Za sve one koji su probali naočale za virtualnu realnost, možda je zanimljivo znati da postoje ideje i teorije koje pretpostavljaju da je svijet u kojem živimo zapravo virtualna realnost, aka simulacija. Prema tim hipotezama, mi bukvalno živimo u kompjuteru ili u kompjuterskom programu. Nešto slično kako se opisuje u filmu Matrix ili u filmu Avatar! Na stranici gizmodo.com je sažeto 10 odnosno 5 razloga zašto najvjerojatnije živimo u virtualnoj realnosti, a ti razlozi su čisto fizikalni, odnosno ako je ispravna hipoteza da živimo u virtualnoj realnosti, samo tako se mogu objasniti neki fenomeni iz fizike, posebno kvantne fizike i astrofizike! Fenomeni koje zadovoljavajuće objašnjava hipoteza o virtualnoj realnosti, odnosno realnosti kao računarskoj simulaciji su: postojanje maksimalne brzine, relativnost vremena, zakrivljivanje prostora, fenomeni tamne energije i tamne materije te kvantna spregnutost. Ovo je prijevod tog članka, pa zaključite sami:

“Fizički realizam je gledište da je fizički svijet koji vidimo pravi i postoji sam od sebe. Većina ljudi misli da je to očigledno, ali fizički se realizam već neko vrijeme bori s činjenicama fizike. Paradoks koji je zbunjivao fiziku prošlog stoljeća i dalje ju zbunjuje, a velike nade koje se polažu u teoriju struna i supersimetriju ne vode nigdje.Nasuprot tome, kvantna teorija funkcionira, ali kvantni valovi koji se privlače, superponiraju, a zatim propadaju do točke, fizički su nemogući – moraju biti “zamišljeni”. Tako po prvi put u povijesti teorija onoga što ne postoji uspješno predviđa ono što postoji- ali kako može nestvarno predvidjeti stvarno?

Kvantni realizam je suprotan pogled – da je kvantni svijet stvaran i stvara fizički svijet kao virtualnu stvarnost. Kvantna mehanika tako predviđa fizičku mehaniku jer ju uzrokuje. Kad fizika tvrdi da kvantna stanja ne postoje to ja kao da čarobnjak iz Oza kaže Dorothyju: “Ne obraćajte pažnju na čovjeka iza zastora”.

Kvantni realizam nije Matrix, gdje je i drugi svijet koji čini naš je isto fizički. Niti je to ideja mozga spojenog na žice, budući da je ova virtualnost bila u igri davno prije nego što su ljudi došli. Niti je to što fantomski drugi svijet mijenja naš – naš fizički svijet je fantom!

Kvantni je svijet u fizikalnom realizmu nemoguć, no u kvantnom realizmu fizički je svijet nemoguć – osim ako je to virtualna stvarnost – kao što pokazuju i ovi primjeri.

5. Naš svemir ima maksimalnu brzinu

Fizički realizam: Einstein je na onsovu onog kako se naš svijet ponaša zaključio da ništa ne ide brže od svjetlosti u vakuumu, a to se kasnije nazvalo univerzalnom konstantom, ali nije jasno zašto je to slučaj. Trenutačno: “brzina svjetlosti je konstanta jer je konstantna, i zato što svjetlost nije napravljena od ničega jednostavnijeg”.

Odgovoriti “Zašto stvari ne mogu ići brže i brže?” S “jer ne mogu” je teško zadovoljavajući odgovor. Svjetlost se usporava u vodi ili staklu, a kad se kreće u vodi kažemo da je medij voda, a kad se kreće u staklu, kažemo da je medij staklo, ali kad se kreće u praznom prostor, šutimo. Kako val može ništa da vibrira? Nema fizičke osnove za kretanje svjetla u praznom prostoru, a kamoli za definiranje najbrže moguće brzine.

Kvantni realizam: Ako je fizički svijet virtualna stvarnost, to je proizvod obrade informacija. Informacije se definiraju kao izbor iz konačnih setova, tako da promjena obrade također mora biti konačna, a doista se i naš svijet osvježava s konačnom frekvencijom. Procesor superračunala osvježava se 10 kvadratnih puta u sekundi, a naš svemir se osvježava bilijun bilijuna puta brže od toga, ali načelo je isto. Kako slika zaslona ima piksele i stopu osvježavanja, tako naš svijet ima Planck dužinu i Planck vrijeme.

U ovom scenariju, brzina svjetlosti je najbrža brzina jer mreža ne može prenijeti ništa brže od jednog piksela po ciklusu, tj. Planck duljina je podijeljena s Planck vremenom ili oko 300.000 kilometara u sekundi. Brzina svjetlosti trebala bi biti zvana brzinom prostora.

4. Naše vrijeme je relativno

Fizički realizam: U Einsteinovom paradoksu blizanaca, jedan blizanac koji putuje u raketama gotovo brzinom svjetlosti vraća se godinu dana kasnije kako bi pronašao svog brata blizanca starijeg čovjeka od 80 godina. Ni jedan blizanac nije znao da je njihovo vrijeme drugačije ni jedan nije izgubio otkucaj srca, ali je život jednog gotovo završen, a drugi tek počinje. To se čini nemogućim u objektivnoj stvarnosti, ali vrijeme se stvarno usporava za čestice u akceleratorima. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, znanstvenici su letjeli sa atomskim satovima na zrakoplovima širom svijeta kako bi dokazali da na tim visinama i pri tim brzinama rade usproeno, ali su na tlu sinkronizirani. Ali kako može vrijeme, arbitar svih promjena, biti podložno promjenama?

Kvantni realizam: Virtualna stvarnost bi bila podvrgnuta virtualnom vremenu, gdje je svaki ciklus prerade jedan “otkucaj”. Svaki igrač zna da kada je računalo prezauzeto, vrijeme promjena na zaslonu se usporava pod opterećenjem. Isto tako, vrijeme u našem svijetu usporava pri velikim brzinom ili blizu masivnih tijela, što sugerira da je virtualno. Dakle, raketni blizanac je ostario samo godinu dana, jer su to bili svi ciklusi
prerade koje je sustav trebao. Ono što se promijenilo bilo je njegovo virtualno vrijeme.

3. Naš prostor se zakrivljuje

Fizički realizam: Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, Sunce drži Zemlju u orbiti tako što zakrivljuje prostor oko nje, ali kako se prostor može kriviti? Prostor po definiciji je ono gdje se kretanje događa, tako da bi prostor krivio mora postojati u drugom prostoru, što je beskonačna regresija. Ako materija postoji u prostoru ničega, za to ništa da se premjesti (ili krivi) nije moguće.

Kvantni realizam: “Besciljno” računalo nije stvarno prazno, ali je zauzeto jer vrti null program, a naš prostor može biti isti. U Casimirovu efektu, vakuum prostora vrši pritisak na dvije ravne ploče koje su blizu. Trenutna fizika kaže da virtualne čestice izlaze niotkuda da to uzrokuju, ali u kvantnom realizmu prazni prostor je pun procesiranja koji bi imalo isti učinak. I prostor kao procesorska mreža može predstavljati trodimenzionalnu površinu sposobnu za zakretanje.

2. Tamna energija i tamna materija

Fizički realizam: Trenutna fizika opisuje ono što vidimo, ali svemir također ima pet puta više onoga što se zove tamna materija. Može se otkriti kao halo oko crne rupe u središtu naše galaksije koja povezuje svoje zvijezde čvršće nego što to dopušta gravitacija. Tamna materija nije materija koju vidimo jer svjetlost ju ne može otkriti, nije anti-materija jer nema signala gama zračenja, a nije crna rupa jer nema gravitacijskih leća – ali bez nje Zvijezde naše galaksije bi se razletjele u kaosu.

Nema poznatih čestica koje opisuju tvarno-hipotetske čestice poznate kao slabo intereagujuće masivne čestice (WIMP), ali ni jedna nije pronađena, usprkos razgovoru o super-WIMP-ima. Osim toga, 70 posto svemira je tamna energija, a fizika to ne može objasniti. Tamna energija je svojevrsna negativna gravitacija, slabi efekt koji se širi kroz prostor koji odvlači stvari, a time povećava širenje svemira. Nije se puno promijenilo tijekom vremena, ali nešto što pluta u prostranom prostoru trebalo bi postepeno oslabiti. Ako bi to bilo svojstvo prostora, onda bi se trebalo povećati kako se prostor širi. Trenutno nitko nema pojma što je to!

Kvantni realizam: Ako je prazni prostor nulta obrada onda nije ništa, a ako se širi onda se dodaju novi prostori cijelo vrijeme. Nove točke obrade, po definiciji, primaju ulaz, ali ništa ne daju kao izlaz u svom prvom ciklusu. Zato oni apsorbiraju, ali ne emitiraju, baš kao negativni efekt koji zovemo tamnom energijom. Ako se novi prostor dodaje postojanom brzinom, učinak se neće mijenjati znatno tijekom vremena, tako da je tamna energija uzrokovana stalnim stvaranjem prostora. Model također atribuira tamnu tvar na svjetlost u orbiti oko crne rupe. To je halo jer se svjetlost preblizu crnoj rupi privlači i svjetlost koja je previše udaljena od nje može pobjeći iz orbite. Kvantni realizam očekuje da nikad neće biti otkrivene čestice koje bi objasnile tamnu energiju i tamnu materiju.

1. Kvantna sprega

Fizički realizam: Ako atom cezija oslobađa dva fotona u suprotnim smjerovima, kvantna teorija ih “zapaljuje”, tako da ako se jedan vrti prema gore, drugi će se okrenuti prema dolje. Ali ako se slučajno vrti, kako drugi trenutak zna da mora imati spin dolje, na bilo kojoj udaljenosti? Einsteinu, otkriće da mjerenje jedne fotonske centrifuge odmah definira spin druge bilo gdje u svemiru, bilo je “sablastan akcija na daljinu”. Test ovoga je bio jedan od najočitijih eksperimenata ikad učinjen, kao što je savršen test naše stvarnosti, a kvantna teorija je opet bila ispravna.

Promatranje jednog impenjiranog fotona kako uzrokuje da drugi ima suprotan spin – čak i kad je bio previše udaljen za signal koji putuje brzinom svjetlosti da ih poveže. Priroda bi mogla spasiti spin stvarajući jedan foton gore, a drugi dole, ali to je očito previše problema. Na taj način omogućuje da bilo koji spin bude slučajno okrenut, ali onda kada izmjerimo da jedan bude okrenut na jedan od načina, drugi odmah postaje suprotan, iako je to fizički nemoguće.

Kvantni realizam: U ovom se pogledu dva fotona sprežu kada se njihovi programi spajaju kako bi zajednički vodili dvije točke. Ako je jedan program spin-gore, a drugi spin-dolje, njihovo spajanje pokreće oba piksela gdje god se nalazili. Fizički događaj u bilo kojem od piksela ponovno pokreće bilo koji program slučajnim redoslijedom, ostavljajući preostali suprotni kod spina za pokretanje drugog piksela. Ovo preusmjeravanje koda zanemaruje udaljenost, jer procesor ne mora “prijeći” piksel da bi je promijenio, čak i za zaslon jednako velik kao naš svemir.

Standardni model fizike uključuje 61 osnovne čestice s parametrima za masu i punjenje podataka. Da je to stroj, trebao bi postaviti dvadeset ručica kako bi se upalio. Potrebno je i pet nevidljivih polja kako bi stvorili 14 virtualnih čestica s 16 različitih “punjenja” za rad. Očekujete cjelovitost od svega ovoga, ali standardni model ne može objasniti gravitaciju, stabilnost protona, protu-materiju, naboje kvarkova, neutrino masu ili spin, inflaciju, obiteljske generacije ili kvantne slučajnosti – sve kritične probleme. Nijedna čestica ne objašnjava tamnu energiju i tamnu materiju koje obuhvaćaju većinu svemira – i nikada neće.

Kvantni realizam reinterpretira jednadžbe kvantne teorije u smislu jedne mreže i jednog programa. Njegova pretpostavka, da je fizički svijet procesni izlaz, ne čini ga lažnim, jer još uvijek postoji pravi svijet – samo nije onaj koji vidimo. Preokrenuti inženjering fizičkog svijet sugerira da je materija evoluirala od svjetlosti, kao stojeći kvantni val, tako da kvantni realizam predviđa da se svjetlost sama u vakuumu može sudariti i stvarati materiju. Nasuprot tome, standardni model kaže da se fotoni ne mogu sudarati, pa je moguće definicno ispitivanje pretpostavke virtualne stvarnosti. Kada se svjetlost sama sudara u vakuumu kako bi stvorila materiju, model čestice zamijenit će se na temelju obrade informacija.”, (1)

Reference

1. http://gizmodo.com/5-reasons-our-universe-might-actually-be-a-virtual-real-1665353513