Šta znači i odakle dolazi izraz “simbolično”?

simbolično (franc. /lesymbolique), pojam koji je 1950-ih uveo francuski psihoanalitičar J. Lacan kako bi njime, uz imaginarno i realno, označio jedan od triju poredaka unutar kojih se ustanovljuje ljudska subjektivnost. Izgradio ga je prema koncepciji simbolične funkcije, koju je u analizi struktura bračnih i srodničkih odnosa primitivnih društava uveo C. Lévi-Strauss (Osnovne strukture srodstva, 1949). Simbolično tako već za Lévi-Straussa poprima dimenziju univerzalne i bezvremenske strukture znakova. Zakonodavni i utemeljujući optjecaj znakova simbolične funkcije nadilazi pojedinačne sudionike, tako da ona postaje uvjetom mogućnosti svih daljnjih oblika društvenosti. Lacan je u Drugom seminaru (1954–55) na toj osnovi gradio svoju koncepciju simboličnoga. Ono i u njegovu tumačenju poprima značajke poretka koji uvijek već prethodi smještanju ljudskoga subjekta u njem. Primjerice, imenovanje i krštenje utiskuju se u novorođenče prije nego ono stekne svijest o sebi i tako ga unaprijed određuju. Simbolično je dakle izvan nadzora pojedinaca koji nužno obitavaju u njegovu apriornom jezičnom univerzumu. Time ono postaje samom pretpostavkom spoznavanja, sporazumijevanja i opažanja. Takva je koncepcija omogućila Lacanu jasno razlučivanje simboličnoga poretka od poredaka imaginarnog i realnoga. Subjekt se oslobađa sputavajuće moći imaginarnoga tako što u dualni odnos između ega i zrcalne slike intervenira simbolično, koje subjekt iz vizualnoga registra premješta u registar jezičnog označitelja. Subjekt više ne može oponašati neku autentičnu cjelovitost i tako ju krivotvoriti u imaginarnom poretku, nego ju jedino može prikazati u mreži označitelja simboličnoga poretka. Budući da je tako umrežen proces prikazivanja u simboličnome podložan značenjskoj odgodi koja dokida mogućnost nekoga konačnog značenja, stalno premještanje označitelja može se privremeno zaustaviti jedino nekim povlaštenim označiteljem. Tako u Lacanovu tumačenju spolne razlike u okviru koncepcije simboličnoga ulogu povlaštenog označitelja ima falus. Ono što se otima konačnoj simbolizaciji, odn. artikulaciji u jezičnim znakovima, nije dio stvarnosti, nego postoji izvan nje u poretku realnoga. Za razliku od stvarnosti, realno izmiče i slikovnomu predočavanju imaginarnoga poretka i jezičnomu prikazivanju simboličnoga poretka. Ranija je Lacanova psihoanaliza bila usmjerena na simbolično i suverenost kojom ono ovladava imaginarnim. Takav povlašteni položaj simboličnoga bio je predmetom kritika (G. Deleuze i Félix Guattari, J. Derrida, L. Irigaray, J. Kristeva, J.-F. Lyotard). Lacan se u kasnijem razdoblju svojega naučavanja sve više usmjeravao na realno koje izmiče simbolizaciji. Na tu se etapu njegova naučavanja nastavljaju suvremena filozofija (Alain Badiou, Mikkel Borch-Jacobsen, Jean-Luc Nancy) i feministička teorija (Judith Butler).

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=55999

 340 total views,  10 views today

Šta vi mislite o ovom? Ostavite vaš komentar i podijelite mišljenje sa svima.

Sva Fizika
%d bloggers like this: