Što je u seriji istinito i dobro prikazano?
– Istina je da se dogodila havarija četvrtog postrojenja nuklearne elektrane u Černobilu, da je uzrok te havarije bila kombinacija loše dizajnirane elektrane i ljudskih pogrešaka, da je Sovjetski Savez bio carstvo javašluka i nemara, da su Sovjeti nastojali spriječiti širenje vijesti o havariji, da je razina sigurnosti bila loša i da su vatrogasci iz Pripjata poslani doslovno u smrt jer su mislili da gase običan požar.
Istina je da je reakcija bila prespora te da je evakuacija naroda uslijedila prilično kasno, da su mnogu vatrogasci umrli poput nesretnog vatrogasca Valerija Ignatenka, a njegova supruga Ljudmila rodila je mrtvo dijete.
Početak serije je istinit, dijalozi su iz spisa, Legasov je snimio vrpce i doista se i objesio.
Što je u seriji karikaturalno prikazano?
– Serija vrvi stereotipima o Sovjetskom Savezu, Slavenima, istočnoj Europi. Ono što je karikatura jest sama atmosfera Sovjetskog Saveza: prikazan je Staljinov Sovjetski Savez, a ne Gorbačovljev. Karikatura je i samo oslikavanje uloga u hollywoodskom, kaubojskom filmu: Djatlov je zloćo, partijski funkcionari su lašci i zlikovci, dakle, ‘bad guys’, a nepostojeća Uljana i Legasov su ‘good guys’.
Koji su detalji serije mit?
– Ima ih mnogo, ali navest ću neke. U prvoj epizodi se prikazuje kako je radijacija odmah ubijala ljude, spasioce i vatrogasce, što nije točno.
Također se prikazuje da radijacija izaziva krvarenje – prije su krvarili od opeklina nego od radijacije. Pogrešno se prikazuje izloženost radijaciji kao glavnom ili jedinom faktoru smrti 29 vatrogasaca.
U stvarnosti, postojale su ‘sinkrone ozljede’ koje čine ljude osjetljivijima na radijaciju te ih mogu ubiti čak i ako uspješno liječite posljedice zračenja. Na kraju serije se ističe da su sve osobe koje su s mosta gledale kako elektrana gori umrle, što je neistina i običan urbani mit.
Što je u seriji izmišljeno?
– Scena u kojoj zamjenik ministra rudarstva nagovara rudare da odu kopati tunel u Černobil potpuno je izmišljena i još pojačana stereotipima o diktaturi i prisili s vojnicima koji repetiraju oružje. Glavni inženjer Fomin u seriji je prikazan kao šarlatan, a Brjukanov kao debil. Istina je potpuno drugačija. Fomin je bio glavni u saniranju.
Većina ideja koje su ublažile stanje bila je njegova. U serijal je ubačena osoba koja nikada nije niti postojala, navodna nuklearna znanstvenica Uljana Komjuk, i to cijelu seriju pretvara u fikciju. U seriji se ističe da je šef istražne komisije Valerij Legasov lagao pred IAEA konferencijom u Beču, ali to jednostavno nije točno. Jedna od najemotivnijih scena je ona u kojoj trojica vojnika, među kojima je jedan tek dječak, idu od vrata do vrata i ubijaju kućne ljubimce zaražene radijacijom. Strašno, ali i strašno izmišljeno.
Kako je prikazano radioaktivno zračenje?
– Serija hrani radiofobiju i prikazuje radioaktivnost kao nekakvu zarazu. Kroz cijelu seriju radijacija se tretira kao nekakva zaraza, mikrob koji nema veze sa stvarnošću. A istina je da smo mi, da citiram Stevena Pinkera, uronjeni u juhu prirodne radijacije koja je svuda oko nas.
Dr. Robert Gale sa Sveučilišta California u Los Angelesu, koji je liječio žrtve Černobila, nedavno je napisao da serija prikazuje i havariju i utjecaj radijacije na ljude ne samo pogrešno nego i opasno.
Naime, po seriji ispada da je radijacija zarazna i da će nas ozračena osoba, dođemo li s njom u kontakt, ozračiti, odnosno da ćemo se preko osobe koja je kontaminirana iznutra i sami kontaminirati. U jednoj sceni liječnica gleda svoju krvavu ruku, što je rezultat toga što je dotaknula jednog od ‘zaraženih’ – to je još jedna besmislica, radijacija jednostavno tako ne djeluje. I sam efekt radijacije je prikazan groteskno: žrtve zračenja izgledaju zastrašujuće – više kao čudovišta, zombiji, nego ljudski. Učinci su prikazani kao nešto strašno, nezamislivo. To je netočno. Većina žrtava zračenja je preživjela.
Koliko je ljudi umrlo od posljedica havarije u Černobilu?
– Od same eksplozije umrlo je dvoje ljudi. Ukupno je umrla 31 osoba. I to je to. U bolnici je, dakako, završilo znatno više ljudi, više od 200, ali je većina njih izliječena. Iako je 31 černobilski smrtni slučaj tužan, broj smrti iznimno je malen u usporedbi s mnogim industrijskim nesrećama. Primjerice, oko 15.000 ljudi umire svake godine kopajući ugljen.
Koliki se broj tumora može pripisati nesreći u Černobilu?
– Kada se pogledaju svi podaci, dolazimo do toga da je 1000 ljudi bilo izloženo radijaciji koja može izazvati rak. To su, prije svega, radnici elektrane i vatrogasci. Ostali nisu dobili dovoljnu količinu radijacije za to. Od tih 1000, u sljedećih 20 godina umrlo je njih 19, ali nijedna smrt ne može biti dovedena u vezu s radijacijom. Očekivano bi bilo da je došlo do povećane incidencije leukemije, ali nije. Jedini značajniji utjecaj na javno zdravlje bio je 20.000 dokumentiranih slučajeva raka štitnjače u osoba mlađih od 18 godina u vrijeme nesreće.
UN je 2017. godine zaključio da se samo 25 posto slučajeva, dakle njih 5000, može pripisati černobilskom zračenju. Budući da rak štitnjače ima stopu smrtnosti od samo 1 posto, to znači da će očekivane smrti od karcinoma štitnjače uzrokovanog Černobilom iznositi 50 do 160 tijekom 80 godina života. I to je sve. Na kraju serije, pak, HBO tvrdi da je došlo do ‘dramatičnog povećanja stope raka u Ukrajini i Bjelorusiji’, ali i to je pogrešno. U ranijim studijama UN je procijenio da bi moglo doći do 16.000 slučajeva koji se mogu pripisati černobilskom zračenju. Taj astronomski porast nikad se nije dogodio.
Koliko je ljudi raseljeno zbog nesreće?
– U startu je evakuirano oko 53.000 ljudi, poslije je ta brojka porasla na 116.000, ali evakuacije su se nastavljale iako nije sasvim jasno koliko je ljudi moralo napustiti svoje domove.
Neki tvrde da je sam stres raseljavanja uzrokovao više štete od radijacije same. Ljudima je rečeno da će dobiti rak i to ih je odvelo u depresiju.
Smatra se da je sam strah od obolijevanja od raka uzrokovao u desetljećima nakon havarije oko 50.000 smrtnih slučajeva kod černobilskih izbjeglica od alkoholizma i depresije.
Je li serija prikazala nuklearku pogrešno?
– Apsolutno. Serija indirektno poručuje da su nuklearke inherentno opasne, atomske bombe koje samo čekaju da eksplodiraju, a pogotovo ruske nuklearke, što je, dakako, totalno pristrano. Svakako je istina da su sovjetski RBMK reaktori imali inherentnu grešku u dizajnu, no elektrane na Zapadu i naše Krško, gotovo sve elektrane u ostalim zemljama, a i novi, moderni ruski reaktori imaju neusporedivo bolji i sigurniji dizajn.
Izvor: https://www.jutarnji.hr/life/znanost/najveca-nuklearna-katastrofa-u-povijesti-sto-su-mitovi-a-sto-istina-poznati-hrvatski-znanstvenik-govori-o-hit-seriji/9015128/
