Fermijev paradoks je nevjerojatna činjenica da još nismo pronašli vanzemaljce i ako je kosmos toliko velik da bi oni trebali postojati. Teorija tamne šume kaže da treba da se molimo da ih nikad ne nađemo.
Galaksija Mliječnog puta ima 200 milijardi zvijezda i možda 100 milijardi planeta. Ako je čak i mali dio tih planeta zaposjeo život, i čak iako samo patetično mali broj tih planeta ima oblike života koji su postali inteligentni, naša galaksija bi bila puna vanzemaljskih civilizacija, od kojih bi neke vrlo lahko mogle da se otkriju.
Broj vanzemaljskih civilizacija koje bi galaksija trebalo da ima može se odrediti jednačinom, jednačinom Drakea, koja pretvara gore navedene faktore u varijable. Kada ih uključite u formulu, shvatite da u našem kosmičkom susjedstvu treba da ima najmanje 20 civilizacija.
Ovo čini činjenicu da još uvijek nismo našli bilo koji drugi život u kosmosu šokantnim kada razmislite o tome. Ova prividna razlika između toga koliko naprednih civilizacija treba da bude u svemiru i nedostatak dokaza za bilo koju je poznata kao Fermi paradoks. To je dovelo do desetine hipoteza i potencijalnih rješenja tokom posljednjih nekoliko decenija.
Mnoga rješenja imaju za cilj jednu od varijabli u Drakeovoj jednačini i pokušaju da broj pretpostavljenih civilizacija budu manji, pa je za nas razumnije da se još nismo sreli.
Neki predlažu da život uopšte započinje vrlo rijetko, drugi sugerišu da je razvoj inteligencije rijedak, neki misle da većina civilizacija živi kratko vrijeme prije nego što se razvije ili, naprotiv, nikada ne uspije izmisliti radio.
Jedno rješenje je, međutim, malo tamnije od ostalih.
Rješenje “Dark Forest” objašnjava zašto nismo čuli od vanzemaljaca uz pretpostavku da su namjerno tihi.
Razlozi su postavljeni najbolje u romanu “The Dark Forest”, koji je napisao Liu Cixin. Knjiga se bavi pitanjima kako najbolje komunicirati sa potencijalno neprijateljskim vanzemaljskim životom.
U romanu, argument je postavljen ovako:
Svi životi žele da ostanu živi.
Ne postoji način da se zna da li će vas drugi oblici života uništiti ukoliko budu imali šansu.
U nedostatku garancije, najsigurnija opcija za bilo koju vrstu je uništavanje drugih životnih formi prije nego budu imali priliku da one to vama učine.
S obzirom da su svi drugi oblici života u romanu nepristojni i spremni da učine bilo šta da bi se spasili, kontakt bilo koje vrste je opasan, jer bi skoro sigurno doveo do toga da se uništi onog ko je bio dovoljno glup da oda svoju lokaciju. To dovodi do toga da se sve civilizacije pokušavaju sakriti u radio tišini.
To je baš kao zapravo dilema zarobljenika, a koncept je zasnovan na primjeni teorije igara.
Zašto je ova teorija mračna?
Već stotinu godina slali smo signale o našem postojanju u kosmos. Bilo koji vanzemaljci u krugu od stotinu svjetlosnih godina od nas bi primili radio signala iz našeg pravca. Da smo imali razloga da izbjegavamo da dozvolimo strancima da znaju za nas, kao što je mislio Stiven Hoking, mogli bismo imati problem.
Zašto još nismo čuli od vanzemaljaca? Ako je ovo rješenje tačno, oni se namjerno skrivaju u tami Svemira zbog straha od smrti. Da li onda da prestanemo emitovati signale o našem postojanju u Svemir? Ili su vanzemaljaci možda miroljubiviji nego što smo mi bili u našoj historiji?
Izvor: BigThink
