Danas znamo da je Svemir koji možemo da opažamo golim okom i teleskopima star oko 13.7 milijardi godina. Možda se pitate kako to znamo.
Postoji veliki broj različitih, prilično komplikovanih mjerenja koja se koriste za određivanje starosti svemira. Zakoni termodinamike nam kažu da ako je Svemir bio zaista beskonačno star, onda bi trebala svuda temperatura trebala biti gotovo apsolutna nula i ista temperatura svuda. Budući da nije, mi znamo mora imati mjerljivo doba. Prve naznake smo dobili od otkrića da se Svemir kreće, što ukazuje da je prvobitno sve bilo na jednom mjestu. Najraniji proračuni su bili bazirani na osnovu toga koliko se brzo sve kretalo. Proračuni su na početku bili pokazivali malu starost Svemira, jer smo mislili da su galaksije bliže nego što stvarno jesu.
Kosmičko pozadinsko zračenja, koje je ostao od Velikog praska (a ne iz bilo koje zvjezde) je otkriveno 1965. Otkriveno je da se Svemir hladio uniformno. Tako da to daje način da kažete koliko je star Univerzum.
Što se tiče veličine i snage Velikog praska – nije jasno da li ova pitanja uopšte imaju smisao. Ne znamo stvarno stanje svemira na početku vremena i prostora. Šta se desilo vjerojatno nije ono što mislimo kao konvencionalna eksplozija.
Izvor: https://www.quora.com/How-do-we-know-that-the-universe-is-13-7-billion-years-old
