Društvene mreže mogu biti najbliže kako ćemo ikada doći do fizičkog manifestiranja ega. To su alternativni univerzumi i virtuelni svjetovi koji postoje u našim umovima gde možemo da ostavimo najbolji utisak u javnosti i da pokažemo najsavršeniju verziju sebe. To je postalo realnost, koja nas vodi od trenutka do trenutka i u virtuelni fantazijski domen da postojimo kao nešto drugo na drugom nivou. Što više učestvujemo sa našom aplikacijom, to više stvara potrebu da se nastavi hraniti ego, kao da hranimo i ponovo stvaramo potrebu da se čujemo, volimo i brinemo. Ako ne provjeravam svoje aplikacije ili post, da li i dalje postoji? Da li sam i dalje relevantan? Za sve ove gore pomenute stvari, ja sam kriv, i samo u svojoj sopstvenoj procjeni u svoje narcističke opservacije sam svjedočio ovakvo ponašanje.
Socijalne aplikacije kao što su Facebook i Instagram postale su mjesta na kojima smo stvorili svoj avatar. Slike koje postavljamo su tačne slike sebe, ali mi samo pokazujemo pola priče o našim životima iz očiglednih razloga zbog kojih objavljujemo najbolju sliku, i to je kao igranje igre skrivanja za priču o našim životima. Ako svi postavljaju najbolju sliku, najbolji odmor i najnapredniji posao, onda su se pravila igranja promjenila. Ne postoji ništa loše ili nečovječno u vezi sa ovim ponašanjem, jer ono što stvarno kaže je, želim da mi dopadnem, želim da me poštuju … Želim da budem voljen. Ljubav. Ovo je korjen zbog kojeg dolazi do najvećeg ponašanja, unutrašnja i nesvjesna želja da budemo voljeni. Ovo je lijepa i tužna ideja, ali problem koji imamo jeste da ova zamka za socijalnu aplikaciju ne popunjava prazninu koju ćutimo, ali to stvara samo veći jaz u centru naših bića.
Ne samo da nas ove društvene aplikacije čine da se osjećamo manjim nego je nemoguće upoređivati našu istinsku autentičnu prirodu sa avatarima koje smo napravili ili avatarima drugih, ali je takođe predstavila ovu nezasitnu želju da bude poznata. Porast u Instagramovim zvjezdama doveo je do znanja da je svako mogao biti Insta-poznat. Ova nova platforma za ono što “Urban Dictionary” definiše kao “slavitizam” stvara konkurenciju među nama.
Da li moji prijatelji imaju više Instagram sljedbenika nego ja, ako da, kako to? Takvo razmišljanje nas vraća na put poređenja i očaja.
Psiholozi su naveli mnoge negativne neželjene efekte koje ove aplikacije imaju na nas, kao i zavisnost do koje mogu dovesti. Ko ne voli da se dopadne? Zar vam se ne čini da se osjećate dobro, skoro kao da ste uzeli drogu od koje ste ovisni? Šta se dešava kada taj osećaj nestaje? Samo želimo više od toga!
Ove aplikacije su napravljene sa dobrim namjerama, da bolje komuniciramo sa sopstvenom rasom, ali da li komuniciramo bolje? Izgleda kao da su aplikacije stvorene za komuniciju samo sakrile naše autentične sebe i omogućile nam da komuniciramo sa mjesta bez mnogo posledica.
Ljudi mogu slobodno da komentarišu sliku nepoznatog lica bez stvarnog prikazivanja lica, i oni su skriveni od stvarnosti da moraju da kažu bilo šta lično, što je dovelo do cyberbullyinga. Ako zaista osjećate ovako o meni, dođite i kažite mi to u lice! Ali mnogi od nas ne mogu biti neljubazni izvan interneta.
U nama je nešto što moralno nas sprečava da to radimo, ali u svjetu virtuelnih aplikacija, ljudi se osećaju potpuno oslobođeni ove krivice. Ipak, držimo moć da se neprijatelj ili blokira; međutim, naši umovi imaju tendenciju da se brinu za: “O čemu se sada govori o meni kada ne vidim?” Skoro smo razvili kliničku shizofreniju. Dakle, umjesto da se nalazimo sa udarcima, ponekad napravimo pasivni agresivni odgovor negativnom komentatoru. Pa ipak, sada nam je ostalo da analiziramo zašto mi je to neko rekao o meni; šta sam učinio da im kažem takve gadne stvari? Ovo je još jedan neželjeni efekat koji prikazuje naš savršeni život našoj publici.
Id je dio naše ličnosti koji nam omogućava da zadovoljimo naše osnovne potrebe, a Freud je vjerovao da je Id zasnovan na našim principima zadovoljstva. Id želi da se osjeća dobro sve vrijeme, bez obzira na stvarnost situacije. Ako je Frojd upravu, čini se da je Id u kontroli društvenog uma. Ego se može smatrati idejom za koju mislimo da smo ili ko želimo da budemo. Ne postoji ništa loše u želji da se vidimo u najboljem i najsvetlijem svjetlu.
Kao rasa, čini se da ćemo uvijek pokušavati pronaći nove načine da komuniciramo i razumijemo jedni druge, jer negde u srži naših bića često nam se čini da smo nervozno neshvaćeni. Neću reći da su naše društvene aplikacije loše, ali definitivno šalju jasnu poruku u svijetu sa toliko novih mogućnosti za komunikaciju. Svi mi, samo želimo da budemo voljeni.
Izvor: https://m.huffpost.com/us/entry/7451872
