Kvantna logika

Moglo bi se očekivati da kvantna teorija modifikuje na presudne načine naše koncepcije takvih fizičkih termina kao položaj i moment. Potpuno je iznenađujuće što je uticala i na to kako razmišljamo o tim malim logičkim riječima “i” i “ili”. Klasična logika, koju je Aristotel i čovjek shvatio na Clapham omnibusu, zasnovan je na distributivnom zakonu logike. Ako vam kažem da Bill ima crvenu kosu i da li je ili kod kuće ili u pabu, očekivate da ili nađete crvenokosog Billa kod kuće ili crvenokosog Billa u pabu. Izgleda prilično bezopasan zaključak za napraviti, a formalno ovisi o Aristotelovom zakonu izuzete sredine: ne postoji srednje mjesto između “kod kuće” i “ne kod kuće”. Tokom tridesetih godina, ljudi su počeli da shvataju da su se stvari razlikovale u kvantnom svijetu. Elektron ne može biti samo “ovdje” i “ne ovdje”, već i u bilo kom broju drugih stanja koja su superpozicije ‘ovdje’ i ‘ne ovdje’. To predstavlja srednji termin koji Aristotel nije ni sanjao. Posljedica je da postoji poseban oblik logike, koja se zove kvantna logika, čije su detalje izradili Garret Birkhoff i John von Neumann. Ponekad se zove trodimenzionalna logika, jer pored ‘istinskog’ i ‘lažnog’ ona sadrži i ‘možda’, ideju s kojom su se filozofi samostalno bavili.

Izvor: John Polkinghorne (2002), Quantum Theory: A Very Short Introduction,