Zdrav razum u fizici nije uvijek od koristi jer zdrav razum nam pomaže da razumijemo stvari iz svakodnevnog iskustva, međutim mnoge pojave koje fizika izučava nisu baš dio našeg svakodnevnog iskustva.
Jedan od primjera je to što astrofizičari opažaju daleke zvijezde jakim teleskopima koje mi nikad ne možemo vidjeti uz pomoć normalnih instrumenata, a kamo li golim okom, pa sve što mi vidimo od onog šta nikad ne možemo normalnim instrumentima da vidimo, mi uspoređujemo s onim šta možemo da vidimo, pa zbog toga smo često u zabuni, jer naše zdravorazumsko iskustveno mišljenje nema nikakvu primjenu u nečemu što je skroz drugačije od svega s čim smo se prije susretali.
Drugi primjer gdje nam zdrav razum ne pomaže je kad iz iskustva imamo neko mišljenje ili uvjerenje na osnovu nekih naših pretpostavki, ali u fizici se ta naša mišljenja često pokažu neistinitim, barem na fizikalan način. Klasičan primjer je kad prosječnu osobu pitate šta će prije pasti teže tijelo ili lakše. Skoro svi će zdravorazumski poletjeti da kažu da će teže tijelo prije pasti, međutim eksperimenti pokazuju da i teže i lakše tijelo padaju istovremeno, ako su istog oblika i u vakuumu! Međutim, kako se mi rijetko ili nikad ne nalazimo u vakuumu, već u realnom prostoru gdje ima i otpor vazduha i vjetar koji usporavaju pri padu jako lahke predmete, mi smo stekli iskustvenu “zdravorazumsku” predstavu da uvijek teži predmeti padaju brže od lakših, međutim to jednostavno nije tačno, barem ne u vakuumu.
Treći primjer je sama matematika. Fizičari se služe matematikom da bi opisali ili objasnili prirodu, međutim kako većina ljudi ne razmišlja matematikom ili ne razumije višu matematiku i tu može doći do sukoba i nesporazuma između fizičarske matematičke logike i iskustva i ljudskog normalnog svakodnevnog načina razmišljanja.
Još jedan primjer je odgovor na pitanje u šta se Svemir širi. Iako iz iskustva mi svi mislimo da uvijek mora postojati nešto iza, čisto logiči i matematički gledano to ne mora biti tako. Možda jednostavno postoji samo Svemir koji se širi poput balona i iza njega nema apsolutno ništa! To je isto primjer gdje nam zdrav razum (baziran na našem svakodnevnom iskustvu) ne pomaže puno i može nas samo zbuniti.
Ima još jako mnogo primjera, u biti cijela moderna fizika se protivi zdravom razumu i normalnom ljudskom iskustvu. U modernoj fizici dužine se skraćuju u zavisnosti iz kojeg referentnog sistema ih gledamo, vrijeme je relativno, putovati u prošlost u svijetu skoz malih čestica se ne može razlikovati od putovanja u budućnost, postoji mnogo dimenzija, a ni ove 4 u kojima živimo dužina, širina, visina i vrijeme nisu odvojene nego su jedna cijelina, prostor se može savijati u blizini objekata sa velikim masama (jeste li čuli, prostor, ono što vi mislite da je potpuno prazno se savija!), djelovanje na daljinu je moguće iako ne postoji nikakav prenosnik informacija između (čudno zar ne?), zvijezde koje vidimo na nebu ne vidimo kakve su sada nego ih vidimo kakve su bile prije mnogo, mnogo godina, itd.
Ovo nisam napisao zato što želim da izgubite zdrav razum kako bi ste shvatili fiziku, nego zbog toga što želim da pokažem da zdravorazumsko iskustveno razmišljanje ima svoja ograničenja i tih ograničanja bi trebali biti svjesni posebno kad se susrećemo sa apstraktnim i uže naučnim pojmovima i temama.
