Obrazovanje za budućnost
Elon Musk čini se da svakodnevno stvara naslove sa svojim svemirskim brodovima i solarnim pločama, gigatvornicama i kolonijama na Marsu i tajnim tunelima i AI laboratorijima i samohodnim automobilima. Međutim, postoji jedna stvar koju je napravio da bi mogla biti još važnija, ali nije privukla onoliko pozornosti. Nije mu se sviđao način na koji su njegova djeca bila obrazovana tako da ih je izvukao iz svoje fancy privatne škole i započeo svoju vlastitu.
Ime škole je Ad Astra, što znači “zvijezde” i čini se da se temelji na Muskovu uvjerenju da bi škole trebale “naučiti problem, a ne na alate”. Recimo da pokušavate naučiti ljude kako motori rade , tradicionalni pristup bi bio da vam daju tečajeve na odvijačima i ključevima. Postoji mnogo bolji način, ovdje je motor, kako ćemo ga razdvojiti? Pa, trebaš odvijač. A onda se događa vrlo važna stvar, relevantnost alata postaje očigledna.
Muskova odluka naglašava veći problem, kako educiramo ljude treba promijeniti. Obrazovanje danas nije toliko drugačije od onoga što je bilo prije stotinu godina. Još uvijek su učionice pune studenata, a sve učeći istu stvar istim tempom od prekomjernog, pretplaćenog i slabo cijenjenog učitelja koji trideset godina poučava više ili manje istu stvar.
Roditelji bi trebali biti najviše zabrinuti. Od vremena kada su djeca dovoljno stara da započinju školu sve dok nisu dovoljno nezavisna da donose vlastite odluke, roditelji se brinu o njihovom obrazovanju. Imalo je smisla, nakon svega dobivanje dobre školske naobrazbe uvijek se smatralo najboljom mogućnošću da biste im osigurali sjajnu budućnost. I roditelji širom svijeta rade sve što mogu kako bi bili sigurni da njihova djeca dobiju obrazovanje koje im treba. Premjestit će kuće u bolji školski okrug, godišnje trošiti tisuće dolara na posliješkolskim i ljetnim programima, i unajmiti mentore, kako bi bili sigurni da su se mali Suljo ili Marko spremni suočiti sa svijetom sutra.
Međutim, za roditelje danas stvari su postale još složenije. Svijet u kojem će sljedeća generacija odrasti bit će radikalno drugačiji od svega što smo vidjeli u prošlosti. Svijet ispunjen umjetnom inteligencijom, genetskim inženjeringom, automatizacijom, virtualnom stvarnosti, personaliziranom medicinom, autima koji sami sebe voze i osobama na Marsu. Svijet u kojem ljudi možda čak nemaju posla i gdje se društvo može urediti u bitno različitim načinima. Kako roditelji i društvo trebaju znati kako ih pripremiti za uspjeh u svijetu koji ne možemo predvidjeti?
Počinje promislom o tome što je škola. Škole su bile skladišta ljudskog znanja i pohađati školu bilo je najbolji način da naučiš nešto. Sada to više nije slučaj, znanje više nije ograničeno na prašnjave učionice ili stare knjige. Zahvaljujući internetu ono je sada dostupno svima koji to žele. Sve škole moraju učiniti jest da urade da učenici žele znanje.
Uloga škole više ne bi trebala biti ispunjavanje glava s informacijama, već bi to trebalo biti mjesto koje inspirira studente da budu znatiželjni o svijetu u kojem žive. Djeca su rođeni istraživači. Nemojmo ugušiti tu znatiželju time što im uništavamo djetinjstvo pripremajući ih bezbroj testova dok se pridržavamo krutih školskih politika koje ugušuju kreativnost i nezavisnu misao.
Sposobnost prilagodbe i učenja nečeg novoga treba prije svega vrijediti. Otišli su dani kada izaberete profesiju i samo to činite ostatak svog života. Ljudi će morati znati naučiti nešto novo više puta u životu. Ne samo zato što će to biti jedini način na koji ćete i dalje moći doprinijeti društvu, ali i zbog toga što naše znanje o svijetu i tko smo napredujemo nevjerojatno brzo. Ako ste posljednji put naučili nešto novo, kada ste bili u školi onda ćete propustiti nove načine razumijevanja svijeta koji se neprestano otvaraju.
I to nije samo nešto za što moramo brinuti za mlađu generaciju, odrasli će također morati biti ponovno obrazovani jer će većina vještina koje su stekli u školi uskoro zastariti.
Nacrt za obrazovanje u 21. stoljeću:
Prošli su dani kad se djeca arbitrarično skupljaju zajedno u učionice pune studenata koji su prisiljeni na isti način naučiti istim tempom. Imamo mogućnost prilagoditi učenje kako bi odgovaralo potrebama i željama svake pojedine osobe i trebao bi poduzeti sve što možemo kako bismo iskoristili tu sposobnost. Postoje već postojeće platforme za učenje na mreži, kao što je tečaj sudara, koji podučava razne teme bolje nego bilo koji nastavnik.
Svo aktivno učenje trebalo bi biti upravljano zadatkom. Nema više lekcija na kojima bilježite bilješke s ploče, a učenicima se dodjeljuju zadaci za dovršavanje i davanje svih alata za koje trebaju otkriti kako riješiti problem. (3d pisači, virtualna okruženja za učenje, interaktivni prikazi, veza s laboratorijima i istraživačkim ustanovama diljem svijeta itd.)
Pasivno učenje ne bi trebalo biti kruto strukturirano. Učenicima bi trebalo dati temu za učenje o kojem će se odabrati različite obrazovne materijale kako bi im se pomoglo da nauče, a zatim bi trebalo biti na njima koje žele koristiti. (podcaste, videozapisi, knjige, virtualne ture itd.)
Učitelji postaju facilitatori učenja. Umjesto da sve svima isto predaju, od učenika do učenika ili grupa diferenciraju kako bi im pomogli shvatiti kako naučiti ono što im treba znati. Nastavnici više ne trebaju duboko razumijevanje zadane teme, ali bi trebali znati kako to saznati. Na kraju bi se studenti trebali isporučiti sa svojim virtualnim učiteljskim učenikom kako bi odgovorili na sva pitanja koja im mogu pomoći ostati na zadatku.
Same učionice morat će biti redizajnirane. Nema više četverokuta s redovima stolova, učionice budućnosti trebaju biti inovativni prostori koji promiču znatiželju dok njeguju kreativnu društvenu interakciju s vršnjacima.
Cilj obrazovanja nikada ne bi trebao biti dobiti 5 ili proći test. Stvaranje učenika i roditelja opsjednutih ocjenama sažima cijelu radost učenja. Cilj bi trebao biti da učenici budu pismeni u svim osnovnim predmetima i da se usavrše u nekoliko odabranih. Biti u stanju učiniti nešto što niste mogli učiniti prije ili pronalaženje novog načina razumijevanja svijeta daleko je korisnije od bilo kakvog rezultata na papiru koji ste ikada mogli dobiti.
Osim toga, obrazovanje bi ljudima trebalo pomoći razumjeti da svijet nije podijeljen na diskretne teme. Odvajanje znanja u stupce zvane znanost ili povijest ili kineski je ponekad pedagoški korisno, ali svatko treba shvatiti da svijet nije sastavljen od samostalnih subjekata, one se krvare jedna u drugu, a ništa se ne može potpuno razumjeti izolirano. Subjekti su jednostavno alati koji će vam pomoći da razumijete svijet.
Studenti također trebaju znati da niti jedan subjekt nije izvan njih. Slagali su nam da neki ljudi jednostavno ne mogu matematiku ili ne mogu nacrtati. Drugi predmeti kao što su fizika su nam prezentirani kao suviše suhi ili previše složeni za većinu ljudi da shvate. Ono što treba podučavati jest da određena razina pismenosti u bilo kojem predmetu nije samo dostupno svima, već je neophodna kako bi mogao cijeniti svijet u kojem živimo.
Izvor: www.futurism.com
