“Nema demokratije u fizici. Ne možemo reći da neki drugorazredni tip ima isto pravo na mišljenje kao Fermi. “– Luis Walter Alvarez

Danas, kad se vode velike debate o tome da li je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskim promjenama i šta uraditi s tim, pitanje o tome da li je u fizici demokratija dozvoljena je aktualnije nego ikad prije. U razgovoru sa fizičarima često možete da čujete da mišljenje velikog broja ljudi u fizici nije bitno jer oni ne znaju o čemu govore, odnosno da se o pitanjima iz fizike ne može na demokratski način odlučivati, nego da tu presudnu riječ imaju ili bi trebali imati eksperti pod uslovom da i oni imaju validne argumente za svoje tvrdnje. To mnogima može zvučati odbojno, međutim, istina je da stvari u praksi stvarno tako funkcionišu. Ako ne znate ništa o fizici, onda bolje da šutite i slušate. 

Međutim šta ako znate fiziku? Ako znate fiziku onda će se vaše mišljenje prije razmotriti jer ćete sa svojim tvrdnjama o njoj imati pravilne argumente. To još uvijek ne znači da će vaše mišljenje biti isto uvaženo kao i mišljenje nekog ko je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. 

Ima mnogo pitanja koja su  stvar interpretacije činjenica i kod kojih je ostavljeno onom ko se bavi fizikom da sam razluči šta je istina. Npr. o tome da li postoje paralelni svemiri ne znamo ništa pouzdano, jedino što znamo jest da postoje matematičke naznake da bi mogli postojati. Ono što se u fizici javlja jest da se fizičari dijele u tabore, pa imamo veliki broj fizičara koji su na strani ideje da stvarno postoje paraleni svemiri, zatim imamo veliki broj fizičara koji u potpunosti podržavaju teoriju prema kojoj je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskim promjenama i oko mnogih drugih pitanja imamo isto tako tako najmanje dva tabora fizičara koji se ne slažu u potpunosti.

One teorije i ideje koje većina fizičara podržava smatraju se “mainstream” fizikom ili prevladavajućom fizikom. Dakle, to je neki oblik demokratije u fizici gdje većina odlućuje o tome šta je istina, ali ne odlučuje direktno, jer skoro nikad tu nema glasanja. Eksperti ili jesu za nešto ili nisu za nešto. U fizici je vrlo bitno da se svaka njena teorija ili ideja može opovrgnuti. Npr. ako neko kaže da nigdje u svemiru ne postoji život osim na Zemlji, onda to nije fizikalna tvrdnja, jer niko trenutno ne može otići u svaki kutak Svemira da bi tu tvrdnju provjerio. Međutim, ako neko kaže da koliko je poznato ne postoje pouzdani dokazi da igdje postoji život osim na Zemlji, onda se ta tvrdnja može provjeriti, pa ima više smisla.

Većina fizičara idu tamo gdje ih dokazi vode, međutim neki fizičari zbog nekih svojih razloga interpretiraju dokaze na drugi način od svih drugih fizičara, pa uvijek imamo i buntovnike među fizičarima. Interpretacija kvantne mehanike ima jako mnogo, a ne možemo reći da samo zato što većina fizičara podržavaju jednu interpretaciju da je isključivo samo ta interpretacija ispravna. 

Onog trenutka kad se nađe samo jedan dokaz koji opovrgava neku teoriju onda dolazi ili možda da dođe do promjene tzv. naučne paradigme, gdje jedna naprednija teorija nadograđuje, proširuje ili zamjenjuje drugu. To se desilo u slučaju kvantne teorije i klasične teorije. Jedino što ima moć da se usprotivi mišljenju najvećih fizičara su nepobitni eksperimentalni dokazi. Tako je npr. Einsteinova teorija nadogradila Newtonovu teoriju za koju se do tad smatralo da je nepogrešiva i da uvijek važi, ali do toga je došlo tek nakon eksperimentalne potvrde iste.

Dakle, nema demokratije u fizici u klasičnom smislu, ali imaju konsenzusi i poštuje se mišljenje većine (ali većine fizičara istog nivoa).

Dakle, sljedeći put kad vam neko ko nije fizičar bude sa velikom sigurnošću govorio o ravnoj Zemlji, astrologiji, klimatskim promjenama i ostalom što je direktno ili indirektno vezano za fiziku, ne trošite vrijeme na njega ili nju jer nije svačije mišljenje jednako bitno, posebno ako nema dokaze za to i ako mu se mišljenje ne poklapa sa svim drugim naučnim teorijama.

(S druge strane kad fizičar govori o stvarima koje nisu njegova uža specijalnost kao što su filozofija i teologija, onda njegovom mišljenje isto treba uzeti sa rezervom, jer stvari posmatra iz uskog čisto fizikalnog ugla, a ima više u svijetu i životu od same fizike ili barem više od one “mainstream” fizike.)

Još jedan od razloga zašto u fizici nema demokratije jest i to što fizika ne daje definitivne odgovore, nego je sve u fizici podložno daljnjim interpetacijama i provjerama, pa sad teško da možemo da kažemo da je svo naše znanje završeno i usaglašeno. Demokratsko izglasavanje bi ubilo fiziku i njen slobodni, ali ipak racionalni duh, pa je dobro da ga u fizici nema.