Kod razmišljanja postoji cijeli spektar kao kod elektromagnetnog zračenja. Na krajevima postoje dva ekstremna razmišljanja: katastrofično i ignorantsko. Katastrofično razmišljanje sve preuveličava i od miša pravi slona. Onaj ko ima naviku da katastrofično razmišlja stalno je u strahu i zbog toga radije nigdje ne ide i ništa ne radi jer sve može dovesti do neke katastrofe. Teme poput klimatskih promjena su omiljene katastrofičnim misliocima.
Na drugom kraju su ignorantski mislioci, oni koji ignoriraju skoro sve i ništa im nije problem jer ništa za ozbiljno ne uzimaju. Ignoranske mislioce ne zanima nauka i za njih ne postoje klimatske promjene.
U sredini su mlakonje. Niti toplo niti hladno mislioci. Neka sredina. Može biti i dobra, a može biti i dosadna?
Pa koje je razmišljanje najbolje? To je isto kao da se pita koja je boja najbolja.
