Čemu uopšte nauka?

Izbjegavam pisati duže testove jer pretpostavljam da ljudi nemaju vremena čitati ono šta je duže. Međutim, vidim po internetu da su mnoge osobe postale senzacije jer pišu nadugo i naširoko svoje neke ‘mudrosti’. Nažalost, mnoge od tih osoba ne pozivaju ljude da se bave naukom, nego više ih zabavljaju onima šta je u domenu metafizike i špekulacija i šta god narodne mase čini da se osjećaju dobro.

Imam i prijatelja koji misle da nauka nije bitna, da neko ko se bavi samo umjetnošću da nije promašio život. Međutim, ne dijelim to mišljenje. Ko nauku izbjegava izbjegava da se na pravi način suoči sa životnim problemima.



Svi mi imamo nekog koga nemamo, a koga bi sigurno nauka mogla spasiti, da smo se svi kolektivno potrudili da izkemijamo rješenje za probleme koji su doveli do nestanka tih osoba.

Nauka nije nešto šta se radi zato šta nam je dosadno. Nauka je prvenstveno naš ljudski način da se uhvatimo u koštac sa problemima koji nam vise za vratom.

Nisu se stari narodi bavili astronomijom samo iz znatiželje nego i iz potrebe za navigacijom na moru. Nisu x zrake izmišljene zato što je neko htjeo da se igra, nego i iz potrebe za snimanjima za šta se danas koriste.

Nije motivacija za nauku samo znatiželja nego i potreba.
Nauka ne može rješiti sve naše probleme, ali je krajnje iracionalno ju ne iskoristiti za one probleme koje makar u principu može da rješi.

Opšti društveni animozitet prema nauci ima razne uzroke, uzroke u tribalizmu, a i u nasljeđu iz prednaučne ere. Ljudi su stotinama i hiljadama godina živjeli u nenaučnom okruženju gdje su bajke bile jedino objašnjenje svijeta.

I danas su naučna objašnjenja prirodnih pojava često hladna, ali i istinita, jer su većina eksperimentalno potvrđena stotinama i hiljadama puta. Svaku pravu naučnu tvrdnju u principu može bili ko bilo gdje da provjeri. U vezi nauke nema zabune, ali ljudi po inerciji preferiraju mitska u odnosu na naučna objašnjenja prirodnih pojava.



Umjesto da izkemijaju rješenje za probleme većina ljudi čekaju da im se problemi sami rješe. Istina, nekad se ti problemi zaista nekako i rješe, ali često i ti problemi rješe njihove vlasnike. Nauka dakle nije stvar izbora nego potreba, a potrebe su razne. Znatiželja jest jedan od motiva za nauku, ali ima i drugih poput svakodnevnih problema sa kojima se pojedinačno i kolektivno susrećemo. Izbor je jasan ili ćemo probleme ignorirati i prepustiti ih nekom drugom ili ćemo krenuti putem heroja i naučno rješiti probleme.

Npr. u BiH svaki dan na cestama gine po jedna osoba. Zašto ljudi ne sjednu i naučno rješe taj problem? Jesu nam ceste i auti loši, ali specijalni problemi zahtjevaju specijalna rješenja.



Treba nam više fokusa na rješavanje svakodnevnih stvarnih probleme kako u društvu tako i u učionicama gdje se uče nauke. Apstrakcija kao naučnost je fina, ali od nje nema puno koristi. Ne bavimo se naukom samo iz filozofskih razloga što nas zanima istina, nego i iz praktičnih razloga što hoćemo, želimo i moramo rješiti probleme od kojih neki mnogima oduzimaju živote.

Facebook Comments

Ostavite Vaš komentar

Sva Fizika
%d bloggers like this: