Fizika učenja fizike i drugih predmeta

Svi znamo da nekom ide lakše fizika, a nekom teže, neko je više zainteresiran za nju, a neko manje. Ovdje ću sa aspekta fizike pokušati objasniti sam proces učenja fizike i zašto nekom ide lakše, a nekom nikako.

Pri svakom objašnjenju s aspekta fizike uvijek se pitamo koji principi i zakoni važe, kako se energija prenosi i koji oblik energije imamo te koje sile djeluju.

U malo grubljem opštem obliku sva fizika bi se mogla primjeniti na sva ljudska djelovanja i interakcije kao i na sam proces učenja. To nam možda neće dati moć predikcije kakvu nam daje poznavanje mehanike u opisu kretanja automobila od jednog do drugog grada, ali će nam dati nešto približno slično što možemo koristiti da bi razumjeli šta se dešava i popravili stvari.

Koji zakoni važe za učenje fizike?

  • Prvi Njutnov zakon: Tijela u kretanju ili mirovanju će ostati u tom stanju sve dok neko drugo tijelo ili sila ne dovede do promjene tog stanja.

Neko ko je od prvog razreda osnovne počeo redovno i pravilno da uči matematiku i druge predmete na pravilan način, ko je nastojao da dobije 5, a ne 2, taj će vrlo vjerojatno i u ostatku školovanja isto nastaviti i biti dobar i uspješan iz fizike i drugih predmeta. Zbog toga je vrlo bitno dobro početi, a posebno bi se trebalo obratiti pažnju na djecu koja dolaze iz sredine koja nije stimulativna za učenje. Na njih bi trebalo djelovati da bi im se promjenilo stanje učenja.

  • Drugi Njutnov zakon: Sila je jednaka brzini promjene impulsa ili jednaka je proizvodu mase i ubrzanja.

Ovaj zakon se može izraziti i na način: Promjena je veća što je sila koja djeluje veća, a manja je što je ono šta trebamo promjeniti veće. U ovom smislu, ako želimo da mi ili neko drugi počne više učiti trebamo djelovati dovoljnom silom. Ponekad ta “sila” može biti da se uzmu instrukcije iz datog predmeta, može biti oblika motivacije, npr. da se gleda da se onom ko slabije uči s vremena na vrijeme da način da dobije bolju ocjenu kako bi ga se uvjerilo da i on može napredovati, a jedan od oblika motivacije je i da se razumije koju korist se može imati kad se zna i nauči dati predmet. S tim u vezi, u društvu u kojem su najpopularnije stvari one koje nemaju veze sa naukom, nje ni čudno što ljudi nisu zainteresirani za istu.

  • Treći Njutnov zakon: Sila akcije jednaka je sili reakcije, istog su pravca, a suprotnog smjera.

Često je to tako da se ljudi ponašaju tako da izbalansiraju ukupno djelovanje na njih s vana. Npr. ako neki nastavnik ili profesor ne vjeruje da neki učenik ili student može da nešto savlada, onda je moguće da će taj student nastojati da se dokaže, pa će suprotno djelovati. Ili će pak reagirati po drugom Njutnovom zakonu i pustiti da ga uvjerenje profesora definiše. Šta će se desiti zavisi od mnogo faktora, od toga koliko je nastavnik ili profesor eksplicitan prema učeniku, a od toga kako je učenik navikao da reaguje. Ista stimulacija će različito djelovati na različite ljude i na različite grupe, zbog toga je vrlo važno da znamo s kim imamo posla ili kakvi smo mi sami, da li smo reaktivni ili proaktivni.

  • Njutnov zakon gravitacije: Sila između dva tijela proporcionalna je proizvodu njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihovih rastojanja.

Što veću udaljenost neko treba da prelazi da bi se obrazovao, sve je vjerojatnije da će biti lošiji učenik. Što je teže nekom da uči fiziku, sve je vjerojatnije da će ju manje učiti. Zbog toga bi obrazovni sistem trebao nastojati da nastavu maksimalno digitalizira i pojednostavi, samo tako ćemo povećati vjerojatnost da i onaj kome se ne uči, počne učiti.

  • Princip minimuma akcije: Stvari se spontano odvijaju tako da troše što je manje energije moguće.

Mi moramo uzeti u obzir da je naša ljudska priroda lijenost. Zbog toga su stotine i hiljade godina trebale ljudima da otkriju i najjednostavnije stvari iz fizike. I danas ako hoćemo da budemo uspješni ili učitelji ili učenici trebali bi sve maksimalno pojednostaviti i napraviti dostupno svuda i uvijek. Što više pojednostavimo sve ćemo to lakše svladati i sve će biti više onih koji će biti zainteresirani da to savladaju.

  • Drugi zakon termodinamike: Toplina ne može sama od sebe prelaziti sa hladnijeg tijela na toplije, točnije: nije moguć proces čiji jedini rezultat bi bio spontan prelazak topline sa hladnijeg tijela na toplije.

Odgovornost je uvijek na onima koji znaju ili mogu više. Od njih zavisi kako i koliko će pojednostaviti ili pomoći onima koji znaju ili mogu manje da napreduju. Često kao glavne krivce za neznanje smatramo učenike ili studente, ali ako “znanje” smatramo oblikom toplote onda vidimo kako oni koji imaju više znanja kontrolišu koliko će znanja imati oni koji imaju manje istog.


Ovo gore su samo pokušaji opisivanja jednog kompleksnog društvenog fenomena učenja fizike i drugih predmeta preko jednostavnih zakona i pricipa fizike. Iako moj opis nije egzaktan, on nam daje uvid u pozadinske čisto fizikalne razloge zašto neko lakše i bolje uči, a neko teže. Ako želimo da popravimo stvari, trebali bi koristiti inverzno inžinjerstvo i fiziku i djelovati tako da izbalansiramo ili uklonimo sve otpore učenju.

 616 total views,  2 views today

Arnes K.

Ja sam nastavnik i profesor fizike koji nastoji da ispuni rupe u svom i svačijem znanju kako bi svi bili bolje informisani i mogli da donosimo bolje odluke i živimo bolji život.

Šta vi mislite o ovom? Ostavite vaš komentar i podijelite mišljenje sa svima.

Sva Fizika
%d bloggers like this: