Kako je Vera Rubin pronašla prvi direktni dokaz o postojanju tamne materije?

1970. godine u vrijeme James Bond filmova i loše mode astronomi su neumorljivo radili da bi riješili problem rotacije galaksija. Naziv tog problema može biti pomalo obmanjujući jer je problem bio da se galaksije rotiraju predobro. Zvijezde na vanjskim dijelovima galaksija su se okretale puno brže nego što su to astronomi očekivali. To je navelo astronome da se zapitaju šta uopšte znaju o zakonima fizike. Na kraju su došli do zaključka da gledaju u prve direktne dokaze postojanja tamne materije.

To je otkrila  astronomka Vera Rubin. Ona je bila porijeklom iz Filadelfije i kao dijete volila je promatrati zvijezde. Bila je pravo fascinirana kako se zvijezde kreću po noćnom nebu. Njen otac koji je bio električni inžinjer pomogao joj je da napravi teleskop kad je imala 14 godina. S njim je išla na sastanke astronoma amatera. Ona je kroz srednju školu svaki ispit koristila da bi na njemu pisala o astronomiji. Ta strast ju je odvela na Vassar koledž u New York. Tamo joj je predavala astronom Maria Mitchell. Nakon toga je stekla master diplomu iz astronomije na Cornell univerzitetu i diplomu doktora nauka sa Georgetown – a. Njena master teza je uključivala analizu kretanja stotina galaksija, a njena PhD disertacija se bavila time kako su galaksije distribuirane širom Svemira. Ona je bila pravo zainteresirana galaksijama. 1965. godine počela je raditi na Cornegi institutu. Tamo je sa astronomom Kent Fordom radila na ispitivanju kako se galaksije okreću oko svog centra. Kent Ford je izmislio specijalnu vrstu spektroskopa koji je je svjetlost preko teleskopa razdvajao na osnovu njenih valnih dužina. Oni su ovaj spektroskop koristili za ispitivanje kako se razne zvijezde i galaksije kreću. Kad su nacrtali orbitalne brzine zvijezda u galaksiji očekivali su da će se zvijezde koje su dalje od centra sporije kretati. U našem solarnom sistemu Merkur se kreće puno brže oko Sunca nego Neptun. Međutim, ono šta su oni otkrili bilo je zapanjujuće: zvijezde na rubovima galaksija su se kretale jednakom brzinom kao i one bliže centru. To nije imalo smisla. Zvijezde na rubovima galaksija su se kretale tako brzo da bi se prema poznatim zakonima fizike galaksija trebala raspasti. I prije Rubin bilo je astronoma koji su zapazili čudna kretanja kod galaksija. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća američki astronom Horace Babcock je otkrio da se nama bliska galaksije Andromeda okreće prebrzo. Astronom Jan Oort, Holanđanin, primjeti je nešto slično s drugim galaksijama. Isto je i švicarski astronom Fritz Zwicky primjetio kod druge galaksije. Oni su se dosjetili nekoliko raznih objašnjenja ovih fenomena. Babcock je mislio da bi uzrok tome mogao biti absorpcija svjetlosti ili da vanjske zvijezde imaju neku drugu dinamiku za koju nije otkrivena matematika koja bi to dokazala. Oort&Zwicky su predložili da je uzrok možda to da oko galaksija postoji halos materije koja ne daje svjetlost ili tamna materija. Rubin & Ford su otkrili da ovaj problem ne važi samo za jednu ili dvije galaksije. Ovaj se problem pokazao kao prisutan po cijelom vidljivom Svemiru. 1970. ona je objavila podatke koji pokazuju da je ovo bio tipičan problem za svaku galaksiju i da je iza toga neka neobjašnjiva fizika. Ona je pokazala da bi postojanje tamne materije moglo objasniti ovaj fenomen u fizici. Od tada je pronađeno još mnogo dokaza za postojanje tamne materije. Danas, većina astronoma misli da tamna materija čini 84% Svemira. Rubin je umrla u decembru 2016. godine u starosti od 88 godina. Kroz nekoliko decenija istraživanja ona je postavila osnove onom šta je danas veliko područje istraživanja. Još niko ne zna šta je to tamna materija i postoje hiljade istraživača koji to pokušavaju otkriti. Na mnoge načine Vera Rubin još uvijek doprinosi našem razumijevanju Svemira.

Izvor: https://youtu.be/ywppy_2M03I

Share

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *