Ovih dana u BiH su završeni izbori. Teško je bilo sve posmatrati sa strane i kao “prirodnjak” ne reći ništa o onome što bi trebalo biti u domenu “društvenih” “nauka”. Stavljam ovo dvoje pod navodnike jer smatram, možda pogrešno, da se društveno i prirodno ne bi trebalo previše odvajati jer nije zdravo. Društvo koje se odvoji od prirodnog daleko je i od nauke.
Predizborna kampanja je bila takva kakva je bila… U vrijeme kada skoro svaka treća mlađa osoba koju sretnem govori o planovima za odlazak u Njemačku, teško je bilo posmatrati kako mnoge stranke to ne smatraju nekim problemom nego normalnom “regionalnom” pojavom. Cijela predizborna kampanja je bila nešto šta je već viđeno i te ne jednom, nego par puta do sad. Kad se malo bolje razmisli, drugačije rezultate izbora nije se moglo ni očekivati. Ista predizborna kampanja isti rezultati izbora. Uzrok i posljedica su se tako upratile.
Iz fizike znamo da će akcija proizvesti rekaciju, a znamo da i gdje ima vakuuma to mjesto nastoji nekako da se popuni. Na osnovu ta dva prirodna fenomena pola onog šta se izdešavalo u predizbornoj kampanji, rezultati izbora i ovo šta se dešava poslije izbora je sve očekivano. Nacionalističke stranke i polunacionalističke stranke su ostavile vakuum koji su neke manje iskoristile ili pokušale iskoristiti, a taj vakuum je ostavljen za ekonomsku politiku koju vode Naša stranka, Nezavisni blok i Platforma za progres. Dok su se navedene tri stranke i možda još neke slične fokusirale na ekonomiju, nacionalističke stranke su išle strategijom zavadi pa vladaj. I uspjele su. Uspjele su i ove polunacionalističke stranke. A manje su uspjele ove stranke koje se zalažu za ekonomsku politiku. Zašto li je to tako kad svi znamo da ako je želudac prazan, sve drugo je uzaludno? Pa možda je to zato što želudac nije u potpunosti prazan i zato što ljudi imaju alternativu, Njemačku. Ljudi žele i ekonomiju i nacionalizam ili pak žele građansku državu ( što je isto kod nas poprimilo negativnu konotaciju jer se javilo kao antiteza nekim od nacionalizama, ali ne svim). Sve te težnje i želje su kao sile koje djeluju. Ima u fizici jedan princip koji je vrlo važan, a to je princip slaganja sila. Svaka stranka, svaka težnja je sila, a konačna situacija je rezultanta svih sila.
Slika 2: Ove stranke kao da su se dogovorile da sve vuku na potpuno suprotnu stranu. Ovdje rezultanta sila djeluje razorno po sistem.
Ono šta primećujem da u našim okolnostima niko nije zadovoljan u potpunosti pa ni blizu toga. Razlog za to vidim što mnogi srljaju nepromišljeno da ostvare samo svoje lične ciljeve ne vodeci računa o tome da i drugi imaju i svoje želje i interese, ali i moć da utjeću da se isti ostvare. Nama je potrebna malo razumnija politika na svim stranama. Razumljivo je da mnoge stranke samo žele da osvoje vlast, ali bilo bi poželjno da u tim nastojanjima ipak budu realniji i da razmišljaju dugoročno. Nama trebaju dugoročna rješenja u BiH, a da bi se to postiglo sve razne strane bi trebale djelovati više orkestrirano i trebali bi naći zajednički jezik i fokusirati se više oko onog oko čega se slažu, a jedna od tih stvari je da mi svi moramo živjeti u blizini jedni drugih, osim ako nećemo graditi kineske zidove između nas. Ako pak moramo živjeti zajedno, onda se moramo poštovati. Moramo poštovati da imamo različite stavove i nastojanja i pokušati organizirati društvo tako da niko ne bude previše zakinut, odnosno idealno da svi budu proporcionalno zakinuti, ako već neko mora biti zakinut. To razum nalaže, razum, ali i fizika. U svakom trenutku imamo neku rezultantnu silu koja djeluje, a na nama svima je da se potrudimo da ta rezultanta sila bude što bolja za nas sve.
Dakle, mislim da politika zaista jest dijelom fizika, samo zna biti komplikovana, ali može se i pojednostaviti, ako ima volje za to. Nadam se da ima.
