Category Archives: Primjenjena fizika

Koji su osnovni principi ljudskog ponašanja?

Reciprocitet:

Kada nam neko učini uslugu, često se osjećamo obaveznim da mu učinimo uslugu zauzvrat.


Oskudica:

Ljudi često žele ono što ne mogu imati.


Autoritet:

Ljudi imaju tendenciju da slijede autoritet i slijede njihova naređenja.


Dosljednost:

Ljudi nastoje biti dosljedni i uravnotežiti svoje postupke i uvjerenja.

Dopadljivost:

Ljudi vole druge ljude koji su im slični ili koji im daju komplimente.


Konsenzus:

Ljudi se često orijentišu na ponašanje drugih u određenoj situaciji.

Tvoj mozak je mašina za predviđanja koja je uvijek aktivna

Mozak stalno djeluje kao mašina za predviđanje, kontinuirano uspoređujući senzorne informacije sa unutrašnjim predviđanjima.

Za svaku riječ ili zvuk, mozak daje detaljna statistička očekivanja i ispostavlja se da je izuzetno osjetljiv na stepen nepredvidivosti: reakcija mozga je jača kad god je riječ neočekivana u kontekstu.

„Samo po sebi, ovo nije mnogo iznenađujuće: na kraju krajeva, svi znaju da ponekad možete predvidjeti nadolazeći jezik. Na primjer, vaš mozak ponekad automatski ‘popuni prazninu’ i mentalno dovršava tuđe rečenice, na primjer ako počne govoriti vrlo sporo, zamuckuje ili ne može smisliti nijednu riječ. Ali ono što smo ovdje pokazali je da se to dešava kontinuirano. Naš mozak neprestano pogađa riječi; mašinerija za predviđanje je uvek uključena.”

“U stvari, naš mozak radi nešto što se može uporediti sa softverom za prepoznavanje govora. Prepoznavači govora koji koriste vještačku inteligenciju također stalno predviđaju i dopuštaju sebi da budu vođeni svojim očekivanjima, baš kao i funkcija automatskog dovršavanja na vašem telefonu.

“Ipak, primijetili smo veliku razliku: mozak ne predviđa samo riječi, već i predviđa na mnogo različitih nivoa, od apstraktnog značenja i gramatike do specifičnih zvukova.”

Izvor: https://neurosciencenews.com/prediction-brain-21183/

Koliko bi rasprostranjene bile padavine iz nuklearne bombe?

SAD ima oko 5.500 komada nuklearnog oružja, dok Rusija ima oko 6.000, prema Federaciji američkih naučnika. Drozdenko je rekao da su američke nuklearne jedinice općenito imale eksplozivne snage ekvivalentne oko 300 kilotona TNT-a, dok su ruske nuklearke imale tendenciju da se kreću od 50 do 100 kilotona do 500 do 800 kilotona, iako svaka zemlja ima snažnije nuklearno oružje.

„Moderno oružje je 20 do 30 puta snažnije od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki“, rekao je Drozdenko, dodajući: „Ako bi SAD i Rusija pokrenule sve što su imale, to bi potencijalno mogao da bude kraj civilizacije“.

Jedno nuklearno oružje može lako uništiti cijeli grad, rekla je za Insider Kathryn Higley, profesorica nuklearnih nauka na Državnom univerzitetu Oregon.

„Zaista je teško reći ‘Pa, ovaj grad će opstati, a taj neće’, dodala je. “Vrlo, veoma zavisi od veličine oružja, kako topografija izgleda, gde je detoniraju, ko je uz vetar, ko niz vetar.”

Kada nuklearna bomba udari, ona pokreće bljesak svjetlosti, ogromnu narandžastu vatrenu kuglu i udarne valove koji ruši zgradu. Ljudi u centru eksplozije (u krugu od pola milje za bombu od 300 kilotona) mogli bi odmah poginuti, dok bi ostali u blizini mogli zadobiti opekotine trećeg stepena. Nuklearna eksplozija od 1.000 kilotona mogla bi izazvati opekotine trećeg stepena na udaljenosti do 5 milja(8 km), opekotine drugog stepena do 6 milja i opekotine prvog stepena do 7 milja, prema jednoj procjeni AsapSciencea. Ljudi udaljeni do 53(85 km) milje također mogu doživjeti privremeno sljepilo.

“Recimo da ste u gradu i da ste dovoljno udaljeni od centra eksplozije da ne dobijete smrtonosnu dozu radijacije – vrlo je vjerovatno da ćete se povrijediti od zgrade koja pada ili ćete imati opekotine trećeg stepena veliki dio vašeg tijela”, rekao je Drozdenko, dodajući: “Nema dovoljno praznih kreveta za opekotine u svim Sjedinjenim Državama da bi se izdržao čak ni jedan nuklearni napad na jedan grad u SAD-u.”

Nuklearne eksplozije također proizvode oblake prašine i radioaktivnih čestica nalik pijesku koje se raspršuju u atmosferu – što se naziva nuklearnim padavinama. Izloženost ovim ispadima može dovesti do trovanja zračenjem, koje bi moglo oštetiti tjelesne stanice i biti fatalno.

Fallout može blokirati sunčevu svjetlost, uzrokujući drastičan pad temperatura i skraćujući sezonu rasta za osnovne usjeve. Drozdenko je rekao da bi proizvodnja usjeva mogla biti drastično promijenjena decenijama, što bi na nekim mjestima rezultiralo glađu.

Ako nuklearno oružje pogodi Washington, DC, moglo bi ubiti oko 300.000 ljudi.

Ako bi nuklearno oružje od 300 kilotona pogodilo grad veličine Washingtona, DC, mnogi stanovnici ne bi preživjeli, a neki stanovnici u blizini suočili bi se s razornim ozljedama.

“Smrtonosna doza radijacije pokrila bi veći dio grada i nešto malo u Virdžiniji”, rekao je Drozdenko. „Termičko zračenje, vrućina, otići će sve do dijelova Marylanda, malo dalje u Virdžiniju, a svi ti ljudi u tom području će imati opekotine trećeg stepena.“

„Što je veće oružje, veći je radijus“, rekla je.

Ispadanje nuklearne bombe zavisi i od toga kako zemlja odluči da je detonira.

Ako bi oružje pogodilo kopno, eksplozija bi proizvela više radioaktivnih padavina jer bi se prljavština i drugi materijali bacali u atmosferu. Ali ako bi neka zemlja detonirala bombu u vazduhu, udarni talasi bi se odbijali od tla i pojačavali jedan drugog, rekao je Drozdenko, što bi rezultiralo mnogo većom površinom uništenja. Ovaj “zračni udar” također bi mogao poslati radioaktivne materijale do 50 milja u atmosferu, prema Agenciji za zaštitu životne sredine.

Zemlje se oslanjaju na simulacije i testove oružja da bi predvidele ove efekte, ali je teško znati kako bi se savremeni nuklearni napad odigrao u stvarnom životu.

“Uopšte ne postoji istorijski presedan za ovo”, rekao je Drozdenko, dodajući: “Jedini put kada je nuklearno oružje korišteno u sukobu je Drugi svjetski rat.”

Izvor: https://www.businessinsider.com/nuclear-bomb-attack-russia-ukraine-how-strong-far-2022-2

Nema kritičkog mišljenja bez uvažavanja i razumijevanja nekritičkog mišljenja

U krugovima koji žele biti pametni u novije vrijeme se sve više priča o kritičkom razmišljanju i zašto je ono važno, ali se premalo govori o nekritičkom razmišljanju koje treba iskorijeniti da bi se uopšte kritički moglo i početi misliti.

Nekritičko razmišljanje je često automatsko asocijativno razmišljanje koje nam prirodno dolazi i jako ga se je teško rješiti, a teško ga se je postati i svjestan.

Jednostavno to more misli koje dolaze same od sebe većini nas se čini da su naše misli i da mi to zaista mislimo,  ali kada zaista razumijemo da su nam prirodne kao i znojenje i da ih se teško rješiti i da ih je teško usmjeriti i kontrolirati, onda vidimo da imamo ogroman problem da uopšte počnemo kritički misliti.

Kritičko razmišljanje je kao statua slobode u Americi do koje da bi došli moramo preći ogromni ocean prirodnog automatskog asocijativnog divergentnog nekritičkog razmišljanja. Odatle dolazi možda i zaključak da većina ljudi nisu sposobni kritički razmišljati bez da ih se dobro istrenira da prvo ušute i ukrote automatsko nekritičko razmišljanje. Dok ima automatskog nekritičkog razmišljanja nema kritičkog i obrnuto i nešto su kao tama i mrak. Čini se da jedno bez drugog ne mogu. Nekritičko razmišljanje je često korisna “glupost” koja ovaj svijet čini zanimljivijim, a kritičko razmišljanje je nešto šta bi trebalo da unaprijedi ovaj svijet,  ali ne da ga uništi kako bi nešto bolje nastalo jer teško da može bolje i potpuno drugačije. Od ovog šta imamo možemo samo bolju formu napraviti, ali suština (mora da) ostaje ista.

Kako radi proces pretvaranja zvuka u unutrašnjosti uha?

U 19. stoljeću postojao je jedan zaista važan fiziološki uvid njemačkog naučnika Hermanna von Hemholtza koji traje i danas. Prepoznao je da je pužnica – prijemni organ uha – u suštini obrnuti klavir. U klaviru svaka žica predstavlja jedan ton, a izlaz se miješa u skladnu cjelinu.

Uho u osnovi poništava taj rad. Ona zauzima skladnu cjelinu, odvaja pojedine tonove i predstavlja svaki od njih na različitom položaju duž spiralne pužnice. Svaka od 16.000 ćelija dlake koje oblažu pužnicu je receptor koji reagira na određenu frekvenciju. I te ćelije za kosu su u sistematičnom redoslijedu, baš kao i žice za klavir.

Zajednička valuta nervnog sistema je električna. To su akcijski potencijali – tokovi 1 i 0, zapravo – slično onima u računaru. Ali valuta vanjskog osjetilnog svijeta je vrlo različita. Imamo fotone – to je vid. Imamo pritisak – to je dodir. Imamo molekule – to je miris ili okus. I na kraju imamo vibracije u zraku – to je suština zvuka. Svaka od tih različitih vrsta fizičkog podražaja mora se na neki način pretvoriti u električne signale koje mozak tada može interpretirati. To je proces transdukcije.

Sistem nije samo pasivni pretvarač. Zvuk koji ulazi u uho ne izaziva jednostavno odgovor. Umjesto toga, uho ima takozvani aktivni proces. Uho ima ugrađeno pojačalo, a to pojačalo nije poput bilo kojeg drugog našeg čula. Bilo bi kao da svjetlost koja ulazi u oko proizvodi više svjetla unutar oka, ili miris koji ulazi u nos proizvodi više molekula mirisa. U slučaju naših ušiju, zvuk koji ulazi u uho zapravo mehanički pojačava uho, a pojačanje je između 100 i 1.000 puta. To je prilično duboko. Aktivan proces također izoštrava podešavanje sluha, tako da možemo razlikovati frekvencije koje su udaljene samo oko 0,1 posto. Za usporedbu, dva ključa na klaviru međusobno su udaljena 6 posto.

Ultra bijela boja bi mogla smanjiti potrebu za klima uređajima

USA Today piše da su naučnici s Univerziteta Purdue razvili ultra bijelu boju koja reflektira 98,1 posto sunčevih zraka dok emitira infracrveno zračenje. Zbog toga površina ostaje hladnija u odnosu na okolinu te bi nova ultra bijela boja mogla efikasno zamijeniti klima uređaje u nekim slučajevima. Ova bijela boja je dobila Guinnessov certifikat zbog svoje “rekordne bjeline”, a mnogo je efikasnija od obične boje koja zapravo zagrijava površine. Krov površine 93 kvadratna metra obojen novom bijelom bojom bi dao snagu hlađenja od 10 kW snage hlađenja, što je više u odnosu na klima uređaje koji se koriste za većinu kuća.

Danas već postoje boje koje reflektiraju toplotu, ali reflekcija sunčevih zraka ne prelazi 90 posto te ove boje ne hlade površine.

Trik je u korištenju visokog omjera barij sulfata, spoja koji se često koristi za kozmetiku i foto papir, i to u česticama različitih veličina. Širi raspon veličina čestica pomaže u raspršivanju više svjetlosnog spektra, čime se reflektira više sunčevih zraka.

Kada će se nova bijela boja pojaviti u prodaji, zasad nije poznato, ali ta namjera postoji. Patenti su već registrovani, a bijela boja bi trebala postati novo “oružje” u borbi protiv klimatskih promjena. Mogla bi eliminisati potrebu za klima uređajima u nekim domovima, posebno u toplim regijama s dosta sunčeve svjetlosti. Također, mogla bi pomoći u smanjenju emisije gasova i potrošnji energije te uštedjeti novac tokom toplih ljetnih dana.

Izvor: klix.ba

Kako neuroni rade?

Većina onoga što znamo o funkcioniranju neurona dolazi iz eksperimenata na džinovskom aksonu lignje. Ovaj džinovski akson proteže se od glave do repa lignje i koristi se za pomicanje repa lignje. Koliko je ovaj akson ogroman? Može biti promjera do 1 mm – lako se vidi golim okom.

Neuroni elektrohemijski šalju poruke. To znači da kemikalije uzrokuju električni signal. Hemikalije u tijelu su “električno nabijene”-kada imaju električni naboj, nazivaju se ioni. Važni ioni u nervnom sistemu su natrijum i kalijum (oba imaju 1 pozitivan naboj, +), kalcijum (ima 2 pozitivna naboja, ++) i hlorid (ima negativan naboj, -). Postoje i neki negativno nabijeni proteinski molekuli. Također je važno zapamtiti da su živčane stanice okružene membranom koja propušta neke ione i blokira prolaz drugih iona. Ova vrsta membrane naziva se polupropusna.

Potencijal membrane za mirovanje


Kada neuron ne šalje signal, on je “u mirovanju”. Kada neuron miruje, unutrašnjost neurona je negativna u odnosu na vanjsku stranu. Iako se koncentracije različitih iona pokušavaju uravnotežiti s obje strane membrane, ne mogu jer stanična membrana propušta samo neke ione kroz kanale (ionske kanale). U mirovanju, kalijevi ioni (K+) mogu lako proći kroz membranu. Također u mirovanju, kloridni ioni (Cl-) i natrijevi ioni (Na+) teže prolaze. Negativno nabijeni proteinski molekuli (A-) unutar neurona ne mogu prijeći membranu. Osim ovih selektivnih ionskih kanala, postoji pumpa koja koristi energiju za pomicanje tri iona natrija iz neurona za svaka dva iona kalija koje unese. Konačno, kada se sve te sile uravnoteže i razlika u naponu između mjeri se unutar i izvan neurona, imate potencijal za mirovanje. Membranski potencijal neurona u mirovanju je oko -70 mV (mV = milivolt) – to znači da je unutrašnjost neurona 70 mV manja od vanjske. U mirovanju postoji relativno više natrijevih iona izvan neurona i više kalijevih iona unutar tog neurona.

Potencijal za mirovanje govori o tome šta se dešava kada neuron miruje. Akcijski potencijal nastaje kada neuron šalje informacije niz akson, daleko od tijela ćelije. Neuroznanstvenici koriste druge riječi, poput “šiljaka” ili “impulsa” za akcijski potencijal. Akcijski potencijal je eksplozija električne aktivnosti koja nastaje depolarizirajućom strujom. To znači da neki događaj (stimulus) uzrokuje pomicanje potencijala mirovanja prema 0 mV. Kada depolarizacija dosegne oko -55 mV, neuron će aktivirati akcijski potencijal. Ovo je prag. Ako neuron ne dosegne ovaj kritični prag, tada se neće aktivirati nikakav akcijski potencijal. Također, kada se dosegne prag, uvijek će se aktivirati akcijski potencijal fiksne veličine … za bilo koji neuron veličina akcijskog potencijala je uvijek ista. Ne postoje veliki ili mali akcijski potencijali u jednoj živčanoj ćeliji – svi akcijski potencijali su iste veličine. Stoga neuron ili ne dostiže prag ili se aktivira pun akcijski potencijal – ovo je princip “SVE ILI NIŠTA”.

Akcijski potencijali nastaju pri prelasku različitih iona kroz membranu neurona. Podražaj prvo uzrokuje otvaranje natrijevih kanala. Budući da ima mnogo više natrijevih iona izvana, a unutrašnjost neurona je negativna u odnosu na vanjsku stranu, ioni natrija jure u neuron. Upamtite, natrij ima pozitivan naboj, pa neuron postaje pozitivniji i postaje depolariziran. Otvaranje kalijevih kanala traje duže. Kad se ipak otvore, kalij izlazi iz ćelije, poništavajući depolarizaciju. Otprilike u to vrijeme, natrijevi kanali počinju se zatvarati. To uzrokuje da se akcijski potencijal vrati prema -70 mV (repolarizacija). Akcijski potencijal zapravo prelazi -70 mV (hiperpolarizacija) jer kalijevi kanali ostaju otvoreni malo predugo. Postupno se koncentracije iona vraćaju na nivoe mirovanja, a ćelija se vraća na -70 mV.

I evo ga … Akcijski potencijal

Da li je naša stvarnost iluzija?

Razmislite o tome da nekome nabacite peticu. Kad ne promašite, ruka drugih osoba je obično vrlo čvrsta, zar ne? Ruke doživljavamo kao manje-više čvrste, ali u stvarnosti na atomskom nivou ruka je uglavnom prazan prostor i ono što osjećamo je sila koju ti atomi emitiraju na atome naših ruku. Silu doživljavamo kao čvrsti objekt. Naravno da postoje i drugi faktori, vidimo ruku, vjerovatno čujemo zvuk koji nastaje kad nekome damo peticu, ali svi su slični. Zvuk su valovi kompresije i širenja kroz medij koji tumačimo kao zvuk. Svjetlost je oscilirajući elektromagnetski valovi koje dekodira naš mozak. Razumijemo ovo, ali razumijemo li implikacije? MI NE DOŽIVIMO STVARNOST U ČISTOM STANJU. Umjesto toga, ono što opažamo su konstrukcije u našem umu koje smo stvorili od stvarnosti ili modeli stvarnosti.

Odakle dolazi intuicija?

Ljudski um je ožičen da vidi obrasce. Mozak ne samo da obrađuje informacije onako kako dolaze, već i pohranjuje uvide iz svih vaših prošlih iskustava. Vaša se intuicija razvijala i širila sve dok ste živi. Svaka interakcija, sretna ili tužna, katalogizira se u vašem sjećanju. Iz tog dubokog pamćenja dobro se izvlači intuicija da informiše vaše odluke u budućnosti.

Drugim riječima, intuitivne odluke se na neki način temelje na podacima. Kada podsvjesno uočimo obrasce, tijelo počinje otpuštati neurohemikalije i u mozgu i u crijevima. Ovi “somatski markeri” su ono što nam daje onaj trenutni osjećaj da je nešto ispravno … ili da je pogrešno. Ovi automatizirani procesi ne samo da su brži od racionalne misli, već se vaša intuicija oslanja na desetljeća raznolikog kvalitativnog iskustva (prizori, zvukovi, interakcije itd.) – potpuno ljudske osobine koju sami veliki podaci nikada ne bi mogli ostvariti. Također je brže od racionalne misli, što znači da je intuicija potrebna vještina koja može pomoći u donošenju odluka kada je vremena malo i tradicionalna analitika možda neće biti dostupna.

Mnogi istraživači, uključujući stručnjake za mašinsko učenje i naučnike podataka, prihvataju ulogu koju slutnje igraju u revolucionarnom razmišljanju. Intuicija se sada smatra jednostavno drugom vrstom podataka – koja nije ništa manje vrijedna od tradicionalne analitike. Napokon, algoritme stvaraju ljudi i prema tome podliježu ljudskim greškama. I kako ističe stručnjak za inovacije Bernadette Jiwa, odluku ne možete donijeti bez osjećaja. Podaci nisu uvijek tačan pokazatelj ponašanja, kao što su pokazali najnoviji američki predsjednički izbori. “Podaci govore jedno, a zapravo [stvarna] priča nam je pod nosom, a mi je ignoriramo”, rekao je Jiwa u intervjuu za Heleo.

Intuitivni inovator
Pisac nauke Steven Johnson rekao je da su inovacije rezultat nagomilanih slutnji tijekom vremena: to se događa kada pustimo da se osobno iskustvo sudara sa okruženjima koja donose kreativnost. Iz ove perspektive, izumi koji se mijenjaju u svijetu – od rendgena do penicilina – samo su „sretne nesreće“ koje ilustriraju intuiciju na djelu.

Nije usamljen kada vidi važnost intuicije u inovacijama. Ko-kreator bilješke Post-it, Arthur Fry slično je ukazao na snagu nesvjesne obrade, rekavši Scientific American-u da se, kada pokušava smisliti nešto novo, „odmaknem od svjesne misli i problem prebacim na svoj nesvjesni um. Skenirat će širi spektar obrazaca i pronaći neke nove sličnosti iz drugih informacija pohranjenih u mom mozgu. ” Intuicija olakšava mentalni unakrsni trening na način na koji veliki podaci ne mogu. Ovo je ključna vještina koja omogućava većim inovatorima da zgrću svoja iskustva i oslanjaju se na zapažanja vanjskih industrija i primjenjuju ih u novom kontekstu.

Stručnjak za menadžment Travis Bradberry nedavno je napisao da visoko intuitivni ljudi imaju tendenciju da:

Budu pažljiviji i traže samoću
Tačno vježbaju empatiju, bliže se prilagođavajući nijansama poput govora tijela
Njeguju njihovu kreativnost kroz ljubav prema umjetnosti


Jedno istraživanje pokazalo je da ovakav način razmišljanja donosi stvarne poslovne rezultate: 81% izvršnih direktora s visokim rezultatima intuicije udvostručilo je poslovanje za pet godina. Čak i američka mornarica ulaže blizu 4 miliona dolara u pomoć mornarima i marincima da usavrše svoje šesto čulo upravo zato što intuicija može zamijeniti intelekt u situacijama visokih uloga poput bojnog polja.

Gdje intuicija može poći po zlu


Budući da se intuicija svake osobe temelji na zbirci pojedinačnih iskustava, ona je podložna mišljenju i pristranosti.

U mnogim je slučajevima gotovo nemoguće donositi odluke bez upotrebe podataka. Ako je kompanija desetljećima prikupljala podatke i oslanjala se na njih i napreduje, na primjer, nema smisla u potpunosti izbaciti staru knjigu. Veliki podaci mogu ukazati na obrasce koji su suviše suptilni da bi ih naš mozak mogao otkriti. Analitika ne mora nužno nadvladati ljudsku prosudbu, ali je može dopuniti.

Umjesto da pokušavaju cijeniti jedno preko drugog, vođe mogu kombinirati uvide iz velikih podataka i intuicije za donošenje odluka. Ovaj pristup im daje najbolje iz oba svijeta.

Izvor: qz.com

5 savjeta kako uspješno prevladati prepreke i stići do cilja

1. Rješavajte stvari jednu po jednu

Uspjeh je poput slagalice – sastoji se od mnogo dijelova, a kada se ti dijelovi sastave, nastane remek djelo.

Nikada se nemojte primati više stvari odjednom. Odredite prioritet i po tom načelu obavljajte ono što trebate obaviti.

Sjajno je imati ambicije, ali one se lako mogu izgubiti u moru sitnica.

2. Riješite se svega što vam skreće pozornost

Ovo se odnosi na sve – od Facebooka i Instagrama pa sve do običnog buljenja kroz prozor.

Pokušajte se distancirati od ljudi, stvari i pojava koje vam “kradu” dragocjeno vrijeme koje se svakako može bolje iskoristiti.

3. Nikada nemojte sumnjati u sebe

“Ja to mogu!” . O da, itekako možete.

Ljudi troše sulude količine vremena na preispitivanje i sumnje. Iako je to ponekad dobro, postoji opasnost da ode u neku vrstu krajnosti.

Bolje je djelovati nego plakati kako vi to ne možete. To je daleko pametniji način kako potrošiti vrijeme.

4. Budite odgovorni za vlastito vrijeme

Samo, jedino i isključivo VI ste odgovorni za potrošnju i upravljanje vlastitim vremenom.

Ako želite uspjeti, onda se tome i posvetite i to do kraja. Izgovori su samo prepreka koja dovodi do cilja i uspjeha.

Vještina “žongliranja” vremenom jedna je od ključnih osobina uspješnih ljudi. Ugledajte se na njih.

5. Koji je vaš konačni cilj?

Moć? Novac? Slava?

Dogovorite se sami sa sobom što želite postići jer je upravo ta ideja ono što će vas “držati” za vrijeme vašeg putovanje prema uspjehu.

Isto tako, ako ste svjesni što zapravo želite biti će vam lakše isto i postići.

Sami kontrolirajte koliko daleko ćete ići i kojom brzinom, bez obzira na prepreke koje život može postaviti pred vas.

Izvor: net.hr