Gravitacija nije sila, već je zakrivljenost četverodimenzionalnog prostora vremena.
Da bismo gravitaciju tretirali Einsteinovski, moramo se odreći svoje intuicije o tome kako prostor i vrijeme funkcioniraju, ovladati matematikom zakrivljenog prostora i neeuklidskog prostora i naučiti o ne tako lakim stvarima poput tenzora i čitave gomile drugih stvari. I sve ovo za šta?
Ispostavilo se da kada gravitaciju tretirate njutnovski, što znači da je smatrate samo još jednom silom, rezultirajuća greška je izuzetno mala. Toliko mala, da je u skoro svakodnevnim aplikacijama fizike i inženjerskim stvarima sa kojima gradimo i radimo ovdje, na zemlji, ta greška skoro nula.
Stoga, ima smisla samo tretirati gravitaciju kao silu sve dok se bavimo većinom svakodnevne fizike i ne idemo u ekstreme.
Prava priroda gravitacije, jer nije sila, potrebna je samo kada se radi o stvarima poput crnih rupa, neutronskih zvijezda ili svjetlosti u gravitacionom polju, u osnovi ludih masivnih stvari. Njutnova gravitacija je dovoljno dobra da omogući putanju svih planeta oko Sunca sa veoma visokim stepenom tačnosti.
Dakle, vidite, fizika nije samo u tome da ima sve savršene zakone, već i o tome kako pojednostaviti i približiti naizgled komplikovane zakone, kada je to potrebno.
Izvor: QUORA
