Mohammad Abdus Salam
| Abdus Salam | |
 |
|
| Rođenje | 29. siječnja 1926. Jhang, Punjab, Pakistan |
|---|---|
| Smrt | 21. rujna 1996. Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Državljanstvo | Pakistanac |
| Polje | Teorijska fizika |
| Institucija | Centar za teorijsku fiziku u Trstu Sveučilište u Cambridgeu |
| Alma mater | Sveučilište u Cambridgeu |
| Poznat po | Elektroslaba teorija |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1979.), Član Kraljevskog društva od 1959. |
Abdus Salam (Jhang, 29. siječnja 1926. – Oxford, 21. rujna 1996.), pakistanski fizičar. Doktorirao (1951.) u Cambridgeu. Radio je na mnogim sveučilištima i institutima u svijetu; od 1964. osnivač i direktor Centra za teorijsku fiziku u Trstu. Dao je znatan doprinos teoriji elementarnih čestica, posebno odstupanju od parnosti u slabim međudjelovanjima, skupinama simetrije u jakim međudjelovanjima te odnosu kvantne elektrodinamike i gravitacije. Član Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1959., dobitnik memorijalne nagrade Roberta Oppenheimera (1971.); sa S. L. Glashowom i S. Weinbergom podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku (1979.) za doprinos formulaciji elektroslabe teorije.
Elektroslaba teorija
Elektroslaba teorija je teorija ustanovljena pri pokušajima formulacije konzistentne teorije slabih međudjelovanja, po uzoru na kvantnu elektrodinamiku. Konstrukciju takve teorije započeli su u 1960-ima S. L. Glashow, A. Salam i S. Weinberg, temeljeći je na četirima prijenosnicima sile od kojih su dva nabijena, a dva neutralna. Eksperimentalna potvrda dodatne, neutralne slabe struje, koju ta konstrukcija predviđa, donijela je tim autorima Nobelovu nagradu za fiziku 1979. Za samu matematičku formulaciju te teorije, koja omogućuje i njezinu iscrpnu eksperimentalnu provjeru, 1999. dodijeljena je još jedna Nobelova nagrada za fiziku G. ’t Hooftu i M. Veltmanu.
Religija
Abdus Salam bio je ahmadski musliman (ahamedija) , koji je svoju religiju vidio kao temeljni dio njegova znanstvenog rada. Jednom je napisao da “Časni Kur’an nas poziva na razmišljanje o istinama Allahovih stvorenih prirodnih zakona, međutim, da je naša generacija privilegirana da vidi dio svog dizajna, to je poklon i milost za koju se zahvaljujem s poniznim srcem “.
Tijekom svog prihvaćanja govora za Nobelovu nagradu u fizici, Salam je citirao stihove iz Kur’ana.
To je, zapravo, vjera svih fizičara; Što dublje tražimo, više je naše se čudim.
Godine 1974., parlament iz Pakistana donio je ustavni amandman koji je proglasio Ahmadije kao ne-muslimane. U znak protesta, Salam je napustio Pakistan i otišao u Londona. Nakon svog odlaska, Salam nije potpuno prekinuo svoju vezu s Pakistanom i zadržao je blisku suradnju s akademskim znanstvenicima iz Pakistanske komisije za atomsku energiju (PAEC). Na ICTP-u Salam je pokrenuo niz post-istraživačkih programa za pakistanske akademike s kojima je razvio vrlo bliske odnose. Godine 1983. Riazuddin i Asghar Qadir vratili su se u ICTP gdje su se pridružili Salamu i ostali s njim do 1990. godine.
Izvori
- Salam, Abdus, “Hrvatska enciklopedija”, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- elektroslaba teorija, “Hrvatska enciklopedija”, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- https://en.wikipedia.org/wiki/Abdus_Salam
