Ovih dana pročitao sam citat:

“Učimo djecu kako da misle, a ne šta misle.”

Kad malo razmislite, ovo ima smisla, ali kao i skoro sve drugo, NE U POTPUNOSTI. Naime s obzirom da smo mi ljudi ograničeni i naš jezik je ograničen. Svaka izjava, svaka misao ukazuje samo na dio istine.

A šta je istina? Kako razmišljati da bi smo spoznali istinu? Koji načini razmišljanja uopšte postoje?

Pa to naravno zavisi od kriterija, ali jedan od kriterije je logika. Naime, svaka misao se može ocjeniti na osnovu toga koliko je ili nije logična. A fizika je logična ili se barem trudi da bude. Ako ste i vi logični jedan dobar dio fizike već znate, a ostatak ćete puno lakše naučiti ako razmišljate logično i racionalno.

Da li je dovoljno logično razmišljati? Pa nije. Morate imati i znanje. Kako steći znanje? Jedan od načina je da ponovite svaki mogući eksperiment koji je iko ikad napravio i da zapišete zaključke. Međutim jasno je da taj način otpada. Drugi realniji način je da pročitate knjige gdje su zapisani rezultati tih eksperimenata. Taj dio je realniji. Međutim, ako ne razmišljate logično i racionalno ovaj dio nećete razumjeti. Onaj ko ne razmišlja logički i racionalno ima isto problema da razumije knjige iz fizike koliko neko ko nikad nije učio kineski ima problema da razumije šta piše u nekoj knjizi na kineskom.

Nije dovoljno niti razmišljati samo logički, potrebno je i matematički i fizikalno. I matematika i fizika imaju svoju “logiku”. Ovdje pod “logika” podrazumjevam set pravila koja su dogovorena ili otkrivena. U fizici kad je način razmišljanja u pitanju veoma je važan pojam “fizikalnog smisla”. Zapitajte se ima li vaše razmišljanje fizikalnog smisla. Šta bi to bio fizikalni smisao? Pa u krajnjem slučaju odnosi se na to da li vaše stavove eksperimenti i iskustvo potvrđuju ili negiraju. Npr. pri proračunu obima Zemlje negdje nekako dobijete da je on milion kilometara, onda znamo da vam rezultat nema fizikalnog smisla jer bi i loš proračun trebao da ima negdje okolo 40 000 km.

Isto tako u fizici su poznate još dvije izjave. Jedna je:

“To čak nije ni pogrešno.”,

a druga:

“Šuti i računaj.”.

Nemojte me pitati ko je rekao date izjave, ali, ako ih već ne znate, onda vjeruj te mi da su jako česte kod fizičara. Prva, “To čak nije ni pogrešno” odnosi se na sve izjave koje ne nude način da se provjere. U fizici je vrlo bitno da govorimo o onome šta se barem teorijski može provjeriti.

Izjava “Šuti i računaj” odnosi se na stav da je računanje češće mnogo tačnije od običnog razmišljanja.

Važna izjava koju isto možete čuti među fizičarima je:

“To je pseudonauka.”

Pseudonauka je sve šta se predstavlja kao nauka, ali nije dovoljno logično i naučno, niti potpisuje gornje izjave. Ponekad ljudi koriste termin pseudonauka za sve šta im se ne sviđa, ali ako većina vrhunskih naučnika tvrde da je nešto pseudonauka, onda vjeruj te im na riječ.

Još bih za ovu temu dodao da je važno biti i konzistentan odnosno dosljedan. Naše mišljenje o bilo čemu ne bi trebalo biti u suprotnosti sa bilo čim šta je već dokazano ili potvrđeno, inače nailazimo na kontradikciju, a kontradikcija je i u fizici i u matematici obično signal da je nešto pogrešno.

Važno je isto biti spreman i voljan da što prije sazna ako nisi u pravu. Pravi fizičari nastoje da što prije otkriju ako nisu u pravu.

Treba isto istaći da su nekad fizičari bili sveznalice, a i danas je to donekle zadržano. Da bi znao bilo šta moraš znati ponešto o svemu. Iako, ima i onih koji nastoje da se specijaliziraju za neku skroz usku oblast, pa zbog toga gube na svestranosti, ali to je više profesionalna deformacija nego odlika pravog fizičara.

Fizičari svaku pojavu izučavaju razmatrajući sile koje djeluju. Ako fizičar zna sve sile koje djeluju, onda zna ugl. i šta će biti.

Fizika je u biti razumjevanje koje dolazi iz znanja, ali koje i rađa novo znanje.

Da li fizika sve objašnjava i da li fizičari misle da sve znaju? Pa bitno je ono šta sam gore naveo, a to je da je bitna logika fizičara. Logika fizičara je poput pravila u nekoj igri. Na osnovu logike koju koriste i u domenu koju izučavaju fizičari misle da su upravu, a to zato jer ni jedan dio fizike ne negira ostale dijelove. Sve se uklapa i sve je jedna fina uvezena megastruktura. Sad gledano na drugi način, drugom “logikom” moguće je je i osporavati teorije iz fizike, ali ako su rezultati eksperimenata u suprotnosti sa vašim mišljenjem, onda je bolje promijeniti mišljenje. Sigurnije je jer npr. ako teorija kaže da gravitacija postoji, a vi kažete da ne postoji, da bi ste potvrdili da ste apsolutno ubjedjeni u svoju tvrdnju morali bi ste pustiti ciglu poviš vaše noge i ako ne padne, znači da ne postoji. A ja ako tvrdim da postoji, opravdan sam da ne moram puštati cigle jer rezultat mog pokusa se prema mojoj teoriji unaprijed zna i bolan je, a rezultat vašeg je nesiguran i ako ste upravu, nije ni bolan..

Na kraju treba navesti i zanimljivu činjenicu da se ni svi fizičari ne slažu u svemu. Npr. jedni misle da je jedna interpretacija kvantna mehanike tačna, a drugi da je neka druga. Ali, to što ima stvari u vezi kojih je često neslaganje, to ne znači da ne postoji jedan ogroman dio fizike oko kojeg se većina fizičara u potpunosti slažu.

O ovoj temi se mogu knjige pisati, a ovo je samo ukratko moje razmišljanje o temi. Šta vi mislite ili bolje pitanje je kako vi razmišljate?