Mliječni put, galaksija u kojoj živimo, jedna je od stotina milijardi galaksija koje su raštrkane svemirom. Njihova raznolikost je zapanjujuća: spirale, prstenaste galaksije u obliku zvjezdanih petlji i drevne galaksije koje nadmašuju gotovo sve ostalo u svemiru.
No, unatoč njihovim razlikama i ogromnim udaljenostima među njima, naučnici su primijetili kako se neke galaksije kreću zajedno u neobičnim i često neobjašnjivim obrascima, kao da ih povezuje ogromna neviđena sila.
Galaksije unutar nekoliko miliona svjetlosnih godina jedna na drugu mogu gravitaciono utjecati na predvidive načine, ali naučnici su primijetili misteriozne obrasce između udaljenih galaksija koje prevazilaze te lokalne interakcije.
Ova otkrića nagovještavaju zagonetni utjecaj takozvanih „velikih struktura“ koje su, kako i samo ime kaže, najveći poznati objekti u svemiru. Ove prigušene strukture načinjene su od vodikovog plina i tamne materije i poprimaju oblik niti, listova i čvorova koji povezuju galaksije u ogromnoj mreži zvanoj kozmička mreža. Znamo da ove strukture imaju velike posljedice na evoluciju i kretanje galaksija, ali jedva smo ogrebali površinu korijenske dinamike koja ih pokreće.
Naučnici su željni razumjevanja ovih novih detalja jer neki od ovih fenomena dovode u pitanje najosnovnije ideje o svemiru.
“To je zapravo razlog zašto svi uvijek proučavaju ove velike strukture”, rekao je u pozivu Noam Libeskind, kosmograf sa Leibniz-Instituta za astrofiziku (AIP) u Njemačkoj. “To je način sondiranja i ograničavanja zakona gravitacije i prirode materije, tamne materije, tamne energije i univerzuma.”
Zašto se udaljene galaksije jedinstveno kreću?
Galaksije imaju tendenciju da formiraju gravitaciono vezane grozdove koji pripadaju još većim superklasterima. Na primjer, zemaljska kozmička adresa dugog oblika trebala bi primijetiti da je Mliječni put dio Lokalne grupe, bande od nekoliko desetaka galaksija. Lokalna grupa je unutar superklastera Djevice, koji sadrži više od 1.000 galaksija.
Na tim više „lokalnim“ skalama, galaksije se često mješaju sa zavrtima, oblicima i uglovima. Ponekad jedna galaksija čak i pojede drugu, događaj poznat kao galaktički kanibalizam. Ali neke galaksije pokazuju dinamične veze na udaljenostima prevelikim da bi se mogle objasniti njihovim pojedinačnim gravitacijskim poljem.
Na primjer, studija objavljena u The Astrophysical Journal utvrdila je da se stotine galaksija rotiraju sinkronizirano s pokretima galaksija udaljenim desetinama miliona svjetlosnih godina.
„Ovo je otkriće sasvim novo i neočekivano“, rekao je vodeći autor Joon Hyeop Lee, astronom iz Korejskog instituta za astronomiju i svemirske nauke. “Nikada nisam vidio nijedan prethodni izvještaj opažanja ili bilo kakva predviđanja numeričkih simulacija, tačno vezanih za ovaj fenomen.”
Lee i njegovi kolege proučavali su 445 galaksija u roku od 400 miliona svjetlosnih godina Zemlje i primijetili da su mnogi od onih koji se okreću u smjeru prema Zemlji imali susjede koji se kreću prema Zemlji, dok su oni koji su se rotirali u suprotnom smjeru imali susjede koji su se udaljavali od Zemlje.
„Primijećena koherencija mora imati određenu vezu sa strukturama velikih razmjera, jer je nemoguće da galaksije razdvojene sa šest megaparcesa [otprilike 20 miliona svjetlosnih godina] direktno međusobno djeluju,“ rekao je Lee.
Lee i njegove kolege sugeriraju da se sinhronizirane galaksije mogu postaviti unutar iste strukture velikih razmjera, koja se vrlo sporo okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Ta bi temeljna dinamika mogla uzrokovati vrstu koherencije između rotacije proučavanih galaksija i kretanja njihovih susjeda, iako je upozorio da će biti potrebno mnogo više istraživanja kako bi se potvrdili nalazi i zaključci njegovog tima.
Iako je ova posebna iteracija čudno sinhroniziranih galaksija nova, znanstvenici su primijetili neobične koherencije između galaksija na još većim udaljenostima. U 2014. godini, tim je uočio znatiželjna poravnanja supermasivne crne rupe na jezgri kvazara, drevnih ultra-blistavih galaksija, koje se protežu na milijarde svjetlosnih godina.
Predvođeni Damienom Hutsemékersom, astronomom sa Sveučilišta u Liègeu u Belgiji, istraživači su mogli primijetiti ovu jezivu sinkronost gledajući svemir kada je imao samo nekoliko milijardi godina, koristeći Vrlo veliki teleskop (VLT) u Čileu. Promatranja su zabilježila polarizaciju svjetlosti iz gotovo 100 kvazara, što je tim potom koristio za rekonstrukciju geometrije i poravnanje crnih rupa na njihovim jezgrama. Rezultati su pokazali da su rotacijske osi od 19 kvatara u ovoj grupi bile paralelne, uprkos činjenici da su razdvojene za nekoliko milijardi svjetlosnih godina.
Izvor: www.vice.com
