● Vrijeme uopće ne može prolaziti, kaže Teorija Blok Univerzuma.
● Moguće je putovanje kroz vreme.
● Vaša percepcija vremena je verovatno u odnosu na vas i ograničena.
Čini se da percepcija vremena prolazi u jednom smeru. Na kraju krajeva, ne možemo jednostavno da odemo u budućnost ili da se vratimo na prošlost ako bi nam se to svidjelo. Izgleda da nas svaki mement svaki dan pomjera unapred, izvlačeći nas kroz živote prema neumornoj smrti. Barem to nam govori konvencionalno iskustvo vremena. Ali šta ako već postoje vaša sadašnjost, prošlost i budućnost? Vrijeme, s tog stanovišta, ne bi proteklo.
Teorija blok univerzuma kaže da se naš univerzum može posmatrati kao gigantski četvorodimenzionalni blok prostorvrijeme, koji sadrži sve što se ikada dogodilo, objasnila je dr. Kristie Miller, zajednički direktor Centra za vrijeme na Univerzitetu u Sidneju.
U blok univerzumu nema “sada” ili sadašnjeg. Svi momenti koji postoje su relativni jedni u odnosu na druge unutar tri prostorne dimenzije i jedne vremenske dimenzije.
Vaš osjećaj za sadašnjost samo odražava gde ste u bloku u tom slučaju. “Prošlost” je samo komad svemira na ranijoj lokaciji dok je “budućnost” na kasnijoj lokaciji.
Dakle, da li je vrijeme samo složen trik uma? I što je još važnije – da li je moguće putovanje kroz vrijeme?
Milerov odgovor na to je “da”. Naravno, samo hipotetički, s obzirom na to da prvo moramo da shvatimo kako putovati “nekim razumnim procentom brzine svetlosti”. Odlazak u prošlost podrazumjevao bi korištenje crvotočina, poput “kratkih projekcija kroz prostor-vrijeme”.
Sada, ako ste uspeli da se vratite kroz vrijeme, nećete moći da ga mijenjate. To je zato što je vaša prošlost uvijek istovremena nečijoj budućnosti. Dakle, ako putujete u prošlost, samo pravite budućnost onako kako jeste. Dakle, ne brinite o “paradoksima djeda” – vaša vremenska mašina već je uključena u šemu stvari.
“Ako putujem u prošlost, ja sam dio prošlosti”, rekao je Miller. “Važno je da sam uvijek bio dio prošlosti.”
Štaviše – možda je prošlost već izmijenila putnika vremena. Kako bismo mogli da znamo da li to nije? “Za sve što znamo, razlog zašto je prošlost kakva jeste, djelimično je zbog prisutnosti drugih putnika”, dodao je Miller.
Po toj logici, ono što ćete sutra učiniti će to na neki način kreirati i tako ispunjavate određenu sudbinu na vrijeme koje je samo po sebi više iluzije nego temeljna svojina prirode.
Svakako, s takvim tvrdnjama, teorija blokovskog univerzuma ima svoje kritičare. Jedna velika kritika je da budućnost ne bi trebalo da postoji. Fizičar Li Smolin je napisao da “budućnost nije sada stvarna i ne može biti definitivnih činjenica u vezi sa budućnošću”. Štaviše, kako je dodao na konferenciji 2017. godine, ono što je stvarno je samo “proces kojim se budući događaji generišu iz sadašnjih događaja.”
Još jedna negativna kritika je da li je blok univerzum statičan, šta je poenta bilo čega? Možete li napredovati? Odgovor na to je model “evoluirajućeg blok univerzuma” koji posmatra blok univerzalnog prostor-vremena, a ne ostaje isti. Površina takve zapremine bi predstavljala trenutni trenutak. Tada se “neodređenost budućnosti mijenja u definiciju prošlosti”, kako je to opisao kosmolog Džordž Ellis. Prema tom modelu, promjenljivi dio bi bio budućnost.
Dok će se debata nastaviti, teorija blok univerzuma jedan je od najobičnijih pristupa koji mogu uskladiti kosmološki pogled na vrijeme sa svakodnevnim iskustvom. Ono što može biti sigurno – vrijeme je mnogo više od onoga što izgleda. Otklanjanje svih misterija vremena je sastavni dio razumjevanja ljudskog iskustva.