Da li je sve sudbina sa aspekta fizike gledano je lahko odgovoriti i odgovor je i da i ne. Da, ako pod sudbinom mislimo da postoje zakonitosti koje određuju šta će se i kad dogoditi. Te zakonitosti djeluju i upravljaju silama pa je svaki događaj predvidljiv, ali pitanje je do koje mjere.
Ako znamo početne uvjete smjer kretanja i brzinu te sile koje djeluju mi možemo predvidjeti gdje će neko tijelo završtiti. Ta naša mogućnost predviđanja i to šta nam omogućava to predviđanje je ono šta bi neki nazvali sudbinom.
Npr. ako neko dolazi iz siromašne porodice od neobrazovanih roditelja i živi daleko od škole i fakulteta predvidljivo je da neće puno uspjeti u školi iako ima tu izuzetaka, a svi ti izuzeci su objašnjivi. Postoji tačan razlog zašto je neko ili nešto izuzetak od pravila, a taj razlog je najčešće neko drugo pravilo.
Drugi primjer su sva kretanja tijela velike mase u fizici, a posebno kosi hitac, horizontalni hitac i vertikalni hitac kod kojih ako znamo poćetnu brzinu, ugao izbacivanja i sile koje djeluju (nakon zadavanja početne brzine najčešće samo sila gravitacije te sile otpora) onda možemo precizno odrediti gdje će tijelo završiti, te razloge zašto možemo to predvidjeti nazivamo prirodnim zakonima ili zakonima fizike ili ako hoćete sudbinom.
Ovo me navodi na pomisao da bi zakoni fizike mogi biti ne samo uzrok sudbini nego sama sudbina. Zakoni fizike određuju šta će se i kad dogoditi.
Ipak, u svijetu malih čestica koje posebno objašnjava kvantna fizika nije uvijek sve predvidljivo i tu imamo čudne zakone koji nam ne omogućavau da sve predvidimo. Npr. Heisenbergov princip neodređenosti nam ne dopušta odredimo podjednako precizno i u isto vrijeme i masu i brzinu čestice, a i činjenica da su tu čestice i talasi nam govori da je u mikrosvijetu sve razmazano i teško je reći gdje se nalazi, pa je teško reći i šta je sudbina u svijetu malih stvari.
Iako u makrosvijetu kao razultat zakonitosti koje svime upravljaju izgleda kao da stvarno sve određuje sudbina, a u mikrosvijetu je teško tačno reći šta se događa, ono što znamo jest da se ti kvantni efekti u makrosvijetu poništavaju ili su jako mali pa su neprimjetni, ali moguće je da imaju utjecaja na to kako mi doživljavamo svijet, pa je moguće da i našim mislima možemo da promijenimo našu sudbinu, jer su misli svakako jedna čudna pojava koja možda i nije lahko objašnjiva prirodnim zakonima.
Dakle, da, zakoni fizike izgledaju kao sudbina, ali nismo sigurni kako kvantni efekti djeluju na naš svakodnevni život, pa moguće da nam oni nude da izaberemo između raznih mogućnosti toga šta će se dogoditi sljedeće.
Ono što se meni čini jest da u svakom trenutku postoji cijeli spektar onog šta se može dogoditi, a šta će se dogoditi ne možemo uvijek znati, što ne znači da sa puno boljom tehnologijom ne bi mogli to sve da znamo.
Zanimljiv primjer je prognoza vremena. Nekada su ljudi mislili da Bog šalje loše vrijeme kako bi nas kaznio za naša nedjela, međutim danas se zahvaljujući satelitima i brzim računarima i istražiavnjima u meterologiji i geofzici dosta pouzdano može znati kakvo će vrijeme biti u narednih čak 10 dana! Dakle, mi 10 dana unaprijed znamo kakvo je vrijeme “suđeno”, mi 10 dana unaprijed znamo sudbinu ili mislimo da znamo. Pitanje je da je tako da niko nikad nije napravio ili pogledao prognozu da li bi ona još uvijek bila ista. Dakle, sve je na neki način sudbina, ali postoji mogućnost da ipak našim djelovanjem možemo ju promijeniti. Stotinama godina ljudima je vrijeme diktiralo usjeve, vrijeme je bilo sudbina koja je utjecala da li će usjevi uspjeti ili ne, međutim u današnje vrijeme sve se više razvijaju metode koje omogućavaju da usjevi uvijek uspjevaju, kao da mi upravljamo tom “sudbinom”.
Ako je sudbina ono šta se ne može izbjeći, onda je sudbina prirodni zakoni i zakoni fizike, ali samo zato što se nešto ne može izbjeći to ne znači da se to isto ne može dočekati na pravi način ili možda čak i preusmjeriti!