Reciprocitet:
Kada nam neko učini uslugu, često se osjećamo obaveznim da mu učinimo uslugu zauzvrat.
Oskudica:
Ljudi često žele ono što ne mogu imati.
Autoritet:
Ljudi imaju tendenciju da slijede autoritet i slijede njihova naređenja.
Dosljednost:
Ljudi nastoje biti dosljedni i uravnotežiti svoje postupke i uvjerenja.
Dopadljivost:
Ljudi vole druge ljude koji su im slični ili koji im daju komplimente.
Konsenzus:
Ljudi se često orijentišu na ponašanje drugih u određenoj situaciji.
Unatoč brojnim tegobama za koje praktičari tvrde da je terapija stavljanjem čaša(hidžama) korisna, nema dovoljno dokaza da ona ima bilo kakve zdravstvene koristi, a postoje i određeni rizici od štete, posebno od mokrih čašica i vatrenih čašica. Modrice i promjena boje kože su među štetnim efektima uzimanja čaša i ponekad se smatraju zlostavljanjem djece. U rijetkim slučajevima, prisustvo ovih znakova na djeci dovodilo je do sudskih postupaka protiv roditelja kojima su djeca primala terapiju čašama (hidžamu).
Naučna evaluacija
American Cancer Society napominje da “dostupni naučni dokazi ne podržavaju tvrdnje da uzimanje čaša(hidžama) ima bilo kakve zdravstvene koristi” i da tretman nosi mali rizik od opekotina. Pregledom literature iz 2011. godine utvrđeno je da “efikasnost hidžame trenutno nije dobro dokumentovana za većinu stanja”, te da su sistematski pregledi koji pokazuju efikasnost u liječenju bola “uglavnom zasnovani na primarnim studijama lošeg kvaliteta”. Ovo je dodatno potkrijepljeno pregledom iz 2014. koji je pokazao da su prethodni dokazi koji podržavaju hidžamu rezultat “nerazumnog dizajna i lošeg kvaliteta istraživanja”. Nedostaju dokazi koji podržavaju upotrebu hidžama terapije za akne. Uz to, hidžama se često prakticira zajedno s drugim akupunkturnim terapijama i stoga ne može isključivo uzeti u obzir rezultirajuće pozitivne koristi. Mnoge recenzije ukazuju na to da nema dovoljno naučnih dokaza koji bi podržali upotrebu tehnika hidžame u borbi protiv relevantnih bolesti i hroničnog bola. Hidžama je okarakterizirana kao nadriliječništvo.
O nedostatku očiglednih prednosti tretmana hidžamon raspravljaju Simon Singh i Edzard Ernst u svojoj knjizi Trick or Treatment iz 2008.
Kao pseudonaučni ritual detoksikacije, zagovornici hidžame lažno tvrde da može ukloniti nespecificirane toksine iz tijela. Zagovornici također lažno tvrde da hidžama “poboljšava protok krvi” kako bi se pomoglo bolnim mišićima. James Hamblin napominje da je modrica uzrokovana hidžamom “ipak krvni ugrušak, a zgrušana krv definitivno ne teče.”
Kritičari alternativne medicine su se izjasnili protiv hidžame. Harriet Hall i Mark Crislip okarakterisali su hidžamu kao “pseudonaučnu glupost”, “hir slavnih” i “besmislicu” i primijetili su da nema dokaza da hidžama djeluje bolje od placeba. Farmakolog David Colquhoun piše da je hidžama “smiješna… i potpuno nevjerojatna”. Praktični hirurg David Gorski primjećuje da je “sve to rizik bez koristi. Tome nema mjesta u modernoj medicini, ili barem ne bi trebalo.”
Naučnici su razvili novu boju koja odbija toplinu i štedi energiju, dolazi u bilo kojoj nijansi i trebala bi trajati stoljećima.
Stručnjaci su ovu kreaciju nazvali “plazmonska boja”. Ovaj nevjerojatan premaz odražava cijeli infracrveni spektar, tako da se apsorbira manje topline. Upotreba ove boje dovela bi do značajnih ušteda energije i smanjenja emisija ugljikovog dioksida.
Plazmonska boja je nova vrsta boje koja se stvara strukturalno kroz raspored nanočestica dvaju bezbojnih materijala – aluminija i aluminijevog oksida. Njihovim raspoređivanjem po aluminijskom ogledalu obloženom oksidom moguće je kontrolirati kako se svjetlost raspršuje, reflektira ili apsorbira. Ova strukturalna boja je tako lagana da dostiže svoju punu nijansu pri debljini od samo 150 nanometara i ima dug vijek trajanja jer su naučnici kombinirali svoje strukturne ljuskice boje s komercijalnim vezivom. Prema njihovim procjenama, ta bi boja mogla trajati stotinama godina.
