Geomagnetizam je grana znanosti koja se bavi izučavanjem magn. polja Zemlje i njegovom primjenom. Smjer magnetske igle pokazuje da Zemlja ima vlastito magnetsko  polje koje se može usporediti s poljem magnetskog štapa. Zemlja ima sjeverni i južni  magnetski pol koji se ne podudaraju sa Zemljinim zemljopisnim polovima. Sjev. magn. pol leži blizu juž. zemljopisnoga pola, a juž. magnetski blizu sjev. zemljopisnoga. Jakost magn. polja Zemlje u nekoj točki je ona sila kojom to polje djeluje na jedinični magn. naboj (pol). Vertikalna ravnina kroz vektor magn. polja (ili magn. meridijan) zatvara s ravninom zemljopisnog meridijana kut koji se zove magn. deklinacija (D). Ona je pozitivna ili istočna i negativna ili zapadna deklinacija. Magn. igla je prema horizontu otklonjena za kut koji se zove inklinacija (I). Na magn. ekvatoru ona je horizontalna (tj. 0°), na polovima vertikalna (na sjev. magn. polu +90°, a na južnom -90°). Vektor jakosti magn. polja F, njegova horizontalna H i vertikalna Z komponenta, deklinacija D i inklinacija I zovu se geomagnetski elementi. Spajanjem njihovih vrijednosti za isti vremenski trenutak za različita mjesta na Zemlji dobivaju se izomagnetske crte (linije): izogone (jednake deklinacije; agona je izogona s vrijednošću 0°), izokline (jednake inklinacije; aklina je izoklina s vrijednošću 0°), izodiname (jednake jakosti mag. polja). Magn. polje Zemlje promjenjivo je u vremenu. Vrijednost od F se mijenja od 0,2 do 0,6 gausa (1 gaus = 10^-4 tesla). Promjene u lokalnim vrijednostima geomagn. elemenata kao i položaja polova zove se sekularna magn. varijacija. Npr. južni magn. pol je promijenio svoj položaj od točke 71° 12’ S i 150° 42’ E (1912. g.) do 68° 42’ S i 143° 00’ E (1952. g.). Deklinacija (D) u Londonu promijenila se od +11° (1576) na -24°, a inklinacija (I) od 74° na 67°. Istraživanjem promjena sekularne geomagn. varijacije tijekom geol. prošlosti bavi se paleogeomagnetizam. Crte (linije) koje povezuju točke jednake promjene nekoga geomagn. elementa unutar nekoga vremenskog razdoblja zovu se izopore. Na promjenjivost magn. polja Zemlje utječu još poremećaji zbog magn. masa u unutrašnjosti Zemlje, pravilne periodične varijacije magn. polja (dnevne i godišnje varijacije, Sunčeve pjege i dr.), slučajne neperiodične perturbacije ili magn. oluje. Uzroci magn. polja Zemlje kao ni varijacije nisu još sa sigurnošću poznati. Pretpostavlja se da su uzroci magn. polja povezani s el. strujama u tekućoj jezgri Zemlje. Usporedba s magn. poljem drugih nebeskih tijela pokazuje da su npr. magn. polja Mjeseca, Marsa i Venere zanemarivo malena prema Zemljinu, dok Jupiter ima oko 50 000 puta jače magn. polje nego Zemlja. Najranija geomagn. mjerenja u Hrvatskoj proveo je J. Marieni (1806–23) mjerenjem magn. deklinacije na Jadranu. K. Kreli mjerio je deklinaciju, inklinaciju i horizontalni intenzitet na Jadranu (1854). God. 1873. osnovan je magn. opservatorij u Puli. Mjerenja geomagn. elemenata provodili su F. Laschober i V. Kesslitz u Istri i Dalmaciji (1889, 1907), A. Kugler od crte Koprivnica – Zagreb do crte Vukovar – Županja (1915, 1916). God. 1949. provedena su mjerenja magn. deklinacije na otocima i ist. obali Jadrana.

Izvor: http://proleksis.lzmk.hr/23069/