Razmislite o tome da nekome nabacite peticu. Kad ne promašite, ruka drugih osoba je obično vrlo čvrsta, zar ne? Ruke doživljavamo kao manje-više čvrste, ali u stvarnosti na atomskom nivou ruka je uglavnom prazan prostor i ono što osjećamo je sila koju ti atomi emitiraju na atome naših ruku. Silu doživljavamo kao čvrsti objekt. Naravno da postoje i drugi faktori, vidimo ruku, vjerovatno čujemo zvuk koji nastaje kad nekome damo peticu, ali svi su slični. Zvuk su valovi kompresije i širenja kroz medij koji tumačimo kao zvuk. Svjetlost je oscilirajući elektromagnetski valovi koje dekodira naš mozak. Razumijemo ovo, ali razumijemo li implikacije? MI NE DOŽIVIMO STVARNOST U ČISTOM STANJU. Umjesto toga, ono što opažamo su konstrukcije u našem umu koje smo stvorili od stvarnosti ili modeli stvarnosti.