Category Archives: Fizika budućnosti

Novi model vještačke inteligencije predviđa životni vijek

Izgrađen pomoću transformatorskih modela, koji pokreću velike jezičke modele (LLM) kao što je ChatGPT, novi alat, life2vec, obučen je na skupu podataka koji je izvučen iz cijele populacije Danske—6 miliona ljudi. Danska vlada je skup podataka stavila na raspolaganje samo istraživačima.

Alat koji su istraživači izgradili na osnovu ovog složenog skupa podataka sposoban je da predvidi budućnost, uključujući životni vijek pojedinaca, s preciznošću koja premašuje najsavremenije modele. No, uprkos svojoj prediktivnoj moći, tim koji stoji iza istraživanja kaže da se najbolje koristi kao temelj za budući rad, a ne kao cilj sam po sebi.

“Iako koristimo predviđanje kako bismo procijenili koliko su ovi modeli dobri, alat se ne bi trebao koristiti za predviđanje na stvarnim ljudima”, kaže Tina Eliassi-Rad, profesorica informatike i inauguralni predsjednik Joseph E. Aoun, profesor na Northeastern University. “To je model predviđanja zasnovan na specifičnom skupu podataka određene populacije.”

Eliassi-Rad je u projekat unijela svoju ekspertizu etike vještačke inteligencije. „Ovi alati vam omogućavaju da sagledate svoje društvo na drugačiji način: politike koje imate, pravila i propise koje imate“, kaže ona. “O tome možete razmišljati kao o skeniranju onoga što se dešava na terenu.”

Uključivanjem društvenih naučnika u proces izrade ovog alata, tim se nada da će on donijeti pristup usredsređen na ljude razvoju AI koji ne gubi iz vida ljude usred ogromnog skupa podataka na kojem je njihov alat obučen.

Ovaj model nudi mnogo sveobuhvatniji odraz svijeta kako ga žive ljudska bića od mnogih drugih modela”, kaže Sune Lehmann, autorica rada, koji je nedavno objavljen u Nature Computational Science. Istraživački brifing na ovu temu predstavljen je u isti broj časopisa.

U srcu life2vec-a je ogroman skup podataka koji su istraživači koristili za obuku svog modela. Podacima raspolaže Statistički zavod Danske, centralni organ za dansku statistiku, i, iako su strogo regulirani, mogu im pristupiti neki članovi javnosti, uključujući istraživače. Razlog zašto je tako strogo kontrolisan je što uključuje detaljan registar svakog danskog državljanina.

Mnogi događaji i elementi koji čine život i koji su navedeni u podacima, od zdravstvenih faktora i obrazovanja do prihoda. Istraživači su koristili te podatke za kreiranje dugih obrazaca ponavljajućih životnih događaja kako bi se uključili u njihov model, uzimajući pristup transformatorskog modela koji se koristi za obuku LLM-a o jeziku i prilagođavajući ga za ljudski život predstavljen kao slijed događaja.

“Cijela priča o ljudskom životu, na neki način, može se smatrati i kao ogromna duga rečenica mnogih stvari koje se mogu dogoditi osobi”, kaže Lehmann, profesor mreže i nauke o složenosti na DTU Compute, Technical Univerzitet u Danskoj i prethodno postdoktorski saradnik na Northeastern.

Model koristi informacije koje uči posmatrajući milione sekvenci životnih događaja kako bi izgradio ono što se naziva vektorskim reprezentacijama u prostorima za ugradnju, gdje počinje kategorizirati i crtati veze između životnih događaja poput prihoda, obrazovanja ili zdravstvenih faktora. Ovi prostori za ugrađivanje služe kao osnova za predviđanja koja model na kraju napravi.

Jedan od životnih događaja koji su istraživači predvidjeli bila je vjerovatnoća smrtnosti osobe.

“Kada vizualiziramo prostor koji model koristi za predviđanje, on izgleda kao dugačak cilindar koji vas vodi od male vjerovatnoće smrti do visoke vjerovatnoće smrti”, kaže Lehmann. “Onda možemo pokazati da je na kraju, gdje postoji velika vjerovatnoća smrti, mnogo tih ljudi zaista umrlo, a na kraju gdje je mala vjerovatnoća smrti, uzroci smrti su nešto što nismo mogli predvidjeti, poput automobila nesreće.”

Rad takođe ilustruje kako je model sposoban da predvidi pojedinačne odgovore na standardni upitnik ličnosti, posebno kada je reč o ekstrovertnosti.

Eliassi-Rad i Lehmann primjećuju da, iako model daje vrlo precizna predviđanja, ona su zasnovana na korelacijama, visoko specifičnim kulturnim i društvenim kontekstima i vrstama predrasuda koje postoje u svakom skupu podataka.

“Ova vrsta alata je poput opservatorije društva – a ne svih društava”, kaže Eliassi-Rad. “Ova studija je rađena u Danskoj, a Danska ima svoju kulturu, svoje zakone i sopstvena društvena pravila. Da li se to može uraditi u Americi je druga priča.”

S obzirom na sva ta upozorenja, Eliassi-Rad i Lehmann svoj prediktivni model gledaju manje kao krajnji proizvod, a više kao početak razgovora. Lehmann kaže da su velike tehnološke kompanije vjerovatno godinama stvarale ove vrste prediktivnih algoritama u zaključanim sobama. On se nada da ovaj rad može početi stvarati otvorenije, javno razumijevanje o tome kako ovi alati funkcionišu, za šta su sposobni i kako bi se trebali i ne bi trebali koristiti.

Izvor: https://phys.org/news/2023-12-ai-human-lifespan-good.html

Da li je kiborgizacija rješenje za opasnost od vještačke inteligencije?

Šta god da AI mogne u budućnosti to će isto moći i ljudi kiborzi nadograđeni sa AI? Dakle opasnost od AI postoji samo za one koji nisu spremni i sposobni se prilagoditi…

Iako je nemoguće predvidjeti sve buduće mogućnosti AI-a, vjerojatno je da će AI moći učiniti mnoge stvari koje ljudi sada mogu, a neke koje ne mogu. Na primjer, AI bi mogao nadmašiti ljudske sposobnosti u obradi informacija, rješavanju problema i donošenju odluka. Također bi mogao obavljati mnoge zadatke koji su sada previše opasni ili zahtjevni za ljude, poput upravljanja strojevima u opasnim okolišima ili vršenja delikatnih kirurških zahvata.

Međutim, to ne znači da AI neće predstavljati opasnost za ljude. Jedna od glavnih briga je da bi AI mogao postati toliko moćan da postane nezavisan od ljudi i potencijalno čak opasan. Na primjer, AI bi mogao biti korišten za razvoj autonomnih oružja koja bi mogla ubiti bez ljudske intervencije. Također bi mogao biti korišten za nadzor i kontrolu ljudi, na primjer analiziranjem njihovih online aktivnosti kako bi se predvidjelo njihovo ponašanje.

Važno je razviti etičke smjernice za razvoj i uporabu AI-a kako bi se smanjili ti rizici. Na primjer, važno je zajedničkim naporima osigurati da AI bude korišten za dobrobit ljudi, a ne za njihovu štetu. Također je važno razviti sigurnosne mjere kako bi se spriječilo da AI ne bude korišten za štetne svrhe.

Ukratko, postoje potencijalni rizici povezani s AI-om, ali postoje i potencijalne koristi. Važno je razviti strategiju za upravljanje tim rizicima i iskorištavanje tih koristi kako bi se AI mogao koristiti za dobrobit ljudi.

Što se tiče kiborga, oni bi mogli pružiti ljudima niz prednosti nad AI-om. Na primjer, kiborzi bi mogli zadržati sve prednosti ljudskog mozga, poput kreativnosti i empatije, dok bi AI-om poboljšali svoje fizičke i mentalne sposobnosti. Također bi mogli lakše komunicirati i surađivati s drugim ljudima, jer bi dijelili slično iskustvo.

Međutim, postoje i potencijalni rizici povezani s kiborgizacijom. Na primjer, kiborzi bi mogli postati otuđeni od drugih ljudi, jer bi se više osjećali povezanima s AI-om nego s drugim ljudima. Također bi mogli biti ranjivi na hakerske napade, jer bi im AI-ovi implantati mogli biti iskorišteni za kontrolu nad njihovim tijelima i umovima.

Ukratko, kiborgizacija bi mogla pružiti ljudima niz prednosti, ali postoje i potencijalni rizici. Važno je razviti strategiju za upravljanje tim rizicima i iskorištavanje tih prednosti kako bi se kiborgizacija mogla koristiti za dobrobit ljudi.

Da li su ovo poslovi budućnosti?

Pripremamo li buduće generacije za poslove kojim će se baviti? Neki zvuče morbidno. 💁

Ovo je popis zanimanja koja će možda biti tražena u godinama koje dolaze:

  1. Genetski dizajner – dizajner djece
    Razvojem genetike raste potencijal za razvoj grane medicine koja će se baviti genetskim inženjeringom na nerođenoj djeci
  2. Proizvođač dijelova tijela
    Osoba koja proizvodi organe kloniranjem
  3. Menadžer za zdravlje radnika Imat će ga svaka kompanija, a na dobrovoljcima će primjenjivati najnovije medicinske tretmane
  4. Analitičar za gene zaposlenika
    Osoba koja će proučavati genetske predispozicije zaposlenika i prema tome odlučivati hoće li zadržati posao ili ne
  5. Kirurg specijalist za povećanje kapaciteta mozga
    Ljudski će mozak biti pretrpan informacijama, ti bi kirurzi trebali pomoći smanjiti pritisak na centar za pamćenje
  6. Genetički haker
    Ti će ljudi krasti DNK životinja, ljudi i biljaka, kreirati viruse koji ubijaju ljude ili uništavaju sjetvu
  7. Planer kraja života
    Osoba koja će pomoći ljudima isplanirati kad će i kako umrijeti jer će medicina omogućiti da ljudi žive poprilično dugo
  8. Vertikalni farmer
    S obzirom na povećanje broja stanovnika, u gradovima će se razvijati vertikalne farme. Pod umjetnim svjetlom zgrada i u vodi rast će povrće i voće nužno za prehranu stanovništva
  9. Stručnjak za manipulaciju klimom
    Krpat će rupe u oceanima željezom i kreirati goleme kišobrane koji će neutralizirati sunčeve zrake
  10. Policajac za manipulaciju vremenskim promjenama
    Trebat će policajci kako bi spriječili uništavanje određenih dijelova svijeta izazivanjem poplava ili pretvaranjem zemlje u pustinju
  11. Prodavači prava na korištenje pustinja
    Pustinje će se koristiti kao idealna područja za razvoj solarne energije
  12. Trgovci vodom
    Slično kao i s naftom, razvit će se tržište vode na tržištima kapitala
  13. Menadžer za čuvanje podataka
    Stručnjak za sigurno spremanje osjetljivih podataka vlada, političkih stranaka, tvrtki ili pojedinaca
  14. Prodavač informacija
    Informacija postaje roba i to ona najskuplja. Zato se očekuje da će se razviti posebno tržište i načini trgovanja znanjem
  15. Prodavač vremena
    Rokovi postaju valuta
  16. Upravljač budžetima ljudi �koji ne primaju plaću
    Svaki državni službenik ili zaposlenik lokalnih jedinica mora profilirati svoje korisnike i izračunati apsolutni minimum koji je potreban pojedincu da preživi
  17. Wellness-menadžer za starije
    U teretanama će biti programi za starije vježbače, kao i posebne masaže
  18. Konzultant za pretilost
    Sve je više debelih ljudi pa će im trebati i konzultant za mršavljenje
  19. Etičari novih znanosti
    Pomoći će usvojiti novu etiku koja ide ukorak s novim svijetom u kojem živimo
  20. Programer osobne zabave
    Ljudi će tražiti privatne ili online susrete i individualizirane oblike zabave
  21. Programer za stres
    Tražit će se aplikacije koje mogu pratiti i smanjivati stres uz pomoć mobitela, a programi će biti prilagođeni svakoj osobi
  22. Konzultant za privatnost
    Bit će sve više tehnoloških rješenja i ljudi će biti iznimno izloženi dijeljenju privatnih podataka na internetu pa će ti stručnjaci savjetovati kako odlučiti koje i koliko informacija podijeliti sa svijetom
  23. Stručnjak za skrivanje identiteta
    Osobe koje će nam omogućiti da nestanemo s “mreže” bilo zbog životnog izbora, bilo zbog skrivanja od policije
  24. Stručnjak za čitanje misli
    Zanimanje vezano za skeniranje mozga, očekuje se da će imati velik broj klijenata – od prevarenih supružnika do prevarenih poslovnih partnera
  25. Dizajner avatara
    Specijalisti koji umjesto nas stvaraju svijet kojim pokazujemo svoje interese, želje i potrošačke mogućnosti
  26. Dizajner egzoskeletona
    Svojevrsni “vanjski robotički kosturi” omogućit će ljudima da trče brže, budu jači i otporniji pa se pretpostavlja da će biti velika potražnja za tim proizvodima
  27. Stručnjak za etiku medija
    Mediji će biti politički polarizirani pa će nam trebati efikasna organizacija koja će objavljivati sve slučajeve medijskih spinova
  28. Virtualni seksualni organizator
    Osoba koja skrbi za potrebe ljudi koji žele aktivan seksualni život bez ljudskog kontakta
  29. Dizajneri putovnica za svemir
    Vlade će vjerojatno uvesti obvezu evidentiranja svemirskih putovanja
  30. Menadžer populacije na Zemlji
    Osobe koje će voditi računa o tome koliko ljudi se rađa i tražiti načine za smanjenje populacije
  31. Dizajner inteligentne odjeće
    Rast će zahtjevi da se u odjeću uključe tehnologije i gadgeti, što se već počelo raditi, a dizajneri koji proizvedu takvu odjeću imat će posla u 21. stoljeću
  32. Savjetnik za životne tragedije
    Stručnjak koji bi se trebao znati postaviti u slučajevima koji se rijetko događaju i savjetovati ljude kako se postaviti te ponuditi recept za sreću i u najtežim okolnostima
  33. Legalni prodavač narkotika
    S obzirom na to da se droga legalizira, postoji tržište za ljude koji će je prodavati
  34. Cyberknjižničar
    Knjige će se početi posuđivati i online i samo je pitanje vremena kad će se organizirati cyberknjižnice
  35. Stručnjaci za obranu
    Polarizirani svijet traži zaštitu
  36. Socijalni radnik na društvenim mrežama
    Za ljude koji se osjećaju odbačenima na društvenim mrežama
  37. Savjetnik za unapređenje tjelesnih mogućnosti
  38. Stručnjak za nanomedicinu
  39. Kreator sintetičkog života
  40. Telemedicinski tehničar
  41. GMO farmer
  42. Biometrijski inženjer
  43. Bioinformacijski znanstvenik
  44. Geomikrobiolog
  45. Stručnjak za eksperimentalne terapije
  46. Stručnjak za produljenje životnog vijeka
  47. Krionički tehničar
  48. Operator biorafinerija
  49. Operator vjetroelektrana
  50. Tehničar za baterije
  51. Kuhar specijaliziran za hranu s insektima
  52. Tehničar za klorofil
  53. Inženjer specijalist za fuzije
  54. Konzultant za korištenje prirodnih resursa
  55. Specijalist za podzemne gradove
  56. Upravitelj karantena
  57. Eksperimentalni geolog
  58. Koordinator za održivi razvoj tvrtke
  59. Analitičar za uporabu energije
  60. Analitičar za klimatske promjene
  61. Poslovni savjetnik za klimatske promjene
  62. Analitičar za recikliranje
  63. Analitičar za konsolidaciju sustava
  64. Kontrolor aplikacija za komuniciranje računalima
  65. Specijalist za individualna medijska rješenja
  66. Analitičar podataka
  67. Analitičar društvenih mreža
  68. Stručnjak za pojednostavljenje sustava
  69. Koordinator radnog vremena u globalnim korporacijama
  70. Cyberčuvar
  71. Upravitelj društvenih mreža
  72. Organizator virtualnih ormara
  73. Stručnjak za jezik aparata
  74. Specijalist za kvantno programiranje
  75. Asistent za stjecanje iskustava
  76. Dizajner sučelja za ambijentalnu inteligenciju
  77. Vodič kroz internetske informacije
  78. Profesionalni virtualni građanin
  79. Virtualni odvjetnik
  80. Virtualni menadžer za sigurnost nekretnina
  81. Menadžer za avatare
  82. Savjetnik za romantične online veze
  83. Virtualni policajac
  84. Virtualni asistent za šoping
  85. Holografski tehničar
  86. Glumac virtualne realnosti
  87. Dizajner robota
  88. Tehničar za robotiku
  89. Savjetnik za robote
  90. Upravitelj hidrogenskih crpki
  91. Pilot cepelina
  92. Stručnjak za razvoj alternativnih prijevoznih sredstava
  93. Specijalist za teleportaciju
  94. Specijalist za letove na solarni pogon
  95. Specijalist za infrastrukturu
  96. Dizajner modernih željeznica
  97. Svemirski pilot
  98. Svemirski arhitekt
  99. Znanstvenik na području prilagodbe Mjeseca i planeta uvjetima na Zemlji
  100. Astrogeolog
  101. Programer za individualno učenje
  102. Dizajner socijalnih sustava
  103. Privatni brend-menadžer
  104. Terapeut za socijalizaciju i sretniji život
  105. Osmišljavač sportova za osobe s posebnim potrebama
  106. Stručnjak za neverbalnu komunikaciju
  107. Direktor za odgovorno investiranje
  108. Direktor za sustav i upravljanje
  109. Dizajner i kontrolor valuta
  110. Istraživač rijetkih i novih metala

Nema kretanja bez energije niti pameti bez informacija!

Proučavajući fiziku često sam bio impresioniran stvarima i uvidima u njoj koje su tako kristalno jasne i logične pa čak nerijetko kada se razumiju i pravo jednostavne, ali običnim razmišljanjem baziranim na svakodnevnom iskustvu prosječan čovjek nikada sam ne bi do njih došao niti bi ih otkrio.

Zašto je to tako? Zašto ne vidimo stvari pred našim nosom i zašto često ne vidimo ni ono u šta gledamo? Odgovor je možda u činjenici da glavni organ vida nisu oči nego mozak, a glavni ‘organ’ za razumijevanje i otkrivanje stvari nije baš mozak kao biofizički organ nego naš.. um!

Šta je to uopšte um i po čemu se razlikuje od onog šta nazivamo mozak 🧠? Um je u biti sve ono šta bi moglo biti preneseno na drugi isti mozak, odnosno to je skup informacija baziranih na našem iskustvu, ali i onih koje stalno primamo iz okoline.

Um kažu da može biti prazan (kod bezumnih ljudi) ili može biti zatvoren (kod ljudi koji imaju fiksirana mišljenja o svemu i nisu spremni da uče) ili otvoren (kod ljudi koji su stalno spremni da nešto novo nauče). Zanimljivo je da sve ove tri vrste umova mogu imati i prednosti i mane u zavisnosti od količine i kvaliteta njihovog stanja. Nekad je bolje imati malo prazniji um nego imati um napunjen svakakvim glupostima. Isto tako bolje je imati malo zatvoren um nego biti otvoren za svakakve gluposti. Također problem je imati previše otvoren um jer kažu da kod previše otvorenog uma um može skoro da ispadne!

Znači ključ je u balansu. Želite imati tačno onoliko informacija koliko je potrebno da bi ste bili produktivni i vjerojatno taj balans je kod svake osobe pomalo različit. Vrsta i količina informacija do kojih dolazite i vrijeme 🕒 za koje ih dobijate sve utiče na to koliko će vam te informacije biti od koristi odnosno koliko ćete na kraju zaista nešto moći novo saznati ili otkriti.

Čitajući fiziku i kroz njeno bolje razumijevanje nije samo da bolje možemo razumjeti svijet koji nas okružuje nego kao da možemo da otkrijemo nove svjetove o kojima prije nismo mogli ni misliti.

Informacije su hrana našeg uma i našeg shvatanja i razumijevanja svijeta, stvari i života i njihova prava količina i kvalitet nam mogu biti od koristi ili štetiti da bi bili pametniji.

Informacije su za pamet ono šta je energija za kretanje.Informacije se moraju konzumirati na svakodnevnoj osnovi da bi bili pametniji jer se ne može biti pametan da se ne bude informisan i aktuelan. 🤔

Onaj ko sedam dana provede bez pravih informacija sličan je čovjeku koji sedam dana provede bez hrane. Informacije su za zdrav um važnije nego što možemo misliti.

Gdje god da krenemo sve nam daje neku informaciju i šta god da radimo mi svijetu dajemo neku informaciju. Postojanje je u biti razmjena informacija ili bi se moglo reći da je postojanje skup informacija koje jedne sa drugima dolaze u kontakt i utiču jedne na druge.

Kroz historiju je uvijek bilo pametnih ljudi kao i Einstein i Newton ali nisu dolazili do otkrića kao oni jer nisu imali informacije kao oni. Kako se uopšte dolazi do pravih informacija? Nekad ciljano, a često posebno na početku slučajno. Prve ključne informacije o prirodi su pojedincima dolazile skoro slučajno nakon što hiljade drugih prije njih nisu ništa otkrili ili nakon što su i oni sami uradili hiljade pokusa bez ikakvih velikih otkrića. Svaki put kada je neko uradio neki eksperiment naučio je jotu neke vrijedne informacije i tako je neko nekad negdje došao do nekog velikog otkrića. Stalno pokušavajući možda nećemo definitivno uspjeti, ali rijetko pokušavajući velika je šansa da nikad nećemo uspjeti. Dakle osim gore spomenutog balansa ključ je i u konziszenciji u nastojanju jer je svaki novi detalj informacije kao jedan dio u slagalici koje će biti neko novo otkriće ili neko novo razumijevanje svijeta i života.

Možda oni koji su propustili važne lekcije u školi iz matematike i fizike zaista i nemaju nikakvu šansu da na fizikalan način razumiju svijet oko nas i zato im ostaju jedino mitološka objašnjenja! 🙌 🔥

ŠTA ĆE SE VELIKO DEŠAVATI U 2023 ? VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA, ETO ŠTA

Godine 2022. mnogi od nas su se prvi put upoznali – i zaintrigirali sa – mogućnosti umjetne inteligencije za generiranje slika poput Midjourney, DeepAI i DALL-E 2 za proizvodnju sofisticiranih i čudnih slika zasnovanih na „interpretacijama” pisanog unosa.

Zatim, kasnije tokom godine, ChatGPT je postao viralan.

Ova umjetna inteligencija koja stvara tekst može proizvesti izvanredne rečenice i eseje kao odgovor na gotovo svaki upit. Na primjer, može stvoriti uvjerljive scene iz Seinfelda, sastaviti pristojna pisma i biografije, predložiti planove prehrane i dati (potencijalno upitne) savjete za vezu.

Za mnoge ljude ovi pomaci su generalno pozitivni. Neki su istakli obećanje umjetne inteligencije kada je u pitanju pravljenje zanimljivih umjetničkih djela ili brzo pisanje teksta kako bismo uštedjeli vrijeme i trud. Drugi misle da bi generativna umjetna inteligencija mogla djelomično zamijeniti Googleov pretraživač i omogućiti početnicima da pišu kompjuterski kod.

Dok je sve ovo uzbuđenje trajalo, čulo se nekoliko glasova upozorenja. Kritičari su bili zabrinuti zbog prenaglašavanja AI i izjavili su da bi generativna AI mogla pogoršati toksičnu politiku, izbacivati ​​gluposti i zamijeniti umjetnike i novinare.

Nekoliko njih, uključujući jednog od osnivača OpenAI-ja, Elona Muska, tvrdi da je “opasno jaka” AI iza ugla. Možda kompjuterski naučnik koji je tvrdio da je Googleov chatbot LaMDA samosvjestan ipak nije bio tako daleko od istine?

KAKO TRENIRATI VAŠU AI (vještačku inteligenciju)


Generativna AI uključuje obuku kompjuterskog modela na brojnim primjerima. DALL-E-2 je obučen na 650 miliona slika prebačenih sa interneta da bi „razumeo“ kako su slike konstruisane i kako su različite reči ili fraze povezane sa komponentama slike.

ChatGPT je obučen za milijarde riječi i razgovora pronađenih na webu. To je moćna verzija „modela velikog jezika” koja koristi neku vrstu učenja s pojačanjem.

Ovo učenje s pojačanjem znači da ljudi nagrađuju samo ‘prikladne’ odgovore kako bi vodili model u stvaranju razumljivih odgovora. OpenAI koristi javne volontere kako bi poboljšao ChatGPT.

ChatGPT može pisati naizgled koherentne pasuse koji su relevantni za njegove upite koje su mu dali ljudi. Može otkloniti greške u kompjuterskom kodu, odgovoriti na složena matematička pitanja i objasniti složene ideje – često bolje od ljudi.

Ove mogućnosti bi nam potencijalno mogle uštedjeti vrijeme na pretraživanju informacija i poboljšati naše pisanje omogućavajući nam da pažljivo pregledamo i uredimo pokušaje AI. U stvari, neki akademici su koristili ChatGPT da generišu respektabilne sažetke za svoje radove.

Školska djeca bi mogla steći uvid eksperimentiranjem s načinom na koji AI odgovara na pitanja s kojima se bore. Ali isto tako, drugi učenici koji se oslanjaju na ove vrste AI za pisanje svojih eseja možda neće uspjeti naučiti kritičko razmišljanje – ili bilo šta uopće.

Dok neki tvrde da su procjene poput eseja koje možete uzeti kući ionako beskorisne, drugi misle da je promišljeno pisanje eseja vještina koja se najbolje razvija kada učenici mogu pažljivo oblikovati komad pisanja u svoje vrijeme.

Čak i više od varanja ugovora, AI ovo dovodi u opasnost.

ISTINA I POVERENJE
AI postavlja pitanja istine i povjerenja. Veliki jezički modeli rade jednostavno predviđajući sljedeću riječ u rečenici na osnovu podudaranja uzorka. Oni nisu eksplicitno naučeni da donose sudove o značenju ili istini.

Generativni modeli mogu proizvesti besmislene, nelogične ili lažne rezultate, dok zvuče savršeno samouvjereno. Meta je morao da povuče svoje naučno znanje AI model Galactica kada je dao previše netačnih odgovora na naučna pitanja.

A budući da ovi modeli apsorbiraju ogromne količine sadržaja koje je napravio čovjek, mogu generirati uvredljive slike ili tekst pristrasan prema manjinskim grupama.

Neki misle da su kompanije sa veštačkom inteligencijom previše samozadovoljne u vezi sa ovim rizicima. Metin Blenderbot je nedavno krenuo na kraj kada je pohvalio Pol Pota i preporučio filmove sa ocenom R za decu.

DALL-E 2 može napraviti privlačne slike miješanjem različitih stilova crtanja, poput Diznijevih crtanih filmova, i stilova slikanja uključujući impresionizam. ChatGPT može kombinovati stilove pisanja u svojim izlazima i proizvesti razuman tekst – barem može kada to bude ispravno.

ORIGINALNO I KREATIVNO?
Dakle, da li je generativna AI kreativna? U jednom smislu, da. Iako se rezultat oslanja na sadržaj koji je napravio čovjek, kombinacije elemenata mogu biti nove, a rezultati neočekivani i nepredvidivi.

Još 1950. pionirski AI mislilac Alan Turing rekao je da nas ‘puki’ deterministički kompjuteri mogu ‘iznenaditi’.

Ponekad su zaista smiješni. Postojao je jedan primjer ChatGPT-a koji je davao savjete u biblijskom stilu o tome kako ukloniti sendvič s puterom od kikirikija iz videorekordera. Očigledno, AI čak može izmisliti nove stvari, kao što je posuda za hranu s fraktalnom površinom, što nedvojbeno dovodi u pitanje zakon o patentima.

A ni kreativni ljudi nisu sasvim originalni: naš govor i pisanje također su ‘generirani’ od bezbroj riječi i rečenica kojima smo bili izloženi i apsorbirani.

Ali da li je AI originalan na način na koji neki ljudi mogu biti? Možda ne.

AI naizgled (trenutno) nije sposoban stvoriti potpuno nove stilove ili žanrove pisanja ili slikanja, barem nijedan koji bi bio uvjerljiv. Malo je vjerovatno da će savremena umjetna inteligencija biti sljedeća Jane Austen ili Hokusai – ili se čak takmičiti sa manje istaknutim umjetnicima.

AI nedostaje nešto drugo što kreativni ljudi imaju.

Za razliku od ljudskih bića, AI nije primoran stvarati jer ga pokreće umjetnost ili zadivljuje znanost. AI se ne osjeća potaknutim da napravi nešto vrijedno ili se osjeća zadovoljnim svojim neosporno impresivnim kreacijama.

Čak i ljudska bića kojima potpuno nedostaje originalnosti i kreativnosti mogu razumjeti uzbuđenje kreativnih iskustava. AI ne može.

AI SLJEDEĆI SMELI KORACI
Ko zna šta AI ima u rukavu za ovu godinu? Pa, na osnovu brzine nedavnih dešavanja, mogla bi nas čekati neka iznenađenja.

AI nas može nastaviti impresionirati.

Samo nemojte očekivati da ćete vidjeti umjetnu inteligenciju koja je kreativna poput umjetnika ili naučnika, ili u koju možemo vjerovati da će biti potpuno istinita ili nepristrasna.

Izvor: https://pursuit.unimelb.edu.au/articles/what-ll-be-big-in-2023-ai-that-s-what

Najavljen je proboj u energiji nuklearne fuzije

Američki naučnici najavili su veliki napredak u trci za ponovno stvaranje nuklearne fuzije.

Fizičari su se bavili tehnologijom decenijama jer obećava potencijalni izvor gotovo neograničene čiste energije.

Istraživači su u utorak potvrdili da su prevladali veliku barijeru – proizvodeći više energije iz eksperimenta fuzije nego što je uloženo.

Međutim, stručnjaci kažu da još uvijek treba preći put prije nego što fuzija pokrene domove.

Eksperiment se odvijao u National Ignition Facility u Nacionalnoj laboratoriji Lawrence Livermore (LLNL) u Kaliforniji.

Nuklearna fuzija se opisuje kao “sveti gral” proizvodnje energije. To je proces koji pokreće Sunce i druge zvijezde.

Djeluje tako što uzima parove lakših atoma i spaja ih – ova “fuzija” oslobađa puno energije.

To je suprotno od nuklearne fisije, gdje se teški atomi razdvajaju. Fisija je tehnologija koja se trenutno koristi u nuklearnim elektranama, ali proces također proizvodi mnogo otpada koji nastavlja ispuštati zračenje dugo vremena. Može biti opasno i mora se bezbedno skladištiti.

Nuklearna fuzija proizvodi daleko više energije i samo male količine kratkotrajnog radioaktivnog otpada. I što je važno, proces ne proizvodi emisije stakleničkih plinova i stoga ne doprinosi klimatskim promjenama.

Ali jedan od izazova je da forsiranje i održavanje elemenata zajedno u fuziji zahtijeva vrlo velike količine temperature i pritiska. Do sada, nijedan eksperiment nije uspio proizvesti više energije od količine uložene da bi funkcionirao.

Količina energije koju su generirali u ovom eksperimentu je mala – taman dovoljna da prokuha nekoliko kotlića. Ali ono što predstavlja je ogromno.

Obećanje budućnosti zasnovane na fuziji je korak bliže. Ali još je dug put prije nego što ovo postane stvarnost.

Ovaj eksperiment pokazuje da nauka radi. Prije nego što naučnici uopće mogu razmišljati o tome da ga povećaju, potrebno ga je ponoviti, usavršiti, a količina energije koju generiše moraće biti značajno povećana.

Ovaj eksperiment koštao je milijarde dolara – fuzija nije jeftina. Ali obećanje izvora čiste energije sigurno će biti veliki poticaj za prevazilaženje ovih izazova.

National Ignition Facility u Kaliforniji je eksperiment od 3,5 milijardi dolara (2,85 milijardi funti).

Stavlja malu količinu vodonika u kapsulu veličine zrna bibera.

Zatim se moćni laser sa 192 zraka koristi za zagrijavanje i kompresiju vodikovog goriva.

Laser je toliko jak da može zagrijati kapsulu na 100 miliona stepeni Celzijusa – toplije od centra Sunca, i komprimirati je na više od 100 milijardi puta više od Zemljine atmosfere.

Pod ovim silama kapsula počinje da implodira sama po sebi, prisiljavajući atome vodika da se stapaju i oslobađaju energiju.

Najavljujući proboj, dr. Marvin Adams, zamjenik administratora za odbrambene programe u Nacionalnoj administraciji za nuklearnu sigurnost SAD-a, rekao je da su laseri u laboratoriji dali 2,05 megadžula (MJ) energije u cilj, što je tada proizvelo 3,15 MJ izlazne energije fuzije.

Izvor: BBC

Šta je to teorija svega?

Teorija svega (TOE  ili TOE/ToE ), konačna teorijaultimativna teorijaobjedinjena teorija polja ili glavna teorija je hipotetički, jedinstveni, sveobuhvatni, koherentni teorijski okvir fizike koji u potpunosti objašnjava i povezuje sve aspekte univerzuma. Pronalaženje teorije svega jedan je od najvećih neriješenih problema u fizici. Teorija struna i M-teorija su predložene kao teorije svega.

Tokom proteklih nekoliko vijekova, razvijena su dva teorijska okvira koji, zajedno, najviše liče na teoriju svega. Ove dvije teorije na kojima počiva sva moderna fizika su opća teorija relativnosti i kvantna mehanika. Opća teorija relativnosti je teorijski okvir koji se fokusira samo na gravitaciju za razumijevanje svemira u područjima velikih razmjera i velikih masa: planetezvijezdegalaksijejata galaksija itd. S druge strane, kvantna mehanika je teorijski okvir koji se fokusira samo na tri negravitacijske sile za razumijevanje svemira u regijama i vrlo malih razmjera i male mase: subatomske česticeatomimolekule itd. Kvantna mehanika je uspješno implementirala standardni model koji opisuje tri negravitacijske sile: jaku nuklearnuslabu nuklearnu i elektromagnetnu silu – kao i sve posmatrane elementarne čestice.  

Opća teorija relativnosti i kvantna mehanika su više puta potvrđivani u svojim odvojenim oblastima relevantnosti. Budući da su uobičajene domene primjenjivosti opće relativnosti i kvantne mehanike toliko različiti, većina situacija zahtijeva da se koristi samo jedna od dvije teorije.    Dve teorije se smatraju nekompatibilnim u oblastima ekstremno malih razmera – Plankova skala – kao što su one koje postoje unutar crne rupe ili tokom početnih faza univerzuma (tj. u trenutku neposredno nakon Velikog praska). Da bi se razriješila nekompatibilnost, mora se otkriti teorijski okvir koji otkriva dublju temeljnu stvarnost, ujedinjujući gravitaciju s ostale tri interakcije, kako bi harmonično integrirao područja opće relativnosti i kvantne mehanike u besprijekornu cjelinu: teorija svega je jedinstvena teorija koja je u principu sposobna da opiše sve fizičke pojave u ovom svemiru.

Ime

U početku se pojam teorija svega koristio s ironičnim upućivanjem na razne pretjerano generalizirane teorije. Na primjer, poznato je da je djed Ijona Tichyja – lika iz ciklusa naučnofantastičnih priča Stanisława Lema iz 1960-ih – radio na „Općoj teoriji svega“. Fizičar Harald Fritzsch koristio je taj termin u svojim predavanjima u Varenni 1977. godine.  Fizičar John Ellis tvrdi  da je uveo akronim “TOE” u tehničku literaturu u članku u Nature 1986.  Vremenom se termin zaglavio u popularizaciji istraživanja teorijske fizike.

Izvori informacija:

0 Wikipedija

  1. Fran De Aquino (1999). “Theory of Everything”. arXiv:gr-qc/9910036.
  2. Steven Weinberg (2011-04-20). Dreams of a Final Theory: The Scientist’s Search for the Ultimate Laws of Nature. Knopf Doubleday Publishing Group. ISBN 978-0-307-78786-6.
  3. Overbye, Dennis (23 November 2020). “Can a Computer Devise a Theory of Everything? – It might be possible, physicists say, but not anytime soon. And there’s no guarantee that we humans will understand the result”The New York Times. Pristupljeno 23 November 2020.
  4. Stephen W. Hawking (28 February 2006). The Theory of Everything: The Origin and Fate of the Universe. Phoenix Books; Special Anniv. ISBN 978-1-59777-508-3.
  5. SMOLIN, L. (2004). “An Invitation to Loop Quantum Gravity”Quantum Theory and Symmetries[]: 655–682. arXiv:hep-th/0408048Bibcode:2004qts..conf..655Sdoi:10.1142/9789812702340_0078ISBN .
  6. Carlip, Steven (2001). “Quantum Gravity: a Progress Report”. Reports on Progress in Physics64 (8): 885–942. arXiv:gr-qc/0108040Bibcode:2001RPPh…64..885Cdoi:10.1088/0034-4885/64/8/301.
  7. Susanna Hornig Priest (14 July 2010). Encyclopedia of Science and Technology Communication. SAGE Publications. ISBN 978-1-4522-6578-0.
  8. Fritzsch, Harald (1977). “THE WORLD OF FLAVOUR AND COLOUR”. CERN Report. Ref.TH.2359-CERN. (download at http://cds.cern.ch/record/875256/files/CM-P00061728.pdf )
  9. Ellis, John (2002). “Physics gets physical (correspondence)”. Nature415 (6875): 957. Bibcode:2002Natur.415..957Edoi:10.1038/415957bPMID 11875539.
  10. Ellis, John (1986). “The Superstring: Theory of Everything, or of Nothing?”. Nature323 (6089): 595–598. Bibcode:1986Natur.323..595Edoi:10.1038/323595a0.

Bojite se da će asteroid donijeti apokalipsu na Zemlju? Postoji još jezivija i vjerojatnija prijetnja: Gigantska erupcija megavulkana

Ma kakvi asteroidi, zaboravljena prijetnja ljudima nisu ništa drugo doli vulkani. Ipak, svijet je “nedovoljno pripremljen” za to, mišljenje je to dr. Michaela Cassidyja sa Sveučilišta u Birminghamu i dr. Lare Mani sa Sveučilišta u Cambridgeu. Oni kažu da je rizik od ogromne erupcije sličan padu asteroida širokog 1 kilometar, piše The Sun.

No, razlika je u tome što je vjerojatnost da će se dogoditi vulkanska katastrofa stotinama puta veća od pada asteroida. Ako to nije dovoljno alarmantno, znanstvenici predviđaju da postoji šansa da se erupcija dogodi u ovom stoljeću, s magnitudom od 7 stupnjeva te upozoravaju da bi to moglo izazvati globalno razaranje.

Tonga bi trebala biti ‘poziv na buđenje’

Hunga Tonga–Hunga Haʻapai, kako se zove podvodni vulkan, rezultirao je smrću šestero ljudi, a nisu sve žrtve bile na samom otoku. Dvoje ljudi u Peruu su se utopili od smrtonosnog mega vala na plaži. U Japanu i SAD-u stotinama tisuća ljudi je rečeno da se drže podalje od obala zbog straha od tsunamija.

U međuvremenu, pacifički otoci ostali su okruženi pepelom i nisu imali struje. Bio je potreban cijeli mjesec da se popravi ključni podmorski kabel koji je Tongi potreban za telefoniranje i pristup internetu.

Posljednja erupcija magnitude 7 ubila je 100 tisuća ljudi

Trebate samo pogledati u povijesne knjige kako biste vidjeli koliko magnituda 7 može biti loša. “Takve gigantske erupcije uzrokovale su nagle klimatske promjene i kolaps civilizacija u dalekoj prošlosti”, rekao je dr. Mani.

Posljednji se dogodio 1815. godine u Indoneziji i procjenjuje se da je stradalo oko 100 tisuća ljudi. Smrtonosni događaj uzrokovao je pad globalne temperature u prosjeku za stupanj, pa je postao poznat kao “godina bez ljeta”. Usjevi nisu dobro rasli, što znači da je uslijedila glad, kao i nasilne pobune i epidemije.

Bezobzirni smo

“Stotine milijuna dolara upumpano je u prijetnje asteroidima svake godine, ali postoji ozbiljan nedostatak globalnog financiranja i koordinacije za spremnost na vulkan”, nastavio je dr. Mani. “Ovo se hitno mora promijeniti. Potpuno podcjenjujemo rizik koji vulkani predstavljaju za naše društvo.”

Dr. Cassidy je dodao: “Vulkani mogu biti uspavani dugo vremena, ali su još uvijek sposobni za iznenadno i iznimno uništenje.”

Izvor: www.net.hr

Vrijeme možda ne postoji, prema fizičarima i filozofima – ali to je u redu

Da li vrijeme postoji? Odgovor na ovo pitanje može izgledati očigledno: naravno da postoji! Samo pogledajte na kalendaru ili sat.

Ali razvoj događaja u fizici ukazuje da je nepostojanje vremena otvorena mogućnost, i jedna koju bi trebalo uzeti ozbiljno.

Kako to može biti, i šta bi to značilo? To će uzeti malo vremena da objasnim, ali ne brinite: čak i ako vrijeme ne postoji, naši životi će se nastaviti kao i obično.

Kriza u fizici
Fizika je u krizi. Za prošlog stoljeća ili tako, mi smo objasnili svemir sa dvije mahnito uspješne fizičke teorije: opšta relativnost i kvantna mehanika.

Kvantna mehanika opisuje kako stvari rade u nevjerojatno malenom svijetu čestica i interakciji čestica. Opšta relativnost opisuje veliku sliku gravitacije i kako se objekti kreću.

Obje teorije rade izuzetno dobro same po sebi, ali se misli da su u sukob jedna s drugom. Iako prava priroda sukoba je kontroverzna, naučnici se uglavnom slažu obje teorije moraju biti zamijenjene novim, još opštijim teorijama.

Fizičari žele razviti teoriju “kvantne gravitacije” koja zamjenjuje opštu relativnost i kvantnu mehaniku, a snimanje je izuzetan uspeh oba. Takva teorija bi objasnila kako velika slika gravitacije radi na minijaturnim česticama.

Vrijeme u kvantnoj gravitaciji


Ispostavilo se da je stvaranje teorije kvantne gravitacije izuzetno teško.

Jedan od pokušaja da se prevaziđe sukob između te dvije teorije je teorija struna. Teorija struna zamjenjuje čestice strunama koje vibriraju u čak 11 dimenzija.

Međutim, teorija struna se suočava sa još jednom poteškoćom. Teorije struna pružaju niz modela koji opisuju univerzum slično našem, i zapravo ne daju nikakva jasna predviđanja koja bi se mogla testirati eksperimentima kako bi se otkrilo koji je model pravi.

U 1980-im i 1990-im, mnogi fizičari su postali nezadovoljni teorijom struna i došli sa nizom novih matematičkih pristupa kvantnoj gravitaciji.

Jedan od najistaknutijih od njih je petlja kvantne gravitacije, koji predlaže da tkanje prostora i vremena se sastoji od mreže izuzetno malih diskretnih komada, ili “petlji”.

Jedan od izuzetnih aspekata petlje kvantne gravitacije je da se čini da u potpunosti eliminira vrijme.

Kvantna gravitacija petlje nije samo da ukida vrijeme: također čini niz drugih pristupa za uklanjanje vremena kao temeljni aspekt stvarnosti.

Pojavno vrijeme


Dakle, znamo da nam treba nova fizička teorija da objasnimo svemir i da ta teorija možda neće sadržavati vrijeme.

Pretpostavimo da se takva teorija pokaže tačna. Da li bi bilo slijedilo da vrijeme ne postoji?

Zakonično je, a ovisi o onome što mislimo na postojanje.

Teorija fizike ne uključuju nikakve tablice, stolice ili ljude, a ipak još uvijek prihvaćamo ta stolove, stolice i ljude.

Zašto? Jer pretpostavljamo da takve stvari postoje na višem nivou od onog koji fizika opisuje.

Mi kažemo da stolovi, na primjer, “izlaze” iz osnovne fizike čestica koje jure po svemiru.

Ali dok imamo dobar osjećaj kako sto bi mogao biti napravljen od osnovnih čestica, nemamo pojma kako vrijeme može biti “napravljeno od” nečeg osnovnog.

Dakle, osim ako možemo doći do dobrog računa o tome kako nastaje vrijeme, nije jasno da možemo jednostavno pretpostaviti da postoji vrijeme.

Vrijeme možda ne postoji ni na jednom nivou.

Vrijeme i agencija


Reći da vrijeme ne postoji ni na jednom nivou je kao da kažete da uopšte stolovi ne postoje.

Pokušati opstati u svijetu bez stolova može biti teško, ali boravak u svijetu bez vremena čini se pozitivno katastrofalan.

Čitavi naši životi su izgrađeni oko vremena. Planiramo za budućnost, s obzirom na ono što znamo o prošlosti. Držimo ljude moralno odgovornim za svoje prošle akcije, sa ciljem da bi ih grdili kasnije.

Vjerujemo da budemo posrednici (osobe koje mogu raditi stvari) dijelom i zbog toga možemo planirati djelovati na način koji će dovesti do promjene u budućnosti.

No, šta je poenta djelovanja koje treba dovesti do promjena u budućnosti, kada, u vrlo stvarnom smislu, nema budućnosti?

Koja je svrha kažnjavanja nekoga za prošla djelovanja, kad nema prošlosti?

Otkriće da vrijeme ne postoji, čini se da bi cijeli svijet zaustavilo.

Mi ne bismo imali razloga da se podignemo iz kreveta.

Posao kao i obično


Postoji izlaz iz nereda.

Dok bi fizika mogla eliminirati vrijeme, čini se da uzročnost ostavlja netaknutom: smisao u kojem jedna stvar može dovesti do druge.

Možda je ono što nam fizika govori da je uzročnost, a ne vrijeme, osnovno obilježje našeg svemira.

Ako je to točno, onda agencija još uvijek može preživjeti. Jer moguće je rekonstruirati osjećaj djelovanja u potpunosti u kauzalnim terminima.

Izvor: https://theconversation.com/time-might-not-exist-according-to-physicists-and-philosophers-but-thats-okay-181268

Koliko bi rasprostranjene bile padavine iz nuklearne bombe?

SAD ima oko 5.500 komada nuklearnog oružja, dok Rusija ima oko 6.000, prema Federaciji američkih naučnika. Drozdenko je rekao da su američke nuklearne jedinice općenito imale eksplozivne snage ekvivalentne oko 300 kilotona TNT-a, dok su ruske nuklearke imale tendenciju da se kreću od 50 do 100 kilotona do 500 do 800 kilotona, iako svaka zemlja ima snažnije nuklearno oružje.

„Moderno oružje je 20 do 30 puta snažnije od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki“, rekao je Drozdenko, dodajući: „Ako bi SAD i Rusija pokrenule sve što su imale, to bi potencijalno mogao da bude kraj civilizacije“.

Jedno nuklearno oružje može lako uništiti cijeli grad, rekla je za Insider Kathryn Higley, profesorica nuklearnih nauka na Državnom univerzitetu Oregon.

„Zaista je teško reći ‘Pa, ovaj grad će opstati, a taj neće’, dodala je. “Vrlo, veoma zavisi od veličine oružja, kako topografija izgleda, gde je detoniraju, ko je uz vetar, ko niz vetar.”

Kada nuklearna bomba udari, ona pokreće bljesak svjetlosti, ogromnu narandžastu vatrenu kuglu i udarne valove koji ruši zgradu. Ljudi u centru eksplozije (u krugu od pola milje za bombu od 300 kilotona) mogli bi odmah poginuti, dok bi ostali u blizini mogli zadobiti opekotine trećeg stepena. Nuklearna eksplozija od 1.000 kilotona mogla bi izazvati opekotine trećeg stepena na udaljenosti do 5 milja(8 km), opekotine drugog stepena do 6 milja i opekotine prvog stepena do 7 milja, prema jednoj procjeni AsapSciencea. Ljudi udaljeni do 53(85 km) milje također mogu doživjeti privremeno sljepilo.

“Recimo da ste u gradu i da ste dovoljno udaljeni od centra eksplozije da ne dobijete smrtonosnu dozu radijacije – vrlo je vjerovatno da ćete se povrijediti od zgrade koja pada ili ćete imati opekotine trećeg stepena veliki dio vašeg tijela”, rekao je Drozdenko, dodajući: “Nema dovoljno praznih kreveta za opekotine u svim Sjedinjenim Državama da bi se izdržao čak ni jedan nuklearni napad na jedan grad u SAD-u.”

Nuklearne eksplozije također proizvode oblake prašine i radioaktivnih čestica nalik pijesku koje se raspršuju u atmosferu – što se naziva nuklearnim padavinama. Izloženost ovim ispadima može dovesti do trovanja zračenjem, koje bi moglo oštetiti tjelesne stanice i biti fatalno.

Fallout može blokirati sunčevu svjetlost, uzrokujući drastičan pad temperatura i skraćujući sezonu rasta za osnovne usjeve. Drozdenko je rekao da bi proizvodnja usjeva mogla biti drastično promijenjena decenijama, što bi na nekim mjestima rezultiralo glađu.

Ako nuklearno oružje pogodi Washington, DC, moglo bi ubiti oko 300.000 ljudi.

Ako bi nuklearno oružje od 300 kilotona pogodilo grad veličine Washingtona, DC, mnogi stanovnici ne bi preživjeli, a neki stanovnici u blizini suočili bi se s razornim ozljedama.

“Smrtonosna doza radijacije pokrila bi veći dio grada i nešto malo u Virdžiniji”, rekao je Drozdenko. „Termičko zračenje, vrućina, otići će sve do dijelova Marylanda, malo dalje u Virdžiniju, a svi ti ljudi u tom području će imati opekotine trećeg stepena.“

„Što je veće oružje, veći je radijus“, rekla je.

Ispadanje nuklearne bombe zavisi i od toga kako zemlja odluči da je detonira.

Ako bi oružje pogodilo kopno, eksplozija bi proizvela više radioaktivnih padavina jer bi se prljavština i drugi materijali bacali u atmosferu. Ali ako bi neka zemlja detonirala bombu u vazduhu, udarni talasi bi se odbijali od tla i pojačavali jedan drugog, rekao je Drozdenko, što bi rezultiralo mnogo većom površinom uništenja. Ovaj “zračni udar” također bi mogao poslati radioaktivne materijale do 50 milja u atmosferu, prema Agenciji za zaštitu životne sredine.

Zemlje se oslanjaju na simulacije i testove oružja da bi predvidele ove efekte, ali je teško znati kako bi se savremeni nuklearni napad odigrao u stvarnom životu.

“Uopšte ne postoji istorijski presedan za ovo”, rekao je Drozdenko, dodajući: “Jedini put kada je nuklearno oružje korišteno u sukobu je Drugi svjetski rat.”

Izvor: https://www.businessinsider.com/nuclear-bomb-attack-russia-ukraine-how-strong-far-2022-2