Tkivo kozmosa, kako ga trenutno shvaćamo, sastoji se od tri primarne komponente: ‘normalne materije’, ‘tamne energije’ i ‘tamne materije’. Međutim, nova istraživanja ovaj uspostavljeni model okreću naglavačke.

Nedavna studija koju je provelo Sveučilište u Ottawi predstavlja uvjerljive dokaze koji dovode u pitanje tradicionalni model svemira, sugerirajući da u njemu možda nema mjesta za tamnu tvar.

Tamna tvar, termin koji se koristi u kozmologiji, odnosi se na neuhvatljivu tvar koja ne stupa u interakciju sa svjetlom ili elektromagnetskim poljima i koja se može identificirati samo kroz svoje gravitacijske učinke.

Unatoč svojoj misterioznoj prirodi, tamna tvar je bila temeljni element u objašnjenju ponašanja galaksija, zvijezda i planeta.

U središtu ovog istraživanja je Rajendra Gupta, istaknuti profesor fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Guptin inovativni pristup uključuje integraciju dvaju teorijskih modela: kovarijantnih konstanti sprezanja (CCC) i “umornog svjetla” (TL), zajedno poznatih kao model CCC+TL.

Ovaj model istražuje ideju da se sile prirode smanjuju tijekom kozmičkog vremena i da svjetlost gubi energiju na ogromnim udaljenostima. Ova je teorija rigorozno ispitana i usklađena je s raznim astronomskim opažanjima, uključujući distribuciju galaksija i evoluciju svjetlosti iz ranog svemira.

Posljedice kozmosa bez tamne materije

Ovo otkriće dovodi u pitanje konvencionalno shvaćanje da tamna tvar čini otprilike 27% svemira, pri čemu obična materija čini manje od 5%, a ostatak je tamna energija, dok također redefinira našu perspektivu o starosti i širenju svemira.

Nalazi studije potvrđuju naš prethodni rad, koji je sugerirao da je svemir star 26,7 milijardi godina, negirajući nužnost postojanja tamne tvari,” objašnjava Gupta.

“Suprotno standardnim kozmološkim teorijama gdje se ubrzano širenje svemira pripisuje tamnoj energiji, naša otkrića pokazuju da je to širenje posljedica slabljenja sila prirode, a ne tamne energije”, nastavio je.

Znanost iza Guptinog otkrića

Sastavni dio Guptinog istraživanja uključivao je analizu “crvenog pomaka”, fenomena u kojem se svjetlost pomiče prema crvenom dijelu spektra.

Ispitujući podatke o distribuciji galaksija pri niskim crvenim pomacima i kutnoj veličini horizonta zvuka pri visokim crvenim pomacima, Gupta predstavlja uvjerljiv argument protiv postojanja tamne tvari, dok ostaje dosljedan ključnim kozmološkim promatranjima.

Gupta samouvjereno zaključuje: “Postoji nekoliko radova koji dovode u pitanje postojanje tamne tvari, ali moj je prvi, koliko ja znam, koji eliminira njezino kozmološko postojanje, dok je u skladu s ključnim kozmološkim promatranjima koja smo imali vremena potvrditi.”

Implikacije i budući pravci

Ukratko, inovativno istraživanje Rajendre Gupte temeljito dovodi u pitanje prevladavajući kozmološki model predlažući svemir bez potrebe za tamnom tvari.

Integriranjem kovarijantnih konstanti sprezanja i teorija umorne svjetlosti, Gupta ne osporava samo konvencionalno razumijevanje kozmičkog sastava, već nudi i novu perspektivu širenja i starosti svemira.

Ova ključna studija poziva znanstvenu zajednicu da preispita dugotrajna uvjerenja o tamnoj tvari i postavlja nove uzbudljive puteve za razumijevanje temeljnih sila i svojstava kozmosa.

Kroz marljivu analizu i hrabar pristup, Guptin rad označava značajan korak naprijed u našoj potrazi za dekodiranjem misterija svemira.

Više o tamnoj tvari

Kao što je gore spomenuto, tamna tvar ostaje jedan od najzagonetnijih aspekata našeg svemira. Unatoč svojoj nevidljivosti i činjenici da ne emitira, ne apsorbira i ne reflektira svjetlost, tamna tvar igra presudnu ulogu u kozmosu.

Mnogi znanstvenici, iako svakako ne Rajendra Gupta, zaključuju o njegovoj prisutnosti na temelju gravitacijskih učinaka koje ima na vidljivu materiju, zračenje i veliku strukturu svemira.

Temelj teorije tamne tvari
Teorija tamne tvari proizašla je iz neslaganja između opažene mase velikih astronomskih objekata i njihove izračunate mase na temelju njihovih gravitacijskih učinaka.

U 1930-ima, astronom Fritz Zwicky bio je među prvima koji je sugerirao da bi nevidljiva materija mogla objasniti “nedostajuću” masu u skupu galaksija Coma.

Od tada se gomilaju dokazi, uključujući krivulje rotacije galaksija koje ukazuju na prisutnost mnogo veće mase nego što se može objasniti samo vidljivom materijom.

Uloga u kozmosu

Vjeruje se da tamna tvar čini oko 27% ukupne mase i energije svemira. Za razliku od normalne materije, tamna tvar ne stupa u interakciju s elektromagnetskom silom, što znači da ne apsorbira, ne reflektira niti emitira svjetlost, što ju čini izrazito teškom za izravno otkrivanje.

O njegovoj prisutnosti može se zaključiti kroz gravitacijske učinke na vidljivu tvar, savijanje svjetlosti (gravitacijska leća) i njezin utjecaj na kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje.

Neuhvatljiva potraga

Znanstvenici su razvili nekoliko inovativnih metoda za neizravno otkrivanje tamne tvari. Eksperimenti poput onih koji se provode s podzemnim detektorima čestica i svemirskim teleskopima imaju za cilj promatranje nusproizvoda interakcija tamne tvari ili anihilacije.

Veliki hadronski sudarač (LHC) u CERN-u također traži znakove čestica tamne tvari u sudarima čestica visoke energije. Unatoč tim naporima, tamna tvar tek treba biti izravno otkrivena, što je čini jednim od najznačajnijih izazova u modernoj fizici.

Budućnost istraživanja tamne tvari

Potraga za razumijevanjem tamne tvari nastavlja poticati napredak u astrofizici i fizici čestica. Buduća promatranja i eksperimenti mogli bi otkriti prirodu tamne tvari, bacajući svjetlo na ovu kozmičku misteriju.

Kako tehnologija napreduje, nadamo se da ćemo izravno otkriti čestice tamne tvari ili pronaći nove dokaze koji bi mogli potvrditi ili osporiti naše trenutne teorije o sastavu svemira.

U biti, teorija tamne tvari naglašava našu potragu za razumijevanjem golemih, nevidljivih komponenti svemira. Njegova rezolucija ima potencijal revolucionirati naše razumijevanje svemira, od najmanjih čestica do najvećih struktura u svemiru.

Izvor: https://www.earth.com/news/dark-matter-does-not-exist-universe-27-billion-years-old-study/