Baterije i kondenzatori su oba uređaji za skladištenje energije, ali funkcionišu na različite načine i koriste se u različitim aplikacijama.
### Baterije
– **Hemijska energija**: Baterije skladište energiju u obliku hemijske energije. Kada se baterija koristi, hemijske reakcije unutar nje proizvode električnu energiju.
– **Dugotrajno skladištenje**: Baterije su dizajnirane za dugotrajno skladištenje energije i mogu isporučivati konstantnu struju tokom dužeg perioda.
– **Primjena**: Koriste se u uređajima koji zahtijevaju stabilno napajanje, kao što su mobilni telefoni, laptopi, automobili i mnogi drugi uređaji.
### Kondenzatori
– **Električna energija**: Kondenzatori skladište energiju u obliku električnog polja između dvije ploče. Kada se kondenzator puni, elektroni se nakupljaju na jednoj ploči, dok druga ploča postaje pozitivno naelektrisana.
– **Kratkotrajno skladištenje**: Kondenzatori su dizajnirani za kratkotrajno skladištenje energije i mogu brzo isporučivati veliku količinu struje.
– **Primjena**: Koriste se u aplikacijama koje zahtijevaju brze promjene napona, kao što su filteri u električnim kolima, bljeskalice u fotoaparatima, i u mnogim drugim elektronskim uređajima.
### Ključne razlike
– **Kapacitet**: Baterije imaju veći kapacitet za skladištenje energije u poređenju sa kondenzatorima.
– **Brzina isporuke energije**: Kondenzatori mogu isporučiti energiju mnogo brže nego baterije.
– **Životni vek**: Kondenzatori obično imaju duži životni vek u smislu broja ciklusa punjenja i pražnjenja u poređenju sa baterijama.
Dakle, iako oba uređaja skladište energiju, baterije i kondenzatori imaju različite karakteristike i koriste se za različite svrhe.
All posts by admin
99,9999999% vašeg tijela je prazan prostor
Veličina atoma određena je prosječnim položajem njegovih elektrona — koliko prostora postoji između jezgre i amorfne vanjske ljuske atoma. Jezgre su oko 100 000 puta manje od atoma u kojima su smještene.
Da je jezgra veličine kikirikija, atom bi bio otprilike veličine bejzbolskog stadiona. Kad bismo izgubili sav mrtvi prostor unutar naših atoma, svatko bi mogao stati u česticu prašine, a cijela ljudska rasa bi stala u volumen kocke šećera.
Na prilično osnovnoj razini, svi smo mi napravljeni od atoma, koji se sastoje od elektrona, protona i neutrona.
A na još bazičnijoj – ili možda najosnovnijoj – razini, ti protoni i neutroni, koji drže najveći dio naše mase, sačinjeni su od tri temeljne čestice koje se nazivaju kvarkovi.
Masa ovih kvarkova čini samo mali postotak mase protona i neutrona. A gluoni, koji drže te kvarkove zajedno, potpuno su bez mase.
Mnogi naučnici misle da gotovo sva masa naših tijela dolazi od kinetičke energije kvarkova i energije vezanja gluona.
Ideja o praznim atomima koji se zbijaju zajedno, sastavljajući naša tijela, zgrade i drveće, mogla bi biti pomalo zbunjujuća.
Ako su naši atomi većinom prazan prostor, zašto ne možemo prolaziti kroz stvari duhova? Zašto naši automobili ne padnu kroz cestu, kroz središte zemlje i izađu na drugu stranu planeta? Zašto naše ruke ne prokliznu kroz druge ruke kada dajemo pet?
Vrijeme je da preispitamo što podrazumijevamo pod praznim prostorom – jer, kako se pokazalo, prostor nikada nije istinski prazan. Zapravo je pun punih šaka dobrih stvari, uključujući valne funkcije i nevidljiva kvantna polja.
O praznom prostoru u atomu možete razmišljati kao o električnom ventilatoru s rotirajućim lopaticama. Kad ventilator nije u pokretu, možete reći da je mnogo toga unutar tog ventilatora prazan prostor. Možete sigurno zabiti ruku u prostor između oštrica i mrdati prstima u ništavilu.
Ali kada se uključi taj ventilator, druga je priča. Ako ste dovoljno blesavi da gurnete ruku u taj “prazan prostor”, te oštrice će neizbježno zamahnuti okolo i udariti u vašu ruku… nemilosrdno.
Tehnički, elektroni su točkasti izvori, što znači da nemaju volumen. Ali oni imaju nešto što se zove valna funkcija koja zauzima lijepi dio atoma.
A budući da kvantna mehanika voli biti čudna i zbunjujuća, elektron bez volumena je nekako istovremeno posvuda u tom komadu prostora.
Lopatice ventilatora slične su elektronima koji kruže oko atoma, zauzimajući komade prostora svojim valnim funkcijama. To je bolan podsjetnik da ono što se može činiti kao prazan prostor može se činiti prilično čvrstim.
Budući da je meso vaših atoma smješteno u jezgri, kada “dodirnete” nekoga ili nešto, zapravo ne osjećate njihove atome.
Ono što osjećate je elektromagnetska sila vaših elektrona koji guraju druge elektrone.
Dakle, da zaključimo: Vaše vrlo važno ljudsko tijelo zapravo je, na neki način, samo obmanjujuća zbirka praznih prostora na praznom planetu u praznom svemiru. Ali barem imaš veliki auto.
Izvor: https://www.businessinsider.com/physics-atoms-empty-space-2016-9
Gravitacija može biti bez mase, a tamna materija je iluzija?
Znanstvenici su došli do revolucionarnog otkrića koje dovodi u pitanje naše tradicionalno shvaćanje gravitacije. Prema istraživanju objavljenom u Physical Review Letters, gravitacija može postojati bez mase. Ovo otkriće proturječi dugotrajnom mišljenju da je masa jedini izvor gravitacijske sile.
Studija je koristila teorije i simulacije kvantne gravitacije kako bi pokazala da nemasivne čestice, poput fotona, mogu generirati gravitacijsko polje. Eksperimenti su potvrdili ova teorijska predviđanja, otkrivajući da izvor gravitacije ne ovisi samo o masi.
Ovo otkriće je u skladu s Einsteinovom općom teorijom relativnosti i ima značajne implikacije za razumijevanje kozmosa i crnih rupa. Ovo otkriće također postavlja pitanja o tamnoj tvari, potencijalno redefinirajući naše shvaćanje svemira.
Inovativni pristup istraživačkog tima otvorio je nove puteve za istraživanje kvantne gravitacije, pružajući svježu perspektivu temeljne prirode gravitacije. Dok znanstvenici nastavljaju otkrivati misterije gravitacije, naše razumijevanje svemira i njegovih temeljnih sila nastavit će se razvijati.
Mliječni put i druge galaksije povlače se prema točki u svemiru poznatoj kao Veliki atraktor
Zatvorite oči, izbrojite pet sekundi i ponovno ih otvorite.
Čestitamo: sada ste oko 3000 km (1864 milje) od mjesta na kojem ste bili kada ste ih zatvorili, zahvaljujući gravitacijskoj privlačnosti Velikog atraktora
Ovo je područje međugalaktičkog prostora, 150-250 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, koje polako privlači Mliječni put i tisuće drugih galaksija bliže sebi.
Ili barem za sada jest – ali više o tome za minutu.
Kozmos u pokretu
Ključna stvar koju ovdje morate zapamtiti je da u svemiru nikad ništa nije mirno. Vjerojatno se osjećate kao da sjedite mirno dok ovo čitate, ali nije tako.
Zemlja se okreće oko svoje osi brzinom od oko 1600 km (1000 milja) na sat.
Također kruži oko Sunca brzinom od oko 108 000 km/h (67 000 mph), a osim toga, tu je i vlastita brzina Sunčevog sustava koju treba uzeti u obzir, dok kruži središtem Mliječnog puta brzinom od nevjerojatnih 828 000 km/h (500 000 mph).
I to prije nego što uopće razmotrimo tekuće širenje svemira…
Kozmos je, ukratko, zbunjujuća mješavina različitih sila čiji kombinirani učinci znače da je sve u njemu neprestano u pokretu, pri čemu se neki objekti neumoljivo približavaju, dok se drugi sve više udaljavaju.
Sve je to vrlo zbunjujuće, ali ljudska bića su prilično pametna, tako da smo do kasnih 1970-ih većinu navedenog shvatili – jednadžbe, formule, ezoterijske konstante i sve.
Osim što je tada netko primijetio problem.
Otkrivanje velikog atraktora
Astronomi koji su proučavali crveni pomak drugih galaksija (u kojoj je mjeri njihova svjetlost bila “rastegnuta” na veće valne duljine na svom putu do Zemlje, što je koristan pokazatelj njihove udaljenosti) primijetili su da, povrh svega kretanja koje biste Očekivano, zbog gore opisanih fenomena, činilo se da se Mliječni put i druge obližnje galaksije TAKOĐER kreću brzinom od oko 600 km/s prema točki u svemiru koja se nalazi iza ravnine Mliječnog puta, u smjeru zviježđa Triangulum Australe, Južnog Trokut i Norma, Stolarski trg.
Nažalost, ležanje izvan galaktičke ravnine Mliječne staze stavlja ovu regiju u ‘Zonu izbjegavanja’: onaj dio svemira u kojem ne možemo vidjeti ništa jer je blokiran svjetlom Mliječne staze.
Dok su učinci Velikog atraktora prvi put primijećeni 1978., tek smo gotovo desetljeće kasnije, nakon napretka u rendgenskoj astronomiji, uspjeli stvoriti točniju ‘kartu’ Svemira i tako utvrditi što događalo se.
I opet se vraćamo na mnogo zbunjujućih pokreta!
Mliječna staza i druge galaksije u našoj lokalnoj skupini povučene su prema mnogo većoj skupini zvanoj Virgo klaster, koja zauzvrat pluta prema još većoj skupini zvanoj Virgo superklaster… koja se pak kreće prema središtu ravnomjernog veći superklaster poznat kao Laniakea.
A u srcu Laniakee leži, pogađate, Veliki atraktor.
Dakle, što je veliki atraktor?
Veliki atraktor, drugim riječima, nije toliko STVAR – poput zvijezde, kometa ili galaksije – već MJESTO, središnja gravitacijska točka Laniakea superklastera. I tu jurimo vrtoglavih 600 km/s.
No, postoji kvaka: nikad nećemo stići tamo!
Budući da je tako ogromna, Laniakea nije gravitacijski vezana, na način na koji su to galaksije i skupine galaksija.
Dakle, zahvaljujući tamnoj energiji koja uzrokuje ubrzavanje širenja Svemira umjesto usporavanja, sve njegove komponente postupno se ubrzano razmiču.
U vrijeme pisanja, gravitacija koja dolazi od Velikog atraktora je još uvijek dovoljna da povuče Mliječni put prema sebi… i to će biti istina još nekoliko milijardi godina.
Ali na kraju će tamna energija gurnuti područje Velikog atraktora toliko daleko od nas da više neće imati istu vrstu gravitacijske sile, i umjesto da Mliječni put bude privučen prema Velikom atraktoru, počet će se udaljavati od nas.
Izvor: https://www.skyatnightmagazine.com/space-science/great-attractor
Kako centar mase utiče na stabilnost tijela?
Centar masa ili težište tijela je točka koja se nalazi na prosječnoj udaljenosti od svih čestica nekog sustava ili pojedinih čestica tijela. Ova točka predstavlja hvatište ukupne vanjske sile koja djeluje na sustav čestica ili na tijelo. Ako se sustav čestica ili tijelo giba pod utjecajem vanjske sile, točka u kojoj se nalazi središte mase giba se kao da se u njoj nalazi sva masa sustava ili tijela¹².
Ravnoteža tijela ovisi o položaju centra mase. Ako je centar mase iznad oslonca (npr. kod stajanja na nogama), tijelo je stabilno. Ako je centar mase izvan oslonca, tijelo može biti nestabilno i sklono padu. Na primjer, kada hodate po šperploči ili balans-ploči, održavate ravnotežu tako da centar mase ostane unutar oslonca. Ovo je važno u sportu, gimnastici i drugim aktivnostima gdje je stabilnost ključna¹.
Ukratko, centar masa igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i stabilnosti tijela. Razumijevanje težišta i njegovog položaja pomaže nam bolje razumjeti kako tijela reagiraju na vanjske sile i kako održavati stabilnost u različitim situacijama.
Source: Conversation with Copilot, 5/26/2024
(1) Fizika 7 – 2.6 Težište i ravnoteža tijela – e-Škole. https://edutorij-admin-api.carnet.hr/storage/extracted/9fa73ce9-74d3-4c51-9a14-c976650188a6/html/25092_Teziste_i_ravnoteza_tijela.html.
(2) Šta je to centar masa? – www.svafizika.org. https://svafizika.org/2017/07/05/sta-je-to-centar-masa/.
(3) Centar masa – Wikipedija. https://hr.wikipedia.org/wiki/Centar_masa.
(4) undefined. https://strongboardbalance.com/press/images/.
(5) undefined. https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/deed.hr%29%29.
Kako Higsovo polje daje masu česticama i šta je Higsov bozon?
**Higsov bozon**, poznat i kao **Higsov čestica**, je elementarna čestica u **Standardnom modelu** čestica. Ona se stvara kvantnom ekscitacijom **Higsovog polja**, jednog od polja u teoriji čestica. Evo kako Higsov bozon daje masu drugim česticama:
1. **Polja i čestice**: Prvo, svaka elementarna čestica dobija svoj jedinstveni skup osobina interakcijom sa nevidljivim entitetima zvanim **polja**. Polja su slična sportskim terenima na kojima se čestice kreću i sudaraju. Na primer, **elektromagnetno polje** je povezano sa **fotonima**, česticama svetlosti.
2. **Higsovo polje**: Postoji i **Higsovo polje** koje daje masu česticama. Sve osim masivnih fotona i gluona dobijaju svoje mase interakcijom sa Higsovim poljem. Zamislite da Higsovo polje deluje kao gust sirup kroz koji čestice prolaze. Neke čestice se teže probijaju kroz ovaj “sirup” od drugih, što ih čini težim. Na primer, **elektroni** i **neutrini** su lakše čestice, dok je **top kvark** hiljade puta više otežan dejstvom Higsovog polja¹.
3. **Higsov mehanizam**: Higsovo polje je skalarno polje sa dva neutralna i dva električki nabijena komponenta. Ovo polje ima vrednost različitu od nule svuda (uključujući prazan prostor), što narušava simetriju slabog izospina elektroslabe interakcije. Preko **Higsovog mehanizma**, sve masivne elementarne čestice Standardnog modela, uključujući sam Higsov bozon, dobijaju masu.
Ukratko, Higsov bozon posreduje interakciju sa Higsovim poljem i omogućava drugim česticama da dobiju masu. Bez Higsovog polja, sve bi čestice bile bez mase i kretale bi se brzinom svetlosti, bez mogućnosti da formiraju atome²³.
**Higsov bozon** i **Higsovo polje** su ključni koncepti u fizici elementarnih čestica. Evo kako se razlikuju:
1. **Higsov bozon**:
– Higsov bozon, takođe poznat kao Higsova čestica, je **elementarna čestica** u **Standardnom modelu** čestica.
– On je **masivni skalarni bozon** sa **nulom spina**, **pozitivnom paritetom**, **bez električkog naboja** i **bez boje**.
– Higsov bozon **se raspada** gotovo odmah nakon što se stvori.
– Njegova **masa** je eksperimentalno određena i iznosi oko **125 GeV/c²**².
2. **Higsovo polje**:
– Higsovo polje je **skalarno polje** koje ispunjava celokupan prostor svemira.
– Prema teoriji, Higsovo polje daje masu svim elementarnim česticama.
– Kada čestice interaguju sa Higsovim poljem, dobijaju masu. Ovo se dešava putem **Higsovog mehanizma**.
– Higsovo polje ima **dva neutralna i dva električki nabijena komponenta** koja formiraju kompleksni dublet **slabe izospin SU(2) simetrije**.
– Polje ima vrednost različitu od nule svuda u prostoru, što narušava simetriju **elektroslabe interakcije** i daje masu svim masivnim elementarnim česticama, uključujući i sam Higsov bozon.
Ukratko, Higsov bozon je konkretna čestica koja se javlja kao talas u Higsovom polju. Higsovo polje, s druge strane, ispunjava celokupan prostor i omogućava masu drugim česticama⁴⁶.
|
Zašto ljudi nemaju repove?
Prije otprilike 25 milijuna godina, predak i ljudi i majmuna genetski se odvojio od majmuna i izgubio rep. Identificirana je genetska mutacija odgovorna za ovu dramatičnu promjenu u našoj fiziologiji. Istraživači su otkrili jedinstvenu DNK mutaciju u genu TBXT, za koju se zna da je uključena u duljinu repa repatih životinja. Ova mutacija dovela je do gubitka repova naših predaka. Zanimljivo, ova specifična mutacija postoji u intronskom području gena, za koji se povijesno pretpostavljalo da nema nikakvu funkciju. Međutim, kada stanice koriste gen TBXT za stvaranje RNK, ponavljajuća priroda Alu sekvenci uzrokuje njihovo međusobno vezanje, što dovodi do nepostojanja repova kod ljudi¹².
Ukratko, ljudi više nemaju repove zbog genetske mutacije koja se dogodila prije milijune godina, utječući na razvoj repova naših predaka. Ovo fascinantno otkriće baca svjetlo na našu evolucijsku povijest i jedinstvene genetske promjene koje su oblikovale našu vrstu.
Izvor: Razgovor za Bing, 29.3.2024
(1) Zašto ljudi nemaju repove? Znanstvenici nalaze odgovore na malo vjerojatnom mjestu. https://www.msn.com/en-us/health/medical/why-dont-humans-have-tails-scientists-find-answers-in-an-unlikely-place/ar-BB1kq34P.
(2) Napokon znamo zašto ljudi nemaju rep | Živa znanost. https://www.livescience.com/health/genetics/we-finally-know-why-humans-dont-have-tails.
(3) Zašto ljudi nemaju repove? | Živa znanost. https://www.livescience.com/why-dont-people-have-tails.
(4) Zašto ljudi nemaju repove? – Projekt genetskog opismenjavanja. https://geneticliteracyproject.org/2021/12/02/why-dont-humans-have-tails/.
(5) Zašto ljudi nemaju repove – rani ljudi su možda imali repove. https://www.popularmechanics.com/science/animals/a37790228/human-tails/.
Tamna materija ne postoji, a svemir je star 27 milijardi godina?
Tkivo kozmosa, kako ga trenutno shvaćamo, sastoji se od tri primarne komponente: ‘normalne materije’, ‘tamne energije’ i ‘tamne materije’. Međutim, nova istraživanja ovaj uspostavljeni model okreću naglavačke.
Nedavna studija koju je provelo Sveučilište u Ottawi predstavlja uvjerljive dokaze koji dovode u pitanje tradicionalni model svemira, sugerirajući da u njemu možda nema mjesta za tamnu tvar.
Tamna tvar, termin koji se koristi u kozmologiji, odnosi se na neuhvatljivu tvar koja ne stupa u interakciju sa svjetlom ili elektromagnetskim poljima i koja se može identificirati samo kroz svoje gravitacijske učinke.
Unatoč svojoj misterioznoj prirodi, tamna tvar je bila temeljni element u objašnjenju ponašanja galaksija, zvijezda i planeta.
U središtu ovog istraživanja je Rajendra Gupta, istaknuti profesor fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Guptin inovativni pristup uključuje integraciju dvaju teorijskih modela: kovarijantnih konstanti sprezanja (CCC) i “umornog svjetla” (TL), zajedno poznatih kao model CCC+TL.
Ovaj model istražuje ideju da se sile prirode smanjuju tijekom kozmičkog vremena i da svjetlost gubi energiju na ogromnim udaljenostima. Ova je teorija rigorozno ispitana i usklađena je s raznim astronomskim opažanjima, uključujući distribuciju galaksija i evoluciju svjetlosti iz ranog svemira.
Posljedice kozmosa bez tamne materije
Ovo otkriće dovodi u pitanje konvencionalno shvaćanje da tamna tvar čini otprilike 27% svemira, pri čemu obična materija čini manje od 5%, a ostatak je tamna energija, dok također redefinira našu perspektivu o starosti i širenju svemira.
Nalazi studije potvrđuju naš prethodni rad, koji je sugerirao da je svemir star 26,7 milijardi godina, negirajući nužnost postojanja tamne tvari,” objašnjava Gupta.
“Suprotno standardnim kozmološkim teorijama gdje se ubrzano širenje svemira pripisuje tamnoj energiji, naša otkrića pokazuju da je to širenje posljedica slabljenja sila prirode, a ne tamne energije”, nastavio je.
Znanost iza Guptinog otkrića
Sastavni dio Guptinog istraživanja uključivao je analizu “crvenog pomaka”, fenomena u kojem se svjetlost pomiče prema crvenom dijelu spektra.
Ispitujući podatke o distribuciji galaksija pri niskim crvenim pomacima i kutnoj veličini horizonta zvuka pri visokim crvenim pomacima, Gupta predstavlja uvjerljiv argument protiv postojanja tamne tvari, dok ostaje dosljedan ključnim kozmološkim promatranjima.
Gupta samouvjereno zaključuje: “Postoji nekoliko radova koji dovode u pitanje postojanje tamne tvari, ali moj je prvi, koliko ja znam, koji eliminira njezino kozmološko postojanje, dok je u skladu s ključnim kozmološkim promatranjima koja smo imali vremena potvrditi.”
Implikacije i budući pravci
Ukratko, inovativno istraživanje Rajendre Gupte temeljito dovodi u pitanje prevladavajući kozmološki model predlažući svemir bez potrebe za tamnom tvari.
Integriranjem kovarijantnih konstanti sprezanja i teorija umorne svjetlosti, Gupta ne osporava samo konvencionalno razumijevanje kozmičkog sastava, već nudi i novu perspektivu širenja i starosti svemira.
Ova ključna studija poziva znanstvenu zajednicu da preispita dugotrajna uvjerenja o tamnoj tvari i postavlja nove uzbudljive puteve za razumijevanje temeljnih sila i svojstava kozmosa.
Kroz marljivu analizu i hrabar pristup, Guptin rad označava značajan korak naprijed u našoj potrazi za dekodiranjem misterija svemira.
Više o tamnoj tvari
Kao što je gore spomenuto, tamna tvar ostaje jedan od najzagonetnijih aspekata našeg svemira. Unatoč svojoj nevidljivosti i činjenici da ne emitira, ne apsorbira i ne reflektira svjetlost, tamna tvar igra presudnu ulogu u kozmosu.
Mnogi znanstvenici, iako svakako ne Rajendra Gupta, zaključuju o njegovoj prisutnosti na temelju gravitacijskih učinaka koje ima na vidljivu materiju, zračenje i veliku strukturu svemira.
Temelj teorije tamne tvari
Teorija tamne tvari proizašla je iz neslaganja između opažene mase velikih astronomskih objekata i njihove izračunate mase na temelju njihovih gravitacijskih učinaka.
U 1930-ima, astronom Fritz Zwicky bio je među prvima koji je sugerirao da bi nevidljiva materija mogla objasniti “nedostajuću” masu u skupu galaksija Coma.
Od tada se gomilaju dokazi, uključujući krivulje rotacije galaksija koje ukazuju na prisutnost mnogo veće mase nego što se može objasniti samo vidljivom materijom.
Uloga u kozmosu
Vjeruje se da tamna tvar čini oko 27% ukupne mase i energije svemira. Za razliku od normalne materije, tamna tvar ne stupa u interakciju s elektromagnetskom silom, što znači da ne apsorbira, ne reflektira niti emitira svjetlost, što ju čini izrazito teškom za izravno otkrivanje.
O njegovoj prisutnosti može se zaključiti kroz gravitacijske učinke na vidljivu tvar, savijanje svjetlosti (gravitacijska leća) i njezin utjecaj na kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje.
Neuhvatljiva potraga
Znanstvenici su razvili nekoliko inovativnih metoda za neizravno otkrivanje tamne tvari. Eksperimenti poput onih koji se provode s podzemnim detektorima čestica i svemirskim teleskopima imaju za cilj promatranje nusproizvoda interakcija tamne tvari ili anihilacije.
Veliki hadronski sudarač (LHC) u CERN-u također traži znakove čestica tamne tvari u sudarima čestica visoke energije. Unatoč tim naporima, tamna tvar tek treba biti izravno otkrivena, što je čini jednim od najznačajnijih izazova u modernoj fizici.
Budućnost istraživanja tamne tvari
Potraga za razumijevanjem tamne tvari nastavlja poticati napredak u astrofizici i fizici čestica. Buduća promatranja i eksperimenti mogli bi otkriti prirodu tamne tvari, bacajući svjetlo na ovu kozmičku misteriju.
Kako tehnologija napreduje, nadamo se da ćemo izravno otkriti čestice tamne tvari ili pronaći nove dokaze koji bi mogli potvrditi ili osporiti naše trenutne teorije o sastavu svemira.
U biti, teorija tamne tvari naglašava našu potragu za razumijevanjem golemih, nevidljivih komponenti svemira. Njegova rezolucija ima potencijal revolucionirati naše razumijevanje svemira, od najmanjih čestica do najvećih struktura u svemiru.
Izvor: https://www.earth.com/news/dark-matter-does-not-exist-universe-27-billion-years-old-study/
Koje hipoteze postavljaju razni svjetonazori i tvrde da su istinite?
Neki kritičari religija tvrde da su religije propale ili zastarjele ili primitivne nauke. Ako bi religijske tvrdnje izrazili preko naučnih hipoteza koje bi to bile?
Evo dvije ključne tvrdnje za deset najvećih religija na svijetu, kao i za ateizam, predstavljene u obliku naučnih hipoteza:
Budizam:
- Ako postoji patnja, onda postoji put koji vodi do njenog prestanka.
- Ako se slijedi Plemeniti osmerostruki put, onda se može postići prosvjetljenje.
Kršćanstvo:
- Ako Isus Krist jest sin Božji, onda je njegova smrt i uskrsnuće sredstvo spasenja za čovječanstvo.
- Ako se vjeruje u Svetu Trojstvo, onda postoji jedan Bog u tri osobe.
Hinduizam:
- Ako karma djeluje, onda su djela pojedinca direktno povezana s kvalitetom njegovog budućeg života.
- Ako postoji ciklus reinkarnacije, onda duše prolaze kroz različite živote dok ne postignu mokšu.
Islam:
- Ako se slijedi Kur’an i Sunnet, onda se može postići zadovoljstvo Allaha i ulazak u raj.
- Ako je Muhamed posljednji prorok, onda su njegovi učenja konačni vodič za život muslimana.
Judaizam:
- Ako se slijede zapovijedi Tore, onda se živi u skladu s Božjom voljom.
- Ako se očekuje dolazak Mesije, onda će on uspostaviti Božje kraljevstvo na Zemlji.
Sikhizam:
- Ako se meditira na ime Boga (Waheguru), onda se može postići duhovno oslobođenje.
- Ako se živi po pet K-ova, onda se pokazuje posvećenost sikhizmu.
Šintoizam:
- Ako se poštuju kami (duhovi prirode), onda se živi u harmoniji s prirodom.
- Ako se prakticiraju rituali čišćenja, onda se postiže duhovna čistoća.
Taoizam:
- Ako se slijedi Tao (Put), onda se postiže harmonija s univerzumom.
- Ako se prakticira wu wei (ne-djelovanje), onda se živi u skladu s prirodnim tokom stvari.
Konfucijanizam:
- Ako se poštuju pet ključnih odnosa, onda se postiže društvena harmonija.
- Ako se prakticira ren (humanost), onda se postiže moralni razvoj pojedinca.
Zoroastrizam:
- Ako se bira Asha (istina i red), onda se podržava stvaranje i održavanje svijeta.
- Ako se odbacuje laž i zlo, onda se promiče dobrobit i napredak duše.
Ateizam:
- Ako bogovi ne postoje, onda je religija produkt ljudske mašte.
- Ako se primjenjuju racionalno razmišljanje i znanstveni metod, onda se može objasniti prirodni svijet bez potrebe za božanskim bićima.
Ove hipoteze su formulirane na temelju ključnih vjerovanja svake religije i ateizma, kako su opisani u dostupnim izvorima⁸⁹²³.
Source: Conversation with Bing, 3/16/2024
(1) World Religions – Statistics & Facts | Statista. https://www.statista.com/topics/10326/world-religions/.
(2) 5 Main World Religions and Their Basic Beliefs | YourDictionary. https://www.yourdictionary.com/articles/world-religions-beliefs.
(3) Atheism | Definition, History, Beliefs, Types, Examples, & Facts. https://www.britannica.com/topic/atheism.
(4) Atheism – Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Atheism.
(5) undefined. https://www.linkedin.com/posts/activity-7172509956582154240-jyZ8?utm_source=share&utm_medium=member_android.
(6) Lesson 4: The Claims of Atheism | Free Sunday School Lessons. https://www.freesundayschoollessons.org/systematic-theology/atheism/lesson-4-the-claims-of-atheism/.
(7) Beliefs and philosophies of atheism | Britannica. https://www.britannica.com/summary/atheism.
(8) 2. The Sweeping Claims Of The Atheist | Bible.org. https://bible.org/seriespage/2-sweeping-claims-atheist.
(9) Atheism – Beliefs, Arguments, History | Britannica. https://www.britannica.com/topic/atheism/Comprehensive-definition-of-atheism.
(10) Commonalities And Differences Between The World’s Major Religions. https://religionsfacts.com/commonalities-and-differences-between-the-worlds-major-religions/.
(11) How Many Religions Are There in the World?. https://www.learnreligions.com/how-many-religions-are-there-in-the-world-5114658.
(12) What Is the Most Widely Practiced Religion in the World?. https://www.britannica.com/story/what-is-the-most-widely-practiced-religion-in-the-world.
Na kojim sve novčanicama u svijetu se nalaze formule iz fizike?
Na novčanici od 100 dinara krije se zanimljiva tajna! Na sredini ove novčanice nalazi se formula iz fizike, a ta formula je povezana s Nikolom Teslom. Evo o čemu se radi:
- Formula na novčanici označava izvođenje jedinice magnetne indukcije (tj. jačine magnetnog polja). Konkretno, formula je:
- T = Wb/m²
- T predstavlja jedinicu za magnetnu indukciju (nazvana po Tesli).
- Wb označava fluks magnetnog polja (u jedinicama Vebera).
- m² je metar kvadratni.
Ove jedinice su izvedene iz jednačine B = F/S.
Švajcarski franak (CHF): Na švajcarskoj novčanici od 10 franaka možete pronaći formulu za gravitacionu konstantu G. Ova formula je deo poznate Ajnštajnove teorije relativnosti.
Holandski gulden (Nizozemska): Na starim holandskim novčanicama od 100 guldena prikazana je formula za površinu kruga. Ova formula je bila deo dizajna kako bi se odala počast holandskom naučniku Kristijanu Hujgenu.
Kanadski dolar (CAD): Na kanadskoj novčanici od 10 dolara možete videti formulu za Heisenbergov princip neodređenosti. Ova formula je povezana s kvantnom mehanikom.
Ovo su samo neki od primera, a svaka zemlja ima svoje jedinstvene dizajne i simbole na novčanicama. Ako vas zanima više, preporučujem da istražite specifične novčanice koje vas zanimaju. 🌍💰