteže. Ako prihvatite ovu pretpostavku, odmah se pojavljuju dva pitanja: koji zakoni opisuju takve sisteme i kako da ih otkrijemo.

Goldenfeld i Woese kažu da zatvoreni način razmišljanja biologa o ovoj temi je utjelovljen frazom: čitav život je hemija. Ništa ne može biti daleko od istine, kažu oni.

Imaju zanimljivu analogiju da pomognu njihov argument: primjer superprovodljivosti. Bilo bi lako posmatrati superprovodnost i zamisliti da se u potpunosti može objasniti osobinama elektrona dok se prenose u spoljašnje atomske orbitale i iz njih. Možete ići dalje i reći da je superprevodnost samo atomi i hemija.

Ipak, pravo objašnjenje je mnogo interesantnije i duboko. Ispostavlja se da se mnogi problemi superprovodljivosti objašnjavaju teorijom koja opisuje odnos između elektromagnetnih polja i reda velikog raspona. Kada se simetrija u ovom odnosu razbije, rezultat je superprevodnost.

I to se ne dešava samo u materijalima na Zemlji. Ova vrsta probijanja simetrije pojavljuje se na drugim egzotičnim mestima kao što su jezgra kvarkova zvezda. Superprovodljivost je fenomen koji se pojavljuje i ima malo veze sa ponašanjem atoma. Hemičar bi bio uplašen.

Prema Goldenfeld i Woese, život je poput superprevodnosti. To je fenomen koji se pojavljuje i moramo razumjeti temeljne zakone fizike koji regulišu njegovo ponašanje. Shodno tome, samo disciplina slična fizici može otkriti takve zakone i biologija kako se danas praktikuje ne spada u ovu kategoriju.

To je hrabra i provokativna ideja koja možda ne predstavlja potpuno iznenađenje najnovijoj generaciji biofizičara. Za druge, to bi trebalo da bude poziv na oružje.

Gledaćemo rezultate sa interesovanjem.

Izvor: www.technologyreview.com

Šta je bitcoin, za šta se koristi i kakve veze ima sa fizikom?

Sigurno ste čuli ovih dana ili zadnjih nekoliko mjeseci o valuti koja se naziva bitcoin. Možda se pitate da li bitcoin ima veze sa fizikom. E pa ima. Sve ima veze sa fizikom. U nastavku pročitajte prvo šta je tačno bitcoin, a onda pročitajte kakve tačno veze ima bitcoin sa fizikom:

“Bitcoin je kripto valutni sistem širom svijeta. To je prva decentralizovana digitalna valuta, jer sistem radi bez centralne banke ili jednog administratora. Mreža je peer-to-peer i transakcije se odvijaju između korisnika direktno kroz upotrebu kriptografije, bez posrednika. Ove transakcije su provjerene mrežnim čvorovima i zabilježene u neprohodnoj javnoj distribuiranoj knjizi koja se naziva blockchain. Bitcoin je izmišljen od strane nepoznate osobe ili grupe ljudi pod imenom Satoshi Nakamoto i objavljen je kao softver otvorenog koda u 2009. Bitkoini se stvaraju kao nagrada za proces poznat kao mining. Mogu se razmjenjivati za druge valute, proizvode i usluge. Od februara 2015. godine preko 100.000 trgovaca i prodavaca prihvatilo je bitkoin kao plaćanje. Istraživanje koje je proveo Univerzitet u Kembridžu procjenjuje da u 2017. godini ima od 2,9 do 5,8 miliona jedinstvenih korisnika koji koriste kripto novčanik, većina od njih koristi bitkoin.”, (1)

U fizici, definicija “energije” je “ono što omogućava rad.”

To znači da je novac energija, jer se može koristiti za rad putem plaćanja ljudima. Energiju u novcu se može smatrati “ekonomskom energijom”. Ekonomisti nazivaju ekonomsku energiju “cijenom” i mjere ja u smislu “evra” ili “kenijskog šilinga” i tako dalje.
Međutim, ove jedinice su apstraktne jer se njihova količina menja tokom vremena. Fizičari bi više voleli da koriste jedinice kao što su džuli ili kilovat-časovi, koji imaju konkretnu osnovu u fizičkim stvarima mase (kg), dužine (m) i vremena (e).
Budući da je novac energija možemo primeniti Zakon o očuvanju energije, koji kaže: “Energija se ne može stvoriti ili uništiti, samo se transformisati.”
Možete zapamtiti primere ovog zakona iz srednje škole: toster pretvara električnu energiju u toplotnu energiju; mikser pretvara električnu energiju u mehaničku energiju, itd.
Račun od 100 dolara ima značajnu ekonomsku energiju. Ipak, kreiran je u automatizovanom procesu uz korišćenje jeftinih sirovina i beznačajne količine električne energije. Ovo poziva na pitanje: odakle je došla ekonomska energija od 100 dolara?
Odgovor je u ekonomiji 101, koji kaže da je cena (ekonomska energija) funkcija ponude i potražnje.
Kako se ukupna ponuda robe povećava, energija svake jedinice se smanjuje. Zbog toga je energija sadržana u novom računu od 100 dolara pretvorena iz prethodno postojećih dolara, od kojih je svaki izgubio mali deo svoje energije. Snaga je igra sa nula sumom.
Ova realizacija ima posledice za tradicionalne novčanice kao što su dolari, novčani krediti (PoS), kao što su oni koji su planirani za buduće verzije ethereuma, kao i dokazi o radu (PoW) kao što je bitcoin.
Dolari, evri, itd
Kao što je gore objašnjeno, kada vlasti stvaraju nove dolare, oni uzimaju energiju od vlasnika već postojećih dolara.

Kovanice za dokazivanje učešća

Pretpostavimo da je budući ethereum PoS mreža koja dodjeljuje novu novčicu nosiocima etra proporcionalno njihovim fondovima.
Drugim riječima, svi koji drže X novčića imaju Cx novčića nakon sljedeće nagrade za novac (gdje je C neka konstanta). Energija se pretvara iz starih novčića na nove novčiće, koje drže isti ljudi.
Bez toka energije teško je videti stvaranje novih novčića u PoS sistemu.

Svrha je da se sagleda konsenzus o rastu bloka. Ostaje da se vidi.
Kovanice za dokazivanje rada
Proces kreiranja PoW kovanica (poput bitkoina) troši velike količine električne energije.
Bitkoin fanovi mogu biti u iskušenju pretpostaviti da se ova energija u potpunosti pretvara u ekonomsku energiju novih novčića i da, dakle, već postojeći novac ne gubi energiju.
Međutim, rudarski proces takođe stvara toplotu. Ako je energija u vrućini jednaka potrošenoj električnoj energiji, onda energija u novom novcu mora dolaziti od već postojećih novčića. Na sreću, ovo izgleda malo verovatno, pošto se mašine ne koriste ako se energija u potpunosti izgubi za zagrevanje.

Čini se da je verovatnije da se ekonomska energija transformiše iz električne energije sa nekim gubitkom efikasnosti na toplotu.

Sažetak

Dok oni koji štede energiju u dolarima imaju energiju sifonirane od ekonomskih parazita, oni koji čuvaju energiju u bitkoinu nemaju.
Rudnici Bitcoina pronašli su način pretvaranja električne energije u ekonomsku energiju.
Kako logični ljudi shvate da mogu čuvati čistu ekonomsku energiju bez nedostatka domaćeg ekonomskog parazita, oni će prodati svoje dolare za bitkoin. Ovo će rezultirati konverzijom energije iz dolara u bitcoin.
Takođe će stvoriti pozitivnu povratnu petlju: čak i ljudi koji ne mogu da vide logiku držanja novca otpornog na banke kao ekonomske parazite videće ekonomsku energiju (cenu) povećanja bitkoina zbog sve veće potražnje.
Kasnije, s obzirom da se ukupna ekonomska energija u bitkoinu približava dolarima, ljudi će primjetiti pad ekonomske energije dolara zbog pada potražnje. Kao i hemijska reakcija, energija će se tada transformisati brzo i skoro u potpunosti (kažem “skoro potpuno” jer će neki ljudi odbiti da prestanu verovati u dolare).
Na kraju, iz perspektive fizičara, u univerzumu postoji neizbežni trend porasta entropije (poremećaja).
Budući da su PoW kovani novac kao bitkoin jedini novac koji doprinosi povećanju entropije kroz gubitak toplote u rudarstvu (mining – u), oni su jedini novac koji ima svrhu iz univerzalne perspektive.”, (2)

Reference:

  1. https://en.wikipedia.org/wiki/Bitcoin
  2. https://www.coindesk.com/bitcoin-law-conservation-energy/
  3. https://www.reddit.com/r/Bitcoin/comments/7e27m2/1btc_8000usd_on_gdax/